We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Javnost rada jeste i mora biti dosledno realizovana u svim sudskim postupcima. Ona se mora ticati ne samo stranačke već i opšte javnosti. To je ustavna obaveza primene ovog načela od strane Ustavnog suda, ali i način dodatnog jemstva u domenu ostvarenja nezavisnosti i samostalnosti njegovih sudija. Obzirom na Ustavom ustanovljene nadležnosti odlučivanja Ustavnog suda, jasno je da se samo kroz javno sprovedeni postupak može realizovati njegov Ustavom utvrđeni položaj, koji se materijalizuje kroz konkretno donete odluke. Da bi sudije Ustavnog suda bez straha od zakonodavne, izvršne i sudske vlasti donosile odluke o ustavnosti njihovih akata potrebno je da postupci u kojima se takve odluke donose budu sprovedeni uz puno učešće i stranačke i opšte javnosti. Međutim, taj cilj, iako nesporan i primaran, ne može se realizovati na štetu, odnosno kao atak na nezavisnost i samostalnost sudija Ustavnog suda u postupku odlučivanja. Nezavisnost i samostalnost sudija Ustavnog suda u donošenju odluka je i njihovo pravo i Ustavom i zakonom proklamovano načelo. Nema nezavisnosti i samostalnosti u odlučivanju koje podrazumeva raspravu o predlogu odluke u prisustvu opšte, a u odsustvu stranačke javnosti. Zalaganje za takvu javnost rada Ustavnog suda nije protivna samo načelu nezavisnosti i samostalnosti sudija Ustavnog suda u donošenju odluka, već i izraz lažne slike o javnosti rada Ustavnog suda. Prisustvo opšte javnosti u postupku raspravljanja – većanja o predlogu odluke nije u funkciji obezbeđenja sudijske nezavisnosti i samostalnosti odlučivanja. Naprotiv, to je direktan atak upravo na takav Ustavom i zakonom zajemčeni položaj Ustavnog suda i njegovih sudija. Sudije Ustavnog suda, kao i svakog drugog suda, moraju imati isti status u postupku odlučivanja. Odluke se mogu donositi isključivo kao stav i opredeljenje svakog sudije pojedinačno o pravnoj utemeljenosti i validnosti pravnih argumenata koji idu u prilog ili se protive donošenju predložene odluke. Taj proces mora biti izraz pravničkog znanja i stručne sposobnosti svakog sudije, ali i njegovog psihičkog formiranja stava o predloženoj odluci od strane sudije izvestioca. Zato se taj postupak mora odvijati daleko i od opšte i od stranačke javnosti. Svakom sudiji se mora omogućiti da samostalno vaga argumente koji ga opredeljuju za ili protiv predloga odluke sudije izvestioca. Sudijska nezavisnost i samostalnost u donošenju odluke se mora realizovati u nejavnom postupku, a to znači u prisustvu samo drugih sudija koji učestvuju u donošenju odluke, kako bi svaki sudija pojedinačno bio u prilici da bez ikakvog ustručavanja o javnom razumevanju ili pravnoj utemeljenosti njegovih argumenata iznese svoj stav o predloženoj odluci sudije izvestioca. U protivnom, javno iznošenje argumenata i stavova o predlogu odluke nesumnjivo vodi uspostavljanju psihičkog stanja koje sputava sudiju da bez ikakvog tereta odgovornosti iznese svoje argumente za ili protiv prihvatanja predložene odluke. Jasno je da i samo razmišljanje sudije da li će prisutna javnost razumeti njegove stavove i pravnu utemeljenost iznetih argumenata uveliko sputava njegovu nezavisnost i samostalnost u odlučivanju. Sve to je prepoznato i u praksi Ustavnog suda Srbije. Stoga je važećim Poslovnikom dopuštena mogućnost prisustva opšte javnosti sednicama Ustavnog suda samo u fazi raspravljanja, a ne i odlučivanja o predmetu spora. Iz tih razloga je i ranije važećim Poslovnikom predviđena mogućnost prisustvovanja opšte javnosti redovnim sednicama Suda u praksi bila korigovana održavanjem radnih sednica suda. Radna sednica se saglasno odredbi člana 30 stav 1 ranije važećeg Poslovnika mogla zakazati u povodu