HELSINŠKE SVESKE №15: Nacionalne manjine i pravo

Author(s): / Language(s): Serbian

October 2000 political changeover did not produce the fundamental break with Milosevic's policy. There are numerous examples thereof, notably as regards Republika Srpska, Kosovo and Montenegro. Insistence on that orientation in the face of factual defeat had a negative impact on status of inter-ethnic relations in Serbia proper. National policy aiming at creating an ethnically pure Serb state ended with a catastrophic balance: hundreds of thousands of dead, several million displaced persons and refugees. In the past decade minorities, notably Croats (during the war in Croatia), Bosniaks (during the war in B&H) and Albanians (during the whole decade) bore the brunt of "ethnic-cleansing" policy. By extension, relations between the majority people and some minorities were exacerbated. In the meantime minorities have radicalised their stands and are waiting for resolution of their problems by dint of international community brokerage. Most conspicuous example of the aforementioned was South Serbia, in which the danger of conflict spill-over was great for a while. But thanks to NATO and other international organisations actions and efforts tension has eased and cooperation and revival of economy have been initiated owing to enormous political and financial support of the West. Serbia has entered the period of facing up to difficult and long-term consequences of nationalistic and war policy of the former regime. The entire society has been devastated, and institutions of system destroyed. Long wars, international isolation and bombardment campaign have impacted the general social mood, which is marked by high intolerance, xenophobia, anti-Semitism and emergence of neo-Nazi groups. This is all due to the political vacuum and absence of vision of Serbia's future. Such a general atmosphere affects national minorities, who feel increasingly threatened. The last census, according to unofficial information, indicates that Serbia remains a markedly multi-ethnic country. This may be explained by massive emigration or brain-drain of young and educated Serbs. About 400,000 refugees from Croatia, Bosnia and Kosovo, contrary to some expectations, have not to a larger extent changed the demographic structure of the country. Despite emigration of minorities, their percentage remained the same, in view of de-assimilation of Vlahs and Romany (they stopped identifying with Serbs). This means that the minority issue would remain the hot issue, notably if the nationalistic block continues to persist on realisation of ethnically pure state. Some ethnic communities have been territorially homogenised, hence some of them, in some areas constitute the majority population. Some national minorities, notably Albanians, Bulgarians, Croats, Hungarians, Bosniaks/Muslims, and Romanians inhabit border areas. Thus their territorial homogenisation is a complex political fact. Despite current authorities efforts to fine-tune national minorities-related domestic legislation to the European standards, situation in that regard is slowly changing because of badly impaired inter-ethnic relations in the last decade. Ethnic distance had been increased, but as of late it started dwindling, but not everywhere and not with respect to all minorities.

HELSINŠKE SVESKE №19: Između načela i prakse - položaj "malih" i "velikih" manjina u Srbiji.

Author(s): / Language(s): Serbian

Ročenka zahraničnej politiky Slovenskej republiky 2001

Author(s): Alena Kotvanová,Attila Szép / Language(s): Slovak

Presented the third volume of the Yearbook of Foreign Policy of the Slovak Republic 2001 offers the reader a presentation and summary of foreign policy of the Slovak Republic of 2001 from the point of view of its prime actors, expert and analytical view of the issue complemented by topical data of practical character as chronology of the most important foreign policy activities of the SR in 2001, structure of the State Administration bodies acting in a sphere of international relations and European integration, and others are. This structure of the publication known from previous volumes is based on needs to strengthen a tradition of regular assessment of the whole complex of Slovak foreign policy in all its levels with regard to a wide basis of its actors. It is confirmed also by an interest rendered to publication of the Yearbook of Foreign Policy of the Slovak Republic 1999 and the Slovak and English versions of the Yearbook of Foreign Policy of the Slovak Republic 2000 as well as to holding two annual evaluation conferences where representatives of central bodies of the State Administration, political parties, scientific research and academic centres and non- governmental organisations took part. The Evaluation Conference of the foreign policy of the Slovak Republic for 2001 held under a title Slovakia and its Integrational Prospects was an important contribution to more effective use of intellectual and social potential of the Slovak Republic focused on the foreign policy and international relations field. Its specifics lay in the fact that it was hold in a year of parliamentary elections to the National Council of the Slovak Republic. This reflected not only in its content but in participation in the Conference as well. In an attempt to give a wide space to a political discussion besides governmental representatives and representatives of relevant committees of the National Council of the SR delegates of opposition parliamentary subjects presented their view of Slovak foreign policy of the last year. Presence of research and academic circles and think tanks representatives and foreign policy students was not less important if we concern building of institutional background and human capacities and widening and strengthening foreign policy community in the SR. Interest and entry of young people, students into active participation in similar events is one of bases of a sound development of foreign policy community in Slovakia. The facts assure us about meaningfulness of our endeavour and the need to continue in organizing similar conferences and publishing Yearbooks of Foreign Policy of the Slovak Republic. The Konrad-Adenauer Stiftung financially supported the Conference, as in previous years. We most of all thank to Frank Spengler, the director of its office for Slovakia and his deputy Agáta Pešková. It would not be able to hold the event without a restless and self-sacrificing work of the SIIS employees. Our thanks for assistance in organisation of the Conference belong also to L'udmila Lipková, the dean of the Faculty of International Relations of the University of Economy and to students of the Faculty. Publishing of the Yearbook of the Foreign Policy of the Slovak Republic 2001 was financial supported by the Ministry of Foreign Affairs of the Slovak Republic. It would not be possible to publish the Yearbook without mature work of Katarína Žáková, David Oršula and Marek Kalma. Special thanks belong to consultant of this publication Štefan Šebesta.

