Cookies help us deliver our services. By using our services, you agree to our use of cookies. Learn more.
  • Log In
  • Register
CEEOL Logo
Advanced Search
  • Home
  • SUBJECT AREAS
  • PUBLISHERS
  • JOURNALS
  • eBooks
  • GREY LITERATURE
  • CEEOL-DIGITS
  • INDIVIDUAL ACCOUNT
  • Help
  • Contact
  • for LIBRARIANS
  • for PUBLISHERS

Filters

Content Type

Keywords (440)

  • BiH (164)
  • discrimination (39)
  • transparency (30)
  • media (27)
  • public procurement (22)
  • legislation (15)
  • human rights (13)
  • information access (13)
  • protection (12)
  • public service broadcasting (12)
  • civil society (10)
  • corruption (10)
  • court (10)
  • governance (10)
  • practices (10)
  • finances (9)
  • minorities (9)
  • policies (9)
  • politics (9)
  • prosecution (9)
  • BiH (8)
  • hate crimes (8)
  • institutions (8)
  • Constitution (7)
  • government (7)
  • regulations (7)
  • analysis (6)
  • criminal law (6)
  • judiciary (6)
  • law (6)
  • laws (6)
  • legal framework (6)
  • policy (6)
  • public institutions (6)
  • reforms (6)
  • role (6)
  • survey results (6)
  • Constitutional Court (5)
  • ECHR (5)
  • citizens (5)
  • digitalization (5)
  • future (5)
  • labour market (5)
  • monitoring (5)
  • NGO (4)
  • Ombudsman institution (4)
  • civil service (4)
  • democratization (4)
  • development (4)
  • distrust (4)
  • human rights: refugees (4)
  • importance (4)
  • judicial protection (4)
  • legal protection (4)
  • local communities (4)
  • open government partnership (4)
  • penal policy (4)
  • political participation (4)
  • political parties (4)
  • practice (4)
  • regulation (4)
  • situation analysis (4)
  • Albania (4)
  • Kosovo (4)
  • Serbia (4)
  • Western Balkans (4)
  • EU (3)
  • Finci (3)
  • Sarajevo (3)
  • Sejdić (3)
  • Serbia (3)
  • challenges (3)
  • communal services (3)
  • contracts (3)
  • education (3)
  • employment (3)
  • equal participation (3)
  • hate speech (3)
  • international standards (3)
  • key obstacles (3)
  • More...

Subjects (78)

  • Politics (113)
  • Corruption - Transparency - Anti-Corruption (64)
  • Court case (62)
  • Criminal Law (54)
  • Human Rights and Humanitarian Law (44)
  • Public Finances (44)
  • Policy, planning, forecast and speculation (41)
  • Public Law (34)
  • Government/Political systems (34)
  • Media studies (29)
  • Constitutional Law (29)
  • Governance (29)
  • Public Administration (29)
  • Communication studies (28)
  • Information Architecture (22)
  • Socio-Economic Research (19)
  • Business Economy / Management (16)
  • Law on Economics (15)
  • Commercial Law (15)
  • International Law (14)
  • Civil Society (14)
  • ICT Information and Communications Technologies (14)
  • Present Times (2010 - today) (13)
  • Politics and society (11)
  • Accounting - Business Administration (11)
  • Labor relations (10)
  • Social differentiation (10)
  • Ethnic Minorities Studies (10)
  • Labour and Social Security Law (9)
  • Education (8)
  • Politics and law (8)
  • State/Government and Education (8)
  • Victimology (8)
  • Transformation Period (1990 - 2010) (8)
  • EU-Legislation (8)
  • Regional Geography (7)
  • Economic policy (7)
  • Welfare systems (7)
  • Human Resources in Economy (7)
  • Health and medicine and law (6)
  • Penal Policy (6)
  • Civil Law (5)
  • School education (5)
  • Studies in violence and power (5)
  • Economic development (5)
  • EU-Approach / EU-Accession / EU-Development (5)
  • Security and defense (4)
  • Criminology (4)
  • Demography and human biology (4)
  • Asylum, Refugees, Migration as Policy-fields (4)
  • Gender Studies (3)
  • Law, Constitution, Jurisprudence (3)
  • Higher Education (3)
  • Rural and urban sociology (3)
  • Fiscal Politics / Budgeting (3)
  • Christian Theology and Religion (2)
  • History of Law (2)
  • Electronic information storage and retrieval (2)
  • Islam studies (2)
  • Social Norms / Social Control (2)
  • Sociology of Religion (2)
  • National Economy (1)
  • International relations/trade (1)
  • Politics and religion (1)
  • Methodology and research technology (1)
  • Evaluation research (1)
  • Nationalism Studies (1)
  • Post-War period (1950 - 1989) (1)
  • Post-Communist Transformation (1)
  • Inter-Ethnic Relations (1)
  • Business Ethics (1)
  • Sociology of Politics (1)
  • Inclusive Education / Inclusion (1)
  • Sociology of Law (1)
  • Politics and Identity (1)
  • Identity of Collectives (1)
  • Comparative Law (1)
  • Administrative Law (1)
  • More...

Authors (95)

  • Not Specified Author (55)
  • Edin Hodžić (47)
  • Nermina Voloder (23)
  • Tarik Jusić (21)
  • Mirela Rožajac-Zulčić (20)
  • Mirna Jusić (19)
  • Sanela Hrlović (12)
  • Amar Numanović (11)
  • Amra Mehmedić (11)
  • Kristina Irion (10)
  • Wojciech Sadurski (7)
  • Boris Topić (7)
  • Ulvija Tanović (6)
  • Tea Hadžiristić (6)
  • Emina Ćerimović (6)
  • Stanka Pejaković (6)
  • Mario Reljanović (5)
  • Davor Marko (5)
  • Aida Malkić (5)
  • Amila Kurtović (5)
  • Kanita Halilović (5)
  • Nenad Stojanović (4)
  • Kosana Beker (4)
  • Adrijana Hanušić (4)
  • Nidžara Ahmetašević (4)
  • Aleksandra Ivanković (4)
  • Ivan Kutleša (4)
  • Aleksandra Ivanković-Tamamović (4)
  • Dženana Hrlović (4)
  • Dženana Radončić (3)
  • Naser Miftari (3)
  • Nevena Ršumović (3)
  • Mihail Arandarenko (2)
  • Nedim Kulenović (2)
  • Vesna Pirija (2)
  • Azra Kuči (2)
  • Blerjana Bino (2)
  • Midhat Izmirlija (2)
  • Marija Lučić-Ćatić (2)
  • Ljiljana Filipović (2)
  • Srđan Vujović (2)
  • Vanja Kovač (2)
  • Igor Micevski (2)
  • Snezana Trpevska (2)
  • Mirza Purić (2)
  • Amir Bajrić (2)
  • Kiran Auerbach (2)
  • Tatjana Papić (1)
  • Rade Veljanovski (1)
  • Katrin Voltmer (1)
  • Fisnik Korenica (1)
  • Zlatan Meškić (1)
  • Marija Risteska (1)
  • Zhidas Daskalovski (1)
  • Emil Shurkov (1)
  • Nataša Ružić (1)
  • Blagica Petreski (1)
  • Vladimir Đerić (1)
  • Sabina Sarajlija (1)
  • Ilda Londo (1)
  • Hajrija Sijerčić-Čolić (1)
  • Albana Rexha (1)
  • Almir Maljević (1)
  • Sanja Barić (1)
  • Mirjana Evtov (1)
  • Zerina Zahirović (1)
  • Andrew Smith (1)
  • Dino Jahić (1)
  • Alina Trkulja (1)
  • Adela Bejtović-Janušić (1)
  • Erna Mačkić (1)
  • Lejla Hodžić (1)
  • Besart Kadia (1)
  • Dalida Burzić (1)
  • Selma Korlat (1)
  • Ermin Sarajlija (1)
  • Elena Polo (1)
  • Despina Tumanoska (1)
  • Maša Mavrić (1)
  • Tomislav Vračić (1)
  • More...

Languages

Legend

  • Journal
  • Article
  • Book
  • Chapter
  • Open Access

Publisher: Analitika – Centar za društvena istraživanja

Result 1-20 of 216
  • 1
  • 2
  • 3
  • ...
  • 9
  • 10
  • 11
  • Next
Reforming the House of Peoples of the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina
0.00 €

Reforming the House of Peoples of the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina

Reforma Doma Naroda Parlamentarne Skupštine BIH

Author(s): Florian Bieber / Language(s): Bosnian

Keywords: Parliament of Bosnia and Herzegovina;

The new House of Peoples, ie the Senate, which would represent the upper house of the BiH Parliamentary Assembly and could equally consider the interests of constituent peoples, constituent territorial units and national minorities, would eliminate discrimination present in the current system and reduce the link between territory and ethnic identity. Such a reform would not be a cure for all the problems of the political system of Bosnia and Herzegovina, because it cannot remove the blockades that can make decision-making difficult. In constitutional engineering, one should be aware of its limitations: it cannot create political will where it does not exist and it cannot eliminate the divisions that characterize the political reality in Bosnia and Herzegovina. The most that can be achieved by such a constitutional reform is to equalize the conditions for all so that the interests of only certain collectives are not important, and to provide mechanisms that will lead to disagreement over a particular law does not automatically lead to a blockade. Whether these funds will be used will depend on those in power: constitutional changes cannot create political will, but can only provide impetus.