razmatranja ustavno-pravnih pitanja sadržanih u predmetima predloženim za dnevni red redovne sednice Ustavnog suda, kao i u povodu drugih pitanja od značaja za rad i odlučivanje Ustavnog suda. Dakle, radna sednica je imala za predmet raspravu o spornim pitanjima u odnosu na predlog odluke sudije izvestioca u konkretnom predmetu koji je bio uvršten u dnevni red redovne sednice. Zato se, upravo na radnoj, a ne na redovnoj sednici vodila sudijska rasprava o predloženim odlukama sudija izvestilaca. Međutim, te sednice nisu bile dostupne ni opštoj ni stranačkoj javnosti. One su se odvijale iza zatvorenih vrata kao sednice na kojima su izneti argumenti i stavovi sudija o predloženim odlukama sudija izvestilaca imali tretman i karakter službene tajne. To praktično znači da su takve sednice, po svojoj pravnoj prirodi i suštini, bile sednice o većanju, odnosno razmatranju prihvatljivosti argumenata i predložene odluke sudije izvestioca. Iz tog razloga su redovne sednice Ustavnog suda, na kojima se po slovu Poslovnika morala voditi rasprava o predloženim odlukama sudije izvestioca, bile svedene na puko iščitavanje referata sudije izvestioca. Na tim sednicama nije bilo rasprave, niti se ona shodno odredbi člana 3 Zakona o Ustavnom sudu mogla sprovoditi u vidu iznošenja javnog mišljenja sudija o predloženoj odluci sudije izvestioca. Takva rasprava je isključivo i jedino vođena na radnim sednicama koje su držane u odsustvu javnosti. I da apsurd bude veći, a sve pod maskom opšte javnosti, u jednom vremenskom periodu rada Suda, na redovnim sednicama se, nakon čitanja referata sudije izvestioca, i javno odlučivalo dizanjem ruku sudija Ustavnog suda. Sve navedeno jasno ukazuje da zalaganje da se sednice Suda na kojima se vodi rasprava o predlogu odluke sudije izvestioca učine dostupne opštoj javnosti nema ni pravnog ni praktičnog opravdanja. Naprotiv, sednice na kojima se raspravlja o predlogu odluke sudije izvestioca su po svojoj pravnoj prirodi i suštinskom određenju sednice o većanju i glasanju koje se, kao i u svim drugim sudskim postupcima, moraju držati u odsustvu i stranačke i opšte javnosti. Sa druge strane, primena načela javnosti se mora obezbediti u postupcima pred Ustavnim sudom, ali se to ne može činiti na način kojim se obezbeđuje samo formalna a ne i stvarna javnost. Primena načela javnosti na način prepoznat u svim demokratskim društvima, moguća je samo kroz održavanje javnih rasprava kako u postupcima u kojima je po zakonu konstituisana takva obaveza Ustavnog suda, tako i u svim drugim slučajevima koji obzirom na značaj i složenost spornih ustavno-pravnih pitanja zahtevaju održavanje kontradiktorne rasprave. U postupku normativne kontrole održavanje javne rasprave mora biti pravilo, a ne izuzetak. Izostanak javne rasprave po slovu zakona bi bio moguć samo u najjednostavnijim slučajevima koji ne izazivaju spornost o činjeničnoj građi za presuđenje. Primera radi, to bi bio slučaj osporavanja Vladinih uredbi kojima se uređuju pitanja za koja je Ustavom izričito propisano da mogu biti predmet samo zakonskog uređenja. Osim u tim slučajevima održavanje javne rasprave je bespredmetno i u svim predmetima koji se zbog procesnih smetnji ne mogu meritorno rešiti. Naravno, javnu raspravu ne treba držati ni u slučaju kada je Sud o istoj stvari već doneo odluku a u novom predmetu nisu izneti novi razlozi za drugačije odlučivanje u toj stvari. I to je sve! U svim drugim predmetima u odnosu na koje se postupak okončava donošenjem meritorne odluke, a to su svakako svi predmeti u kojima je Sud rešenjem pokrenuo postupak, nema mesta neodržavanju javne rasprave. Naprotiv, u tim predmetima Sud mora odlučivati na osnovu prethodno sprovedenog kontradiktornog postupka u