Prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini: Zdravstvo

Author(s): / Language(s): Bosnian

Analiza ukazuje na različite aspekte problema u Bosni i Hercegovini sa kojima se LGBT osobe susreću kako u pravnom sistemu zdravstvene zaštite, tako – što je još i značajnije za ovo istraživanje – u situacijama kada su im zdravstvene usluge neophodne. Spoj nekoliko činjenica koje odlikuju trenutnu bh. realnost – nekoherentnost političkog sistema, nedosljednost zdravstvenih praksi, marginalizacija osoba različitih seksualnih orijentacija, spolnih i rodnih identiteta – na sasvim se konkretan način prelama preko leđa LGBT osoba kada se razbole, gdje se sva paradoksalnost i diskriminacija potvrđuju. Istraživani su različiti aspekti problema u sektoru zdravstva kroz analizu pravnih akata i kroz intervjue koji su rađeni sa zdravstvenim radnicima_ama koji obavljaju različite poslove u okviru zdravstvenog sistema. Za potrebe ove studije primijenjena je neprobabilistička metoda uzorkovanja, čiji se kriterij zasnivao na relevantnosti sagovornika_ca u odnosu na specifične ciljeve istraživanja, tzv. namjerni uzorak. Osim intervjuima, do podataka se dolazilo i istraživanjem relevantnih pravnih dokumenata na nivou BiH i njenih entiteta i već urađenih istraživanja iz oblasti zdravstva. Uvodni dio sadrži analizu pravnog konteksta, te kratku analizu postojećih institucionalnih mehanizama zdravstvene zaštite. U centralnom dijelu dati su rezultati istraživanja koji su analitički i sistematično predstavljeni isticanjem najmarkantnijih činjenica, uz posebno naglašavanje negativnih i pozitivnih praksi sa kojima se pacijenti_ce susreću u sistemu zdravstvene zaštite. Završni dio analize istraživanja, pored zaključaka, sugerira eventualna rješenja određenih problema kroz opće preporuke. Zdravstveni sistem u BiH, ni u teoriji ni u praksi, ne prepoznaje LGBT osobe kao ranjivu grupu. Od informiranosti i obrazovanja zdravstvenih radnika, preko usluga koje pružaju, do pitanja zdravstvenog osiguranja, LGBT osobe su prilično nevidljive u oblasti zdravstva. Sve ovo doprinosi diskriminaciji LGBT osoba jer im je uskraćena adekvatna podrška, a kada je riječ o trans* i interseksualnim osobama situacija je još specifičnija utoliko što njihov spolni identitet (još uvijek) nije norma. Sa druge strane, to što ne postoje posebni programi integriranja specifičnih pitanja koja se tiču LGBT građana_ki koji koriste zdravstvene usluge, ali i LGBT zaposlenika_ca u javnim ustanovama, pokazuje da ne postoji svijest niti volja da se kroz zakonski okvir suzbija marginalizacija motivirana homofobijom. Konačno, analizom dobijenih rezultata pokazalo se da procedure prema LGBT pacijentima_cama u sektoru zdravstva nisu usklađene. Nedosljednost profesionalnog ponašanja zdravstvenih radnika_ca, njihovo (lično) razumijevanja etike poziva, ali i nepoznavanje važećih stajališta struke, uz rascjepkan administrativni sistem sektora i neprovođenje zakonske regulative, doprinose nekonzistentnosti funkcioniranja sistema. Iako situacija nije ni crna ni bijela, nedopustivo je, s aspekta etike struke, da od ličnih vrijednosti ili znanja svakog zdravstvenog radnika_ce ponaosob zavisi profesionalni tretman LGBT osobe koja dođe po pomoć. Kvalitet zdravlja i života LGBT osoba zavisi od svakodnevne zdravstveno-socijalnopravne mreže u kojoj ljudi žive i koja se može unapređivati, jer zdravstveni sistem BiH ima potencijala za to, što pak pokazuju pozitivne prakse koje postoje u ovom sektoru.

Prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini: Političke partije

Author(s): / Language(s): Bosnian

Osnovni cilj četvrte studije koja je sprovedena u okviru sektoralnih istraživanja projekta Coming out! Zagovaranje i zaštita prava LGBT osoba bio je ispitati stavove političara_ki, odnosno političkih partija o LGBT osobama u BiH i ukazati na probleme koji su prisutni u ovom sektoru. Evidentno postojanje otpora u društvu prema LGBT osobama direktno se reflektuje na političke partije u BiH. Međutim, ne samo da postoji svojevrsni otpor, već je ova analiza pokazala da je izražena izuzetno slabo razvijena svijest političkih subjekata o prisutnosti i potrebama LGBT osoba u društvu. Tome u prilog ide činjenica da gotovo nijedna politička partija (osim Naše stranke) nije posvetila nimalo prostora LGBT osobama u svojim dokumentima (statut, politički i izborni program). Velike političke partije (bez obzira na ideološku orijentaciju) vođene interesima osvajanja vlasti, odnosno dobijanja povjerenja što većeg biračkog tijela, po pravilu zanemaruju gotovo sve marginalizovane grupe, pa samim tim i LGBT osobe. Naša stranka, kao mala politička partija građanske provenijencije, u odnosu na ostale partije koje su zahvaćene ovom analizom pokazala je najveći iskorak u smislu prihvatanja LGBT zajednice kao ravnopravnog člana društva. Na ovaj način se svakako šalje pozitivna poruka LGBT zajednici da borba za prava nije uzaludna, te da još snažnijim i konkretnijim aktivnostima kroz politički angažman treba nastaviti u tom smjeru. Sa druge strane, pojedini sagovornici_e koji su članovi i članice desno orijentisanih političkih partija izrazili su senzibilitet i razumijevanje prema problemima LGBT zajednice. Ipak, oni mogu predstavljati samo izuzetke koji potvrđuju pravilo da postoji otpor prema ovoj populaciji na nivou čitave političke partije. Ocjenjujući da su mentalitet građana, tradicija i religija, strah od nepoznatog, neznanje, loš ekonomski standard, postojanje “većih problema“ i sl. glavni uzroci homofobije i otpora prema LGBT zajednici u društvu, intervjuisani sagovornici i sagovornice samo su pokazali nedostatak senzibiliteta i nespremnost da prihvate da su, kao dio tog istog društva, i sami odgovorni za postojeće stanje. Osim konstatovanja problema, ova studija je ponudila i konkretne preporuke u cilju podizanja senzibiliteta političara_ki prema LGBT osobama. U tom smislu smatramo da je jedan od glavnih koraka ka ostvarivanju pomenutog cilja organizovanje seminara i radionica koje bi razvijale svijest o postojanju LGBT osoba što bi predstavljalo i prvi korak ka prihvatanju ove zajednice kao ravnopravnog člana društva.

Prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini: Obrazovanje

Author(s): / Language(s): Bosnian

Osnovni cilj ove kvalitativne studije bio je ispitati stavove relevantnih aktera_ki o problemima i potencijalnim uzrocima problema sa kojima se suočavaju pripadnici_e LGBT zajednice kada je u pitanju odnos obrazovnih institucija prema LGBT osobama, kao i položaj LGBT osoba u sektoru obrazovanja. Cilj je također bio ponuditi smjernice za što kvalitetnije rješavanje položaja LGBT osoba u obrazovnom sistemu BiH. Izrazito heteronormativno obrazovanje u kome se insistira na predstavi da je heteroseksualni brak i heteroseksualna porodica „matična ćelija društva“ te da su društveno prihvatljivi_e samo heteroseksualni_e muškarci i žene, čiji je rodni identitet odraz njihovog biološkog spola, i dalje je jedno od glavnih uporišta diskriminacije LGBT osoba u bh. društvu. Zakonski okvir obrazovanja je izuzetno raslojen u skladu sa administrativnim podjelama zemlje, što dodatno otežava provođenje određenih zakona, ali i praćenje slučajeva diskriminacije LGBT osoba u obrazovanju. Kako ova kvalitativna studija i pokazuje, LGBT osobe su u procesu obrazovanja sasvim nevidljive ili su, u udžbenicima, predstavljene na diskriminirajući način. Posljedice toga su, između ostalog, prikriveni i otvoreni oblici nasilja kojima su izložene. Ova studija je, osim lociranja problema, ponudila i konkretne preporuke za prevazilaženje diskriminacije, marginalizacije i nevidljivosti LGBT osoba u obrazovnom sistemu BiH, koje podrazumijevaju izmjenu i dopunu zakonskih akata koji reguliraju oblast obrazovanja u BiH, s ciljem ostvarivanja prava na obrazovanje, bez obzira na seksualnu orijentaciju i rodni identitet, revidiranje udžbenika i nastavnih planova i programa u smjeru uklanjanja netačnih, diskriminatornih i stereotipnih podataka o LGBT osobama, senzibiliziranje školskog osoblja i učenika_ca o problemima i potrebama LGBT osoba te uspostavljanje programa podrške učenicima_ama izloženim diskriminaciji i nasilju na osnovu seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta/izražavanja.

(Ne) budi ovca. O etničkoj diskriminaciji u BiH

Author(s): / Language(s): Bosnian

(Ne) budi ovca: o etničkoj diskriminaciji predstavlja izabrane analize objavljene na web portalu koalicije Jednakost (www.jednakost.ba), u okviru koje organizacije koje su njen dio imaju za cilj ukidanje etničke diskriminacije konstitutivnih naroda i Ostalih na cijelom prostoru Bosne i Hercegovine. Formalna i faktička diskriminacija u ostvarivanju ličnih i političkih prava, a dalje i kulturnih, ekonomskih i socijalnih, utječe na samorealizaciju i samostalnost svih individua koje žive na prostoru Bosne i Hercegovine. Sloboda i jednakost, bez obzira da li se one ostvaruju individalno ili kroz kolektiv, neotuđiva su ljudska prava i ne trebaju biti ovisna od drugog kolektiva ili pojedinaca_ki. U prvom dijelu brošure predstavljene su analize pozicije Ostalih u dijelovima pravnog i političkog sistema Bosne i Hercegovine, dok je drugi dio fokusiran na široke posljedice etničke diskriminacije u Bosni i Hercegovini. Tekstovi naglašavaju potrebu uvođenja principa jednakosti kako za konstitutivne narode, tako i za pripadnike_ice koji_e se ne izjašnjavaju kao konstitutivni narodi, odnosno pripadaju grupi Ostalih; moguće modele njihove reprezentacije u političkom sistemu Bosne i Hercegovine; oblastima u kojima i dalje na normativnom nivou postoji etnička diskriminacija, te model Brčko distrikta Bosne i Hercegovine kao potencijalno dobrog modela političke participacije i uključivanja svih segmenata društva u proces odlučivanja. Drugi dio brošure fokusiran je na primjere etničke diskriminacije na pojedinim nivoima vlasti; potrebi suočavanja sa prošlošću kao osnovi za gradnju povjerenja; etničkim podjelama u obrazovanju i njihovim posljedicama na etničke manjine; diskriminaciji u medijima, ekonomiji, kao i drugim oblastima života. Analize, iako obrađuju kompleksne pravne i društvene probleme Bosne i Hercegovine, razumljive su i osobama kojima pitanje etničke diskriminacije Ostalih i nije oblast posebnog interesovanja, ali je njen cilj da na jedan inovativan i provokativan način aktualizira sveprisutnu etničku diskriminaciju u Bosni i Hercegovini.

