Series:Ljudska prava

Praćenje provedbe Preporuke Vijeća Evrope o mjerama za borbu protiv diskriminacije zasnovane na seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu. Izvještaj za Bosnu i Hercegovinu.

Author(s): Mariña Barreiro,Vladana Vasić / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2013

Jedina mjera koju su bosanskohercegovačke vlasti preuzele u skladu s Preporukom Vijeća Evrope upućene državama članicama o mjerama za borbu protiv diskriminacije zasnovane na seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu (Preporukom CM/ REC(2010)5) jeste uključivanje seksualne orijentacije i seksualnog izražavanja u antidiskriminaciono zakonodavstvo. Međutim, u nedostatku drugih mjera, te u svjetlu teške društvene netrpeljivosti, ovo zakonodavstvo pruža slabu zaštitu lezbejkama, gej i biseksualnim osobama. Prema saznanjima Sarajevskog otvorenog centra, vlasti nisu usvojile nikakve druge mjere za provođenje zahtjeva navedene Preporuke. Konkretno, nije bilo revizije postojeće legislative i drugih mjera koje bi mogle, direktno ili indirektno, dovesti do diskriminacije, ne postoji odredba za zaštitu od diskriminacije na osnovu rodnog identiteta i nema uvođenja sveobuhvatne strategije usmjerene na rješavanje problema javne diskriminacije i na suzbijanje predrasuda i stereotipa. Preporuka i njen Dodatak nisu prevedeni niti su distribuirani široj javnosti od strane vlasti ili civilnog društva. Predrasuda zasnovana na seksualnoj orijentaciji (ali ne i na rodnom identitetu) kao motiv krivičnog djela uzima se kao otežavajuća okolnost u krivičnim zakonima Republike Srpske i Brčko distrikta, ali ne i u Federaciji BiH. Čini se da nema posebne obuke za policijske službenike i pravosuđe u vezi sa homofobnim i transfobnim zločinima iz mržnje, niti za zatvorske službenike u vezi sa LGBT zatvorenicima_cama. Ako i ima podataka o ovome, nisu transparentni i ostali su nam nepoznati. Bosna i Hercegovina nema zakona koji zabranjuju govor mržnje ili podstrekavanje na mržnju na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta (uključujući i govor mržnje na internetu). Iako sloboda izražavanja i okupljanja LGBT osoba postoji u teoriji, nasilje za vrijeme Queer Sarajevo Festivala, kao i neuspjeh vlasti da pruži zaštitu učesnicima_ama, pokazuju da je stvarnost drugačija. Da li i koliko su se stvari poboljšale, bit će vidljivo onda kada LGBT zajednica stekne povjerenje da ponovo pokuša ostvariti slobodu izražavanja i udruživanja u javnom prostoru. Istospolne seksualne radnje nisu krivična djela. Nisu preduzeti koraci za uklanjanje diskriminacije u pristupu pravima parova i roditeljstva. Onda kada je promjena spola završena, pojedinac_ka može podnijeti zahtjev za izmjenu oznake spola u svim zvaničnim dokumentima uključujući, u prvoj fazi, jedinstveni matični broj. Stoga, u proceduri zakonske izmjene spola izražen je uvredljiv zahtjev, kojim se traži da osoba u potpunosti hirurški izmijeni spol kako bi se oznaka spola u njegovim_njenim zvaničnim dokumentima promijenila, čime se povređuje pravo na vlastito rodno izražavanje. Zakon o radu Brčko distrikta i Zakon o radu u institucijama BiH zabranjuju diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije, ali isti zakoni u Federaciji BiH i Republici Srpskoj ne zabranjuju. Prema informacijama koje je Sarajevski otvoreni centar dobio od institucija vlasti, nijedna druga mjera koju predlaže Preporuka nije poduzeta, uključujući i one u vezi sa oružanim snagama, kao i privatnošću transrodnih osoba. Zakon o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine, kao i neki pravni instrumenti na entitetskom nivou, izričito zabranjuju diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije u obrazovanju, ali isto tako ne uključuju izričito diskriminaciju i na osnovu rodnog identiteta. Međutim, druge mjere, kao što je očuvanje prava djece i mladih na obrazovanje u bezbjednom okruženju izuzetom od nasilja, socijalne isključenosti i drugih oblika diskriminacije, koje su predložene Preporukom, nisu provedene. Analiza školskih udžbenika pokazuje da se u nekima homoseksualnost definiše kao bolest i svrstava u grupu poremećaja poput pedofilije i narkomanije. Homoseksualnost se više ne klasifikuje kao bolest, programi prevencije HIV-a/ AIDS-a uključuju LGBT osobe, a LGBT osobe mogu da identifikuju svoje partnere kao kontakt osobu u slučajevima nužde. Ipak, čini se da druge mjere koje se odnos na oblast zdravstva, koje su predložene Preporukom, nisu primjenjene. Zakon o zabrani diskriminacije BiH zabranjuje diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije u oblasti stanovanja, ali ne i na osnovu rodnog identiteta. Ni u ovoj oblasti nisu provedene konkretne mjere predložene Preporukom. Bosanskohercegovački zakoni ne navode izričito seksualnu orijentaciju ili rodni identitet u kontekstu azila. Ovlaštenja ombudsmena za ljudska prava izričito uključuju seksualnu orijentaciju, ali ne i rodni identitet. Međutim, ombudsmen je uključio rodni identitet u radu Institucije i, u granicama svojih resursa, sprovodi neke od aktivnosti predloženih Preporukom. Ipak, zbog nedostatka sredstava, Institucija ombudsmena/ombudsmana za ljudska prava BiH ne sprovodi opsežne javne kampanje u cilju promicanja antidiskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta.

Prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini: Političke partije

Author(s): / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2013

Osnovni cilj četvrte studije koja je sprovedena u okviru sektoralnih istraživanja projekta Coming out! Zagovaranje i zaštita prava LGBT osoba bio je ispitati stavove političara_ki, odnosno političkih partija o LGBT osobama u BiH i ukazati na probleme koji su prisutni u ovom sektoru. Evidentno postojanje otpora u društvu prema LGBT osobama direktno se reflektuje na političke partije u BiH. Međutim, ne samo da postoji svojevrsni otpor, već je ova analiza pokazala da je izražena izuzetno slabo razvijena svijest političkih subjekata o prisutnosti i potrebama LGBT osoba u društvu. Tome u prilog ide činjenica da gotovo nijedna politička partija (osim Naše stranke) nije posvetila nimalo prostora LGBT osobama u svojim dokumentima (statut, politički i izborni program). Velike političke partije (bez obzira na ideološku orijentaciju) vođene interesima osvajanja vlasti, odnosno dobijanja povjerenja što većeg biračkog tijela, po pravilu zanemaruju gotovo sve marginalizovane grupe, pa samim tim i LGBT osobe. Naša stranka, kao mala politička partija građanske provenijencije, u odnosu na ostale partije koje su zahvaćene ovom analizom pokazala je najveći iskorak u smislu prihvatanja LGBT zajednice kao ravnopravnog člana društva. Na ovaj način se svakako šalje pozitivna poruka LGBT zajednici da borba za prava nije uzaludna, te da još snažnijim i konkretnijim aktivnostima kroz politički angažman treba nastaviti u tom smjeru. Sa druge strane, pojedini sagovornici_e koji su članovi i članice desno orijentisanih političkih partija izrazili su senzibilitet i razumijevanje prema problemima LGBT zajednice. Ipak, oni mogu predstavljati samo izuzetke koji potvrđuju pravilo da postoji otpor prema ovoj populaciji na nivou čitave političke partije. Ocjenjujući da su mentalitet građana, tradicija i religija, strah od nepoznatog, neznanje, loš ekonomski standard, postojanje “većih problema“ i sl. glavni uzroci homofobije i otpora prema LGBT zajednici u društvu, intervjuisani sagovornici i sagovornice samo su pokazali nedostatak senzibiliteta i nespremnost da prihvate da su, kao dio tog istog društva, i sami odgovorni za postojeće stanje. Osim konstatovanja problema, ova studija je ponudila i konkretne preporuke u cilju podizanja senzibiliteta političara_ki prema LGBT osobama. U tom smislu smatramo da je jedan od glavnih koraka ka ostvarivanju pomenutog cilja organizovanje seminara i radionica koje bi razvijale svijest o postojanju LGBT osoba što bi predstavljalo i prvi korak ka prihvatanju ove zajednice kao ravnopravnog člana društva.

Prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini: Pravosuđe

Author(s): / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2013

Prva studija napisana o pravima i slobodama LGBT osoba unutar sektoralnih istraživanja provedenih u periodu april–juni 2013, a koja se odnosi na sektor pravosuđa, analizira čitav spektar diskriminacije i nejednakog tretmana sa kojima se pripadnici_e ove marginalne i najnevidljivije grupe u BiH susreću u ovoj oblasti. Autor i autorica su kvalitativnom metodologijom i tehnikama dubinskih intervjua došli do više nego značajnih rezultata koje su uobličili u smislenu cjelinu. Najprije su ukazali na širi društveni kontekst bh. društva, u čijim je okvirima LGBT populacija izuzetno nepovoljno situirana, pri tom upućujući na ranija istraživanja i izvještaje radi bolje potkrijepljenosti vlastitog pristupa i rezultata. Detaljno su analizirali relevantne zakone, ukazujući na njihove nedostatke ali i problem što se u sudskoj praksi zakon restriktivno tumači. Marginalnost i tabuiziranost ove teme u bh. društvu odražava se direktno na ovaj sektor, iako su skoro svi_e intervjuirani_e pokazali svijest o nepovoljnom položaju ove populacije na sudovima. Postojanje svijesti o ovom problemu prvi je korak ka njegovom rješavanju. No, uočena je razlika u stavovima samih pripadnika_ca LGBT populacije i osoba koje rade u sektoru pravosuđa. Osobe koje rade u pravosuđu sklone su idealizirati svoju poziciju krijući se iza principa nepristrasnosti i profesionalnosti kada je o provođenju zakona riječ, a uočena je i tendencija prebacivanja odgovornosti na društvenu svijest, klimu (kao da i oni sami ne učestvuju u njenom generiranju), te na sektor unutrašnjih poslova, budući da LGBT osobe, npr. u slučaju napada, prvo dolaze u dodir sa policijom kao prvom karikom u lancu; na složenost i dugotrajnost sudskih procesa i sl. Intervjuirane LGBT osobe su, nasuprot tome, ukazivale na probleme kao što su zaštita anonimnosti, davanje izjave u prisustvu napadača i sl., a nazirale su i prisustvo homofobije kod osoba koje rade u sektoru pravosuđa. Zanimljive su i tačke slaganja, npr. da diskriminaciju treba prevenirati, raditi na daljoj edukaciji i senzibilizaciji svih aktera_ki uključenih u ove procese, kao i šireg društva, te osnaživati LGBT osobe da prijavljuju slučajeve diskriminacije, što je plodno tle za dalji aktivistički rad u ovom pravcu. Iznijansiran pristup koji je korišten u istraživanju omogućio je da se unutar LGBT zajednice, koju često zdravorazumski posmatramo kao homogenu cjelinu, uoči dvostruka potlačenost transrodnih osoba uslijed raširene transfobije.

Prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini: Unutrašnji poslovi

Author(s): / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2013

Glavni rezultati istraživanja ukazuju da LGBT osobe još uvijek predstavljaju nedovoljno vidljivu kategoriju kada je o načinima policijskog djelovanja riječ. Iako se to jednim dijelom može tumačiti pozitivno – tako nam je jedna osoba, zaposlenik_ca, izjavila da nikad nisu imali problema sa ovom populacijom – glavni uzrok ove nevidljivosti nije u navedenoj neproblematičnosti već u malom broju outovanih LGBT osoba, nedovoljnoj senzibiliranosti zaposlenika_ca prema specifičnim problemima i potrebama ove grupe, stalnom strahu kojem je ova populacija izložena usljed čega, nerijetko, izbjegava da se obrati policiji za pomoć u slučaju nužde. Takođe, mali broj slučajeva procesuiranih na sudovima koji uz to nisu bili riješeni pozitivno i podsticajno po LGBT populaciju, demotiviše ih da se policiji obrate za pomoć. Iz tih razloga čiji je ključ nevidljivost, veliki broj intervjuisanih zaposlenika_ca navodi da je položaj ove grupe ili ravnopravan u društvu ili da je oni_e tretiraju ravnopravno. Ovo posljednje može značiti grešku u zaključivanju pars pro toto. Posljedica je to nedovoljnog poznavanja same tematike, malog broja registrovanih napada i nasilja, ali i nerazlučivanja između stvarnog stanja u društvu i percepcije tog stanja. No, zaposlenici_e koji su odgovarali da je položaj ove grupe neravnopravan, ovu neravnopravnost dovodili su u vezu sa generalijama kao što su opšte i nepovoljno stanje u društvu, patrijarhalna svijest, balkanski mentalitet kao i situacijom u drugim sektorima, a izuzetno rijetko su to stavljali u kontekst svog (ne)dovoljnog angažmana i načina tretiranja ove populacije. Kroz faktički sve intervjue sa zaposlenicima_ama je provejavao stav da se oni_e rukovode etikom dužnosti i profesionalnosti, što su ilustrovali sankcijama koje su neki zaposlenici_e trpjeli poslije nasilja na Queer Sarajevo Festivalu. Uprkos tome su, kada je o javnim okupljanjima ove populacije riječ, nerijetko napuštali diskurs ljudskih prava i svoje profesionalne dužnosti. Najčešće su izražavali skepticizam, čak i u slučajevima kada su isticali da svako ima pravo na slobodno okupljanje, pravdajući to svojevrsnim pragmatizmom – visok stepen rizika, mogućnost eskalacije nasilja, bespotrebna ugroženost policije na terenu i sl. Iako rjeđe, mogli su se čuti i kategorički stavovi da takva okupljanja jednostavno treba zabraniti. Iako je velika većina ispitanika_ca izjavljivala da su LGBT osobe građani_ke kao i svi drugi, u jednom navratu se čuo izrazito homofoban stav da su to bolesni ljudi, odnosno u drugom slučaju, u nešto blažem obliku, da su agresivni. Navodna agresivnost je posljedica prisutnih ste , da su agresivni. Navodna agresivnost je posljedica prisutnih stereotipija da LGBT osobe traže posebna prava i da teže da nametnu svoje stavove odnosno orijentaciju “normalnom“ dijelu populacije. Posebno značajan segment koji se tiče LGBT osoba u kontekstu istraživanog sektora je coming out. Naime, dok je većina ispitanika_ca tvrdila da svako ima pravo da radi šta hoće unutar četiri zida, a nezanemarljiv dio da je outovanje stvar svakog pojedinca_ke, iz ovakvih odgovara se ne vide društveno-političke implikacije koje outovanje ima. Jer, kako biti out u društvu u kome je biti LGBT praćeno stalnim strahom od stvarnih odnosno potencijalnih napada i prijetnji? Kao što je duhovito primijetio slovenački istraživač Roman Kuhar, kao da se čitav život može provesti unutar četiri zida!? Takođe je značajno da su zaposlenici_e prepoznali značaj doedukacije i dalje senzibilizacije i doprinos civilnog društva u ovom segmentu. Međutim, ostaje upitno koliko je ovo izrečeno više deklarativno budući da je velika većina navela da ne poznaje nijedno udruženje koje se bavi ovom tematikom.

Prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini: Zdravstvo

Author(s): / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2013

Analiza ukazuje na različite aspekte problema u Bosni i Hercegovini sa kojima se LGBT osobe susreću kako u pravnom sistemu zdravstvene zaštite, tako – što je još i značajnije za ovo istraživanje – u situacijama kada su im zdravstvene usluge neophodne. Spoj nekoliko činjenica koje odlikuju trenutnu bh. realnost – nekoherentnost političkog sistema, nedosljednost zdravstvenih praksi, marginalizacija osoba različitih seksualnih orijentacija, spolnih i rodnih identiteta – na sasvim se konkretan način prelama preko leđa LGBT osoba kada se razbole, gdje se sva paradoksalnost i diskriminacija potvrđuju. Istraživani su različiti aspekti problema u sektoru zdravstva kroz analizu pravnih akata i kroz intervjue koji su rađeni sa zdravstvenim radnicima_ama koji obavljaju različite poslove u okviru zdravstvenog sistema. Za potrebe ove studije primijenjena je neprobabilistička metoda uzorkovanja, čiji se kriterij zasnivao na relevantnosti sagovornika_ca u odnosu na specifične ciljeve istraživanja, tzv. namjerni uzorak. Osim intervjuima, do podataka se dolazilo i istraživanjem relevantnih pravnih dokumenata na nivou BiH i njenih entiteta i već urađenih istraživanja iz oblasti zdravstva. Uvodni dio sadrži analizu pravnog konteksta, te kratku analizu postojećih institucionalnih mehanizama zdravstvene zaštite. U centralnom dijelu dati su rezultati istraživanja koji su analitički i sistematično predstavljeni isticanjem najmarkantnijih činjenica, uz posebno naglašavanje negativnih i pozitivnih praksi sa kojima se pacijenti_ce susreću u sistemu zdravstvene zaštite. Završni dio analize istraživanja, pored zaključaka, sugerira eventualna rješenja određenih problema kroz opće preporuke. Zdravstveni sistem u BiH, ni u teoriji ni u praksi, ne prepoznaje LGBT osobe kao ranjivu grupu. Od informiranosti i obrazovanja zdravstvenih radnika, preko usluga koje pružaju, do pitanja zdravstvenog osiguranja, LGBT osobe su prilično nevidljive u oblasti zdravstva. Sve ovo doprinosi diskriminaciji LGBT osoba jer im je uskraćena adekvatna podrška, a kada je riječ o trans* i interseksualnim osobama situacija je još specifičnija utoliko što njihov spolni identitet (još uvijek) nije norma. Sa druge strane, to što ne postoje posebni programi integriranja specifičnih pitanja koja se tiču LGBT građana_ki koji koriste zdravstvene usluge, ali i LGBT zaposlenika_ca u javnim ustanovama, pokazuje da ne postoji svijest niti volja da se kroz zakonski okvir suzbija marginalizacija motivirana homofobijom. Konačno, analizom dobijenih rezultata pokazalo se da procedure prema LGBT pacijentima_cama u sektoru zdravstva nisu usklađene. Nedosljednost profesionalnog ponašanja zdravstvenih radnika_ca, njihovo (lično) razumijevanja etike poziva, ali i nepoznavanje važećih stajališta struke, uz rascjepkan administrativni sistem sektora i neprovođenje zakonske regulative, doprinose nekonzistentnosti funkcioniranja sistema. Iako situacija nije ni crna ni bijela, nedopustivo je, s aspekta etike struke, da od ličnih vrijednosti ili znanja svakog zdravstvenog radnika_ce ponaosob zavisi profesionalni tretman LGBT osobe koja dođe po pomoć. Kvalitet zdravlja i života LGBT osoba zavisi od svakodnevne zdravstveno-socijalnopravne mreže u kojoj ljudi žive i koja se može unapređivati, jer zdravstveni sistem BiH ima potencijala za to, što pak pokazuju pozitivne prakse koje postoje u ovom sektoru.