kome su javno raspravljena sva sporna ustavno-pravna pitanja. To je jedini ispravan pravni put kojim se u prisustvu i opšte i stranačke javnosti može doći do pravno perfektnih meritornih odluka Ustavnog suda. Naravno da održavanje javne rasprave ne isključuje i mogućnost prethodnog održavanja konsultativnog sastanka, koji se, takodje, može održati u prisustvu i opšte i stranačke javnosti. Nažalost, praksa održavanja javne rasprave pred Ustavnim sudom je više nego simbolična. Tako je u periodu od 2002. do 2007. godine Ustavni sud održao samo pet javnih rasprava iako je ukupno doneo 465 meritornih odluka. Ništa bolja situacija nije ni za period od 2008. do 2015. godine. I u tom periodu je održano svega devet javnih rasprava, iako je meritornom odlukom suda rešeno ukupno 433 predmeta iz domena normativne kontrole. Simbolično prisustvo javne rasprave u postupku meritornog odlučivanja Ustavnog suda u predmetima normativne kontrole je više nego problematično. U tome, a ne u odsustvu opšte javnosti na sednicama Suda o većanju i glasanju, se ogleda i potreba preispitivanja dosadašnje prakse rada Ustavnog suda, sa ciljem da se u svim postupcima meritornog presuđenja predmeta normativne kontrole direktno i dosledno primeni načelo javnosti. U tom cilju ima mesta i preispitivanju postojećih zakonskih rešenja na način da se pitanje održavanja javne rasprave u postupku pred Ustavnim sudom izuzme iz diskrecione vlasti samog Suda i zakonom konstituiše i bliže odredi obaveza održavanja javne rasprave u predmetima normativne kontrole u kojima se postupak okončava donošenjem meritorne odluke Ustavnog suda.
More...
Kvaliteta rada državne službe je najuže povezana sa kvalitetom državnih službenika koji u njoj rade. Da bi se osiguralo zapošljavanje kvalitetnih kadrova u državnu službu, potreban je kvalitetan sustav privlačenja, izbora i imenovanja kandidata za rad u državnoj službi, uključujući i njegovu dosljednu provedbu. Ova pitanja dobivaju još veći značaj u vrijeme ekonomske krize, kada su mogućnosti zapošljavanja u privatnom sektoru sve manje, a državna služba pod dodatnim pritiskom za zapošljavanje, pogotovo onih kandidata koji imaju političku ili drugu potporu. Najvažniji kvalitativni iskorak u zapošljavanju državnih službenika u institucijama Bosne i Hercegovine (institucije BiH) načinjen je 2002. godine donošenjem Zakona o državnoj službi u institucijama BiH, te osnivanjem Agencije za državnu službu BiH i Odbora državne službe za žalbe. U ovom radu istraženi su najvažniji izazovi kod zapošljavanja državnih službenika u institucijama BiH. Prije samog utvrđivanja najznačajnijih izazova kod zapošljavanja državnih službenika u institucijama BiH, istraženi su europski standardi i prakse zapošljavanja državnih službenika, kao i zakonom i podzakonskim aktima propisani postupak zapošljavanja državnih službenika u institucijama BiH. Rad ima za cilj da, na osnovu rezultata analize i utvrđenih izazova, predloži mjere za poboljšanje postupka zapošljavanja državnih službenika u institucijama BiH. Rezultati istraživanja u ovom radu su predstavljeni u četiri povezana dijela. U uvodnom dijelu je opisan problem istraživanja, zatim cilj, metode i struktura rada. U drugom dijelu rada je analizirano stanje. Ovaj dio sadrži dva podnaslova: europski standardi i dobre prakse zapošljavanja državnih službenika i postupak zapošljavanja državnih službenika u institucijama BiH. U trećem dijelu rada opisane su prakse i utvrđeni najvažniji izazovi kod zapošljavanja državnih službenika u institucijama BiH. U četvrtom dijelu su, na osnovu rezultata i spoznaja do kojih se došlo u ovom istraživanju, predložene mjere za poboljšanje postupka zapošljavanja državnih službenika u institucijama BiH.