More...
European Court of Human Rights and Protection against Discrimination: Jurisprudence and Evolution of Standards
0.00 €

European Court of Human Rights and Protection against Discrimination: Jurisprudence and Evolution of Standards

Evropski sud za ljudska prava i zaštita od diskriminacije: Jurisprudencija i evolucija standarda

Author(s): Edin Hodžić,Zlatan Meškić,Mario Reljanović,Vanja Kovač,Amila Kurtović / Language(s): Bosnian

Keywords: EU; Court of Justice; ECHR; jurisprudence; human rights; discrimination; forms of discrimination; religious symbols; workplace; prohibition; equal treatment principle; exepctions;

Publikacija je objavljena uz podršku američkog naroda preko Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID). Autori ove publikacije su odgovorni za njen sadržaj i stavovi koji su u njoj izneseni ne odražavaju stavove USAID-a, Vlade Sjedinjenih Američkih Država niti fonda otvoreno društvo BiH.

More...
Quadrature of the Anti-discrimination Triangle in BiH Legal framework, Policies and Practices 2016-2018.
0.00 €

Quadrature of the Anti-discrimination Triangle in BiH Legal framework, Policies and Practices 2016-2018.

Kvadratura antidiskriminacijskog trougla u BiH Zakonski okvir, politike i prakse 2016-2018.

Author(s): Dženana Radončić,Midhat Izmirlija,Edin Hodžić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; legal framework; discrimination; anti-discrimination; policies; practices; courts; politics; OHR;

Ovaj izvještaj predstavlja nastavak kontinuiranih aktivnosti Analitike – Centra za društvena istraživanja na monitoringu i analizi primjene Zakona o zabrani diskriminacije (u daljnjem tekstu: ZZD), sa akcentom na funkcioniranje ključnih mehanizama zaštite i djelovanje ključnih institucija u sistemu borbe protiv diskriminacije. Prema ZZD-u, arhitekturu antidiskriminacijskog djelovanja u Bosni i Hercegovini (BiH) čine tri institucionalna aktera: sudovi, Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH, te Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH. Sudska zaštita od diskriminacije predviđena je prvenstveno kroz specifične antidiskriminacijske parnice, čija je osnovna intencija da u određenoj mjeri olakšaju položaj tužitelja u parničnom postupku. Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH djeluje kao centralna institucija za zaštitu od diskriminacije, čije su nadležnosti u ovoj oblasti brojne i kompleksne. U skladu sa ZZD-om, Institucija ombudsmena, pored ostalog, rješava pojedinačne i grupne žalbe u vezi sa diskriminacijom, prikuplja i analizira statističke podatke o slučajevima diskriminacije, informira javnost o ovim pojavama, poduzima vlastita istraživanja u ovoj oblasti, daje mišljenja i preporuke organima vlasti, podnosi godišnje i vanredne izvještaje o pojavama diskriminacije parlamentima BiH, entiteta i Brčko distrikta, predlaže zakone i druge akte nadležnim institucijama u BiH, prati relevantno zakonodavstvo i savjetuje organe zakonodavne i izvršne vlasti, te provodi promotivne i aktivnosti podizanja svijesti u kontekstu borbe protiv diskriminacije. Na kraju, nadležnost Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH u ovoj oblasti odnosi se na prikupljanje podataka i podnošenje izvještaja Parlamentarnoj skupštini BiH o pojavama diskriminacije, uspostavljanje i vođenje centralne baze podataka za djela diskriminacije, te praćenje provođenja ZZD-a. Prema već utvrđenom metodološkom pristupu, ovaj izvještaj nastoji odgovoriti na pitanje u kojoj mjeri tri navedene institucije ispunjavaju svoje zakonom propisane nadležnosti u ovoj oblasti te, konkretnije govoreći, da li je od našeg posljednjeg izvještaja o ovoj problematici – dakle, u posljednje dvije godine – postignut napredak u njihovom radu. U prethodnom izvještaju konstatirani su brojni problemi u sva tri segmenta antidiskriminacijskog djelovanja, koji ozbiljno dovode u pitanje efektivnost zaštite od diskriminacije u BiH, pa i funkcioniranje ukupnog sistema. Kako je utvrđeno u prethodnom izvještaju, premda pokazuju trend blagog porasta, antidiskriminacijske parnice se još uvijek prečesto vode i okončavaju na način da se ne uvažavaju specifične procesne odredbe ZZD-a. Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH suočava se sa ozbiljnim kadrovskim i budžetskim ograničenjima, koja, u kombinaciji sa brojnim i kompleksnim nadležnostima u ovoj oblasti, gotovo nužno vode do iznevjerenih očekivanja u ispunjavanju zahtjevne uloge centralne institucije za zaštitu od diskriminacije. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH također predugo kasni sa ispunjavanjem vlastitih obaveza iz ZZD-a, pa je procijenjeno da će sistem prikupljanja podataka i izvještavanje o pojavama diskriminacije biti operativan tek krajem 2018. i početkom 2019. godine. Stoga se, dvije godine kasnije, postavlja pitanje kakvi su trendovi kada je riječ o djelovanju navedena tri stuba antidiskriminacijske zaštite u BiH, te u kojoj su mjeri problemi identificirani u prethodnom ciklusu izvještavanja prevaziđeni. Odgovor na ovo opće pitanje koje se odnosi na sva tri institucionalna aktera nastojali smo dati analizom spomenutih aktivnosti iz njihove nadležnosti, s fokusom na ključne rezultate njihovog rada, ili nedostatak istih, po tim aktivnostima. Analizirani su dostupni dokumenti i drugi primarni izvori, a konsultirani su i relevantni izvještaji, članci i drugi sekundarni izvori iz ove oblasti. Po prirodi stvari, nalazi prethodnog izvještaja su korišteni kao referentni okvir. Na kraju, obavljeni su i intervjui s predstavnicima nekih od najvažnijih aktera u domenu antidiskriminacijskog djelovanja u BiH, uključujući i institucije o kojima je prvenstveno riječ, kako bi se dobila što potpunija slika. Prvo poglavlje izvještaja bavi se sudskom zaštitom od diskriminacije. Dok je fokus prethodnog izvještaja u tom dijelu bio stavljen na tada netom usvojene izmjene i dopune ZZD-a, u ovom ciklusu analiza je usmjerena prvenstveno na sudsku praksu – i to kako na kvantitativne pokazatelje tako i na kvalitativnu dimenziju antidiskriminacijskih parnica koje su odabrane za podrobniju analizu. Posebna pažnja posvećena je dokazivanju diskriminacije u praksi u svjetlu brojnih problema i nekonzistentnosti u razumijevanju i interpretaciji specifičnosti dokazivanja u antidiskriminacijskim parnicama, pa i potpunog ignoriranja ovih odredbi od strane sudova, a koji su uočeni u prethodnom izvještaju. U drugom poglavlju tematizira se rad Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH. Ono što je svakako obilježilo protekli period jesu zakonodavne aktivnosti na izmjeni i dopuni zakonskog okvira koji regulira rad Institucije, pa je toj problematici posvećena dužna pažnja. Drugo bitno pitanje kojim se bavi ovo poglavlje jeste ostvarivanje balansa između različitih nadležnosti i obaveza Institucije ombudsmena, s posebnim fokusom na ulogu i značaj aktivnosti usmjerenih na promociju jednakosti i zaštite od diskriminacije u djelovanju Institucije. Budući da najbolje institucije ombudsmena za ljudska prava u pravilu dobro kombiniraju rad na individualnim žalbama, sa jedne, te sistemsko djelovanje, sa druge strane, ovo poglavlje nastoji utvrditi da li se i u kojoj mjeri Institucija pomjerila od gotovo isključivo reaktivnog rada na individualnim žalbama karakterističnog za prethodni period. Treće poglavlje posvećeno je analizi progresa Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH u uspostavljanju sistema prikupljanja podataka i izvještavanja o pojavama diskriminacije u BiH. Polazeći od pretpostavke da je ideal u ovom segmentu kreiranje svojevrsne “baze znanja” o diskriminaciji, ovo poglavlje nastoji utvrditi da li se Ministarstvo u proteklom periodu barem u određenoj mjeri približilo tom idealu. Pored toga, ponuđen je i kratak osvrt na aktivnosti Ministarstva na uspostavljanju strateškog okvira za djelovanje na suzbijanju i prevenciji diskriminacije u BiH. Izvještaj zaključuju preporuke upućene relevantnim akterima u sistemu zaštite od diskriminacije, sa ciljem njegovog unapređenja, naročito iz perspektive njegovog funkcioniranja u praksi. Činjenica da se mnoge preporuke u našim izvještajima u ovoj oblasti ponavljaju govori o tome da je potrebna kontinuirana aktivnost i kontinuirani pritisak širokog kruga aktera – od ekspertske i akademske zajednice, preko nevladinog sektora, do organizacija koje okupljaju marginalizirane grupe – kako bi se postigao stvarni napredak u pogledu efektivnosti sistema za zaštitu od diskriminacije u BiH. Monitoring i analiza našeg istraživačkog tima upravo je usmjerena ka tom cilju i slijedit će istu ideju i u godinama koje dolaze.