Pravna regulacija životnih zajednica istog spola u Hrvatskoj, Sloveniji, Srbiji i Bosni i Hercegovini

Author(s): / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2015

Razvoj prava istospolnih partnera u Evropi se odvijao od potpunog nepriznavanja istospolnih odnosa do pravnog priznavanja roditeljstva istospolnim parovima. Odnosno od nepriznavanja istospolnih zajednica, pa sve do omogućavanja istospolnim partnerima da usvoje djecu. Pravilo koje je zajedničko svim savremenim državama jeste činjenica da su sve osobe jednake pred zakonom. Promjene u strukturi i konceptu porodičnih odnosa, posljedica su brze i neprestane evolucije porodice kao jedinke društva, te razvijanje načela individualizma i liberalizma u ličnim odnosima pojedinaca u društvu. U modernom društvu stalno se dešavaju brojne i raznovrsne promjene, od kojih su neke vrlo značajne i pomalo neočekivane, ako ne u smislu njihovog sadržaja i posljedica, onda, svakako, u pogledu brzine nastupanja i razvoja događaja koji tome prethode, ili ih simultano prate. Ovakav trend nije zaobišao ni važne društvene i pravne ustanove kakve su porodica, odnosno brak. Od kraja XX. vijeka nastupile su radikalne promjene u odnosu društva i države prema ovim kategorijama, naročito u smislu napuštanja isključivosti tradicionalnog koncepta braka i porodice i uvođenja u pravni poredak novih oblika životnih zajednica. Širi okvir ovakvog razvoja događaja, u značajnom dijelu ima svoje izvorište u individualističkoj filozofiji i na njoj zasnovanoj afirmaciji individualnih prava i sloboda. Danas je u većini zemalja istospolnim parovima dozvoljeno zaključenje životnog ili registrovanog partnerstva. Pri regulisanju pravnog režima u vezi sa istospolnim zajednicama, postavlja se pitanje prihvatljivosti takve regulacije sa aspekta morala društva. S druge strane, donošenje zakonodavnih akata o ovoj materiji, ponajprije zavisi i od političke klime koja trenutno vlada u predstavničkim tijelima.

Priručnik o migracijama i traženju azila na osnovu seksualne orijentacije i rodnog identiteta

Author(s): Darko Pandurević / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2019

Pitanje odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine je jedna od najaktuelnijih tema u bh. društvu. Slaba ekonomska situacija, spor i neadekvatan sistem i njegove institucije koje često zakažu kada su najpotrebnije svojim građanima te nestabilna politička situacija su faktori koji se najčešće ističu kod mladih kao razlog odlaska ili želje za odlaskom iz države. Položaj LGBTI osoba u tom istom društvu je itekako pod uticajem gore navedenih faktora. Pored istih potrebno je navesti niz dodatnih problema, sa kojima se suočavaju LGBTI osobe koji, u konačnici, utiču da veliki broj LGBTI osoba u BiH ne žele ili ne mogu zamisliti svoju budućnost u BiH. Od nepovjerenja u institucije (najprije policije i pravosuđe), nasilja i diskriminacije u raznim sferama društva, nepostojanje zdravstvene zaštite i podrške za trans* i interspolne osobe do straha od coming out-a i nedostatka podrške od najbliže okoline. Upravo iz navedenih razloga LGBTI osobe često kao rješenje svojih problema vide napuštanje države i odlazak u zemlje Zapadne Evrope ili Sjeverne Amerike. Neki to čine kroz pronalazak posla u drugoj državi ili nastavak školovanja, drugi kroz osnivanje porodice sa stranim državljanima, a neki i kroz traženje zaštite druge države, odnosno, upuštanja u proceduru traženja azila. Ovaj proces je komplikovan, dugotrajan, često psihološki iscrpan te čiji pozitivni ishod nije zagarantovan i zavisi od slučaja do slučaja. U ovom kratkom vodiču namijenjenom prije svega LGBTI osobama ali i svima drugima koje tema interesuje biće ukratko prikazano šta je azil, pravni aspekti, kako izgleda procedura, koje su specifičnosti kada je u pitanju traženje azila na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, te odgovor na najbitnija pitanja koja jedna osoba može imati ukoliko se nađe u situaciji da traži azil. Kompletnu temu nije moguće do detalja obraditi u ovako kratkom formatu, stoga vodič treba posmatrati kao uvod u temu i smjernice za daljnje djelovanje ili istraživanje ove teme.

Priručnik o postupanju policijskih tijela prilikom osiguravanja mirnih okupljanja i protesta

Author(s): Amila Kurtović / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2020

Sloboda mirnog okupljanja je pravo koje je prepoznato i zaštićeno u više međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava. Budući da je njihova potpisnica, Bosna i Hercegovina (BiH) se obvezala na zaštitu ostvarivanja ovog prava sukladno standardima koje podrazumijevaju značajni instrumenti. U unutarnjem kontekstu BiH, sloboda mirnog okupljanja je zaštićena Ustavom BiH, ustavima entiteta, Statutom Brčko distrikta BiH te zakonima o javnom okupljanju na razini Republike Srpske, županija u Federaciji BiH te Brčko distrikta BiH. Na teritoriju BiH trenutno je na snazi čak dvanaest zakona o javnom okupljanju, što ide u prilog već ustaljenoj procjeni iz brojnih pravnih analiza o različitom, a često i kontradiktornom načinu reguliranja, a samim tim i ostvarivanja prava na slobodu mirnog okupljanja u BiH.

Priručnik za edukaciju o LGBT temama i ljudskim pravima

Author(s): Naida Kučukalić / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2015

Sarajevski otvoreni centar, već pet godina intenzivno radi na polju LGBT kulture i prava LGBT osoba, za i s LGBT osobama, kroz mnogobrojne publikacije, izložbe, projekcije filmova, diskusije, treninge i radionice. Radionice su organizovane po mjestima širom Bosne i Hercegovine, a ciljevi radionica bili su razumijevanje osnovnih pojmova u vezi sa seksualnom orijentacijom i rodnim identitetom, upoznavanje s naročito stigmatiziranim i nevidljivim identitetima unutar LGBT identiteta, coming out, odnos jezika i roda, mediji i LGBT, LGBT kroz historiju, odnos religije prema LGBT osobama, a fokus radionica, najčešće su LGBT teme kroz pristup zasnovan na ljudskim pravima. Priručnik, koji je pred vama, nastao je uvažavanjem iskustava sticanim kroz realizaciju radionica, promišljanjem o stečenoj praksi, te uvažavanjem reakcija osoba koje su učestvovale i koje smo dobijali poslije svake radionice. Autorica priručnika ima dugogodišnje i široko iskustvo koje se odnosi na držanje treninga, te je ovaj priručnik rezultat dugogodišnje prakse s terena i praćenja dinamičnog polja znanja, koje se neprekidno razvija. Cilj priručnika je da obuči LGBT aktiviste, aktivistkinje, saveznike i saveznice, ali i sve osobe koje žele da više saznaju o LGBT teoriji, kulturi i ljudskim pravima, kako bi svoje znanje prenosili i vježbali s različitim grupama ljudi, da bi se među učesnicima i učesnicama povećalo razumijevanje o opštim pitanjima u vezi s LGBT osobama.