More...
This article provides comparative preview of the proposals made by Ministry of Justice of BiH (MoJ) and High Judicial and Prosecutorial Council of BiH (HJPC/Council), on new or amended legislation regulating the work of the HJPC. Relevant international documents and regional practice are taken into consideration together with recent Venice Commission Opinion on Draft Law on HJPC. Due attention has been given to the proposed composition of the Council and election of its members as issues of the decisive importance for the role of the HJPC and its capacity to act as judicial independence safeguard. MoJ’s proposal, empowering the Parliamentary Assembly of BiH to elect Council’s members, radically changes current system, undermines the autonomous position of the HJPC and derogates the practical value all other segments of the Law and functioning of the Council. The appointment of the chief prosecutors and their deputies and the reduction of the HJPCs competencies in this regard are also identified as a risk carrying proposals that would lead to the politicization of the appointment process, offering no effective answer for the issues such proposals are trying to respond. Concluding remarks of the preview are focused on the need to ensure that revision of the Law on the HJPC is in line with the standards accepted in judicial reform so far and directed to the improvement of such standards and their consistent implementation.
More...
Najveći prostor za nepotizam i korupciju daju odredbe o zapošljavanju na određeno vrijeme i odredbe koje daju pravo rukovodiocu institucije da sa liste uspješnih kandidata bira kandidata „po svojoj procjeni“. Rukovodilac ne učestvuje na stručnom ispitu, a procjena je moguća samo ukoliko rukovodilac lično poznaje kandidate i njihov rad. Pretpostavka je da je većina konkursa raspisana za radna mjesta na kojima kandidat već radi, naime za kandidata kojeg je rukovodilac izabrao bez javnog konkursa i konkurencije. Ne smije se pri tom isključiti značaj rodbinskih, stranačkih i prijateljskih veza. Zbog toga se i ustalila formulacija da šanse za posao u državnoj službi imaju “podobni a ne sposobni“. Takva situacija demorališe visoko kvalificirane kandidate da se javljaju na javne konkurse, jer se uzalud pripremaju i izdvajaju svoje vrijeme i novac za dolazak na stručne ispite za mjesta u državnoj službi koja su već rezervirana. Za uspjeh kandidata najzaslužnija je komisija za izbor. Dva člana komisije dolaze iz reda institucije koja je objavila konkurs (u RS-u tri člana) i mogući su stranački, rodbinski i prijateljski pritisci, posebno kada je riječ o konkursima na lokalnom nivou. Odredbama o žalbi isključeno je pravo kandidata da Odboru državne službe za žalbe uloži žalbu na ocjenu koju mu je na stručnom ispitu dodijelio član komisije za izbor. Tako je članovima komisije za izbor dat status „nepogrešivih“, kandidatu oduzeto najjače sredstvo da dokazuje da je najbolji kandidat, a odboru za žalbe dodijeljena uloga kontrolora forme konkursa. Ovo potvrđuje činjenica da su na državnom nivou, protiv odluka Odbora državne službe za žalbe BiH po žalbi kandidata na obavještenje o rezultatima stručnog ispita, podnijete samo dvije tužbe u proteklih pet godina. Oduzimanje prava žalbe na ocjenu bilo bi opravdano kada bi se postupak procjene sposobnosti prema merit načelu uskladio sa standardima država članica EU i dobrom praksom. Tako bi se subjektivnost pri ocjenjivanju svela na najmanju mjeru. Žalba ne odlaže postavljenje kandidata pa se otvara pitanje njene svrhe. U centru pažnje građana BiH stoji zapošljavanje u državnu službu. Pored problema zloupotrebe stručnog ispita kao dijela javnog konkursa koji je ovdje prikazan, objavljeni su rezimei istraživanja udruženja građana o temi zapošljavanja u javni sektor. U tom pogledu, zakonodavni okvir koji regulira zapošljavanja u državnu službu i javni sektor treba sveobuhvatnu reformu. Glavni cilj reforme je onemogućavanje zloupotrebe stručnog ispita (postupka selekcije). Nalazim