More...
Monitoring the Judicial Response to Corruption in Bosnia and Herzegovina - Pilot Report
0.00 €

Monitoring the Judicial Response to Corruption in Bosnia and Herzegovina - Pilot Report

Monitoring odgovora pravosuđa na korupciju u BiH - Pilot-izvještaj

Author(s): Dalida Burzić,Božidarka Dodik,Edin Hodžić,Selma Korlat,Amila Kurtović,Amra Mehmedić,Ermin Sarajlija / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; corruption; judicial response; monitoring; pilot report;

Uprkos postojanju normativnog i institucionalnog okvira za suzbijanje korupcije, istraživanja su pokazala da u posljednjih dvadeset godina ona ostaje sveprisutna pojava u bosanskohercegovačkom društvu. Rezultati Indeksa percepcije korupcije (CPI) Transparency Internationala, koji mjeri percipirani nivo korupcije u javnom sektoru u zemljama širom svijeta, u kontekstu Bosne i Hercegovine (BiH) kontinuirano su nezadovoljavajući. Prema podacima za 2016. godinu, BiH se, od ukupno 176 država obuhvaćenih istraživanjem, nalazi na 83. mjestu. Prostor za optimizam ne nude ni nalazi Globalnog barometra korupcije Transparency Internationala za 2016. godinu, prema kojem 82% građana BiH rad vlasti u borbi protiv korupcije ocjenjuje negativno, svrstavajući zemlju među četiri najgore ocijenjene države u ovoj kategoriji, zajedno sa Ukrajinom, Moldavijom i Španijom. Ovakva statistika ne ide u prilog zahtjevima za integraciju BiH u Evropsku uniju, posebno imajući u vidu proširenje strukturiranog dijaloga o pravosuđu i na oblast korupcije, a koji uključuju usklađivanje antikoruptivnih zakonskih akata sa međunarodnim dokumentima u ovoj oblasti, te jačanje institucija koje imaju ulogu i ovlaštenja u borbi protiv korupcije. U tom smislu, posebno je značajna uloga pravosuđa, koje ima zadatak da, pored ostalog, vrši nadzor nad zakonitim djelovanjem svih drugih javnih institucija. Iz tog su razloga brojne inicijative domaćih aktera i međunarodnih donatora u prethodnoj deceniji bile usmjerene na pružanje podrške pravosudnim institucijama u postupanju povodom najkompleksnijih oblika kriminala, uključujući i predmete korupcije. Uprkos tome, nalazi iz posljednja tri izvještaja Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine na putu eurointegracija ukazuju na to da je politička volja za borbu protiv korupcije i dalje nedostatna i uglavnom deklarativna. U tim izvještajima se također navodi da je ukupni nivo efikasnih istraga, krivičnih gonjenja i osuđujućih presuda za koruptivna krivična djela kontinuirano nizak, uz kaznenu politiku koja ne djeluje odvraćajuće na počinioce tih djela. Procesuiranje predmeta korupcije smatra se efikasnim ukoliko ih pravosudni sistem rješava na profesionalan i nezavisan način, bez nerazumnih odlaganja i zaostataka. Takvo postupanje i reagiranje pravosuđa u predmetima korupcije nužno je za ostvarivanje prava na pravično suđenje, ali je i preduslov za povjerenje građana u vladavinu prava i pravosudne institucije. No, to je istovremeno i dosta kompleksan zadatak. U Antikorupcijskom izvještaju Evropske unije navodi se da nedostatak kapaciteta, ali i odlučnosti pravosuđa u procesuiranju predmeta korupcije dovodi do pretjerano dugih postupaka, što u konačnici može rezultirati i zastarom tih predmeta. Osim toga, identificiran je i problem praktične primjene proceduralnih pravila na način koji može dovesti do značajnih odlaganja, koja su u nekim slučajevima usmjerena i na izbjegavanje okončanja sudskih postupaka. Efikasnost i kvalitet rada pravosuđa u postupanju povodom koruptivnih krivičnih predmeta u BiH je teško ocjenjivati, kada se uzme u obzir nedostatak pouzdanih, sveobuhvatnih i dostupnih podataka, te sistematične procjene kvalitativnog aspekta odgovora pravosuđa na korupciju. Godišnji izvještaji o radu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), koji su dostupni javnosti, nude uvid u broj podignutih optužnica u predmetima korupcije, dok drugi bitni podaci, kao što su npr. broj pokrenutih istraga, potvrđenih optužnica ili pravosnažnih presuda u predmetima korupcije izostaju. Iako je tim podacima moguće pristupiti formalnim putem, po osnovu važećih zakona o slobodi pristupa informacijama, takav je pristup nedostatan za procjenu efikasnosti institucija u procesuiranju korupcije. Osim toga, formalni proces pristupa informacijama nerijetko je dugotrajan, što dodatno komplicira činjenica da VSTV u pravilu ne prikuplja niti sortira podatke koji se odnose specifično na procesuiranje korupcije pred pravosudnim institucijama u BiH. Ovaj izvještaj nastao je upravo iz potrebe da se praznina u pogledu dostupnih pouzdanih podataka u ovoj oblasti popuni. Temeljni cilj izvještaja jest na sistematičan i metodološki rigorozan način utvrditi kvalitet odgovora pravosuđa na korupciju u BiH. Izvještaj se zasniva na rezultatima istraživanja provedenog tokom 2016. i 2017. godine, u kojem su učestvovali predstavnici pravosudne zajednice u BiH, te nezavisni eksperti u oblasti korupcije, a čiji je osnovni cilj bio evaluirati rad pravosuđa na svim nivoima u BiH u postupanju povodom predmeta korupcije. Pored upotrebe kvantitativnih podataka o procesuiranju korupcije u BiH iz zvaničnih izvora (VSTVBiH), ovaj izvještaj prvi put nudi komplementaran uvid u sudsku praksu iz oblasti koruptivnih krivičnih djela. Analizom sadržaja optužnica i pravosnažnih presuda u odabranim predmetima korupcije, ovaj dokument omogućava dublje i sistematičnije razumijevanje izazova s kojima se pravosudni sistem suočava u oblasti procesuiranja korupcije, a posebno u odnosu na vlastite kapacitete da se nosi s tom kompleksnom problematikom. Konačno, izvještaj nudi novi, sveobuhvatni metodološki pristup za procjenu kvaliteta odgovora pravosuđa na korupciju, koji nadograđuje postojeće istraživačke napore u ovoj oblasti u BiH i drugim zemljama. Ovaj dokument ujedno predstavlja i prvi pilot-izvještaj, kao svojevrsni uvod u planiranu seriju redovnih godišnjih izvještaja o ovoj tematici. U tom smislu, ovaj izvještaj treba shvatiti kao važan, ali ne i posljednji korak u razvoju metodologije i u sistematiziranju podataka relevantnih za razumijevanje i ocjenu odgovora pravosuđa u BiH na korupciju, te će i metodologija i prezentacija nalaza svakako postati sofisticiranija u narednim godinama. U nastavku izvještaja najprije slijede opća razmatranja o rijetkim dostupnim istraživanjima i metodologijama koje se bave odgovorom pravosuđa na korupciju u BiH. Nakon toga se predstavlja problematika transparentnosti pravosuđa u ovoj oblasti, s posebnim fokusom na dostupnost informacija o postupcima za koruptivna krivična djela. U četvrtom poglavlju predstavljeni su rezultati statističke obrade podataka o procesuiranju korupcije u BiH u 2015. godini, nakon čega su prezentirani i rezultati analize konkretnih pravosudnih akata. Na kraju, zaključna razmatranja sumiraju ambiciju i ograničenja ovog istraživanja, kao i njegove ključne nalaze, te upućuju na daljnja istraživanja i analize koje je u ovoj oblasti neophodno provesti kako bi se bolje sagledao rad pravosuđa u BiH u domenu borbe protiv korupcije.

More...
In-Between Freedom and Restrictions: Legal Framework of Freedom of Assembly in BiH
0.00 €

In-Between Freedom and Restrictions: Legal Framework of Freedom of Assembly in BiH

Između slobode i restrikcija: zakonski okvir slobode okupljanja u BiH

Author(s): Amila Kurtović / Language(s): English

Keywords: BiH; freedom of assembly; legal framework;

