Author(s): Mariña Barreiro,Vladana Vasić / Language(s): Bosnian
Jedina mjera koju su bosanskohercegovačke vlasti preuzele u skladu s Preporukom Vijeća Evrope upućene državama članicama o mjerama za borbu protiv diskriminacije zasnovane na seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu (Preporukom CM/ REC(2010)5) jeste uključivanje seksualne orijentacije i seksualnog izražavanja u antidiskriminaciono zakonodavstvo. Međutim, u nedostatku drugih mjera, te u svjetlu teške društvene netrpeljivosti, ovo zakonodavstvo pruža slabu zaštitu lezbejkama, gej i biseksualnim osobama. Prema saznanjima Sarajevskog otvorenog centra, vlasti nisu usvojile nikakve druge mjere za provođenje zahtjeva navedene Preporuke. Konkretno, nije bilo revizije postojeće legislative i drugih mjera koje bi mogle, direktno ili indirektno, dovesti do diskriminacije, ne postoji odredba za zaštitu od diskriminacije na osnovu rodnog identiteta i nema uvođenja sveobuhvatne strategije usmjerene na rješavanje problema javne diskriminacije i na suzbijanje predrasuda i stereotipa. Preporuka i njen Dodatak nisu prevedeni niti su distribuirani široj javnosti od strane vlasti ili civilnog društva. Predrasuda zasnovana na seksualnoj orijentaciji (ali ne i na rodnom identitetu) kao motiv krivičnog djela uzima se kao otežavajuća okolnost u krivičnim zakonima Republike Srpske i Brčko distrikta, ali ne i u Federaciji BiH. Čini se da nema posebne obuke za policijske službenike i pravosuđe u vezi sa homofobnim i transfobnim zločinima iz mržnje, niti za zatvorske službenike u vezi sa LGBT zatvorenicima_cama. Ako i ima podataka o ovome, nisu transparentni i ostali su nam nepoznati. Bosna i Hercegovina nema zakona koji zabranjuju govor mržnje ili podstrekavanje na mržnju na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta (uključujući i govor mržnje na internetu). Iako sloboda izražavanja i okupljanja LGBT osoba postoji u teoriji, nasilje za vrijeme Queer Sarajevo Festivala, kao i neuspjeh vlasti da pruži zaštitu učesnicima_ama, pokazuju da je stvarnost drugačija. Da li i koliko su se stvari poboljšale, bit će vidljivo onda kada LGBT zajednica stekne povjerenje da ponovo pokuša ostvariti slobodu izražavanja i udruživanja u javnom prostoru. Istospolne seksualne radnje nisu krivična djela. Nisu preduzeti koraci za uklanjanje diskriminacije u pristupu pravima parova i roditeljstva. Onda kada je promjena spola završena, pojedinac_ka može podnijeti zahtjev za izmjenu oznake spola u svim zvaničnim dokumentima uključujući, u prvoj fazi, jedinstveni matični broj. Stoga, u proceduri zakonske izmjene spola izražen je uvredljiv zahtjev, kojim se traži da osoba u potpunosti hirurški izmijeni spol kako bi se oznaka spola u njegovim_njenim zvaničnim dokumentima promijenila, čime se povređuje pravo na vlastito rodno izražavanje. Zakon o radu Brčko distrikta i Zakon o radu u institucijama BiH zabranjuju diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije, ali isti zakoni u Federaciji BiH i Republici Srpskoj ne zabranjuju. Prema informacijama koje je Sarajevski otvoreni centar dobio od institucija vlasti, nijedna druga mjera koju predlaže Preporuka nije poduzeta, uključujući i one u vezi sa oružanim snagama, kao i privatnošću transrodnih osoba. Zakon o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine, kao i neki pravni instrumenti na entitetskom nivou, izričito zabranjuju diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije u obrazovanju, ali isto tako ne uključuju izričito diskriminaciju i na osnovu rodnog identiteta. Međutim, druge mjere, kao što je očuvanje prava djece i mladih na obrazovanje u bezbjednom okruženju izuzetom od nasilja, socijalne isključenosti i drugih oblika diskriminacije, koje su predložene Preporukom, nisu provedene. Analiza školskih udžbenika pokazuje da se u nekima homoseksualnost definiše kao bolest i svrstava u grupu poremećaja poput pedofilije i narkomanije. Homoseksualnost se više ne klasifikuje kao bolest, programi prevencije HIV-a/ AIDS-a uključuju LGBT osobe, a LGBT osobe mogu da identifikuju svoje partnere kao kontakt osobu u slučajevima nužde. Ipak, čini se da druge mjere koje se odnos na oblast zdravstva, koje su predložene Preporukom, nisu primjenjene. Zakon o zabrani diskriminacije BiH zabranjuje diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije u oblasti stanovanja, ali ne i na osnovu rodnog identiteta. Ni u ovoj oblasti nisu provedene konkretne mjere predložene Preporukom. Bosanskohercegovački zakoni ne navode izričito seksualnu orijentaciju ili rodni identitet u kontekstu azila. Ovlaštenja ombudsmena za ljudska prava izričito uključuju seksualnu orijentaciju, ali ne i rodni identitet. Međutim, ombudsmen je uključio rodni identitet u radu Institucije i, u granicama svojih resursa, sprovodi neke od aktivnosti predloženih Preporukom. Ipak, zbog nedostatka sredstava, Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava BiH ne sprovodi opsežne javne kampanje u cilju promicanja antidiskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta.
More...