Rad sa LGBT+ zajedicom – Vodič za rad sa LGBT+ zajednicom na lokalnom nivou

Author(s): Filip Kocevski,Adorjan Kurucz,Isidora Isakov / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2019

Unapređenje poštovanja prava LGBT+ osoba i kvaliteta njihovog života tema je kojom se bave različite profesije, od pravnica, socijalnih radnika, psihologinja do aktivista i samih LGBT+ osoba. Izazovi sa kojima se LGBT+ osobe suočavaju u svom životu upravo su takvi da je potrebno da se ovako širok dijapazon profesija uključi i doprinese postizanju pozitivnih društvenih promjena. Rad sa LGBT+ zajednicom je vodič koji govori o problemima i izazovima sa kojima se LGBT+ osobe suočavaju u svakodnevnom životu i o tome kako aktivisti i aktivistkinje mogu zajedno sa LGBT+ osobama da kreiraju rješenja za unapređenje kvaliteta života. Vodič je organizovan tako da na praktičan i interaktivan način provede čitaoce_teljke kroz teme poput aktivizma, zajednice, aktivnosti i metodologije u radu sa zajednicom i saveznika u aktivizmu, te da ih podrži u samom osmišljavanju aktivnosti na lokalnom nivou. Vodič Rad sa LGBT+ zajednicom namijenjen je prije svega formalnim i neformalnim grupama, pojedincima i pojedinkama koje žele da se bave temom unapređenja kvaliteta života LGBT+ populacije kroz direktan rad sa LGBT+ osobama, kao i ostalim aktivistima_kinjama u civilnom sektoru zainteresovanim za ovu oblast. [...]

Ravnopravnost spolova u opštinama/općinama i gradovima u Bosni i Hercegovini

Author(s): Edita Miftari / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2015

Posljednjih nekoliko godina Bosna i Hercegovina se suočava sa suštinskim promjenama u okviru društvene i političke transformacije. Težnja ka priključenju Evropskoj uniji te sveobuhvatna reforma sistema i društvenih odnosa vodila je ka unapređivanju politika za ravnopravnost spolova i jednake mogućnosti, a naročito ka izgradnji institucija na svim nivoima vlasti koje bi uspješno sprovodile ove politike. Tako danas u BiH postoji nebrojeno mnogo institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova, kako pri zakonodavnoj, odnosno predstavničkoj, tako i pri izvršnoj vlasti i to na svim nivoima, od najvišeg, državnog do najnižeg, lokalnog nivoa.

Razumijevanje krivičnih djela počinjenih iz mržnje

Priručnik za Bosnu i Hercegovinu.

Author(s): / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2016

Krivična djela počinjena iz mržnje su djela zasnovana na predrasudama. Ova djela dešavaju se posvuda; nijedno društvo nije otporno na posljedice predrasuda i netrpeljivosti. Pojedina krivična djela počinjena iz mržnje nose sjeme mogućih sukoba, s obzirom na to da mogu eskalirati, kako u broju, tako i u stepenu nasilja. Ako se prepoznaju kao takva, i ako se poduzmu odlučne mjere, krug nasilja se može zaustaviti.

Rozi izvještaj

Godišnji izvještaj o stanju ljudskih prava LGBT osoba u BiH u 2012. godini

Author(s): Mariña Barreiro,Vladana Vasić,Saša Gavrić / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2013

Vlasti u BiH nisu svjesne da su LGBT osobe dio našeg društva, te smatraju da su prava LGBT osoba manje važna od prava drugih grupa. Ovaj stav se uglavnom opravdava veoma malim brojem vidljivih LGBT osoba i uobičajenim mišljenjem da to (misleći na homoseksualnost) i oni_e (misleći na LGBT osobe) ne postoji_e u BiH. Kada se raspravlja o LGBT pravima, bh. institucije nisu dovoljno senzibilne da primjete ili da se bave pitanjima i problemima sa kojima se LGBT osobe susreću svakodnevno, te pretpostavljaju da je zabrana diskriminacije, koja je regulisana u Zakonu o zabrani diskriminacije u BiH, dovoljna za omogućavanje zaštite i jednakosti LGBT osoba sa ostalim građanima BiH. Obzirom da LGBT teme postaju sve vidljivije u BiH, kako kroz medije koji još uvijek izvještavaju na senzacionalistički i šokantan način u cilju privlačenja gledatelja_ki, tako i kroz aktivizam i rad organizacija koje se bave LGBT pravima, govor mržnje i zločini počinjeni iz mržnje prema LGBT osobama su postali evidentniji u prethodnoj, 2012. godini. Porast vidljivosti LGBT aktivizma u 2012. godini je propraćen ozbiljnim i prijetećim govorom mržnje na web portalima. U svim slučajevima koji su predstavljeni u ovom izvještaju, odgovora vlasti ili nije bilo ili je njihov odgovor bio nedovoljan, a u nekim slučajevima, počinioci_teljice tih incidenata su bili_e državni_e dužnosnici_e. Vlasti konstantno i dosljedno ne uspijevaju ili odbijaju da osude govor mržnje i netoleranciju prema LGBT osobama, odnosno da sankcionišu počinitelje_ice, što dovodi do nepovjerenja u državne institucije od strane LGBT osoba. Ovaj nedostatak povjerenja kod LGBT osoba rezultira neprijavljivanjem ozbiljnijih incidenata i slučajeva poput diskriminacije i zlo- čina počinjenih iz mržnje. Prvi korak ka boljem prepoznavanju i zaštiti ljudskih prava LGBT osoba je harmonizacija postojeće legislative sa Zakonom o zabrani diskriminacije u BiH, koja se trebala izvršiti do 2010. godine, ali ni do danas nije. Ostale izmjene legislative koje se moraju desiti, u cilju promocije i povećanja zaštite ljudskih prava LGBT osoba, kao i individua i manjinskih grupa u BiH, su uvođenje zločina počinjenih iz mržnje i zabrana govora mržnje u Krivični zakon Federacije BiH. Vlasti bi također trebale biti svjesne da sama legislativa nije dovoljna za prevenciju kršenja ljudskih prava LGBT osoba, kao i da se svi ti zakoni i regulacije moraju sprovoditi. Vlasti bi također trebale organizovati obavezne treninge i edukacije za sve javne dužnosnike_ce i uposlenike_ce, kao što su policijski_e službenici_e i uposlenici_e javne uprave.