Sloboda mirnog okupljanja podrazumijeva pravo javnog ili privatnog okupljanja, sa ciljem kolektivnog izražavanja, promoviranja, traženja i odbrane zajedničkih interesa. Ovo pravo uključuje učešće u mirnim okupljanjima, sastancima, protestima, štrajkovima, demonstracijama i drugim privremenim okupljanjima sa specifičnom svrhom. U tom smislu, sloboda mirnog okupljanja, kao neophodan element demokratskog društva, osnažuje osobe u izražavanju njihovih političkih mišljenja, biranju lidera koji će zastupati njihove interese i biti im odgovorni, ali i u ostvarivanju literarnih i umjetničkih težnji, te drugih kulturnih, ekonomskih i društvenih aktivnosti, kao što je npr. održavanje i razvoj kulture očuvanjem identiteta manjina kroz slobodno izražavanje njihovog mišljenja na okupljanjima. Pored toga, ovo pravo može imati važnu ulogu u ostvarivanju drugih građanskih, kulturnih, ekonomskih, političkih i socijalnih prava. Takva međuovisnost i povezanost sa drugim pravima slobodu okupljanja čine vrijednim indikatorom nivoa poštivanja drugih ljudskih prava, kao i nivoa tolerancije prema različitim političkim, društvenim i kulturnim praksama i uvjerenjima. Poseban značaj prava na slobodu okupljanja ogleda se u mogućnosti utjecaja na vladu i njeno djelovanje kroz slobodno ispoljavanje mišljenja i stavova, u okviru redovnog političkog procesa. S tim u vezi, slobodno ostvarivanje ovog prava također pomaže različitim segmentima društva u artikuliranju zahtjeva i pritužbi, čineći ga krucijalnim naročito onim kategorijama stanovništva koje nemaju pravo glasa u izboru zakonodavnih ili izvršnih tijela vlasti, te onim građanima koji nemaju mogućnost ispoljavanja svojih stavova putem medija. Važnost ovog prava prepoznata je u brojnim međunarodnim i regionalnim dokumentima o ljudskim pravima, čija je članica i Bosna i Hercegovina (u daljnjem tekstu: BiH). Pored toga, u BiH je sloboda okupljanja garantirana Ustavom BiH, ustavima entiteta, Statutom Brčko distrikta BiH (u daljnjem tekstu: BDBiH), kao i zakonima o javnom okupljanju na entitetskom, kantonalnom i nivou BDBiH. Tako velik broj zakonskih akata kojima se regulira sloboda okupljanja na teritoriji BiH je, naravno, posljedica višeslojnog i kompleksnog sistema vlasti u državi, koji uključuje podjelu nadležnosti između države i entiteta, ali i entiteta i kantona u kontekstu Federacije BiH. Prema dostupnim analizama, takav regulatorni okvir rezultira brojnim razlikama, pa i proturječnostima u reguliranju slobode okupljanja između različitih administrativnih jedinica u BiH. Ovaj izvještaj donosi analizu zakonskog okvira koji regulira slobodu okupljanja u BiH iz perspektive ključnih međunarodnih standarda u ovoj oblasti. U tom smislu, vrijedi posebno naglasiti da je neovisni panel eksperata Ureda za demokratske institucije i ljudska prava (u daljnjem tekstu: ODIHR), pri Organizaciji za evropsku sigurnost i saradnju (u daljnjem tekstu: OSCE), zajedno sa Evropskom komisijom za demokratiju putem prava (u daljnjem tekstu: Venecijanska komisija), 2007. godine sačinio, a 2010. godine revidirao Smjernice o slobodi mirnog okupljanja (u daljnjem tekstu: OSCE-ove Smjernice ili Smjernice), u kojima su formulirani minimalni standardi kojih se države trebaju pridržavati prilikom reguliranja ove oblasti. Sadržaj Smjernica zasnovan je na ključnim problemima u oblasti slobode okupljanja, ali i mogućim načinima njihovog rješavanja, koji su u dokumentu predstavljeni putem primjera dobre prakse iz zakonodavstava država članica OSCE-a, te referiranja na relevantnu praksu Evropskog suda za ljudska prava (u daljnjem tekstu: ESLjP). Upravo takav pristup ovaj dokument čini autoritativnim izvorom kada je riječ o međunarodnim standardima i primjerima dobre prakse u oblasti slobode okupljanja. Stoga je i ova analiza zakonskog okvira u BiH zasnovana prvenstveno na tom dokumentu. U dijelovima u kojima je to bilo svrsishodno i potrebno, analitički je okvir dopunjen i uvidima iz Izvještaja ODIHR-a o monitoringu slobode mirnog okupljanja u odabranim državama članicama OSCE-a iz 2014. godine, te relevantnih izvještaja specijalnog izaslanika Ujedinjenih nacija za slobodu okupljanja i udruživanja (u daljnjem tekstu: specijalni izaslanik). Izvještaj počinje uvodnim razmatranjima o samom konceptu, prirodi i karakteru javnih okupljanja koja uživaju zaštitu prema navedenim standardima. Zatim se nudi analiza rješenja u BiH u pogledu reguliranja prostora za okupljanje, imajući u vidu njegov poseban značaj za poruku koju okupljanje nosi. Nakon toga slijedi analiza ključnih proceduralnih pitanja kakva su prijava okupljanja, njene dopune i rokovi, te pravo na djelotvoran pravni lijek u kontekstu organiziranja i realiziranja javnih okupljanja. U okviru razmatranja o pozitivnoj obavezi države da štiti I omogućava ostvarivanje okupljanja, neminovna je i analiza propisanih obaveza organizatora javnih okupljanja, nakon čega slijedi pregled i analiza problematičnih ograničenja slobode okupljanja u zakonskom okviru u BiH. Izvještaj zaključuju preporuke usmjerene na unapređenje zakonske regulative u ovoj oblasti u BiH. Jedan od izazova u pisanju ovog izvještaja je bio i nedostatak analiza u oblasti slobode okupljanja iz perspektive pravnih propisa koji je reguliraju. Naime, ova je oblast u BiH u najboljem slučaju parcijalno istraženo područje, jer postojeće analize ne obuhvataju relevantne međunarodne standarde niti cjelokupan zakonski okvir koji se tiče ove kompleksne oblasti u BiH. Neke od dostupnih analiza također se fokusiraju na problematične aspekte slobode okupljanja u BiH iz perspektive prakse, na što ovaj izvještaj ne pretendira. Zbog toga se nadamo da će ova analiza ponuditi sveobuhvatan pregled ključnih problema u zakonskom okviru u BiH u ovoj oblasti, istovremeno nudeći i konkretna moguća rješenja koja mogu biti od koristi kako donosiocima odluka tako i ekspertima i aktivistima u oblasti slobode okupljanja.

More...
Squaring the Anti-discrimination Triangle in BiH - Legal Framework, Policies and Practices 2012-2016
0.00 €

Squaring the Anti-discrimination Triangle in BiH - Legal Framework, Policies and Practices 2012-2016

Kvadratura antidiskriminacijskog trougla u BiH: zakonski okvir, politike i prakse 2012–2016.

Author(s): Mario Reljanović,Edin Hodžić,Midhat Izmirlija,Aida Malkić,Dženana Radončić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; discrimination; legal framework; policies; practices; 2012-2016;

Pravni mehanizam antidiskriminacijskog djelovanja u Bosni i Hercegovini postavljen je donošenjem osnovnog antidiskriminacijskog akta – Zakona o zabrani diskriminacije (u daljem tekstu: ZZD) 2009. godine. Sedam godina kasnije, čini se da postoje mnogi aspekti Zakona, a naročito njegove primjene, koji zavrjeđuju konstruktivnu kritiku, kako bi se sistem unaprijedio i osigurala kvalitetnija zaštita žrtava diskriminacije. “Kvadratura antidiskriminacijskog trougla u BiH: zakonski okvir, politike i prakse 2012–2016.” usmjeren je ka analizi tri ključna aspekta ostvarivanja prava na zaštitu od diskriminacije u BiH. Prvi dio ovog Izvještaja posvećen je sudskoj zaštiti od diskriminacije i bavi se istraživanjem najznačajnijih pitanja u odnosu na pokretanje, vođenje i okončanje sudskih postupaka povodom diskriminacije, prije svega parničnog postupka. Parnica povodom diskriminacije lica zamišljena je uz značajne posebnosti u odnosu na opću parnicu. Praksa primjene ZZD-a, međutim, dovodi do zaključka da je njihova osnovna svrha poboljšati procesni položaj tužioca – žrtve diskriminacije, često faktički nedostižna. Analitički pristup parnici otkriva veći broj nedostataka u normiranju i implementaciji propisa koji dovode do nepotpune zaštite žrtve, ili čak do situacija u kojima zaštita u potpunosti izostaje. Upravo ukazivanje na ove slabe tačke od naročitog je značaja za dalju evoluciju antidskriminacijskih normi i prakse u Bosni i Hercegovini. Institucija ombudsmena Bosne i Hercegovine je ZZD-om predviđena kao centralni organ za zaštitu od diskriminacije. Otuda je analiza rada ove institucije našla svoje mjesto u drugom dijelu Izvještaja, prije svega kroz traženje odgovora na pitanja kako ombudsmen vrši svoja ovlašćenja, na koje probleme nailazi i kako se njegov rad može unaprijediti tako da se u potpunosti realizira zakonski potencijal koji Institucija posjeduje u odnosu na zaštitu građana od diskriminacije. Značajno mjesto u analizi posvećeno je i pitanjima kulture odnosa s Institucijom ombudsmena i poštivanja preporuka koje donosi, kao i radu na prevenciji diskriminacije, značaju izvještavanja o problematici diskriminacije, te saradnji sa civilnim društvom. Konačno, da bi se diskriminacija kao specifična društvena pojava adekvatno proučavala, kao i da bi se razvili efikasniji mehanizmi za njeno praćenje i razvoj politika u vezi s njenim suzbijanjem, potrebno je voditi zvanične evidencije o slučajevima diskriminacije. Praćenje i dokumentiranje slučajeva diskriminacije jedno je od ključnih pitanja kada je riječ o usmjeravanju napora da se diskriminacija u BiH smanji. Identifikacija pojedinih pojavnih oblika diskriminacije, kao i indikatora percepcije diskriminacije, značajni su sa stanovišta osnovnog oblikovanja politika reagiranja na diskriminaciju, kao i stereotipe i predrasude koje vode nejednakom postupanju i neopravdanom razlikovanju građana. Uočiti ranjive grupe u društvu najčešće nije teško. Reagirati adekvatno na okolnosti koje dovode do obrazovanja ranjivih i marginaliziranih grupa, značajno je teže. Dublja statistička analiza ukazuje ne samo na kvantitet određenih parametara – broj parnica, broj zabilježenih slučajeva, broj osuđujućih presuda – već i na kvalitet implementacije antidiskriminacijskog zakonodavstva i mogućnosti usmjeravanja daljeg normativnog razvoja, kao i na potrebu za preciznijim i revnosnijim nadzorom nad primjenom postojećih normi. Takva analiza može ukazati na slabe karike u sistemu sprovođenja, potrebe i mogućnosti edukacije i nužnost njegovih izmjena. Stoga je i pitanje statistike našlo svoje mjesto u ovom izvještaju, prije svega kao izraz težnje da se ukaže na poteškoće koje postoje u tom domenu, (ne)aktivnost pojedinih aktera i mogućnosti prihvatanja primjera dobre prakse i pozitivnih uporednih iskustava u BiH. Izvještaj zaključuju preporuke različitim akterima u BiH kako bi se unaprijedio pravni okvir za zaštitu od diskriminacije, te osigurala njegova dosljedna provedba. Metodologija istraživanja i širina pristupa temama koje predstavljaju centralne stubove, pa i centralne parametre ocjene uspješnosti primjene Zakona o zabrani diskriminacije, govore o obuhvatnosti realizacije ovog izvještaja. I ovaj tekst predstavlja izraz kontinuiranih aktivnosti Analitike – Centra za društvena istraživanja i njegovih saradnika, koji se kroz različite aktivnosti usmjeravaju na probleme koji nastaju u svakodnevnoj praksi primjene antidiskriminacijskog zakonodavstva. Uporednopravni metod, uz osvrt na praksu u regionu, kao i najvažnije međunarodne standarde i standarde Evropske unije, daju dodatnu dimenziju i kvalitet istraživanju i širu perspektivu čitaocu. Značajna pažnja posvećena je praksi primjene propisa, odnosno načinu implementiranja ili izostanka implementacije antidiskriminacijskih rješenja na terenu. Osim klasičnih izvora – pravnih propisa, sudskih presuda, dokumenata Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH, u istraživanju je značajna pažnja posvećena dobijanju informacija od osoba koje imaju svakodnevna iskustva s primjenom propisa u oblasti zaštite ljudskih prava i zaštite od diskriminacije. Sagovornici istraživača Analitike bili su predstavnici OSCE-a, Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH, Institucije ombudsmena, Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH, te organizacije civilnog društva koje se bave zaštitom ljudskih prava. Takav sveobuhvatan pristup istraživanju ima za rezultat tekst koji je sasvim okrenut praktičnim ciljevima, ocjeni sadašnjeg stanja primjene antidiskriminacijskog pravnog okvira i mogućnostima za njegovo unapređenje, kao i prilikama za stvaranje dobrih praksi u tumačenju i primjeni ovih propisa. Ova aktivnost istraživačkog tima Analitike ima prije svega za cilj da se, naročito u svjetlu nedavno usvojenih izmjena i dopuna ZZD-a, iskoriste dosadašnja iskustva, kako pozitivna, tako i negativna, a kako bi se takvo noveliranje iskoristilo na optimalan način, u smislu da se postojeći sistem usavrši a aktuelni mehanizmi nadograde. Samo se tako može govoriti o ispunjavanju međunarodnih i evropskih standarda u oblasti antidiskriminacijskog djelovanja. I samo će se takvim kontinuiranim radom na unapređenju ukupnog sistema zaštite materijalizirati značajni napori koji su do sada uloženi u ovoj oblasti i napraviti kvalitativan iskorak u zaštiti osnovnih prava građana Bosne i Hercegovine.