Jedan vrhovni sud za BiH?

Author(s): / Language(s): Bosnian,Croatian,Serbian

Pitanje iz naslova bi se u svakoj evropskoj državi shvatilo kao lakrdijaška pravna dosjetka. U Bosni ono ne stvara reflekse osmijeha; pitanje je ozbiljno i prate ga dramatična upozorenja. Tema je unekoliko izlizana političkim parolama i medijskim eskponiranjem političkih pozicija. No, stručni krugovi (sudije, tužioci, advokati i državni službenici) i akademska zajednica (saradnici univerzitetskih insitucija i naučno-istraživačkih instituta) imaju jasno artikulirine stavove o ovom pitanju. Oni nisu apodiktičke prirode, nego počivaju na analizi pravnog ustrojstva BiH i iznalaze argumente u uporednom pravu, jursidikciji Ustavnog suda BiH i u pozitivnom ustavnom pravu.

Druga obala. Ogledi o zlu kulture i kulturi iskupljenja

Author(s): Slobodan Beljanski / Language(s): Serbian

Zašto se danas u Srbiji okleva sa otvaranjem tajnih policijskih dosijea iz vremena komunizma i, uopšte, zašto vlast voli da radi u tajnosti? Zašto se u našoj zemlji ne praktikuje lustracija? Zašto političari u Srbiji s podozrenjem gledaju one koji se zalažu za ljudska prava i civilno društvo? Zašto se izbegava rasprava o političkoj odgovornosti za ubistvo Zorana Đinđića? Zašto je kod nas pravna kultura zamrla? Ovo su neka od pitanja kojima se bavi autor ove knjige. Međutim, za rešenjima ovih problema Beljanski ne traga samo u okviru pravne literature, nego ide jednim zaobilaznim, krivudavim i “sporim” putem. To je put koji nudi filozofija prava i politička filozofija, gde Beljanski pronalazi putokaze za čoveka dostojnu orijentaciju u javnom životu, etičke repere u traganju za “drugom obalom”.

Wyobrażenia przeszłości

Author(s): / Language(s): Polish

Metaforycznie rozumiane miejsca pamięci – minione wydarzenia, dawne symbole i postaci – są historycznymi fenomenami, które stają się punktami krystalizującymi nasze zbiorowe wyobrażenia o przeszłości. Przez ostatnie ponad ćwierć wieku, za sprawą Pierre’a Nory, w kulturze europejskiej miejsca pamięci rozumiane i badane były głównie na podstawie doświadczeń jednego narodu. Na ile rozumienie obrazów przeszłości zmienia się, gdy spojrzymy na nie z perspektywy historii wzajemnych oddziaływań dwóch sąsiadujących ze sobą od ponad tysiąca lat społeczeństw? Takie pytanie legło u podstaw polsko-niemieckiego projektu, w którym wzięło udział 117 autorów z sześciu europejskich krajów. W efekcie powstało liczące ponad 5000 stron, w języku polskim i niemieckim, dziewięciotomowe dzieło Polsko-niemieckie miejsca pamięci (Warszawa/Paderborn 2012–2015). Jest to opowieść o Polsce i Niemczech, o wzajemnych relacjach i sposobach ich pamiętania.