Feasibility study for the establishment of Women’s Fund in Bosnia and Herzegovina

Author(s): Natalija Bratuljević,Katarina Živanović / Language(s): English

This report is the final result of the Feasibility Study (The Study) commissioned by Sarajevo Open Centre and Foundation CURE with the financial support provided by Mama Cash Foundation. The purpose of the Study is to examine the needs and possibilities for establishing the Women’s Fund in Bosnia and Herzegovina. International Women’s funds are instituted on the broadly feminist perspective within the framework of the universality of human rights. They support formal and informal groups of women, engaged actively with their communities. Such Funds empower women and girls to be “the agents of change” in their societies, as well as on the global level. The original idea behind this Study was to examine possibilities for establishing local Fund that would support the development of women’s rights organisation, with equally important goal of securing support to some of the most underprivileged groups of women in Bosnia today, including Roma women, women with disabilities, lesbian/bisexual/transgender women and others. To better understand the key obstacles that prevent women in Bosnia and Herzegovina to access justice and participate as equal in all spheres of public and private life, we analysed in details all aspects of complex political structure, legal, administrative, social and economic barriers and tried to accurately assess the work of both state and non state actors in the sphere of gender equality. Compared to many countries in the region, Bosnia and Herzegovina was the pioneer in passing gender equality legislation and setting up institutional mechanisms for gender mainstreaming on all levels of executive power. However, the improvements measured in everyday life of women are still minor. Women in Bosnia and Herzegovina are victims of multiple rights violations and face tremendous challenges in claiming their rights and acquiring access to justice. This particularly refers to: violence against women and girls (47% of women in Bosnia and Herzegovina, over the age of 15, experienced, at some point in their life, at least one type of violence), sexual and labour exploitation, multiple discrimination, exclusion for decision-making, lack of voice and representativeness. The fact that women in Bosnia and Herzegovina outperform men in higher education is overshadowed by statistical data showing that Bosnia and Herzegovina has one of the lowest levels of female participation in the workforce in Southeast Europe, with only 37.3% of women in the country’s workforce. Women belonging to the marginalised and vulnerable groups are even more exposed to rights violations and less aware of the mechanisms to claim them. There is an overwhelming fear of secondary victimisation and the general lack of trust in justice system. Twenty years after the war, the legal framework for gender equality in Bosnia and Herzegovina is mostly in line with the international standards, but the implementation is still weak while both state and independent institutions struggle with political obstacles, lack of resources and sometimes capacity. Civil society still plays a major role in the development, but the dialogue between the state and civil society organisations was never formalised. Women’s non-governmental organisation as smaller but vibrant part of the civil society, played a major rule during and after the war from delivering humanitarian assistance, to building relationship and contributing to reconciliation, delivery of legal and psycho-social support, opening public debate, mobilising support for legal and institutional changes. Today, there are many women’s rights advocates, dedicated and professional individuals and organisations fighting for equality and women’s empowerment. Our key conclusion is that there is a great need and enough capacities within the women’s organisations, as well as individuals, to support the establishment of a Women’s Fund in Bosnia and Herzegovina in the highest participatory way possible - to secure the ownership and representativeness of various groups of women it seeks to help. It is our firm belief that establishing such Fund locally is the next logical step in the development of an independent, issue-based women’s movement, constructed on the principles of solidarity and equality. We also believe that the emergence of such a Fund, can be a catalyst for the new way of building movements, which can bring the feminist agenda back to the public discourse with renowned clarity, energy and impact. In addition to suggested participation, and re-established connections to the base, the Fund should chose a very narrow niche and consider what are the added values its founders and members bring, in comparison to other existing Foundations. When it comes to the beneficiaries, we must underline the feeling that the assistance to the most marginalised and vulnerable groups, which are traditionally excluded from any decision-making, and which suffer multiple discrimination and other rights-violations - should be favoured. It is vital to prevent further exclusion of these groups in the society from accessing their rights, and that should be a prime obligation of the civil society actors, as well as a great exercise of solidarity.

VODIČ ZA PRIMJENU IZMIJENJENOG I DOPUNJENOG ZAKONA O ZABRANI DISKRIMINACIJE BIH - PREGLED IZMJENA I DOPUNA SA OBJAŠNJENJIMA I ODGOVOROM PRAVOSUĐA BIH

Author(s): Adnan Kadribašić / Language(s): Bosnian

Diskriminacija nije novi pojam u pravnom sistemu Bosne i Hercegovine. Analizirajući propise na svim nivoima vlasti, uključujući i Ustav BiH, kao i ustave nižih nivoa vlasti, može se zaključiti da jezabrana diskriminacije jedan od osnovnih principa pravnog sistema BiH. Međutim, tek su donošenjem Zakona o zabrani diskriminacije 2009. godine stvorene pretpostavke za efikasnu zaštitu od diskriminacije. Ovaj Zakon je nesporno rezultat politike uslovljavanja Evropske unije prema Bosni i Hercegovini, koja je baziranana ključnim direktivama u oblasti nediskriminacije. Usvajanje Zakonao zabrani diskriminacije 2009. godine predstavljalo je jedanod posljednjih uslova za viznu liberalizaciju Bosne i Hercegovines a EU, i mnogi autori ispunjavanje ovog uslova vide kao jedan od najuspješnijih rezultata politike uslovljavanja.