More...
Proactive Transparency in Bosnia and Herzegovina: From Principles to Practice
0.00 €

Proactive Transparency in Bosnia and Herzegovina: From Principles to Practice

Proaktivna transparentnost u Bosni i Hercegovini: Od principa do prakse

Author(s): Nermina Voloder / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; transparency; principles; practice; legislation;

Transparentnost institucija vlasti i javnog sektora općenito jedan je od osnovnih postulata demokratskog društva, a temelji se na pretpostavci da informacije od javnog karaktera moraju biti dostupne, a građani informirani o radu institucija i odlukama koje se donose u njihovo ime. Transparentnost povećava odgovornost izabranih zvaničnika u obavljanju javnih funkcija, smanjuje prostor za korupciju i zloupotrebu vlasti, omogućuje građanima kontrolu rada vlasti i doprinosi donošenju kvalitetnijih odluka od javnog interesa. Pojam transparentnosti javnih institucija ima sada već dugu historiju i može se povezati sa uvođenjem prvog zakona o slobodi pristupa informacijama u Švedskoj 1766. godine. No, tek u drugoj polovici 20. stoljeća dolazi do intenzivnijeg razvoja zakonodavstva o pravu na pristup informacijama, kada su slične zakone postupno uvodile i druge države. S razvojem novih informacijsko-komunikacijskih tehnologija i nastankom interneta, dolazi do promjene u ostvarivanju prava na pristup informacijama, gdje se naglasak sve više stavlja na proaktivnu transparentnost institucija odnosno ideju da su javne institucije dužne samostalno, odnosno proaktivno, objavljivati na webu informacije koje se nalaze u njihovom posjedu, ne čekajući zahtjeve građana. Koncept proaktivne transparentnosti snažno je podržan kroz nekoliko značajnih multilateralnih inicijativa poput Partnerstva za otvorenu vlast, pokreta za otvorene podatke, a mnoge države, poput Velike Britanije, Sjedinjenih Američkih Država, te skandinavskih zemalja postale su predvodnice u toj oblasti. Međutim, Bosna i Hercegovina prilično zaostaje za savremenim trendovima u ovoj oblasti. Naime, u BiH, pravo na pristup informacijama u posjedu javnih institucija garantirano je Zakonom o slobodi pristupa informacijama (u daljem tekstu: ZOSPI), koji je na državnom nivou usvojen 2000. godine, a entitetskom 2001. godine. Zakon određuje da svako ima pravo uputiti zahtjev institucijama za pristup informacijama pod njihovom kontrolom, a da su javni organi u obavezi da objave takve informacije. Ali ovi zakoni ne obavezuju javne institucije da proaktivno objavljuju informacije i ne sadrže odredbe iz domena “otvorenih podataka” pa se slobodno može reći da su potpuno zastarjeli i više ne odgovaraju informacijsko-tehnološkom okruženju u kojem javne institucije djeluju, da zaostaju za pravnim standardima kada je riječ o sadržaju ZOSPI-a drugdje u svijetu, a i da su u suprotnosti sa navikama i očekivanjima građana kada je riječ o principima komunikacije, obimu, formi i sadržaju na internetu dostupnih informacija o javnim institucijama. Pored toga, postojeći zakonski okvir koji se odnosi na slobodan pristup informacijama, u neskladu je i sa nizom sektorskih zakona i politika, ali i praksi i inicijativa unutar javnih institucija na različitim nivoima vlasti, a koje u određenoj mjeri promiču principe i već primjenjuju neke mjere proaktivne transparentnosti. Najbolji primjeri za to, a koji će detaljno biti elaborirani u nastavku teksta, jesu naprimjer odredbe Zakona o javnim nabavkama BiH kojima se institucije obavezuju na objavu informacija u domenu javnih nabavki, ili naprimjer Preporuke za izradu i održavanje web prezentacije institucija Republike Srpske koje čak sadrže i odredbe o otvorenim podacima, kao i prije godinu dana izrađeni principi i smjernice proaktivne transparentnosti koje su usvojile i počele primjenjivati četiri institucije na nivou BiH. Upravo zbog velikog raskoraka koji postoji između ključnih zakona o slobodi pristupa informacijama u BiH i trendova u toj oblasti, kao i zbog neujednačenih politika i praksi unutar BiH, ova studija će nastojati ponuditi uvid u trenutno stanje kada je riječ o proaktivnom objavljivanju informacija javnih institucija, te identificirati ključne faktore koji utječu na razvoj proaktivne transparentnosti u BiH. Osnovna pitanja na koja će studija pokušati dati odgovor su: u kojoj mjeri zakonski okvir u BiH prati savremene trendove u domenu transparentnosti javnih institucija, koji njegovi aspekti bi se eventualno trebali unaprijediti i na koji način? U kojoj mjeri javne institucije u BiH ispunjavaju standarde proaktivne transparentnosti? I konačno, koji su to ključni faktori koji utječu na stepen razvoja proaktivne transparentnosti javnih institucija BiH, odnosno kako stvoriti povoljnije okruženje za razvoj proaktivne transparentnosti u BiH? Ovaj izvještaj rezultat je istraživanja koje je sprovedeno u periodu od marta do septembra 2016. godine, a sastojalo se od pregleda međunarodnih standarda i praksi, analize zakonskog okvira i relevantnih politika u BiH, intervjua sa predstavnicima javnih institucija na nivou BiH, te dva kruga analize web stranica javnih institucija na nivou BiH kako bi se utvrdio stepen njihove proaktivne transparentnosti. Prvi krug analize web stranica urađen je u maju 2016. godine i obuhvatio je 68 institucija na nivou BiH, a drugi krug je bio u septembru iste godine, a obuhvatio je web stranice 10 najbolje rangiranih institucija iz prvog kruga analiza web stranica. Kao osnov za analizu web stranica korišteni su “Standardi proaktivne transparentnosti u javnoj upravi u Bosni i Hercegovini” o kojima će više biti riječi u četvrtom poglavlju ove studije. Nakon provedene analize o dostupnosti informacija na web stranicama, obavljeni su intervjui sa predstavnicima javnih institucija kako bi se identificirali faktori koji doprinose ili pak ograničavaju proaktivnu transparentnost u BiH, te dobila sveobuhvatna slika o praksama, različitim pristupima, ograničenjima i izazovima kada je u pitanju transparentnost institucija. Kako bi ponudio odgovore na definirana istraživačka pitanja, izvještaj najprije predstavlja osnovni koncept, a zatim i međunarodne standarde i dobre prakse proaktivne transparentnosti u komparativnoj perspektivi. Nakon toga, slijedi pregled i analiza zakonskog okvira, politika i praksi proaktivne transparentnosti u BiH općenito. Četvrto poglavlje predstavlja rezultate empirijskog istraživanja koje smo proveli za potrebe ove studije, a koje uključuje podatke o dostupnosti informacija na web stranicama institucija na nivou BiH, te analizu rezultata dobivenih iz intervjua i drugih relevantnih sekundarnih izvora. Na kraju, ponuđen je sažet pregled zaključaka istraživanja kao i niz preporuka za unapređenje ukupnog stepena proaktivne transparentnosti javnih institucija u BiH.