da je u tom smislu potrebno: 1. propisati obavezu raspisivanja javnog konkursa za sve pozicije u javnom sektoru, a ne samo za pozicije u državnoj službi; 2. propisati obavezu raspisivanja javnog konkursa i smanjiti dužinu trajanja radnog odnosa u slučajevima zapošljavanja na određeno vrijeme; 3. raspisivanje internog oglasa ograničiti samo za slučaj prekobrojnosti; 4. detaljno urediti odredbe o sukobu interesa i izuzeću članova komisije za izbor; 5. umjesto termina “stručni ispit” koristiti termin “provjera sposobnosti”; 6. provjeru sposobnosti kandidata uskladiti sa dobrom praksom (primjeri: Crna Gora, EU), što uključuje uvođenje nove faze selekcije kandidata i posebnih kriterija koji se boduju mimo stručnog ispita; 7. izmijeniti odredbe koje dozvoljavaju rukovodiocu organa da sa liste uspješnih kandidata bira kandidata sa lošijim rezultatom; 8. pri izboru rukovodećih i ostalih državnih službenika prednost davati stručnosti a ne etničkoj pripadnosti; 9. urediti pitanje pristupa kandidata konkursnoj dokumentaciji; 10. detaljno urediti odredbe o žalbi kandidata u svim fazama i odredbe o izvršnosti rješenja o izboru/postavljenju kandidata. U slučaju da u skorije vrijeme ne dođe do izmjena propisa koji uređuju zapošljavanje u državnu službu, državna služba će ostati ”rezervat podobnih“. U takvom sastavu ona nije sposobna za preuzimanje i provedbu acquisa.
More...
The focus of this article is the appointment of board members of public institutions in the Tuzla Canton, with emphasis on certain controversial issues that arise in this process, for which could be said, quite reasonably, that they result in a violation of the law. First of them is the appointing of “temporary boards” or “temporary board members”, and the second is the issue of appointing candidates who do not meet the general criteria for appointment to the boards. The author of this analysis points out the illegal practice, indicates its negative effects, and draws attention to the attempt to establish a political and even party control over the resources of public institutions.
More...
Nesumnjivo je da je pitanje distribucije ključnih funkcija na nivou Federacije vrlo složeno pitanje koje podrazumijeva puno više od obične podjele funkcija između predstavnika različitih naroda. Složenost ovog pitanja, a samim tim i potreba njegovog rješavanja, ne proizlazi samo iz opće potrebe da se ključne funkcije distribuiraju u skladu sa političkom voljom aktualne vlasti, koja se mijenja svake četiri godine, ili u skladu sa pripadnošću jedne funkcije konkretnom narodu, već iz niza pitanja nepolitičke prirode, od kojih je od izuzetnog značaja povjerenje građana u sve grane vlasti. Prilikom distribucije ključnih funkcija, osim konstitutivnosti nosilaca ključnih funkcija, mora se uzeti u obzir koliko kvalitetno će osobe koje predstavljaju ključne funkcije raditi svoj posao. Prilikom podjele ključnih funkcija potrebno je voditi računa o odredbama Ustava FBiH i odredbama zakona koji predviđaju posebne uvjete za pojedine od ovih funkcija. Ukoliko odredbe Ustava i zakona nisu kompatibilne, to je znak da je vrijeme za promjene njihovih odredbi. U aktuelnoj situaciji važno je da se na osnovu uvjeta koji su postavljeni za distribuciju ključnih funkcija dobije maksimum koji će doprinijeti poštivanju prava svih konstitutivnih naroda i ostalih. Međutim, jako je važno da nosioci ključnih funkcija budu također i profesionalci, stručnjaci, koji će kvalitetno obavljati posao. Distribucija ključnih funkcija ne bi smjela više pogodovati političkim, od zahtjeva efikasnosti, stručnosti i kvalitete. Nezavisnost i nepristrasnost pravosuđa trebali bi imati prednost pred političkom voljom zakonodavne i izvršne vlasti, posebno ako se ima na umu da se pravosuđe u našoj zemlji skoro svakodnevno bori s pokušajima utjecaja na njegovu nezavisnost. Zbog toga predložena rješenja mogu biti dobra polazna osnova za razmišljanje o mogućim izmjenama zakona i Ustava i pravcima prema kojima bi te izmjene mogle ići.
More...