Cele osobowe i rzeczowe w konfliktach zbrojnych w świetle prawa międzynarodowego

Author(s): Patrycja Grzebyk / Language(s): Polish

Książka Cele osobowe i rzeczowe w konfliktach zbrojnych w świetle prawa międzynarodowego to pierwsza na polskim rynku monografia wskazująca dopuszczalne prawnie cele w konfliktach zbrojnych zarówno o charakterze międzynarodowym, jak i niemiędzynarodowym. Omówiono w niej cele osobowe i rzeczowe przede wszystkim z perspektywy międzynarodowego prawa humanitarnego, a także praw człowieka oraz międzynarodowego prawa karnego. Lektura niniejszej książki odpowiada na pytania o legalność ataków na określone kategorie osób lub obiektów. Autorka wskazuje przy tym na podstawowe trudności w prawidłowej eliminacji celów wojskowych oraz możliwości pociągnięcia do odpowiedzialności z tytułu naruszenie prawa określającego cele w konfliktach zbrojnych. Monografia jest ważnym głosem w sprawie adekwatności regulacji prawa międzynarodowego do realiów współczesnych konfliktów zbrojnych.Patrycja Grzebyk - adiunkt w Instytucie Stosunków Międzynarodowych Wydziału Nauk Politycznych i Studiów Międzynarodowych Uniwersytetu Warszawskiego. Doktor nauk humanistycznych (2010). Absolwentka prawa (2006) oraz stosunków międzynarodowych (2005) UW. Autorka licznych publikacji z zakresu prawa międzynarodowego, m.in. monografii Odpowiedzialność karna za zbrodnię agresji (2010), wyróżnionej nagrodą im. Manfreda Lachsa i wydanej w języku angielskim (Routledge) w wersji poszerzonej pt. Criminal responsibility for the crime of aggression (2013), współredaktorka książki Pomoc humanitarna w świetle prawa i praktyki (2016). Stypendystka Fundacji Nauki Polskiej (Start 2012, 2013), Ministerstwa Nauki i Szkolnictwa Wyższego (2011-2014), Ministerstwa Spraw Zagranicznych RP oraz Centrum Prawa Międzynarodowego im. Lauterpachta Uniwersytetu Cambridge (2014); jest zastępcą redaktora naczelnego Rocznika Strategicznego. Wykładała m.in. na uniwersytetach w Genewie, Kijowie, Pekinie, Monachium, Zagrzebiu. Koordynuje działalność Network on Humanitarian Action w Polsce. Mama Zosi, Łucji, Kazika i Władzia.Fot. Michał RadochońskiProjekt Kreatywny

Demokratizace a lidská práva: Středoevropské pohledy

Author(s): Jiří Baroš,Pavel Dufek,Michal Mochťak,Ivo Pospíšil,Petr Preclík,Hubert Smekal / Language(s): Czech

In Western social discourse and political practice, democracy and human rights seem to be closely linked concepts. Yet is their closeness so obvious? The monograph analyses the significance of changes in the discourse of democratisation and human rights and their consequences for contemporary socio-political processes, particularly in Central Europe. The author’s team includes political scientists, lawyers, and political philosophers from the Masaryk university in Brno.

Sloboda okupljanja u labirintu zakona: analiza BH. zakonodavstva u oblasti slobode okupljanja

Author(s): Amila Kurtović / Language(s): Bosnian

Sadržaj analize je organiziran prema poglavljima koja adresiraju najznačajnije tematske oblasti za ostvarivanje prava na slobodu mirnog okupljanja. Na samom početku je predočen način provedbe istraživanja te su sumarno predstavljeni dokumenti koji sadrže ključne međunarodne preporuke za reguliranje slobode mirnog okupljanja. Kao polazište analize obrađene su definicije javnih okupljanja koja su zaštićena bh. zakonodavstvom, a posebna pažnja je posvećena mirnim okupljanjima i javnim protestima, kao najvažnijoj vrsti javnih okupljanja za potrebe ovog istraživanja. Značajan prostor je posvećen obvezi prijavljivanja okupljanja, oblasti s vjerojatno najviše proturječnosti između odredbi svih zakona o javnom okupljanju koji su na snazi u BiH. Ovaj aspekt ostvarivanja prava na slobodu mirnog okupljanja je analiziran prije svega u svjetlu usporedbe sustava prijave sa sustavom odobrenja koji se izričito kritizira u svim značajnim međunarodnim preporukama. Zatim su predstavljena i ograničenja, ali i povlastice kojima zakonodavni okvir podvrgava organizatore okupljanja u ovisnosti 0 njihovoj pripadnosti određenim kategorijama i skupinama (npr. ograničenja za strane državljane nasuprot povlastica za sindikalne organizacije). U ovom poglavlju je dan osvrt i na posebnu vrstu okupljanja - neorganizirana, spontana okupljanja koja predstavljaju žurnu reakciju na određeni događaj ili pojavu u društvu, zbog čega prijava okupljanja nije izvodiva. Analizirani su i zahtjevi iz domaćeg zakonodavstva zbog podataka koje prijava okupljanja treba sadržati te (ne)usklađenosti rokova za prijavu međunarodnih standarda. Opširno je razmotrena i tema prostora za održavanje okupljanja, gdje postoji značajan nesklad između domaćih zakona, ali i domaćih zakona i međunarodnih standarda zbog primjetnog fokusa na zabrani održavanja okupljanja na velikom broju inače javno dostupnih lokacija. Ovdje je očito i djelovanje većeg broja tijela u svjetlu otežavanja organizatorima odabira one lokacije koju smatraju najprikladnijom njihovom mirnom okupljanju ili javnom protestu. Vrijeme održavanja okupljanja je predstavljeno u svjetlu restriktivnih odredbi pojedinih zakona koje ograničavaju mogućnost održavanja okupljanja samo u točno određenom terminu. Oblast pravnog lijeka u slučaju nametnutih ograničenja na održavanje javnih okupljanja obrađena je iz perspektive nužne žurnosti postupka pravne zaštite, odnosno potrebe da se kompletna procedura od donošenja rješenja o zabrani do odlučivanja po žalbi provede na vrijeme kako bi organizatori mogli nastaviti s planiranjem održavanja okupljanja. Zatim je uspoređen omjer obveza koje se očekuju od policijskih tijela u osiguravanju održavanja mirnih okupljanja u odnosu na dužnosti i odgovornosti koje su nametnute organizatorima, voditeljima i redarima javnih okupljanja. Ovo poglavlje je posebno zabrinjavajuće imajući u vidu vodeće načelo slobode mirnog okupljanja prema kojem su nadležna tijela primarno obvezna omogućiti uživanje prava na slobodu mirnog okupljanja. U posljednjem dijelu ovog izvješća obrađene su odredbe koje reguliraju razloge zbog kojih policijska tijela mogu zabraniti održavanje okupljanja ili prekinuti okupljanje koje je u tijeku te sankcije koje zakonodavstvo predviđa za slučajeve kršenja zakona. Na koncu su dane konkretne preporuke iz perspektive međunarodnih standarda koje bi mogle značajno unaprijediti oblast slobode okupljanja u BiH primjerenim zagovaračkim aktivnostima.