More...
Proactive Transparency in Bosnia and Herzegovina: Status and Perspectives in Light of International Standards and Comparative Solutions
0.00 €

Proactive Transparency in Bosnia and Herzegovina: Status and Perspectives in Light of International Standards and Comparative Solutions

Proactive Transparency in Bosnia and Herzegovina: Status and Perspectives in Light of International Standards and Comparative Solutions

Author(s): Alen Rajko / Language(s): English

Keywords: BiH; transparency; status; perspectives; international standards; comparative solutions; legislation; Finland; Hungary; information access;

In order to effectively exercise the right to access public sector information, it is not enough to regulate and implement its reactionary segment (acting on individual requests for access), but to do so with respect to the proactive dimension of the right to access information. The proactive dimension of this right is reflected in the continued unprompted disclosure of certain categories of information in the possession of public authorities, which makes such information easily accessible to the general public. Thus, proactive transparency offers a range of benefits, for persons authorized to access information and public authorities alike, while simultaneously reducing the possibility of corruption and other deviations. Hence the standardization of proactive measures is an important part of the role of a modern state in a democratic society. Much like a medal with two sides, the right to access information has two inseparable faces: reactive and proactive. The proactive dimension of the right to access information usually encompasses the obligation of unprompted disclosure of certain types of information on a public authority’s website, regulating the required standard of consultation with the interested public in the process of public authorities’ decision-making and the minimal level of informing the public about the meetings of those authorities. The aforementioned comes with the requirements of accuracy, relevance, completeness, promptness and intelligibility of published information and the relevant technical and other standards, while the supporting functionalities are also useful – for example, setting up a centralized information registry and a central information and documentational service. Internationally, the current phase of development of the right to access information, including its proactive segment, is characterized by accepting proactive measures as an inseparable part of the modern regulation of the right to access information, a gradual stepping away from soft law towards legally binding documents, a reinterpretation of classically-codified provisions in favor of exercising the right to access information, standardizing the lowest common denominator of the contents of proactive measures, as well as the harmonization of certain elements of the state legislation in numerous European states, including states neighboring Bosnia and Herzegovina. Bosnia and Herzegovina was the first state in the region to legislate the right of access to information. However, the Bosnian-Herzegovinian legislation in this area lags behind international standards and does not follow other states’ advanced solutions with respect to the right of access to information. Freedom of access to information laws in Bosnia and Herzegovina regulate only the reactive dimension of this right – the disclosure of information on request, while the proactive dimension of the right to access information is completely neglected by those laws. Besides, the aforementioned legislature is fragmented and incoherent, does not contain adequate legal protection with respect to the implementation of proactive measures, while this area is partly regulated by acts which are not at the required level in the hierarchy of sources of law. This study should provide some answers to the question of how Bosnia and Herzegovina can catch up with the standards and practice which have developed in this area in the meantime. Hence the following text presents in detail international standards and other states’ positive practice in the domain of legislation and the institutional framework of proactive transparency, as well as analyzing the relevant regulations in Bosnia and Herzegovina and establishing their fundamental flaws. Recommendations to legislators and other stakeholders in this area conclude the study.

More...
Anonymisation of Judicial and Prosecutorial Acts in BiH - Analysis of Regulations, Policies and Practices
0.00 €

Anonymisation of Judicial and Prosecutorial Acts in BiH - Analysis of Regulations, Policies and Practices

Anonimizacija sudskih i tužilačkih akata u Bosni i Hercegovini - (Ne)mogući kompromis između zaštite ličnih podataka i prava na informaciju o krivičnim postupcima

Author(s): Amra Mehmedić,Edin Hodžić,Emina Ćerimović / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; Court; prosecutorial acts; anonymisation; judicial acts; regulations; policies; practices;