The enactment of the “Regulation on Access to information under the control of the Court of BiH and Cooperation With the Community” raised serious concerns in both media and legal community who consider that the Regulation introduces a sort of censorship in access to information, in particular in relation to criminal proceedings on war crimes, organized crime and corruption cases and neglects the high public interest to be duly and timely informed on these cases. The analysis shows that the Regulation does not annul the public character of the trial and the pronouncement of the judgment. However, it lacks sufficient clarity in order to avoid misinterpretation of the rules on anonymization of audio-visual and other „informative material“ that Court of BiH provides to media and general public in relation to the ongoing cases and in order to preserve the right of public to be informed as well as the right of a private person to have his/her personal data protected in an appropriate manner. In this regard, the Regulation should be revised in a way to put more emphasis on the need of „public interest test“ in relation to all information related to the ongoing trials on war crimes, organized crime and corruption cases, that are of particular importance to the general public in BiH. Also, the rules on anonymization of judgments should be revised in order to be harmonized with the Law on Prohibition of Discrimination that provides for publicity of the written judgment always when the Court establishes discrimination, but also in order to regulate exemptions from the anonymization of judgments in war crime, organized crime and corruption cases.
More...
Using comparative method, the paper analyzes the extent to which the legislation of the Republic of Serbia has been harmonized with the leading anti-corruption normative standards of the United Nations - the UN Convention against Corruption and the UN Convention against Transnational Organized Crime with additional protocols. The UN's anti-corruption standards are the most important global standards in this matter and by their nature, transcending the anti-corruption standards of the Council of Europe and the acquis communautaire of the European Union. In addition to the fact that the implementation of these standards represents the international legal obligation of Serbia as a state of post-communist transition, it is also important for the establishment of the rule of law as the pillar of democracy.
More...
Purpose: The main aim of our study was to contribute to this increasing body of the regional entrepreneurship literature by a better understanding of the regional entrepreneurial activity in Slovakia as an example of post-communist economy. Design/methodology/approach: We exploit the existing measures of entrepreneurship from Global Entrepreneurship Monitor and Statistical Office of the Slovak Republic, and we explore the inter-regional differences in the levels of entrepreneurial activity among eight Slovak NUTS 3 regions during years 2011-2015. We also employ the multivariate regression models and empirically investigate the relationship between the business environment and entrepreneurial activity in Slovakia. Findings: The average engagement in entrepreneurship in Slovakia was during the analysed period 16-18% of the economically active population depending on the measure used. The results of multivariate regression models have shown that the overall improvement of the general business environment positively influences the levels of entrepreneurship in Slovakia. Research/practical implications: We believe that such an observation may serve as an encouragement for the further efforts invested in improving business conditions for the established and new Slovak entrepreneurs. We also encourage future researchers to study further other location factors of entrepreneurial activity such as cultural, logistic and socioeconomic variables. Future research might also address the role of entrepreneurial infrastructure and public entrepreneurship and SME policies. Originality/value: The presented study empirically contributes to the body of knowledge on the regional entrepreneurship and the conducted approach towards quantification of the entrepreneurial activity might serve as an inspiration for other scholars.
More...
The widespread corruption in Bosnia and Herzegovina which takes on the character of systemic corruption has a negative impact on the organization and the effective functioning of the public sector as a whole, and especially to the efficient business activities of public enterprises. The author has shown some of the corruption problems that imply inefficient business activities of public enterprises analyzing the fundamental principles of corporate governance through transparency in the work, the functioning of management structures, conflicts of interest and internal controls and audits in the framework of the social integrity system of Bosnia and Herzegovina's path called horizontal control which determines the democratic functioning of institutions in the public and private sectors. The research is ultimately aimed to show the complexity of the organization and functioning of public enterprises within the framework of widespread corruption. That implies it is necessary to pay special attention to this issue in the future through improved legislation regarding corporate governance standards as well as through strategic planning in order to improve business efficiency in terms of satisfying the public interest.
More...