Mieszkanie i dom jako nieoczywistość kulturowo-społeczna

Author(s): Łucja Lange,Inga B. Kuźma,Hanna Gill-Piątek,Paulina Tota,Marcin Obijalski,Zofia Garus,Magdalena Zaręba,Krystyna Dorsz,Agnieszka Sikora,Łukasz Mazur,Tomasz Majda,Adam Ploszka,Magdalena Sobas,Dagmara Bobak,Agnieszka Jędrulok,Beata Kudlińska-Wodo,Beata Siemieniako,Anna Bokszczanin,Barbara Zmaczyńska,Andrzej Kacprzak,Roland Łukasiewicz,Paulina Cichoń,Sebastian Latocha,Oksana Hałatyn-Burda / Language(s): Polish

Citizenship, Human Rights and Identity: Prospects of a Liberal Cosmopolitan Order

Author(s): Michael A. Peters / Language(s): English

This book focuses on the notion of citizenship in relation to the notions of human rights, identity and culture. It poses the question of the prospects of a liberal cosmopolitan order dealing with a number of interrelated themes: ethics, emancipation and what Derrida calls the “new humanities;” identity, war and crimes against humanity; citizenship, and education rights within a knowledge economy; colonization, development and peace; changing notions of democracy within an information society; and culture, difference and otherness. These are the themes that make problematic aspects of the liberal cosmopolitan order. One of the main tropes connecting these themes is how the primary liberal values of freedom, emancipation and equality work out in a globalized world. The interrelationship of these values are problematized in different settings as they relate to issues of global world order with a focus on the adaptability of the liberal framework of values and law in creating a genuine cosmopolitan order.

ROLUL JURISPRUDENŢEI ÎN DEZVOLTAREA NOULUI DREPT ROMÂN

Author(s): / Language(s): Romanian

Within the legal development of Romania over the last three decades, an important role has been played by jurisprudence through its major contribution to the configuration of the new Romanian law. The great stages of this process - from the legislative transition, with the adoption of the new Constitution (1991), the implications of the Euro-Atlantic integration and the adoption and implementation of the new codes - included the contribution of the conclusions of the judicial practice, which brought clarifications and absolutely necessary specifications. Irrespective of its form of manifestation - constitutional, conventional, European Union or national - jurisprudence has become today a decisive factor in the restructuring of the legal phenomenon, moreover: it can be said that today jurisprudence is the one that not only accompanies but also determines, a significant measure of substantive transformations of legal consciousness, indicating the entry of Romanian law into a new age.

Ljudska prava. Pravno-sistemski okvir

Author(s): Saša Gajin / Language(s): Serbian

Pravno-sistemski okvir poštovanja i zaštite ljudskih prava može se teorijski izgraditi na tri različita nivoa refleksije pravnih pravila o pravima i slobodama pojedinaca. Prvo, putem određivanja pravnog pojma ljudskih prava, moguće je pružiti jedinstven odgovor na pitanje o tome šta su to ljudska prava. Drugo, na temelju celovitog korpusa pravila o ljudskim pravima, moguće je teorijski odrediti sadržinu prava ljudskih prava. Treće, moguće je pokazati da su ljudska prava nužan sastavni i konstitutivni deo pravnog poretka i na taj način ih pravno utemeljiti. Pravni pojam ljudskih prava ne izvodi se neposredno iz teksta pravnog propisa. Međunarodni dokumenti, kao ni ustavni i zakonski tekstovi, ne sadrže odredbe koje definišu pojam ljudskih prava. Istina, nekad su u pojedinim odredbama ovih pravnih dokumenata sadržana rudimentarna upućivanja na ideju o suštini ljudskih prava, kao na primer kad se kaže da je čovek slobodan, da prava i slobode čoveka izviru iz njegovog dostojanstva, ili da se jemstvima prava i sloboda omogućava slobodan razvoj ličnosti čoveka i sl. [...]

Civil Society Impact on the EU Climate Change Policy

Author(s): Selma Şekercioğlu / Language(s): English

“In today’s world climate change has come to a point where national, regional and global actors are forced to re-make or re-design their policies in order to reduce the negative influences of this phenomenon. The European Union (EU) is no exception to these actors that are in need of making new arrangements on climate change. In this book I intended to evaluate the transition in the EU’s energy related climate policies; the changing roles of the Civil Society Organisations (CSOs) and the European institutions. In fact, lobbying taking place at the CSOs level is and must be directly linked with the role of the EU institutions whilst evaluating the new approaches of the EU on climate change matters. More specifically, Brussels based CSOs are particularly important whilst analysing their access to the decision-making mechanisms of the EU as well as the pressure mechanisms they impose on the EU-level policy changes. Readers will see that there is hard evidence that CSOs has some influence on the EU’s energy related climate change policy decisions. Particularly the interviews conducted in this work places this book apart from the rest of the literature. I hope all readers will find this work on the influence of the EU-wide civil society organizations on climate policies of the Union of their interest and appealing.”