Prilikom osnivanja Suda Bosne i Hercegovine (Sud BiH) i Tužilaštva Bosne i Hercegovine (Tužilaštvo BiH), koji su sa radom u punom kapacitetu počeli 2005. godine, prepoznata je potreba za njihovom transparentnošću i intenzivnijom komunikacijom između ovih institucija i javnosti. U tu svrhu, uspostavljen je Ured za odnose sa javnošću Suda BiH i Ured za informiranje javnosti u Tužilaštvu BiH, sa osnovnim zadatkom da medijima i široj javnosti dostavljaju sve relevantne informacije koje su u posjedu i pod kontrolom ovih institucija. Djelovanje ovih ureda prepoznato je kao veoma značajna aktivnost, koja doprinosi boljem razumijevanju rada ovih institucija i zadovoljavanju realno velikog interesa javnosti – medija, organizacija civilnog društva i građana – za njihov rad. Također, uprkos njihovom ograničenom kapacitetu, prepoznata je uloga oba ureda u podizanju opće društvene svijesti o značaju i doprinosu Suda BiH i Tužilaštva BiH poslijeratnoj obnovi društva i države. U cilju ostvarivanja bržeg i jednostavnijeg pristupa informacijama iz Suda i Tužilaštva BiH, uspostavljene su i zvanične internetske stranice ovih dviju institucija. Počev od 2005. godine, među informacijama koje su bile dostupne na njihovim internetskim stranicama su: potvrđene optužnice i presude za sva krivična djela iz nadležnosti državnog suda i tužilaštva, statistički podaci, raspored suđenja, fotografije sa suđenja, saopćenja za javnost, kao i sedmični pregled aktivnosti. Pored toga, na zvaničnim internetskim stranicama bilo je moguće ostvariti i fizički uvid u druge javne dokumente Suda, kao što su rješenja i odluke. Od 2010. godine naovamo, međutim, zabilježen je trend restrikcija u pristupu informacijama sa suđenja, koje se, kako se navodi u relevantnim zvaničnim dokumentima, uvode u interesu zaštite ličnih podataka optuženih, osuđenih i drugih učesnika u postupku. Konkretno, restrikcije se ogledaju u anonimiziranju ličnih podataka pojedinaca (pri čemu anonimizacija, u ovom kontekstu, podrazumijeva zamjenu ili ispuštanje određenih podataka, odnosno objavljivanje podataka u takvoj formi na osnovu koje se konkretne osobe ne mogu identificirati), te naziva pravnih osoba, općina i gradova u sudskim odlukama i tužilačkim aktima objavljenim na internetu. U pojedinim slučajevima, anonimiziraju se i sudske odluke i optužnice distribuirane javnosti na drugi način – naprimjer, na osnovu pojedinačnog zahtjeva. Konačno, prema iskustvima predstavnika medija koji prate rad pravosuđa, pojedini sudovi i tužilaštva, pored toga što uopće ne objavljuju vlastite dokumente na internetu, ne dostavljaju ih ni na osnovu pismenog zahtjeva – anonimizirane ili ne. Spomenuti trend anonimizacije sudskih odluka i tužilačkih akata prouzrokovao je val rasprava u bosanskohercegovačkoj javnosti, koje još traju. Neki anonimizaciju vide, između ostalog, kao narušavanje načela javnosti i demokratskog zahtjeva za transparentnošću pravosuđa, povredu prava na slobodan pristup informacijama, uvođenje cenzure u medijsko izvještavanje, pa čak i kao čin skrivanja historijskih činjenica. S druge strane, anonimizacija se u pravosuđu opravdava potrebom za zaštitom ličnih podataka pojedinca protiv moguće zloupotrebe, što je posebno relevantno u doba brzog i lakog prijenosa podataka putem interneta. Ističe se potreba za zaštitom privatnosti i digniteta pojedinca, te za zaštitom prava optuženih na presumpciju nevinosti kao i prava osuđenih osoba na resocijalizaciju i rehabilitaciju. Na kraju, opravdanost identificiranja pojedinaca u sudskim i tužilačkim aktima koji se javnosti prezentiraju putem interneta preispituje se i u kontekstu faktora vremena, odnosno nereguliranog pitanja perioda tokom kojeg sudske odluke i tužilački akti trebaju biti dostupni nakon što se predoče javnosti na taj način. Imajući u vidu brojne nejasnoće i kontroverze koje prate praksu anonimizacije pravosudnih akata u Bosni i Hercegovini (BiH), ova studija nastoji ponuditi sistematičnu analizu kompleksne problematike pristupa informacijama koje su u posjedu pravosudnih institucija u BiH, a kroz prizmu zahtjeva za zaštitom ličnih podataka učesnika u krivičnom postupku. Ključna pitanja koja ova studija postavlja i na koja nastoji odgovoriti su: kako i zašto se uopće pojavila potreba za zaštitom ličnih podataka pojedinaca uključenih u krivične postupke pred pravosudnim institucijama u BiH? Kakva je trenutna praksa u tužilaštvima i sudovima u BiH u krivičnim predmetima kada je riječ o dostupnosti i eventualnom anonimiziranju optužnica i presuda? Kakva je praksa u susjednim državama, državama Evropske unije i drugdje u svijetu, te kako ovoj problematici pristupaju međunarodni tribunali i regionalni sudovi? Koji je vremenski okvir relevantan za reguliranje ovog pitanja (odnosno, koliko dugo relevantni podaci trebaju ili mogu biti dostupni na internetskim stranicama pravosudnih institucija u BiH)? Kakvi su aktuelni zakonski okvir i aktuelne politike kada je riječ o reguliranju ove problematike u BiH? Koja su prava i interesi, konkretno, u konfliktu u kontekstu anonimizacije sudskih i tužilačkih akata? Zatim, koji lični podaci zahtijevaju veći stepen zaštite u sudskim i tužilačkim aktima, te kakve su implikacije takvih, tzv. “posebno osjetljivih podataka” na javno i transparentno vođenje krivičnog postupka u BiH? I, konačno, na kojim bi se principima trebala zasnivati optimalna rješenja kada je riječ o problematici ličnih podataka u aktima pravosudnih institucija u BiH? Generalno govoreći, polazeći od postavke prema kojoj se pravo svakog pojedinca na zaštitu ličnih podataka i zaštitu privatnosti ne smije zanemariti, te uzimajući u obzir legitiman interes javnosti u ovoj oblasti, ova studija nastoji utvrditi relevantne parametre za razmatranje ove kompleksne problematike i sugerirati primjerena rješenja za BiH kada je riječ o problematici anonimizacije, odnosno obrade ličnih podataka u krivičnom pravosuđu u BiH. Uzimajući u obzir da ne postoji ujednačena praksa u BiH kada je u pitanju pristup informacijama u posjedu tužilaštava i sudova, cilj ovog rada jeste i da doprinese optimalnom nivou transparentnosti pravosudnih institucija u smislu dostupnosti informacija o krivičnim predmetima. Iako je ova problematika relevantna i za praksu objavljivanja sudskih akata i u drugim oblastima prava, naš fokus na područje krivičnog prava u skladu je sa aktuelnim trendovima u ovom području u BiH, ali i sa posebnim značajem koji krivični predmeti imaju iz perspektive javnosti. Za potrebe ove studije preduzet je niz povezanih metodoloških istraživačkih pristupa. Prvo, početno istraživanje imalo je za cilj identificirati aktuelne politike i prakse u ovoj oblasti. Kako bi se to postiglo, izvršen je pregled web-stranica sudova i tužilaštava u BiH. Pored toga, analizirani su domaći zakoni, podzakonski akti i drugi dokumenti od značaja za ovu oblast, relevantni globalni standardi, te standardi Vijeća Evrope i Evropske unije. Sagledana su i iskustva drugih država kada je u pitanju pristup sudskim odlukama i tužilačkim aktima, i to s obzirom na obim zaštite ličnih podataka u njima. Izvršen je uvid u dostupne izvještaje i stručne analize te novinske članke o ovoj temi, kako u BiH tako i u svijetu. U okviru ovog istraživanja održane su i dvije fokus grupe. Jedna fokus grupa, sa 15 učesnika, održana je sa ključnim akterima u ovoj oblasti, koje čine: predstavnici sudova i tužilaštava iz sve četiri jurisdikcije u BiH, predstavnici Agencije za zaštitu ličnih podataka u BiH, Institucije Ombudsmena za ljudska prava BiH, te Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV). Druga fokus grupa sa osam učesnika održana je sa predstavnicima medija, Centra za ljudska prava Univerziteta u Sarajevu, Fonda otvoreno društvo BiH, TRIAL BiH, Fondacije za lokalnu demokratiju i Asocijacije za demokratske inicijative. Konačno, obavljeno je 12 dodatnih intervjua sa predstavnicima pravosudnih institucija u BiH, koje imaju različitu praksu u ovoj oblasti, sa međunarodnim i domaćim stručnjacima, te sa predstavnicima medija. Prvi dio studije nastoji ponuditi odgovarajuću hronologiju i mapirati osnovne dokumente koji su doveli do prakse anonimizacije u pravosuđu u BiH. Cjeline koje slijede raspravljaju o anonimizaciji i zaštiti ličnih podataka u sudskim i tužilačkim aktima, pitanju perioda dostupnosti sudskih odluka i optužnica na internetu, te razmatraju problematiku anonimiziranja, odnosno objavljivanja ličnih podataka s obzirom na različite načine pristupa sudskim i tužilačkim aktima. Drugi dio nastoji sagledati konfliktni odnos između prava i interesa kojima se opravdava, odnosno dovodi u pitanje praksa anonimizacije, i to u svjetlu međunarodnih standarda i domaćih propisa. Cjelina koja slijedi prezentira komparativna iskustva, odnosno praksu drugih država u ovoj oblasti, sa posebnim fokusom na zemlje okruženja i države Evropske unije. Nakon toga slijedi kraća rasprava o mogućoj gradaciji nivoa anonimizacije pravosudnih akata, uključujući i razmatranje pitanja da li je potrebno uspostaviti posebna pravila o pristupu informacijama i anonimizaciji u svjetlu posebnih karakteristika krivičnih djela, odnosno prema specifičnostima i težini konkretnog krivičnog djela. Konačno, posljednji dio studije nudi okvirne preporuke o tome na koji način razriješiti aktuelne kontroverze u ovoj oblasti, odnosno kako uspostaviti balans između prava na zaštitu ličnih podataka i javnog interesa u krivičnim postupcima u specifičnom kontekstu BiH. Važno je naglasiti da ova umnogome eksploratorna studija nema ambiciju da ponudi konačne odgovore na iznimno kompleksna pitanja koja se postavljaju u kontekstu balansiranja navedenih vrijednosti u krivičnom postupku u BiH. Njena je temeljna ambicija elaborirati ključne argumente, odnosno kriterije koje bi trebalo imati u vidu pri reguliranju ove problematike u BiH, te na taj način unaprijediti aktuelnu diskusiju o pravim modelima objavljivanja, odnosno zaštite ličnih podataka u krivičnom pravosuđu.

More...
Hate Crimes: Challenges of Regulation and Prosecution in BiH
0.00 €

Hate Crimes: Challenges of Regulation and Prosecution in BiH

Krivična djela počinjena iz mržnje: izazovi reguliranja i procesuiranja u BiH

Author(s): / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; hate crimes; hate speech; regulation; prosecution; challenges; juveniles; penal policy; EU legislation; international standards; civil society;

Ovaj zbornik je nastao kao rezultat projekta “Procesuiranje mržnje: prema usvajanju i implementaciji najboljih standarda i praksi Evropske unije u borbi protiv krivičnih djela počinjenih iz mržnje u BiH”, koji implementiraju Udruženje tužilaca Federacije BiH i Analitika – Centar za društvena istraživanja, a uz podršku Ambasade Kraljevine Norveške u BiH.

More...
A Guide to Prosecuting Hate Crimes in Bosnia and Herzegovina
0.00 €

A Guide to Prosecuting Hate Crimes in Bosnia and Herzegovina

Vodič za procesuiranje krivičnih djela počinjenih iz mržnje u Bosni i Hercegovini

Author(s): Srđan Vujović,Almir Maljević / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; hate crimes; hate speech; prosecution; criminal law; police role; penal policy;