The Agency for the Protection of Personal Data in Bosnia and Herzegovina, in an ex officio procedure, assesses the legality of processing personal data of judges and prosecutors in the manner prescribed by the Rulebook on Submission, Verification and Processing of Financial Statements of Judges and Prosecutors through the High Judicial and Prosecutorial Council of BiH, 05 in March 2019, issued a Decision (Decision of the Agency) that prohibited the HJPC BiH from processing the personal data of judges and prosecutors (paragraph I) in the manner prescribed by the Rulebook and paragraph II obliged the HJPC to notify the Agency within 15 days from the date of receipt of the decision on undertaken activities for the implementation of the said paragraph I. On the occasion of this Decision of the Agency, the HJPC of BiH, adopted the following conclusions: 1. The HJPC made a decision to postpone the application of the Rules for an indefinite period of time until the problem is resolved. 2. The HJPC has adopted the conclusion that it will organize a meeting with the Agency in order to overcome the problems. 3. Unless a favorable solution is found in negotiations with the Agency, the HJPC will, within the legal deadline, place an adequate remedy on the decision of the Agency. 4. After integrating with the Agency, the HJPC BiH Integrity Working Group will, in any case, proceed with the creation of a reserve option in terms of the Rulebook that will be applicable in 2019, and 5. Concerning the above conclusions, the Agency will be notified in order to execute the Agency's decision. In the explanation of the Agency's Decision, several points are noted that indicate serious failures in the procedure and in the application of legal solutions and standards on a particular case. In this case, the standard of fair treatment has been violated: the Agency received the complaint of the association of judges, which was clearly explained in detail, and then Agency stated that it acted ex officio, explaining that it was an indisputable fact because the Rulebook was published on the website of the HJPC. It is factually undisputed that it is not a procedure initiated ex officio and that the Agency fingers the action on its own initiative. Bearing in mind that all the arguments of the association of judges are related to the content of the Rulebook and that the Agency formally legally acted ex officio, it would be possible to present this procedure as an ex officio procedure. In order to understand the element of injustice, it is necessary to take into account the fact that the procedure was guided as an urgent (shortened) procedure. From the perspective of the legal layman, the question is whether the processing of financial statements is now controversial. If so, the explanation of the solution is completely contradictory. Namely, if only processing is controversial in the sense of the Rulebook, then the reasoning of the Decision goes beyond the boundaries of the pronouncement of the Decision, because the Agency enters into the argumentation of parts which were not even subject to the procedure ex officio. Asked whether the HJPC Rulebook is constitutional and legitimate, it is appropriate to implement the so-called tripartite test on allegations of violation of human right to private life (protection of personal data). The test consists of three steps. The answer to each of the questions asked must be positive (cumulative conditions) in order to establish that the Rulebook is constitutional and lawful. The Agency finds in the decision that the HJPC has adopted the Rulebook imposing obligations and interfering with the right to privacy of judges, prosecutors and their relatives, contrary to the provisions of the Law on HJPC BiH, the Law on Identification Number Act and the provisions of the Convention against Corruption. The provision of Article 86 of the Law on HJPC "Reporting of the HJPC on Activities" prescribes that judges and prosecutors submit to the Council an annual report stating, inter alia, the activities that they have performed outside the duties of the judge or prosecutor, including amounts that they have collected. [...] The Council sends forms for financial statements and may request additional information. In order to establish the limits of data (information) that the HJPC may require during the submission of annual reports, it is necessary to systematically interpret the relevant legal provision. The Agency applied a systemic interpretation of the norm. Nevertheless, the Agency has obviously overlooked (which was not allowed to do the following methodology of applying systemic interpretation) the general provision of the Law on the HJPC BiH prescribed (Article 3) that the HJPC has the task of ensuring independent, impartial and professional judiciary. In terms of the general provisions of the Act, as well as the provisions of Chapter VIII and in particular Article 86, the Agency concluded that the sole purpose of submitting, verifying and processing financial reports is to prevent conflicts of interest between judges and prosecutors, in the sense that the concept is understood by the Agency. This conclusion is wrong. Namely, the attitude that regulated data processing for the purpose of testing the origin of assets and determining the financial imbalance is not identical with the purpose of preventing conflict of interest is absurd and is in contrast to the purpose of the financial report. Accordingly, the incorrect conclusion is that the Law precludes the search for data that exceeds the annual financial activity. The law is really created by an abstract formulation, which does not concretize the details of the required elements from the financial report. But it does not demand anything that would be contrary to the ECHR in accordance with the standards of the required quality of the law. Namely, it is sufficient according to the standards of the ECHR that the law (here on the Law on HJPC BiH, but also the Rulebook) is accessible, predictable, assessable and understandable, then the criterion of the legality of the act is fulfilled. In the instruction on the legal remedy of the Agency's decision, it was indicated that an appeal is not allowed against the ruling, but an administrative dispute can be initiated before the Court of BiH within 60 days from the date of delivery of the decision. Therefore, the option is to initiate an administrative dispute in accordance with the Law in Administrative Disputes of Bosnia and Herzegovina.