Türkiye'nin Doğu Sınırı: Ağrı ve Erzurum'da Göçmenler ve Göç Süreçleri

Author(s): Yıldız Akpolat,Kerem Karabulut,Dilek Özdemir,Songül Gül,Özlem Topçuoğlu,Güray Alpar,Abdullah Cengiz Kayış / Language(s): Turkish

Prof. Dr. Yıldız Akpolat öncülüğünde hazırlanmış bu kitap Türkiye’ye Doğu sınırı üzerinden girişlerin çok büyük çoğunlukta kaçak yollarla yapıldığı, gelen göçmenlerin çoğunluğun Afgan kökenli, erkek, eğitim ve gelir düzeyi düşük, mesleği olmayan ya da niteliksiz işlerde çalışan kişilerden oluştuğu dikkat çekmek-tedir. Göçmenlerin, gerek göç yollarında ve gerekse de Türkiye’de bulundukları “yerlerde” birçok sorun yaşadıkları anlaşılmaktadır. Ekonomik faktörler göçün itici bir gücü olarak, göç etme nedenlerinde ön plana çıkmıştır. Türkiye’nin göç veren bir ülke olmasının yanında, göç alan bir ülke konumuna geldiği; ayrıca, özellikle de Doğu sınırından gelen göçmenler açısından hedef ülke” olmasının yanında, transit ülke olarak görüldüğü söylenebilir. Ancak Türkiye’nin yaptığı uluslararası anlaşmalar neticesinde Türkiye’nin gelen göçmen için transit ülke olmaktan ziyade baraj ülke konumuna geldiği anlaşılmaktadır. Dolayısıyla Türkiye açısından güvenlik sorunları başta olmak üzere, diğer göçten kaynaklı sorunların bertaraf edilmesinin tek bir kurumun değil, ancak birçok kurum ve sivil toplumun koordinasyonuyla mümkün olacağı öneril-mektedir.

RUSSIA’S NARRATIVES TOWARD THE WESTERN BALKANS: ANALYSIS OF SPUTNIK SRBIJA

Author(s): . Atlantic Council of Montenegro / Language(s): English

The Kremlin-sponsored Sputnik news website has been recognised as one of the primary channels of Russian influence in the Western Balkan (WB) media space, and so a comprehensive analysis was conducted to learn about its content and way of operation. This report is based on analysis of a year-long monitoring process that lasted from 1 January to 31 December 2018. The focus was on Sputnik online platform https://rs-lat.sputniknews.com that has presented information in the Serbian language since 2015 (hereafter referred to as Sputnik Srbija). The report seeks to identify the primary narratives that are advanced by the media outlet about six WB countries – Albania, Bosnia and Herzegovina (BiH), Kosovo, Montenegro, North Macedonia and Serbia, as well as the European Union (EU) and the North Atlantic Treaty Organisation (NATO).

Practitioners’ toolkit: cross-border concerted and joint inspections

Author(s): Ruslan Stefanov,Daniela Mineva,Petar Terziev / Language(s): English

As part of the support team of the European Platform tackling undeclared work, CSD is developing a series of papers, analyses and toolkits, aimed at sharing good practices and experiences among the Member States. Since 2016, the European Platform tackling undeclared work provides an EU-level forum that allows different actors, including social partners and enforcement authorities, such as labour inspectorates, tax and social security authorities, to engage in closer cross-border cooperation and joint activities. The Platform’s 2-year work programme for 2019-2020 includes activities enabling Platform members to deal with undeclared work through a holistic approach. The new work programme is building on work to tackle bogus self-employment and fraudulent letterbox companies. Four sectors that are heavily affected by undeclared work have been identified for specific action: agriculture; aviation; tourism; and the hotel, restaurant and catering sector.

Икономическият аспект на оценката на въздействието като елемент от участието на България в управленския процес на Европейския съюз

Author(s): Svetla Boneva,Dimitar Hadjinikolov,Paskal Zhelev,Stefan Petrov / Language(s): Bulgarian

The purpose of this monograph is to present and analyse as completely as possible and with great level of detail the impact assessment tool and to examine its application in the European Union, including in Bulgaria. To achieve the aforementioned goals, the following research tasks have been completed: 1) An overview of the contemporary foreign and Bulgarian specialized economic literature in the impact assessment field has been conducted; 2) The main theoretical concepts of the impact assessment tool are reviewed and presented in their nature, objectives, scope, impact types and main principles for impact assessment application; 3) The main steps in an impact assessment preparation process are outlined; 4) A SWOT analysis is conducted on the main methods utilized in the impact assessment preparation; 5) The role of the various European institutions related to the impact assessment is analysed – European Commission, European Parliament, Council of the EU; 6) An indicative impact assessment of an EU legal act which will be transposed in Bulgaria has been prepared; 7) Constatations are outlined as well as conclusions and recommendations are formulated about the opportunities to improve the practices of impact assessment implementation in Bulgaria.