Gender bias and the law: legal frameworks and practice from Bosnia & Herzegovina and beyond

Author(s): Majda Halilović,Callum Watson,Heather Huhtanen,Mylène Socquet-Juglard / Language(s): English

Although often unnoticed or ignored, gender bias is prevalent in all legal systems across the world, and Bosnia and Herzegovina (BiH) is no exception. The consequences of gender-based bias and discrimination affect everyone, from legal professionals to women and men who seek to assert their rights through the justice system. Gender bias can affect the atmosphere in courtrooms, the presentation of cases, the decisions of judges, and even whether cases come to court. By reducing and eventually eliminating these prejudices, the justice system has the potential to become more effective, democratic, and fair. The Atlantic Initiative (AI) and the Geneva Centre for the Democratic Control of Armed Forces (DCAF) have been working with judges and prosecutors from across BiH to address the topic of gender bias since 2011, within the context of the Gender and Justice Reform Project. During project activities, judges and prosecutors have highlighted the importance of ensuring that the skills they have learned in identifying and overcoming manifestations of gender bias are also passed on to the next generation of legal professionals. In response to this need, and with a view to engaging law scholars on the topic, in order to further our understanding of how gender bias presents itself in specific local contexts, DCAF and AI sought to facilitate the development of a handbook on gender bias specifically directed at law students in BiH. Between February and September 2016, 11 university law professors from across BiH met regularly in a series of workshops to develop the different thematic units, meant to address the impact of gender bias in legal practice. Each of these workshops focused on identifying gender bias in a specific field of law by reviewing existing legal frameworks as well as relevant domestic, regional, and international research. Written content, exercises, and discussion topics were then drafted with the aim of helping law students appreciate how gender bias is present in both the law and the application of law, and how these prejudices can adversely affect the administration of justice. The work of these consultant professors, with the facilitation and organization of AI and DCAF, has resulted in this Handbook. While the thematic units they developed could theoretically be delivered as a standalone course, they have been primarily designed to complement existing courses on different aspects of criminal, civil, and family law in order to mainstream gender across the curriculum. However, it is important to stress that the first two thematic units provide a basic introduction to the concepts of gender and gender bias and are therefore recommended as a pre-requisite for all other units in the series. The remaining units may stand on their own, providing enough content for one or two 45-minute sessions. Alternatively, some professors may prefer to integrate individual exercises or components into their existing units. Students pursuing master’s and doctoral degrees may find that these units provide an overview of how gender bias affects their specific field of law, and may direct them toward further reading if they wish to explore a given topic in more detail. The units are based around applicable domestic, regional, and international legal frameworks and draw upon legal theory, practical examples, and research in the sociology of law from both BiH and abroad. Each unit is reinforced by relevant literature, included in an annex (much of which had not previously been translated), which students can reference to enrich and expand the scope of their knowledge. Furthermore, each unit is designed to support modern, interactive teaching practices and contain video links, discussion topics, practical exercises, and case studies. The purpose of the Handbook is to provide law students with a greater awareness of the existence of gender bias in court proceedings and to expand their understanding of how gender bias is manifested in the application of law within the social context of BiH. Students can use the Handbook in its entirety, or in parts, in a variety of ways: to prepare for lectures, to study for exams, or to expand their knowledge of law. Ultimately, the goal is that future legal professionals will be better equipped to identify and overcome explicit and implicit bias in their work. In addition, as interest in this topic grows within the academic sphere, it is important that scholars are able to support legal practitioners by also furthering their understanding of how gender bias manifests in the specific context of BiH.

