Izazovi integriranja rodne ravnopravnosti u univerzitetskoj zajednici: protiv rodno zasnovanog nasilja
Author(s): / Language(s): Bosnian
Keywords: gender; equality; higher education; violence; challenges; mainstreaming; human rights; media; disability; policy;
Uzimajući u obzir nedostatak ranijih studija o zastupljenosti rodne diskriminacije i rodno zasnovanog nasilja na univerzitetima u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, UNIGEM istraživanje kao pionirsko istraživanje ovog tipa imalo je za cilj ne samo ustanoviti prevalentnost različitih oblika rodno zasnovanog nasilja već istražiti nivo razumijevanja ključnih termina vezanih za rod, spol, seksualnost, nasilje i diskriminaciju, načine kako muškarci i žene na univerzitetima reagiraju na rodno zasnovano nasilje, kako iskustvo nasilja utječe na njihov život i karijeru, te koji su institucionalni mehanizmi neophodni i koje su promjene potrebne kako bi univerziteti gradili kulturu nulte tolerancije na diskriminaciju i rodno zasnovano nasilje. Ovim jedinstvenim komparativnim istraživanjem prvi put je obuhvaćen veći broj javnih i privatnih univerziteta u BiH, Crnoj Gori, Hrvatskoj i Srbiji, a učestvovalo je preko 4000 nastavnica i nastavnika, studenata i studentica te administrativnog osoblja. Pored metode anketiranja, realizirana su 133 intervjua na ovim univerzitetima, kako bismo što dublje proniknuli u tematiku, percepcije i iskustva sa diskriminacijom i rodno zasnovanim nasiljem. Osnovna premisa od koje polazi ovo istraživanje jeste da su rodna diskriminacija i rodno zasnovano nasilje posljedica etabliranih socijalnih struktura, i to ne samo u akademskoj već i široj društvenoj sredini, te da se uslijed ograničavajućih kontekstualnih faktora žrtve diskriminacije odlučuju ili na održavanje statusa quo šutnjom i potiskivanjem trauma uslijed preživljenog nasilja, ili, u rjeđim slučajevima, pokazuju agensnost, odnosno konkretno djelovanje, javno govore o diskriminaciji i nasilju i u konačnici ga prijavljuju. Empirijski rezultati su pokazali da žene u uzorku posmatranih univerziteta pokazuju bolje razumijevanje spola, roda i seksizma. Pored rodnih razlika u nivou razumijevanja pojmova, postoje i kulturološke razlike, pa su tako određena društva na Balkanu obuhvaćena ovim istraživanjem specifična po boljem razumijevanju osnovnih pojmova iz oblasti rodne ravnopravnosti, dok su druge kulture tradicionalnije u tom smislu. Ipak, bez obzira na to što su žene demonstrirale bolje poznavanje terminologije, vrijedi istaknuti da značajan broj ispitanika_ca slabije poznaje osnovne pojmove u domeni rodne ravnopravnosti i rodno zasnovanog nasilja, što ukazuje na činjenicu da je neophodno sistemski raditi na educiranju o rodnoj ravnopravnosti u univerzitetskim sredinama. Univerzitetske sredine su opterećene rodnim stereotipima, koji imaju tendenciju da se odraze i na druge aspekte univerzitetske svakodnevnice. Naime, prevalentan je stereotip da se u zemljama Zapadnog Balkana više cijeni ljepota i izgled kod žena, nego pamet i sposobnosti, a značajno je veći broj muškaraca u ovom istraživanju koji se slažu sa ovim stereotipom. S druge strane, značajno je više žena koje se slažu da se kod muškaraca više cijeni prodornost i dominantna ličnost, a ovakav stav je posebno izražen u Crnoj Gori u odnosu na ostale zemlje obuhvaćene istraživanjem. Žene su također češće odgovarale da su iskusile tj. svjedočile stereotipnim komentarima o ženama poput ženska glavo, babuskara, jezikara, klimakterična baba, histerična, sterilna, frigidna, a ovakvim komentarima su češće svjedočili i ispitanici i ispitanice iz BiH i Srbije, što je također slučaj sa stereotipnim komentarima o muškarcima poput proračunati, karijeristi, ženskaroši, papučari. Ovi nalazi svakako mogu ukazivati na činjenicu da društva na Zapadnom Balkanu nisu homogena u kontekstu rodnih stereotipa, te da su oni pod utjecajem kulturoloških finesa, različitosti, konzervativnosti ili pak otvorenosti u ovim društvima. Stavovi ispitanika_ca o iskustvima rodno zasnovanog nasilja ukazuju da su žene češće osobe od povjerenja svojim kolegicama i kolegama koje su bile žrtve nekog oblika rodno zasnovanog nasilja i diskriminacije na univerzitetu, ali su ujedno žene skeptičnije od muškaraca da su studenti i studentice ohrabreni