Енергийната политика на България в контекста на европейската енергийна сигурност

Author(s): Svetla Boneva,Antoaneta Vassileva,Ivan Tsvetanov,Atanas Atanassov,Elisabeth Yoneva,Milena Mihaylova,Silvia Dimitrova / Language(s): Bulgarian

The main objective of this project is to conduct an in-depth analysis on the issues related to the Bulgarian energy policy in the context of the European energy security and the Bulgarian membership in the EU as well as to seek opportunities and formulate recommendations to overcome these challenges through expansion of the share of the renewable energy sources (RES) in the structure of the aggregated energy production and consumption on a country level, improvement of the energy efficiency of the economy, etc. To achieve these goals, we have completed the following research tasks: 1) An overview of the contemporary foreign and Bulgarian specialized economic literature in the relevant field has been conducted; analysis and summarization of the theoretical aspects of the energy security; 2) The main trends and approaches in the formation of the national energy policies have been studied and systematized (by the example of individual EU and non-EU countries - in this case Bulgaria's neighbours were chosen); 3) EU Energy policy evolution, priorities and instruments of this policy were analysed; 4) The Bulgarian energy policy in the context of the national energy security has been examined as well as programs, measures, perspectives to the energy policy. An analysis of Bulgaria's Energy Strategy until 2020 has been performed; 5) The legal framework of the Bulgarian energy sector and its compliance with European legislation as well as the national and European legal framework of energy security are specified; 6) Conclusions and recommendations have been formulated as a result of the present scientific research project.