Seksualna orijentacija i rodni identitet

Pravo i praksa u BiH

Author(s): Vladana Vasić,Damir Banović / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2013

Pred vama se nalazi drugo izdanje jedine publikacije u Bosni i Hercegovini koja na visokostručan i sveobuhvatan način tematizuje seksualnu orijentaciju i rodni identitet u bosanskohercgovačkom pravnom sistemu. Sarajevski otvoreni centar ovom publikacijom nastavlja svoj rad na pravima LGBT (lezbejki, gej, biseksualnih i transrodnih) osoba. Već tri godine radimo na jačanju LGBT zajednice, zalažemo se za veću vidljivost LGBT tema u bosanskohercegovačkoj javnosti kroz publicističke, medijske, kulturne i umjetničke projekte, te radimo na zagovaranju prava LGBT osoba naspram državnih institucija. Rad na pravima lezbejki, gejeva, biseksualnih i transrodnih (LGBT) osoba zahtjeva visok nivo profesionalnosti i uporan rad. A upravo svaki takav rad zahtjeva konstantnu analizu stanja, što kroz ovu publikaciju i činimo. Nadamo se da smo bosanskohercegovačkoj stručnoj, ali i široj javnosti, ovom knjigom ponudili_e sveobuhvatni uvod kada su u pitanju prava jedne od najdiskriminisanijih društvenih grupa u bosanskohercegovačkom društvu. Na osnovu ove publikacije, Sarajevski otvoreni centar i druge organizacije imaće priliku da odrede pojedine ciljeve kada su u pitanju zagovaranje i lobiranje za unapređenje prava LGBT osoba u Bosni i Hercegovini. Ova knjiga izlazi u ediciji Ljudska prava Sarajevskog otvorenog centra, ediciji u okviru koje objavljujemo različite naslove koji se tiču političkih i pravnih aspekata ljudskih prava, njihove normativne analize, ali i praktične primjene. Drago nam je da je ovo već deseti naslov ove edicije. I na kraju, kao voditelj ovog projekta, želim srdačno da se zahvalim različitim akterima koji su doprinijeli da ova knjiga bude objavljena. Na prvom mjestu tu su autor Damir Banović, moj kolega i drug. Damiru, kao autoru prvog izdanja, pridružila se i koleginica Vladana Vasić, jedna od najboljih mladih pravnica-aktivistkinja u Bosni i Hercegovini. Također, zahvalnost dugujem i saradnici Sadžidi Tulić koja je dala značajan doprinos pri izradi ove publikacije. Bez njihove ekspertize i upornog rada, ova publikacija nikada ne bi bila realizovana. Hvala i svim organizacijama i pojedincima_kama koji_e su Damira i Vladanu podržali_e u izradi ove publikacije. Također, zahvaljujem se lektorici Dalili Mirović i dizajnerici Lejli Huremović. I za kraj, veliku zahvalnost dugujemo i našim partnerima iz Ambasade SAD-a, koji su podržali ovu aktivnost.

Sloboda okupljanja u labirintu zakona: analiza BH. zakonodavstva u oblasti slobode okupljanja

Author(s): Amila Kurtović / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2020

Sadržaj analize je organiziran prema poglavljima koja adresiraju najznačajnije tematske oblasti za ostvarivanje prava na slobodu mirnog okupljanja. Na samom početku je predočen način provedbe istraživanja te su sumarno predstavljeni dokumenti koji sadrže ključne međunarodne preporuke za reguliranje slobode mirnog okupljanja. Kao polazište analize obrađene su definicije javnih okupljanja koja su zaštićena bh. zakonodavstvom, a posebna pažnja je posvećena mirnim okupljanjima i javnim protestima, kao najvažnijoj vrsti javnih okupljanja za potrebe ovog istraživanja. Značajan prostor je posvećen obvezi prijavljivanja okupljanja, oblasti s vjerojatno najviše proturječnosti između odredbi svih zakona o javnom okupljanju koji su na snazi u BiH. Ovaj aspekt ostvarivanja prava na slobodu mirnog okupljanja je analiziran prije svega u svjetlu usporedbe sustava prijave sa sustavom odobrenja koji se izričito kritizira u svim značajnim međunarodnim preporukama. Zatim su predstavljena i ograničenja, ali i povlastice kojima zakonodavni okvir podvrgava organizatore okupljanja u ovisnosti 0 njihovoj pripadnosti određenim kategorijama i skupinama (npr. ograničenja za strane državljane nasuprot povlastica za sindikalne organizacije). U ovom poglavlju je dan osvrt i na posebnu vrstu okupljanja - neorganizirana, spontana okupljanja koja predstavljaju žurnu reakciju na određeni događaj ili pojavu u društvu, zbog čega prijava okupljanja nije izvodiva. Analizirani su i zahtjevi iz domaćeg zakonodavstva zbog podataka koje prijava okupljanja treba sadržati te (ne)usklađenosti rokova za prijavu međunarodnih standarda. Opširno je razmotrena i tema prostora za održavanje okupljanja, gdje postoji značajan nesklad između domaćih zakona, ali i domaćih zakona i međunarodnih standarda zbog primjetnog fokusa na zabrani održavanja okupljanja na velikom broju inače javno dostupnih lokacija. Ovdje je očito i djelovanje većeg broja tijela u svjetlu otežavanja organizatorima odabira one lokacije koju smatraju najprikladnijom njihovom mirnom okupljanju ili javnom protestu. Vrijeme održavanja okupljanja je predstavljeno u svjetlu restriktivnih odredbi pojedinih zakona koje ograničavaju mogućnost održavanja okupljanja samo u točno određenom terminu. Oblast pravnog lijeka u slučaju nametnutih ograničenja na održavanje javnih okupljanja obrađena je iz perspektive nužne žurnosti postupka pravne zaštite, odnosno potrebe da se kompletna procedura od donošenja rješenja o zabrani do odlučivanja po žalbi provede na vrijeme kako bi organizatori mogli nastaviti s planiranjem održavanja okupljanja. Zatim je uspoređen omjer obveza koje se očekuju od policijskih tijela u osiguravanju održavanja mirnih okupljanja u odnosu na dužnosti i odgovornosti koje su nametnute organizatorima, voditeljima i redarima javnih okupljanja. Ovo poglavlje je posebno zabrinjavajuće imajući u vidu vodeće načelo slobode mirnog okupljanja prema kojem su nadležna tijela primarno obvezna omogućiti uživanje prava na slobodu mirnog okupljanja. U posljednjem dijelu ovog izvješća obrađene su odredbe koje reguliraju razloge zbog kojih policijska tijela mogu zabraniti održavanje okupljanja ili prekinuti okupljanje koje je u tijeku te sankcije koje zakonodavstvo predviđa za slučajeve kršenja zakona. Na koncu su dane konkretne preporuke iz perspektive međunarodnih standarda koje bi mogle značajno unaprijediti oblast slobode okupljanja u BiH primjerenim zagovaračkim aktivnostima.