Gender and the judiciary - Selected findings and recommendations on the implications of gender within the judiciary of Bosnia and Herzegovina

Author(s): Majda Halilović,Heather Huhtanen / Language(s): English

How does gender influence the work of the judiciary? It is sometimes assumed that the law is objective, neutral, and impartial and therefore gender has little or no influence on its implementation. And yet, consideration of the legal practitioner responsible for implementing the law inevitably invites a question that has confronted practitioners and scholars throughout the history of jurisprudence: How can the implementation and practice of law by legal practitioners who are influenced by social norms be delivered impartially?

Rodne predrasude u primjeni prava : bosanskohercegovački i međunarodni pravni okviri i praksa

Author(s): Majda Halilović,Callum Watson,Heather Huhtanen,Mylène Socquet-Juglard / Language(s): Bosnian

Iako često ostaju nezapažene ili ignorirane, rodne predrasude su istaknut fenomen, kako u bosanskohercegovačkom tako i globalno u pravnom sistemu. Posljedice rodno zasnovanih predrasuda i diskriminacije mogu osjetiti svi ljudi u sistemu, bilo da su muškarci ili žene, koji traže ostvarenje svojih prava ili oni koji rade u pravosuđu. One mogu utjecati na atmosferu u sudnici, predstavljanje slučaja, odluke sudija, pa čak i na to da li će slučaj uopće dospjeti na sud. Smanjivanjem i eventualnom eliminacijom ovih predrasuda donosit će se pravednije presude. Atlantska inicijativa (AI) i Ženevski centar za demokratsku kontrolu oružanih snaga (DCAF) od 2011. godine rade kroz projekat Rod i pravosuđe sa sutkinjama i sudijama, tužiocima i tužiteljicama iz BiH na pitanjima rodnih predrasuda. Tokom projekta oni su istakli koliko je važno da se ono što su oni naučili podijeli sa budućim generacijama pravnika. Da bi odgovorili na ukazanu potrebu, te uključili profesor(ic)e prava u dalje razumijevanje ovih rodnih predrasuda u specifičnim kontekstima, DCAF i AI su facilitirali izradu serije predavanja namijenjenu studenticama i studentima prava u BiH. Od februara do septembra 2016. godine, jedanaest univerzitetskih profesora i profesorica prava redovno se sastajalo na seriji radionica s ciljem razvijanja predavanja koja se bave utjecajem rodnih predrasuda na pravnu praksu u Bosni i Hercegovini. Svaki od sedam sastanaka bio je usmjeren na razmatranje literature, identificiranje rodnih predrasuda u određenoj oblasti prava, pregled dostupnih istraživanja, te osmišljavanje vježbi i diskusija koje studentima i studenticama prava mogu pomoći da shvate na koji način su rodne predrasude prisutne kroz pravo i primjenu zakona, te kako ove predrasude mogu negativno utjecati na provođenje pravde. Rad profesora i profesorica, uz podršku i organizaciju Atlantske inicijative i DCAF-a, rezultirao je modularnim priručnikom koji je pred vama. Iako bi se ove lekcije teoretski mogle predavati kao samostalan predmet o rodnim predrasudama u pravu, prvenstveno su osmišljene kako bi dopunile postojeće predmete u različitim aspektima krivičnog, građanskog i porodičnog prava, i kako bi saznanja o rodnim predrasudama postala sastavni dio predavanja na pravnim fakultetima. Međutim, važno je naglasiti da prva dva predavanja donose osnovni uvod u koncepte roda i rodnih predrasuda, te se stoga preporučuje da se ova dva predavanja predaju svim studentima. Preostala predavanja su osmišljena kao samostalna, u okviru jednog ili dva 45-minutna časa. Možda će neki profesori ili profesorice radije integrirati pojedine vježbe ili komponente u svoja redovna predavanja. Osim toga, predavanja će možda biti korisna za polaznike i polaznice magistarskih ili doktorskih studija kako bi dobili informacije o utjecaju roda na njihovu oblast prava. Predavanja mogu biti korisna i kao referenca na drugu literaturu, ako studenti i studentice žele detaljnije istražiti datu temu. Predavanja se zasnivaju na primjenjivim domaćim, regionalnim i međunarodnim pravnim okvirima, te na pravnoj teoriji, praktičnim primjerima i istraživanjima u oblasti sociologije prava u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Svako predavanje sadrži i relevantnu literaturu koja je u prevodu navedena u dodatku (a koja ranije nije bila dostupna u BiH), koju studenti mogu koristiti da obogate i prošire svoja znanja. Osim toga, predavanja su osmišljena kao podrška modernim i interaktivnim praksama podučavanja i sadrže video linkove, teme za diskusiju, praktične vježbe i studije slučaja. Cilj priručnika je da studenti i studentice prava, koji slušaju i učestvuju u ovim predavanjima, postanu svjesniji postojanja rodne pristranosti u sudskim postupcima i da prošire svoje razumijevanje o tome kako se rodne pristranosti manifestiraju u primjeni prava u bh. društvu. Studenti mogu koristiti priručnik u cjelini ili njegove dijelove, za različite svrhe: pripremu za predavanja, učenje za ispite ili širenje svog znanja o pravu. Nakon ovih predavanja studenti/ce će moći bolje prevazilaziti predubjeđenja i predrasude u vlastitim životima, kao i u svojim budućim profesijama. Kako interes za ovu temu raste u akademskim krugovima, pravni fakulteti će sa upotrebom priručnika moći doprinositi proširivanju znanja stručne pravne zajednice o tome kako se rodne predrasude manifestuju u specifičnom kontekstu bosanskohercegovačkog društva.