More...
Govor Luke Kneževića Strike na protestu Tragovima fantoma 25.4.2017 - I stigli smo između gradske i republičke skupštine prateći tragove fantoma. U jednoj skupštini sede kriminalci i njihovi saučesnici, a u drugoj nalogodavci i ideolozi takvih i gorih zločina. Mi građani smo na ulici. I ulice su ponovo naše. Pre samo godinu dana, delovalo je nemoguće da ljudi izađu na ulice u velikom broju, čak i u Beogradu, a sada svakog dana na ovoj istoj ulici protestuju studenti i đaci, na istoj ovoj ulici prekjuče su protestovali prosvetari, dan pre toga naučnici, a i danas smo svi tu: policajci, vojnici,nezaposleni, penzioneri, mladi, stari… i nismo samo ovde, nego i u Novom Sadu, u Nišu, u Vranju, Somboru, Zrenjaninu, Subotici.
More...
Transparentnost Srbija (TS) je prikupila veliki broj dokumenata koji pokazuju kako „nadležni organi“ na miru rade svoj posao kada treba da ispitaju eventualnu odgovornost predstavnika vlasti ili državnih organa za krivična dela, kršenje zakona i druge nepravilnosti u radu. Već sam predstavio nekoliko karakterističnih primera, a kako je reč o hororu sa elementima groteske, po uzoru na „Tesnu kožu“ ili „Stravu u Ulici brestova“ (odlučite kojoj estetici je bliže to što nam se dešava), evo i nastavka.
More...
The report looks at basic concepts and aspects related to artificial intelligence in the field of security and corruption. Attention has been paid to the role of artificial intelligence in identifying corrupt officials in individual countries. Examples are given of how artificial intelligence can threaten the national security of the country.
More...
The thesis claiming human progress is directly proportional to technological progress has become a paradigm in modern management. The knowledge of technologies, the degree we use them, the fields it is impossible not to use them, determine not only our quality of life, but also sometimes the possibility of its existence at all. Human potential can unfold on a scale unimaginable until now, thanks to the use of technology to work more efficiently, to connect us with our loved ones and friends, to have fun, to learn, to create. All this is happening in a twinkling of an eye, thanks to technology. That is why there is almost no area of human life they do not take an important place or are absolutely necessary. In this context, their importance is equally significant for public administration and local government.
More...
The document discusses the normative and real aspects of human rights protection in the police force, focusing on the specific rights and authorities of police officers in Yugoslavia.
More...
The government’s decision in 2017 to embark upon a programme to build housing for members of the security forces was followed by the adoption of a “special law” that governs the implementation of this programme somewhat differently to existing regulations.The government’s decision was not properly justified: either in terms of considering the various financial approaches to solving the same problem, or from the point of view of legal proceedings.A special law was passed in Serbia to legislate construction of government-subsidised flats across Serbia, which employees in the security forces would buy under standard market prices. The government has justified this legislative approach by calling upon national security. However, the Government’s decision to address the housing needs of security sector employees in this way and not through some other measures, was not properly justified. The special law has foreseen numerous deviations from the public procurement legislation for the sake of urgency, but in practice, there have been significant delays in the project implementation. Also, by comparing initial announcements and actual contract values, it could be estimated that the project costs would be up to 20% higher than was envisaged at the beginning. Procurement of construction services was marred by insufficient transparency and dubious phenomena such as discriminatory capacity requirements from bidders and low competition.
More...
Free access to information is one of the mechanisms that significantly affects good governance, ensuring transparency and accountability of public administration.
More...