Stanje LGBT ljudskih prava u BiH u 2011. godini – Rozi izvještaj

Author(s): Lejla Huremović,Masha Durkalić,Damir Banović,Emina Bošnjak / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2012

Publikacija Stanje LGBT ljudskih prava u BiH u 2011. godini – Rozi izvještaj je značajna kako za samu LGBT zajednicu u Bosni i Hercegovini, njeno jačanje i povećanje vidljivosti, tako i za različite društvene institucije, organizacije i pojedince/ke zainteresovane za ovu problematiku. Publikacija promoviše pozitivan stav i podizanje svijesti o značaju zaštite LGBT ljudskih prava. Rozi izvještaj se sastoji od tri dijela: prvi dio se bavi seksualnom orijentacijom i rodnim identitetom u kontekstu ljudskih prava u BiH, drugi dio je analiza medijskog izvještavanja o seksualnim manjinama u BiH dok treći dio predstavlja analizu upitnika o ugroženosti i nezaštićenosti LGBT populacije u BiH. Rozi izvještaj je dio programa Ljudska prava, kojim se Sarajevski otvoreni centar bavi i koji na ovaj način pokušava napraviti promjene u javnim institucijama i društvu. Publikacija je dio našeg javnog angažmana, te na ovaj način podstiče društveni razvoj i jačanje kapaciteta. Rozi izvještaj nije klasični izvještaj o ljudskim pravima jer ne predstavlja same slučajeve diskriminacije, zločina iz mržnje i nasilja na osnovu seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta. Sarajevski otvoreni centar gradi kapacitete vezano dokumentaciju nasilja i diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta te vjerujemo da ćemo u narednoj, 2013. godini, moći objaviti izvještaj za 2012. godinu.

Studija javnih politika - Unapređenje položaja mladih u FBiH

Author(s): Feđa Mehmedović / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2020

Odlazak mladih i gubitak intelektualnog i razvojnog kapitala koji mladi predstavljaju ozbiljan je problem koji može ostaviti trajne posljedice na razvoj i budućnost naše zemlje. Konfliktna politička retorika, nedostatak socijalne sigurnosti, nekvalitetno obrazovanje, nekvalitetan sistem zdravstvene zaštite i nedostatak ekonomskih prilika za mlade obeshrabruju mlade da svoju budućnost planiraju u okvirima granica Bosne i Hercegovine. Sporost i tromost institucija da se posvete rješavanju pitanja mladih, ali i općih uslova u kojim a žive i rade njihovi roditelji, demonstriraju i proizvode svojevrstan pesimizam o skorim pozitivnim promjenam a koje bi potakle ostanak mladih. Odlazak mladih kao izuzetno značajan društveni fenomen koji je direktna posljedica društvenih nejednakosti, stigmi, diskriminacije, ekonomskih i političkih prilika, opredijelio je Sarajevski otvoreni centar, kao jednu od vodećih nevladinih organizacija u Bosni i Hercegovini, da ponudi radnu platformu mladim aktivistim a iz BiH za otvaranje dijaloga o ključnim problemima koji čine kontekst u kojem dolazi do masovnog iseljavanja mladih iz BiH, ali i artikulaciju općih preporuka i mjera kojima je, prema mišljenju mladih aktivista, moguće pružiti svrsishodnu podršku naporima da se postojeća situacija prevaziđe i identificirani problemi otklone. Kao rezultat, nastaje dokument koji nudi uvid u percepciju mladih aktivista u odnosu na problem odlaska mladih, kao i njihova promišljanja u pogledu preporuka vlastima za postupanje i preciznih mjera koje mogu doprinijeti unapređenju položaja mladih. Izrada dokumenta započeta je 2019 . godine i nastavljena 2020., kada se Bosna i Hercegovina suočila sa posljedicam a pandemije koronavirusa COVID-1 9. Upravo je pandemija naglasila potrebu za ulaganjem u unapređenja položaja mladih jer je ova populacija od iznimnog značaja za ekonomski i socijalni oporavak naše zemlje. Također, pandemija je negativno utjecala na ekonomske prilike u zemlji, a mladi koji su tokom 2020 . godine bili u procesu traženja posla, mladi koji su planirali porodicu, mladi koji su započeli samostalne biznise ili ih planirali, u ovoj su se godini suočili sa brojnim negativnim faktorim a koji su nepovoljno utjecali na njih i prilike da vode život sukladan vremenu u kojem žive. Istraživanja provedena u našoj zemlji pokazuju da su gubitak posla ili smanjena primanja tokom pandemije značajno zastupljen problem koji je uticao na mlade u našoj zemlji. Policy studija - Unapređenje položaja mladih u Federaciji Bosne i Hercegovine dokument je koji predstavlja strateški okvir razvoja, sa konkretnim preporukam a koje su predložili mladi iz Sarajeva, Tuzle, Zenice i drugih gradova u FBiH. Proces identifikacije razvojnih prioriteta i izrade prijedloga mjera koje su integrirane u dokument trajao je godinu dana. Participativni proces razvoja dokumenta omogućio je da različite kategorije mladih, konsultirajući stručnu literaturu, istraživanja, politike i strateške dokumente, daju vlastiti doprinos u razvoju strateškog okvira za unapređenje položaja i prilika za mlade. Proces je koordinirao i finansijski podržao Sarajevski otvoreni centar. Podijeljen na četiri razvojne oblasti: obrazovanje, ekonomske prilike, zdravlje i učešće mladih, dokument nudi uvid u trenutne okolnosti tj. faktore koji doprinose odlasku mladih, kao i specifične mjere koje adresiraju potrebe mladih i doprinose rješavanju najvažnijih problema koji utječu na motivaciju mladih da napuste Bosnu i Hercegovinu odnosno da u njoj ostanu. Dokument je namijenjen mladim aktivistima kao zagovarački resurs, ali i donosiocima odluka kao otvoren prozor u stavove mladih o ključnim pitanjima koja treba rješavati kako bi se položaj mladih unaprijedio i kako bi se stvorile nove prilike za ovu generaciju i one koje dolaze.