Tranziciona pravda u post-jugoslovenskim zemljama - Izveštaj za 2006. godinu

Author(s): / Language(s): Croatian,Serbian

U oružanim sukobima u Hrvatskoj (1991.-95.), Bosni i Hercegovini (1992.-95.), i na Kosovu (1998.-99.), najmanje 130,000 ljudi je izgubilo život, milioni su bili prinuđeni da napuste svoje domove, a stotine hiljada kuća su razorene. Prelaz iz stanja oružanog sukoba i državne represije u period mira i izgradnje demokratskih institucija zahteva od ovih društava da se odrede prema masovnim kršenjima ljudskih prava iz bliske prošlosti. Skup mera koje vlasti i civilno društvo preduzimaju radi suočavanja sa ovim kršenjiima prava čini kompleks tranzicione pravde, čiji su osnovni elementi utvrđivanje činjenica, suđenja, reparacije, i institucionalne reforme (lustracija). Ovaj izveštaj se bavi suočavanjem s posledicama ratnih događanja i zločinima počinjenim u periodu od 1991. do 1999. godine. Izveštaj je nastao na inicijativu Fonda za humaritarno pravo (FHP), u saradnji s Istraživačko dokumentacionim centrom (IDC-BiH) i Documentom (Hrvatska). Odnosi se na Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Srbiju, Kosovo, i Crnu Goru – u daljem tekstu “post-jugoslovenske zemlje“. U toku 2006. godine, u skoro svim post-jugoslovenskim zemljama suđenja za ratne zločine su dobila na zamahu, ali u drugim oblastima tranzicione pravde jedva da je bilo značajnijih pomaka u odnosu na prethodni period. Nedostajali su konkretni koraci vlasti koji bi vodili ka uspostavljanju tela za utvrđivanje činjenica, na državnom ili regionalnom nivou. Vrlo malo je urađeno kako bi se lica koja pretenduju da obavljaju javnu funkciju podvrgla ispitivanju njihovih postupaka za vreme oružanih sukoba. Napokon, dolazak do reparacija –bilo na osnovu zakona ili sudskim putem – još uvek je teško ostvarivo za mnoge žrtve kršenja prava iz devedesetih godina. SUĐENJA ZA RATNE ZLOČINE: Suđenja za ratne zločine su od samog završetka rata predstavljala najvažniji oblik tranzicione pravde koji se primenjuje u post-jugoslovenskim zemljama. U ranom posleratnom periodu nosilac procesuiranja ratnih zločina u regionu bio je Međunarodni krivični tribunal za bivšu Jugoslaviju (MKTJ), prvenstveno zbog toga što nacionalna pravosuđa nisu zatakav zadatak bila spremna. Iako svojim osnivanjem i delovanjem nije uspeo da spreči neka od teških i masovnih kršenja ljudskih prava, kao što je zločin u Srebrenici u julu 1995. godine, tribunal je doprineo obuzdavanju nasilja u još nedovršenom procesu dezintegracije bivše Jugoslavije, procesuiranju odgovornih na najvišim vojnim i političkim funkcijama, te pripremi pravosuđa i javnosti u regionu zasuđenja za ratne zločine. Uspostavljanje specijalnih tužilaštava za ratne zločine, odnosno specijalizovanih veća ili sudova za ovu vrstu slučajeva, u periodu 2003.-05., dovelo je do poboljšanja istraga i suđenja za ratne zločine, u Hrvatskoj, Srbiji, i Bosni i Hercegovini (BiH). U 2006. godini je nastavljen pozitivan trend iz prethodnih godina, naročito potcrtan daljnjim napretkom u saradnji tužilaštava iz BiH,Hrvatske, i Srbije. Ipak, u sve tri zemlje bili su vidljivi značajni problemi u procesuiranju ratnih zločina,uključujući nedovoljnu podršku političkih struktura krivičnom gonjenju osumnjičenih za ratne zločine bez obzira na nacionalnost, kao i neadekvatne mere za podršku i zaštitu svedoka. U Hrvatskoj su pred županijskim sudovima tokom godine održana ukupno 23 suđenja, od čega 18 protiv pripadnika srpskih snaga, a pet protiv pripadnika vojno-policijskih snaga Republike Hrvatske. Doneseno je pet nepravosnažnih presuda, a tri presude su potvrđene od strane Vrhovnog suda RH. Sudovi u BiH su doneli 23 presude u prvom stepenu, i 17 pravnosnažnih (drugostepenih) presuda. Broj započetih i predstojećih suđenja pred Većem za ratne zločine pri Sudu BiH nadmašio je broj suđenja pred svim drugim sudovima. Procesuiranje za ratne zločine započelo je i u Republici Srpskoj, u kojoj je prethodno vladala nekažnjivost za počinioce ratnih zločina. U Srbiji su 2006. godine održana suđenja za ratne zločine u sedam predmeta. Na Kosovu je 2006. godine održano samo jedno suđenje za ratne zločine, protiv šestorice kosovskih Albanaca optuženih za zločine protiv drugih Albanaca. U avgustu je veće, sastavljeno isključivo od međunarodnih sudija, osudilo trojicu bivših oficira Oslobodilačke vojske Kosova (OVK)na sedmogodišnje kazne zatvora, a sud je nakon izricanja presude doneo odluku o puštanju osuđenih na slobodu do pravnosnažnosti. U Crnoj Gori 2006. godine nije održano nijedno suđenje za ratne zločine, kao ni u prethodne četiri godine. Velika praznina u kažnjavanju ratnih zločina proističe iz činjeni-ce da mnogi počinioci ratnih zločina u BiH sada žive i stekli su državljanstvo u Srbiji o Hrvatskoj, gde im je ustavom ili zakonom zagarantovano neizručivanje. Istovremeno, BiH nije voljna da prepusti suđenja ovih lica pravosuđu Hrvatske i Srbije. UTVRĐIVANJE ČINJENICA: U post-jugoslovenskim zemljama ne deluje nijedno zvanično telo koje bi na sistematski način, na nivou pojedine države ili država naslednica bivše Jugoslavije, utvrđivalo činjenice o kršenjima ljudskih prava i humanitarnog prava u proteklom periodu. U 2006. godini, parlamentarne stranke u BiH su po prvi put uzele učešće u konkretnim aktivnostima koje potencijalno vode ka osnivanju državne komisije za istinu, tako što je radna grupa sačinjena od stranačkih predstavnika napravila nacrt zakona o komisiji. Vlada BiH je u junu osnovala Komisiju za utvrđivanje činjenica o stradanjima Srba, Hrvata, Bošnjaka, Jevreja i ostalih u Sarajevu u periodu 1992-95. Iako je vlada utvrdila jednogodišnji rok za završetak rada