Crna Gora i korona - Stanje nacije u prvih šest sedmica

Author(s): Daliborka Uljarević,Tamara Milaš,Damir Nikočević / Language(s): Montenegrine

Crna Gora se šest nedjelja suočava sa pandemijom novog korona virusa. Na nivou zaštite javnog zdravlja treba istaći da su rezultati veoma dobri. Određeni djelovi sistema su pokazali zavidan kapacitet da uspješno upravljaju ovom zdravstvenom krizom, ali su i crnogorski građani i građanke demonstrirali odgovornost i disciplinu u poštovanju mjera i praćenju preporuka. Ta sinergija je značajno uticala na dosadašnji uspjeh koji se broji relativno malim brojem registrovanih zaraženih osoba i najmanjim procentom mortaliteta u regionu, ali i među postjugoslovenskim državama.

Da li su besplatni udžbenici zaista besplatni?

Author(s): Mira Popović / Language(s): Montenegrine

Besplatno školovanje za sve je kao pravo prvi put predstavljeno u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima: “Svako ima pravo na obrazovanje. Obrazovanje treba da bude besplatno bar u osnovnim i nižim školama. Osnovno obrazovanje je obavezno”. Važnost ovog prava za razvoj društva je prepoznata i kroz druge relevantne međunarodne dokumente. U tom kontekstu, Međunarodnim paktom o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima “Države članice ovog pakta priznaju svakom licu pravo na obrazovanje. Države članice ovog pakta priznaju da u cilju osiguranja punog korištenja ovog prava: (a) osnovno školovanje mora da bude obavezno i svima dostupno besplatno obrazovanje” Znači, radi se o preporuci koju bi trebalo da poštuju odnosno implementiraju sve potpisnice ovog dokumenta, među kojima je i Crna Gora. Dodatno, i UNESCO Konvencija protiv diskriminacije u obrazovanju propisuje: “obezbijediti da osnovno obrazovanje bude besplatno i obavezno; obezbijediti da srednje obrazovanje u njegovim različitim oblicima bude dostupno i pristupačno svima; obezbijediti da visoko obrazovanje bude jednako dostupno svima u skladu sa individualnim sposobnostima; osigurati da svi ispune zakonski propisanu obavezu pohađanja škole.”

Are free textbooks truly free?

Author(s): Mira Popović / Language(s): English

Free education for all, as a right, has for the first time been presented in the Universal Declaration of Human Rights: “Everyone has the right to education. Education shall be free, at least in the elementary and fundamental stages. Elementary education shall be compulsory”. The importance of this right for development of society was also recognized through other relevant international documents. In this context, the International Covenant on Economic, Social and Cultural Rights, “The States Parties to the present Covenant recognize the right of everyone to education. The States Parties to the present Covenant recognize that, with a view to achieving the full realization of this right: (a) Primary education shall be compulsory and available free to all”. Hence, it is a recommendation that should be respected and implemented by all signatories of this document, among who is also Montenegro. In addition, the UNESCO Convention against Discrimination in Education stipulates: “make primary education free and compulsory; make secondary education in its different forms generally available and accessible to all; make higher education equally accessible to all on the basis of individual capacity; assure compliance by all with the obligation to attend school prescribed by law”.

Za zajednice otporne na radikalizaciju i nasilni ekstremizam! - priručnik za profesionalce u oblasti obrazovanja -

Author(s): Jarmila Bujak Stanko / Language(s): Montenegrine

Priručnik za profesionalce u oblasti obrazovanja Za zajednice otporne na radikalizaciju i nasilni ekstremizam! nastao je iz potrebe da se osnaže kapaciteti obrazovnog sistema u pravcu učinkovitije prevencije radikalizacije i nasilnog ekstremizma. Radikalizacija i nasilni ekstremizam ozbiljni su izazovi sa kojima se suočavaju savremena društva, pa i Crna Gora. Obrazovanje ima ključnu ulogu u prevenciji ovih pojava i to kroz podizanje nivoa znanja i informisanosti mladih, ali i kroz razvoj vrijednosti, stavova i vještina koje će ih učiniti otpornim na privlačnost radikalnih I ektremističkih grupa i propagande.

Views on combating discrimination

Author(s): Momčilo Živadinović,Jovana Spremo,Dušan Pokuševski,Petar Đukanović / Language(s): English

Policy paper - Monitoring of Discrimination Trials refers to the improvement of monitoring of discrimination trials and establishing of Judicial Monitoring Network on the territory of Serbia, Kosovo and Montenegro. The Network was created as a response to low transparency of discrimination trials and insufficient public interest for them. Despite the fact that there is an adequate legal framework in regard to the prohibition of discrimination and the right to a fair trial (especially the element that they should be open to the public), implementation of these laws is often insufficient and incomplete. Monitoring of the trials in necessary in order to organize this legal framework and enable its complete implementation, and particularly the implementation of the Anti-Discrimination Law, which would be enabled by attendance of the trials and reporting from them, mutual communication of non-governmental organizations within above mentioned network, as well as public relations. This report also includes the guidelines and recommended steps for implementation of monitoring and networking of the NGOs, with special recommendations for the media and judiciary.