The Effect of EU Integration Process on Human Rights of LGBT People in Slovenia, Croatia and Montenegro

Author(s): / Language(s): English / Publication Year: 2015

In December of 2014 at the Conference The Effect of EU Integration Process on Human Rights of LGBT People, which was organised in Banja Luka, LGBT activists from Croatia, Bosnia and Herzegovina, Serbia and Montenegro have discussed the advancement of human rights of LGBT people in the context of EU integration process. This process has a great influence on all the countries of the region. Regardless of the stage of integration these countries are in, European Union is a political subject with the greatest influence on legislative changes in these countries. European Union’s influence is limited to quantitative changes, which means that European Union and its mechanism are not as efficient when it comes to long-term qualitative changes. European Union can initiate legislative reforms; however its influence on political will needed for implementation and the distrust society has in legislative, is very limited. Therefore, European Union can define socially acceptable behaviour within its documents, but it cannot work in depth on enabling the change of social patterns and raising the awareness. These changes have to come from the society itself and cannot be expected from the European Union. The influence of European Union weakens after the state candidate becomes its member. It is of utmost importance for civil society organisations to seize the EU integration process as an initiator of changes and use it in the best possible way. After a state become a member of European Union, a great deal of responsibility is transferred to the national institutions for protection of human rights, thus it is necessary to work on strengthening of ombudspersons’ institutions in the countries of the region.

The Price of Protests: Freedom of Assembly Practices of the Competent Institutions in BiH

Author(s): Ajla Škrbić / Language(s): English / Publication Year: 2020

This Report analyses the right to freedom of assembly, with a focus on practices of the competent authorities: the ministries of the interior in the cantons of the Federation of Bosnia and Herzegovina and the Republika Srpska, and the Police of Brčko District. The practice of other actors in Bosnia and Herzegovina has also been researched, those competent to decide on the exercise of the right to assembly (ministries of transport, municipal bodies, private persons). Although the focus is on practice, positive regulations pertaining to notifications and the possibility of banning assemblies have also been analysed, as well as their compliance with international standards. The main goal of the research was to determine whether the practice of the institutions in Bosnia and Herzegovina is restrictive with respect to the right to freedom of assembly and what are the challenges that assembly organisers face. The research covered the entire territory of Bosnia and Herzegovina in the time period from 1 January 2017 until 31 December 2019. The results of the research indicate that the number of public assemblies in Bosnia and Herzegovina is growing, as is the number of their participants. Legislation, however, differs in different parts of Bosnia and Herzegovina, with the common characteristic that it is not in line with international standards. Poor legislation, its poor application in practice and the large discretion granted to actors in this field lead to restrictions and discrimination in the exercise of the right to public assembly in Bosnia and Herzegovina. Practices of the authorities vary depending on assembly purpose, i.e., they are restrictive where assemblies tend to criticize the local government or focus on the rights of women and LGBTI people. Therefore, it is necessary to align domestic laws throughout the country, to harmonize them with international standards and to continuously train state authorities with respect to international standards in this field and their application. In view of the above, this Report makes recommendations for the development of a quality framework for the exercise of the right to freedom of assembly in Bosnia and Herzegovina, in line with international standards.

TOWARDS RESPONSIBLE AND PROFESSIONAL TREATMENT OF LESBIAN, GAY, BISEXUAL, TRANSGENDER AND INTERSEX PERSONS - A GUIDE FOR REPRESENTATIVES OF INSTITUTIONS ON THE LEVEL OF MUNICIPALITIES, TOWNS/CITIES AND CANTONS IN BIH

Author(s): Dajana Cvjetković,Vladana Vasić / Language(s): English / Publication Year: 2017

Dear professionals, If you have never had a professional encounter with lesbian, gay, bisexual, transgender or intersex (LGBTI) persons, then this guide is for you. Think about it! If, in your entire career, you have never dealt with an LGBTI person, could it be that you just failed to recognise one? Consider this example. According to census results from 2013, about 80,000 citizens of the Federation of BiH do not belong to any of the three constituent peoples. They have professed to be members of national minorities, Bosnians and/or Herzegovinians, members of other ethnic identities, or simply refused to profess any ethnic affiliation. With this in mind, have you ever had a professional encounter with a Roma person, Jews, Albanians or Montenegrins? Or with people who are Catholics? Around 17,000 people in Sarajevo Canton stated they were Catholics during the census. Surely, you know members of these groups and communities. So how come you do not know any LGBTI persons, or know very few of them, when LGBTI people make up anywhere from 3 to 12 percent of the population in countries around the world. In Sarajevo Canton, 10 percent of the population amounts to more than 40,000 people – is it really possible that you have never had a single LGBTI person ask for your services? It is possible. It is possible in a conservative, close-minded society that openly denounces different sexual orientations, gender identities or sexual characteristics and expertly sweeps domestic violence under the carpet in the name of honour and good reputation among neighbours and family members. It is this kind of society that continues to deny the existence of LGBTI persons. Look around you in public transportation. You will perhaps see around 20 people. According to census results, 16 of them are probably Bosniaks, one person is a Croat or a Serb, while one to two people do not profess any ethnic affiliation. You know at least one person belonging to each of these categories, and yet you will completely disregard the fact that one to two people are members of the LGBTI community. Of course, none of this matters when you use public transportation, nor should it matter. However, there are occasions, especially when it comes to the work of institutions – municipalities, cities/towns and cantons,1 when sexual orientation, gender identity and sexual characteristics become very important. When developing public policies, programs, strategies, action plans, or providing services and carrying out their duties, these institutions should keep in mind that a significant number of people in our society are LGBTI persons who have specific needs and problems. Dear professionals, integrating LGBTI persons in all spheres of public life and recognising their needs is very important if these citizens are to fully enjoy their indispensible, fundamental human rights. Their existence in our society should not be ignored, concealed behind the veil of tradition, hypocritical values and conservative attitudes that negate the needs of these persons. Let us change Bosnia and Herzegovina together. Let us work in our municipalities, towns/cities and cantons to ensure equality of all citizens. We hope that this guide, that was created within the project establishing institutional network for LGBTI persons in Canton Sarajevo, implemented by Sarajevo Open Centre and supported by the USAID’s Marginalized Populations Support Activity in Bosnia and Herzegovina, will contribute to this aim.