ove komisije, u periodu između njenog osnivanja i kraja 2006. godine nije otpočeo rad na prikupljanju informacija. U drugim post-jugoslovenskim zemljama nije bilo ozbiljnijih rasprava unutar parlamenta ili vlada o osnivanju bilo kog tipa komisije za istinu. Umesto toga, na skupovima nevladinih organizacija učesnici su razmatrali moguće osnivanje regionalnog tela koje bi utvrđivalo činjenice o prošlosti i omogućilo žrtvama da neposredno iznose svoja iskustva. U 2006. godini, u raspravama koje su u parlamentima Srbije i Hrvatske vođene o događajima iz vremena rata, dominirala je jednostrana nacionalistička interpretacija ratnih događanja. Naročito je ovo bilo primetno u Srbiji, gde predstavnici umerenih stranaka nisu reagovali na brojne istupe nacionalističkih ekstremista. Krajem 2006. godine, u regionu je bilooko 17.000 nerešenih zahteva za pronalazak nestalih lica. Odnosi između predstavnika raznih komisija za nestala lica, na nivou post-jugoslovenskih zemalja još su opterećeni nepoverenjem. Još su češće i oštrije kritike koje udruženja porodica nestalih javno upućuju na račun državnih tela. Sve ovo doprinosilo je utisku o ispolitizovanosti jednog eminentno humanitarnog pitanja, i umanjivalo je efikasnost napora za traženje nestalih lica. Komisija za traženje nestalih Federacije BiH je 2006. godine ekshumirala oko 2.250 posmrtnih ostataka ne području Republike Srpske, a Kancelarija Republike Srpske zatraženje nestalih i zarobljenih lica je ekshumirala 126 tela. U Hrvatskoj je u toku 2006. godine ekshumirano 180 tela. Krajem godine još uvek se 2.050 državljana Republike Hrvatske vodilo kao nestalo, a uz to vlasti Srbije su tražile nešto više od 400 svojih državljana koji su nestali tokom sukoba u Hrvatskoj. Na Kosovu je krajem 2006. godine bilo 2,137 lica za kojima se i dalje traga, a nadležne agencije su u toku godine ekshumirale 59 tela. LUSTRACIJA: Bosna i Hercegovina ostaje jedina od post-jugoslovenskih zemalja u kojoj je, iako u ograničenom obimu, mogućnost da lice obavlja javnu funkciju uslovljena ispitivanjem njegovih postupaka za vreme oružanih sukoba. Između 1999. i 2002. godine, Misija Ujedinjenih nacija je ispitivala postupanje 24.000 aktivnih policajaca u prethodnom (ratnom) periodu; 4 odsto policajaca je kao rezultat procesa uklonjeno iz službe. Između 2002. i 2004. godine u BiHje sprovedena sudska reforma, u toku koje je Visoki sudski i tužilački savet odlučio da oko 200 sudija i tužilaca, od 1.000, ne treba da budu ponovo izabrano. Iako u Srbiji postoji zakon koji na sveobuhvatan način predviđa utvrđivanje činjenica o aktivnostima lica za vreme oružanih sukoba i u periodu komunizma, zakon nikada nije bio primenjen. U periodu 2004.-06., većinu poslanika u parlamentu činili su poslanici Srpske radikalne stranke, Demokratske stranke Srbije, i Socijalističke partije Srbije, koje su u vreme donošenja zakona o odgovornosti za kršenje ljudskih prava (2003.) bile protiv njegovog usvajanja. REPARACIJE: U toku 2006. godine, u post jugoslovenskim zemljama primenjivane su sledeće vrste reparacija: naknade (na osnovu zakona i na osnovu sudskih odluka), restitucija, utvrđivanje sudbine nestalih, i otkrivanje spomen-obeležja. Povrat i obnova imovine, te novčane reparacije suuglavnom najpre obezbeđeni za pripadnike većine, odnosno žrtve na pobedničkoj strani rata, dok u odnosu na pripadnike manjine proces još uvek traje, ili tek treba da počne (u Hrvatskoj je desetinama hiljada Srba sudskim putem oduzeto stanarsko pravo s obrazloženjom da su napustili stanove, a vlada nije pokazala spremnost da im obezbedi pravičnu restituciju ili kompenzaciju). Spomen-obeležja se takođe podižu u znak sećanja na žrtve većinskog naroda. U koncipiranju i primeni zakona o reparacijama, u svim post-jugoslovenskim zemljama upadljivo su privilegovana vojna lica, odnosno članovi njihovih porodica, u odnosu na civile. U svim delovima bivše Jugoslavije, izvestan broj civilnih žrtava rata i osoba čija su ljudska prava ozbiljno kršena u prethodnom periodu nastojao je da ostvari naknadu štete sudskim putem. U Srbiji su, u njihovo ime, nevladine organizacije za ljudska prava podnosile tužbe za naknadu štete, i u većini slučajeva sudovi su presudili u korist žrtava. U drugim zemljama,broj tužilaca je bio relativno mali, zbog nepostojanja delotvornih sistema besplatne pravne pomoći i zakonskih rešenja kojima bi se žrtve izuzele od plaćanja sudskih taksi i troškova postupka u slučaju gubitka spora. U svim post-jugoslovenskim zemljama karakter spomen-obeležja i način na koji se podižu jasno reflektuje političku i društvenu klimu u datoj sredini. U Srbiji, spomen-obeležja izražavaju potrebu većinskog dela društva da interpretira ulog u Srbije u ratovima 1990-ih, inače žestoko kritikovanu u međunarodnoj zajednici i u drugim delovima bivše Jugoslavije, kao jednoznačno pozitivnu. U Hrvatskoj i na Kosovu, gotovo potpuno odsutstvo spomen-obeležja o stradanjima manjinskog (srpskog) naroda izražava rasprostranjen stav da uloga pravedne žrtve isključivo pripada većinskom (hrvatskom, odnosno albanskom) narodu. U Bosni i Hercegovini postoji nešto veća spremnost da se,kroz simboličku formu spomenika, prihvate svedočanstva o stradanju “druge strane”, iako takvi primeri predstavljaju izuzetak pre nego pravilo. U Crnoj Gori, tenzija između vlasti koja je zagovarala samostalnost Crne Gore, s jedne strane, i onih sektora u društvu koji su naklonjeni Srbiji, s druge strane, prelama se i kroz praksu podizanja spomen-obeležja. Ono što je zajedničko spomen-obeležjima u svim delovima bivše Jugoslavije je prihvatanje, na simboličkom nivou, privilegovanog položaja vojnih žrtava u odnosu na civilne.