Obrazovanjem protiv diskriminacije - priručnik za rad na prevenciji i prevazilaženju diskriminaciji za profesionalce koji rade u oblasti obrazovanja i vaspitanja

Author(s): Petar Đukanović,Tamara Milaš / Language(s): Montenegrine

Priručnik za rad na prevenciji i prevazilaženju diskriminaciji za profesionalce koji rade u oblasti obrazovanja i vaspitanja nastao je u okviru projekta 360° Pun krug za ljudska prava!, koji uz podršku Evropske unije realizuje Centar za građansko obrazovanje (CGO) u partnerstvu sa NVO Alternativna teatarska kompanija (ATAK) iz Podgorice, Kućom ljudskih prava iz Zagreba i Međunarodnim festivalom dokumentarnog filma (BELDOCS) iz Beograda, a u saradnji sa Ministarstvom prosvjete i institucijom Zaštitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore. Jedan od specifičnih ciljeva projekta je promocija koncepta obrazovanja bez diskriminacije u formalnom obrazovno-vaspitnom sistemu i razvoj antidiskriminacione i kulture ljudskih prava među mladima. Zato je ovaj priručnik namijenjen profesionalcima koji rade sa mladima u obrazovanju (nastavnici, stručne službe, rukovodioci škola, savjeti roditelja, stručna tijela i aktivi) sa ciljem da im pomogne u prepoznavanju, prevenciji i procesuiranju slučajeva diskriminacije, drugih kršenja ljudskih prava i nasilja unutar školskih ustanova i pred institucijama van obrazovnog sistema. U priručniku su detaljno pojašnjeni pojmovi diskriminacije i njenih različitih manifestacija, uloge i odgovornosti učesnika vaspitno-obrazovnog procesa, a dat je i pregled zakonodavnog i institucionalnog okvira koji građane štiti od diskriminacije i kršenja ljudskih prava, uz postupak procesuiranja slučajeva, kao i pregled najvažnijih međunarodnih dokumenata i standarda u ovoj oblasti. Krajnji cilj priručnika je da kao pomoćno sredstvo u radu sa mladima, pa i u nastavi, doprinese razvoju, podstiče i njeguje antidiskriminacionu kulturu kroz obrazovanje.

Ubrzajmo rodnu ravnopravnost - praktikum za nastavnice i nastavnike osnovnih i srednjih škola

Author(s): / Language(s): Montenegrine

Rodna ravnopravnost je civilizacijska tekovina čije je poštovanje zakonski uređeno. Nastavnice i nastavnici u Crnoj Gori u predškolskim ustanovama, osnovnim i srednjim školama dužni su da prenesu vrijednosti zasnovane na poštovanju jednakosti i rodne ravnopravnosti. Član 2 Zakona o rodnoj ravnopravnosti propisuje da rodna ravnopravnost podrazumijeva ravnopravno učešće žena i muškaraca u svim oblastima javnog i privatnog sektora, jednak položaj i jednake mogućnosti za ostvarivanje svih prava i sloboda i korišćenje ličnih znanja i sposobnosti za razvoj društva, kao i ostvarivanje jednake koristi od rezultata rada. Doprinos rodnoj ravnopravnosti uključuje suzbijanje svakog vida diskriminacije i nejednakog tretmana kojim se pravi razlika između muškaraca i žena i osoba drugačijih polnih i rodnih identiteta. Neposredna diskriminacija na osnovu pola podrazumijeva da je neka osoba nepovoljno tretirana u odnosu na drugu osobu na osnovu polne pripadnosti. Rodna ravnopravnost predstavlja preduslov za ostvarivanje demokratije i poštovanje ljudskih prava. Jedan od najznačajnijih puteva kojim se mogu kretati nastavnice i nastavnici u želji da suzbiju diskriminaciju jeste otkrivanje stereotipa i principa po kojima stereotipi funkcionišu. Ovaj proces počiva na sumnji u vrijednost tradicionalnih rodnih odnosa. Rađanje te sumnje traži i postavljanje nekoliko važnih pitanja: Čime mogu da doprinesem jednakom tretiranju žena, muškaraca i osoba drugačijih polnih i rodnih identiteta u društvu? Da li je država dužna da obezbijedi ženama, muškarcima i osobama drugačijih polnih i rodnih identiteta jednakost u svim sferama života? Kako škola može biti mjesto gdje se razvijaju različite mogućnosti suzbijanja diskriminacije? Zbog čega je meni, kao i mojim koleginicama i kolegama, neophodna obuka koja se tiče rodne ravnopravnosti u obrazovanju? Kako mogu slobodnom dijelu nastavnog programa pridružiti sadržaje koji će za ishod imati unapređivanja jednakosti između muškaraca, žena i osoba različitih polnih i rodnih identiteta? Ovaj praktikum je nastao u okviru projekta UBRZAJMO rodnu ravnopravnost – od stereotipizacije do ravnopravnosti Centra za građansko obrazovanje (CGO), uz podršku Ministarstva pravde, ljudskih i manjinskih prava, i predstavlja odgovor pun entuzijazma nas koji vjerujemo da upravo nastavnice i nastavnici imaju moć, mogu mijenjati budućnost utičući na osviješćenost učenica i učenika o neophodnosti razvijanja i njegovanja rodne ravnopravnosti. Praktikum nudi niz jednostavnih i lako primjenljivih rješenja/radionica kojima će zainteresovati učenice i učenike i nadahnuti nastavnice i nastavnike. Predviđeno je da se svaka radionica traje 30 minuta. Metodološki koncept obuhvata odgovarajuće ishode, materijal za rad, aktivnosti na času sa odgovarajućim prilozima. Međutim, imajući u vidu kreativnost naših koleginica i kolega, vjerujemo da će ovaj naš rad poslužiti kao inspiracija za dopunjavanje i razvijanje primjenljivih i zanimljivih sadržaja. Vjerujemo i da je od ključnog značaja za ubrzavanje rodne ravnopravnosti da svi zajedno preuzmemo dio odgovornosti i sopstvenom snagom doprinesemo poštovanju ljudskih prava.

Dreptul si societatea in tranzitie

Author(s): ”Acad.Andrei Radulescu” Institutul de Cercetări Juridice / Language(s): Romanian