i osnaženi da prepoznaju različite vrste rodno zasnovanog nasilja. I one same se u manjoj mjeri osjećaju sigurno i ohrabreno da otvoreno i javno govore o rodno zasnovanom nasilju i diskriminaciji na univerzitetu. Najmanje ohrabrena populacija za javni govor o rodno zasnovanom nasilju su studenti i studentice koji nisu sigurni da mogu otvoreno govoriti o ovim temama, što svakako ukazuje na potrebu da se institucionalno radi na razbijanju zida šutnje, straha, srama i stida, što su vrlo često razlozi zbog čega izostaje javni narativ o rodno zasnovanom nasilju na univerzitetima. Iskustva sa rodno zasnovanim nasiljem nisu izolirani slučajevi na univerzitetima obuhvaćenim UNIGEM istraživanjem. Kroz dubinske intervjue smo saznali da većina ispitanika_ca ili ima direktna saznanja o iskustvu drugih o seksualnom uznemiravanju, rodno zasnovanom nasilju i diskriminaciji, ili imaju lična iskustva sa nekim vidom rodno zasnovanog nasilja ili uznemiravanja. Posebno zabrinjava činjenica da je značajan broj onih koji su otvoreno iskazali strah ili su oklijevali da javno progovore o ovom problemu u akademskoj sredini. Jezik kao semantički simbol organizacijske kulture univerziteta ima veoma važnu ulogu u kreiranju okruženja nulte tolerancije na sve vidove diskriminacije. Stoga smo u ovom istraživanju obratili posebnu pažnju na upotrebu rodno osjetljivog jezika kao simbola ili mehanizma koji se može koristiti za promoviranje inkluzivne univerzitetske kulture. S tim u vezi, nalazi istraživanja su pokazali da najveći broj ispitanika_ca prepoznaje rodno osjetljiv jezik kao način izražavanja koji uvažava rodnu ravnopravnost i način za povećanje vidljivosti žena i naglašavanje jednakosti svih osoba. Ipak, značajno je veći broj žena u odnosu na muškarce koje percipiraju rodno osjetljiv jezik kao mehanizam za povećavanje vidljivosti žena i poštovanje rodne ravnopravnosti. Umjesto toga, muškarci češće doživljavaju rodno osjetljiv jezik kao kvarenje jezika, kao umjetnu tvorevinu i nasilje nad zakonima jezika. Iako većina ispitanika_ca prepoznaje značaj rodno osjetljivog jezika kao kulturološkog mehanizma za promoviranje i postizanje rodne ravnopravnosti, najveći broj njih nije upoznat s tim da li se na njihovim univerzitetima koristi rodno osjetljiv jezik u nastavi i organizaciji rada. Tu ponovno prednjače BiH i Srbija, dok je značajno bolja informiranost o korištenju rodno osjetljivog jezika na univerzitetima u Crnoj Gori i u Hrvatskoj. O korištenju rodno osjetljivog jezika na univerzitetu najbolje su informirani nastavnici i nastavnice, a nešto slabije administrativno osoblje i studenti i studentice. Rezultati UNIGEM istraživanja pokazuju da se jezik kao semantički simbol organizacijske kulture ne koristi u dovoljnoj mjeri kako bi se jasno i transparentno komuniciralo o gorućem problemu rodne diskriminacije i rodno zasnovanog nasilja u akademskoj sredini. Posebno treba imati u vidu činjenicu da su tokom intervjua sagovornici i sagovornice istaknuli da je nepotrebno uvoditi i aktivno koristiti rodno osjetljiv jezik u službenoj komunikaciji i dokumentima, kako bi se borba za rodnu ravnopravnost i uspostavljanje nulte tolerancije na diskriminaciju i na taj način učinile jasnima. Vođeni činjenicom da univerziteti ne egzistiraju u vakuumu, istražili smo utjecaj kulture, religije i tradicije na shvatanje i prihvatanje rodno zasnovanog nasilja i ustanovili da postoje značajne razlike u stavovima muškaraca i žena. Naime, muškarci su češće skloni vjerovati da se iza rodne ravnopravnosti krije ideologija koja nastoji promijeniti rodne i spolne uloge kako bi uništila obitelj i temeljne društvene vrijednosti. Ponovo, ovakvi stavovi su češći u BiH i Srbiji, što svakako može ukazivati na tradicionalnije shvatanje rodnih uloga u ovim društvima, u odnosu na Crnu Goru i Hrvatsku. Preovladava percepcija da religijske tradicije promoviraju tradicionalne uloge žena i muškaraca, a ovakav stav je najdominantniji među ispitanicima_ama u Hrvatskoj. U skladu s prethodno izrečenim, većina vjeruje da religijska učenja judaizma, kršćanstva i islama zagovaraju rodnu podjelu poslova i odgovornosti, na način da žene trebaju odgajati djecu i brinuti se o porodici, dok muškarci imaju obavezu finansijski osigurati porodicu. Žene su češće demonstrirale osjetljivost