Prava civilnih žrtava rata

Author(s): Vesna Teršelič,Milena Čalić-Jelić / Language(s): Croatian

Žrtvama se smatraju osobe koje su, pojedinačno ili unutar skupine, pretrpjele štetu koja uključuje fizičku ili mentalnu povredu, emotivnu patnju, materijalni gubitak ili ozbiljnu povredu njihovih temeljnih prava putem akata ili propusta koji predstavljaju teška kršenja međunarodnog prava o ljudskim pravima ili ozbiljne povrede međunarodnog humanitarnog prava, u skladu s Rezolucijom Opće skupštine Ujedinjenih naroda 60/147 Temeljna načela i smjernice o pravu na pravni lijek i reparaciju za žrtve teških kršenja međunarodnog prava o ljudskim pravima i ozbiljnih povreda međunarodnog humanitarnog prava. Gdje je to primjereno te u skladu s unutarnjim pravom, pojam žrtva uključuje i članove uže obitelji ili štićenike neposredne žrtve i osobe koje su pretrpjele štetu u nastojanju da pomognu žrtvama u nevolji ili da spriječe njihovu viktimizaciju.

Konzultacijski proces o Inicijativi za osnivanje REKOM - pregled mišljenja, prijedloga i preporuka - srpanj – prosinac 2009.

Author(s): / Language(s): Bosnian,Croatian,Serbian

Konzultacije su organizirali Centar za građanske inicijative Poreč (Hrvatska) i Documenta (Hrvatska). Skupu je prisustvovalo 25 sudionika/ca iz organizacija za ljudska prava, udruga stradalih i obitelji nestalih, organizacija mladih, ženskih grupa, profesionalnih udruga i lokalnih vlasti u Istri. Amir Kulaglić iz Srebrenice (BiH), Vesna Teršelič (Documenta, Hrvatska) i Eugen Jakovčić (Documenta, Hrvatska) bili su predavači, dok su skup moderirali Bisera Momčinović (Centar za građanske inicijative Pula, Hrvatska) i Goran Božičević (MIRamiDA centar Grožnjan, Hrvatska). Radio Pula, Tv Nova izvještavali su sa događaja. Novi list i Glas Istre su objavili razgovor s Amirom Kulaglićem, autora Mladena Radića, kao i tekst „Prekinuti šutnju i poricanje“ autorice Tatjane Gromače.

Suočavanje s prošlošću u Hrvatskoj - stavovi i mišljenja aktera i javnosti u Poraću

Author(s): Kruno Kardov,Dražen Lalić,Vesna Teršelič / Language(s): Croatian

Mnogi se pitaju, na prvi pogled logično i opravdano, koja je uopće svrha suočavanja s prošlošću. Prema njima, umjesto bolnoga i beskorisnoga pa i štetnoga suočavanja s minulim nasiljem i zločinima, pojedinci, narodi i društva trebaju ostaviti prošlost iza sebe i sasvim se okrenuti (boljoj) budućnosti. Iako prihvaćamo dobrohotnost većine tih kritičara, nas troje autora ove knjige spadamo među ljude koji se ne slažu s tvrdnjama o uzaludnosti ili štetnosti suočavanja s prošlošću, i to iz više razloga. Ponajprije ističemo razlog koji je po našem mišljenju najvažniji: suočavanje je ne samo potrebno nego i nužno zbog svih kojima prošlost uopće nije prošlost, već je traumatiziranost zbog neposredno ili posredno pretrpljenoga nasilja u ratnim i drugim sukobima osnovna odrednica njihove sadašnjosti, a nekima i budućnosti. Takav odnos prema prošlosti imaju milijuni ljudi koji žive u mnogim zemljama i na različitim kontinentima.