na nasilje i diskriminaciju koju trpe osobe iz ranjivih grupa, uključujući Rom(kinj)e, osobe sa invaliditetom i teškoćama u razvoju i učenju, kao i religijske i etničke manjine te LGBTQIA+ osobe, posebno ispitanice iz BiH i Hrvatske. Izraženu senzibilnost su pokazali studenti i studentice u odnosu na nastavno i administrativno osoblje, što može ukazivati na činjenicu da su češće u prilici da primjećuju neravnopravan odnos naspram pripadnika_ca ranjivih grupa u studentskoj svakodnevnici. Zabilježena su i iskustva da su profesori i profesorice tokom svojih predavanja izražavali predrasude i stereotipe prema LGBTIAQ+ zajednici, posebno u BiH i Hrvatskoj, dok su takva iskustva nešto rjeđa u Crnoj Gori i Srbiji. Rezultati su također pokazali da LGBTIAQ+ osobe u nastavnom osoblju češće nailaze na poteškoće da ispune uvjete za napredovanje, tj. nemaju iste mogućnost za učešća u projektima, visokorangiranim istraživanjima i imenovanjima na rukovodeće pozicije. Pored navedenih rezultata na bazi anketnog upitnika, tokom intervjua frekventno je isticana potreba za prilagođavanjem nastavnih i naučnih sadržaja i univerzitetskih infrastruktura osobama sa invaliditetom i poteškoćama. Kada su upitani da komentiraju važnost solidarnosti svih aktera i zajedničkog djelovanja na pitanjima rodne ravnopravnosti, bez obzira na spol i druge vidove identiteta, intervjuirane osobe su najčešće isticale važnost podrške muškaraca rodnoj ravnopravnosti i zajedničkog djelovanja muškaraca i žena, dok se u značajno manjoj mjeri diskutiralo o institucionalnim saveznicima u borbi za rodnu ravnopravnost i protiv rodno zasnovanog nasilja. Najrjeđe je tematizirana važnost zajedničkog djelovanja studentske populacije i nastavnog osoblja i djelovanja sa LGBTIQA+ zajednicom, što može ukazivati na činjenicu da se pitanje rodnih identiteta u akademskoj sredini prije svega shvata kao binarno, a ne kao pitanje pluralnih identiteta. Zabrinjavajuća je činjenica da gotovo polovina anketiranih studenata_ica i nastavnog osoblja tvrdi da nisu upoznati s tim da na njihovim univerzitetima postoje pravila i procedure prevencije i zaštite od rodno zasnovanog nasilja, što uključuje i seksualno uznemiravanje, kao i to da im nije poznato da li je bio pokrenut disciplinski postupak protiv počinioca ili počiniteljice nasilja. Netransparentnost pravila i procedura protiv počinilaca rodno zasnovanog nasilja utječe na obeshrabrivanje žrtava rodno zasnovanog nasilja, što ih u konačnici sprečava da istupe i prijave rodno zasnovano nasilje, čime se produbljuje problem perpetuiranja kulture straha, tišine, stigme i srama. Pored netransparentnosti u pravilima i procedurama za sprečavanje i sankcioniranje rodno zasnovanog nasilja i počinilaca, na analiziranim univerzitetima je zastupljena kultura koja je opterećena rodnim stereotipima koji često dovode do favoriziranja osoba određenog roda/spola prilikom napredovanja na radnom mjestu tj. do diskriminacije na radnom mjestu. Tu se posebno ističu odgovori nastavnica koje su češće navodile da je neko bio unaprijeđen zbog svog spola, izabran u akademsko zvanje, dobio priliku za učešće u projektu, odobreno je finansiranje njegovog projekta ili je dobio priliku za stručno usavršavanje. Izvjesno je da akademske sredine na posmatranim univerzitetima nisu izgradile kulturu otvorene i transparentne komunikacije i dijaloga o ovoj problematici, što svakako može djelovati destimulirajuće na sve osobe koje su trpjele neku vrstu diskriminacije i rodno zasnovanog nasilja ili su o tome željele javno progovoriti. Spoznaje do kojih smo došli u okviru UNIGEM istraživanja su produbile razumijevanje problematike rodne diskriminacije i rodno zasnovanog nasilja na univerzitetima u zemljama Zapadnog Balkana, ali su ujedno nametnule imperativ istraživačima i istraživačicama da ove teme istrajno, pomnije i detaljnije istraže, u cilju davanja konkretnih preporuka za promjene organizacijskih kultura na univerzitetima. Akademske sredine koje njeguju kulturu nulte tolerancije na diskriminaciju i nasilje, koje promoviraju inkluzivne i humanističke vrijednosti i koje grade institucionalne mehanizme za sankcioniranje diskriminacije i nasilja imaju potencijal da postanu bastioni socijalne pravde i tako doprinesu izgradnji pravednog društva.
More...