Inkriminacija krivičnih djela počinjenih iz mržnje predstavlja aktivnost karakterističnu za drugu polovinu dvadesetog vijeka, iako takva ponašanja imaju veoma dugu historiju. Ova djela, koja se zbog specifičnog utjecaja na žrtvu i zajednicu često smatraju teškim krivičnim djelima, dio su krivičnog zakonodavstva i u Bosni i Hercegovini. Prema rezultatima studije “Procesuiranje kaznenih djela počinjenih iz mržnje u Bosni i Hercegovini: perspektiva tužitelja”, ali i analize incidenata motiviranih predrasudama u Bosni i Hercegovini, procesuiranje ovih krivičnih djela predstavlja svojevrstan izazov praćen nizom poteškoća i problema. Prije svega, ovi izvori ukazuju na probleme koji otežavaju prepoznavanje krivičnih djela počinjenih iz mržnje: problem nedovoljne educiranosti osoblja u policiji i pravosudnim institucijama, izostanak sudske prakse vezane za ova krivična djela, kao i na poteškoće u svim fazama krivičnog postupka. Upravo ta realna situacija bila je i glavna inspiracija za izradu vodiča za procesuiranje krivičnih djela počinjenih iz mržnje u Bosni i Hercegovini. Prilikom izrade Vodiča pošli smo od pretpostavke da praktičari poznaju zakonske norme, te da Vodič stoga ne treba opterećivati temeljnom obradom važećih zakonskih propisa. Osnovna je namjera da se Vodičem ukaže na specifičnosti krivičnih djela počinjenih iz mržnje, te na potrebu za posebnim pristupom osoblja iz policijskih i pravosudnih organa prilikom istraživanja i procesuiranja spomenutih krivičnih djela. U Vodiču se, iz tih razloga, jasno određuje krivično djelo iz mržnje i ukazuje na načine njegove inkriminacije u Bosni i Hercegovini. Nakon toga prikazani su osnovni indikatori za prepoznavanje ovih krivičnih djela, a ukazano je i na potrebu za oprezom u radu sa tim indikatorima. Predočavanjem posljedica krivičnih djela počinjenih iz mržnje, te karakteristika počinitelja ovih djela, Vodičem se namjerava doprinijeti njihovom efikasnijem otkrivanju, istraživanju i procesuiranju, ali i efikasnom i efektivnom sankcioniranju njihovih počinitelja, odnosno ostvarenju svrhe kažnjavanja. U suprotstavljanju ovom obliku kriminaliteta u Bosni i Hercegovini policija i organi krivičnog gonjenja, kao ključni akteri, suočavaju se sa nizom problema koji proizlaze i iz neadekvatnosti važećih propisa vezanih za krivična djela izazivanja nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti (poput nedefiniranja pojmova “javnost”, “mržnja”, “razdor”, “netrpeljivost” i sl. ili problema vezanih za određivanje nadležnosti kada je riječ o procesuiranju ovih krivičnih djela), što svakako izaziva probleme u primjeni tih propisa. Ipak, u Vodiču se neće posvećivati posebna pažnja pitanjima vezanim za adekvatnost zakonskih rješenja s obzirom na to da se radi o Vodiču za praktičare, a ne za zakonodavca. Uvažavajući činjenicu da je Vodič primarno namijenjen praktičarima, metodologija izrade Vodiča prilagođena je njegovoj svrsi. Za izradu Vodiča korišteni su materijali koji su, sa istom svrhom, korišteni u državama sa dugogodišnjim iskustvom u suprotstavljanju krivičnim djelima počinjenim iz mržnje. Naravno, kako prenošenje iskustava iz jednog sistema u drugi zahtijeva i određene prilagodbe domaćem kontekstu, te radi nastojanja da se u Vodiču daju osnovne upute za rješavanje problema praktičara u Bosni i Hercegovini, za potrebe projekta formirana je radna grupa, koju su sačinjavali tužioci iz različitih tužilaštava u Bosni i Hercegovini. Članovi radne grupe, kontinuiranim konstruktivnim čitanjem i razmjenom mišljenja o korisnosti i primjenjivosti svake pojedine sekcije Vodiča u praksi procesuiranja krivičnih djela počinjenih iz mržnje u Bosni i Hercegovini, značajno su doprinijeli izradi ovog vodiča. Treba napomenuti da ovaj vodič nije mogao biti kreiran samo na osnovu oskudne prakse bosanskohercegovačkih pravosudnih organa u ovoj oblasti. Tako je prilikom kreiranja Vodiča napravljen osvrt i na iskustva policijskih i pravosudnih organa u zemljama regiona, drugim evropskim zemljama, ali i u zemljama van Evrope, koje imaju dugu i uspješnu praksu suprotstavljanja kriminalitetu počinjenom iz mržnje. Imajući u vidu da “uvoz” strategija iz drugih zemalja rijetko donosi prave rezultate, sve dobre prakse iz drugih sistema u ovom vodiču prilagođene su bosanskohercegovačkim okolnostima. Vodič ima i edukativnu i dimenziju podizanja svijesti, ali i ambiciju da ponudi određene praktične savjete profesionalcima koji se suočavaju sa ovim krivičnim djelima. Kao takav, ovaj vodič treba razumjeti prije svega kao prvi korak ka upoznavanju profesionalne zajednice u Bosni i Hercegovini sa ovom kompleksnom problematikom, a ne kao zaokruženi niz precizno utvrđenih koraka koji nužno vode uspješnom procesuiranju ovih krivičnih djela. Povećano otkrivanje i procesuiranje krivičnih djela počinjenih iz mržnje na području Bosne i Hercegovine svakako će donijeti nove uvide i saznanja, koji će uvjetovati potrebu za novim dokumentima ovog tipa.

More...
New/Old Constutional Engineering? Challenges and Implications of the European Court of Human Rights Decision in the Case of Sejdić and Finci v. BiH
0.00 €

New/Old Constutional Engineering? Challenges and Implications of the European Court of Human Rights Decision in the Case of Sejdić and Finci v. BiH

New/Old Constutional Engineering? Challenges and Implications of the European Court of Human Rights Decision in the Case of Sejdić and Finci v. BiH

Author(s): Nenad Stojanović,Edin Hodžić / Language(s): English

Keywords: BiH; Constitution; minorities; political representation; human rights; ECHR; Sejdić; Finci;

The judgment of the European Court of Human Rights on the application by Dervo Sejdić and Jakob Finci, issued on 22 December 2009, has been attracting wide media coverage and provoking academic and expert debates in Bosnia and Herzegovina. Yet the complexity of its execution seems not to have been adequately recognised in the rather intense debate that it triggered. This debate has been dominated by simplified interpretations that view the judgment either as a prelude to a gradual abandonment of ethnocracy and to the affirmation of citizens as individuals in the political system, or as an act opening up room for something akin to a pluralisation of ethnocracy simply by introducing the category of ‘Others’ into the tripartite structure of Bosnia and Herzegovina, a state of constituent peoples. However, our research operates on the assumption that the possible approaches to the execution of the judgment, based on international and comparative law, are anything but simple. The main intention of this research project is to offer decision-makers, journalists and public officials, as well as the academic community and the wider public, a systematic overview of the conceptual premises, relevant international standards, comparative experiences (especially those from other divided societies) and the past political practice in Bosnia with regard to the political participation of both the constituent peoples and ‘Others’. This overview is necessary in order to identify potential directions that reform of the Bosnian Constitution and the amendments to relevant laws (above all, the Bosnian Election Law) could take in order to ensure the execution of the Sejdić-Finci judgment in ways that would not upset the system of power-sharing established between the three constituent peoples, while still ensuring the political participation of ‘Others’ on a non-discriminatory basis. Our analysis, conceived and implemented as described, has led us to make a number of recommendations that, with due regard to the particularities of the Bosnian context, suggest mechanisms that could potentially be used to execute the judgment in the case of Sejdić and Finci v. Bosnia and Herzegovina. As regards the actual substance of the constitutional reform that could be undertaken in light of the Sejdić-Finci case, the findings of our research are the following: - Bosnia and Herzegovina is not the only state exhibiting the conflict between specific consociational mechanisms and the imperative of ensuring equality and the full enjoyment of human rights in political and public life. For example, Italy has an almost equally problematic system of political participation in the province of South Tyrol, based on the principle of mandatory political ‘aggregation’ of individuals into dominant groups. - In other countries, the mechanisms for representation of ethno-cultural identities have mostly developed in the context of minorities, that is as an exception from the liberal-civic principle of the neutrality of the state and representation of citizens as individuals. Where elements of ethnic federalism exist, political representation at the state level is for the most part ensured based on the territorial principle (i.e. on the principle of representation through federal units), as is the case in Canada, for instance. Also, in contexts where identity as such plays a significant role in political life (e.g. in Belgium), the politically relevant identity is determined based on membership to linguistic groups. Such groups are, by definition, much more open and inclusive than ethno-cultural groups since they can encompass different identities, including ethno-cultural ones. - In view of the above, comparative experiences in the domain of political participation and identity representation certainly have some pertinence and importance when considering possible models for the execution of the judgment, but constitutional specificities of Bosnia and Herzegovina have to be taken into account. - Almost all of the proposals identified for the execution of the part of the judgment concerning the Bosnian Presidency, including the views of the Venice Commission, are not without flaws: Those who propose indirect election of members of the Presidency by the House of Representatives of the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina disregard the possibility of additional political manipulation and unprincipled bargaining by political elites, as well as the fact that not one representative of the ‘Others’ has to date been elected to this legislative body; proposals aimed at increasing the number of members of the Presidency of Bosnia and Herzegovina to four or five, as a rule, do not offer mechanisms to prevent majorisation and manipulation of identities in this context; those who advocate the creation of two electoral units in the Federation of Bosnia and Herzegovina, as a rule, do not take into consideration the additional polarising effect that this option might have on the country’s political life. - As for the House of Peoples of the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina, proposals have mostly focused on mechanisms to elect delegates from the ranks of ‘Others’ to this legislative body. They have for the most part disregarded the question of the House of Peoples’ existing powers, which are, also according to the Sejdić-Finci judgment, one of the key considerations in establishing the discrimination of ‘Others’. - Most proposals for the execution of the Sejdić-Finci judgment that have come before the public do not adequately address this complex problem. Moreover, the solutions offered have rarely been accompanied by appropriate elaboration or argumentation. In particular, there has been a chronic lack of new, innovative solutions that could meet the two-fold demand of representation for ethno-cultural groups and respect for the principle of non-discrimination. - Political actors in BiH have not devoted the appropriate degree of attention to the execution of the judgment in the case of Sejdić and Finci v. Bosnia and Herzegovina. One proof of this inadequacy is the work of the Working Group set up by the Council of Ministers of BiH with the aim of executing the judgment: since its establishment in March 2010, it has yielded no results whatsoever. In addition, neither do the available platforms of political parties, even when they do address the issue, reflect or recognise its complexity, or offer appropriate elaboration and argumentation of their positions. Our interviews with some of the key actors in this process have for the most part also confirmed our assumption that there has been a lack of understanding of this complex issue and insufficient knowledge of the options available to decision-makers. - The media discourse on the judgment itself and its implications has been very limited and unvaried, almost entirely focusing on possible sanctions and the general consequences for Bosnia and Herzegovina for failure to execute the judgment. There has hardly been any media coverage – at least in print media – focusing on the substance of the judgment or the consistent promotion of equality in the enjoyment of political rights by all citizens of Bosnia. Combining descriptive, analytical, comparative and prescriptive elements, the present study concludes with four specific recommendations: – It is certainly necessary for experts in constitutional and international law, as well as experts in comparative political and electoral systems, to become more actively engaged in the public discourse on the execution of the Sejdić-Finci judgment. With a view to this, and as a modest contribution to the project and to increasing the number of available constitutional options, we have formulated a proposal for a mechanism to elect the Presidency of BiH based on the principle of the so-called geometric mean. This, in our view, adequately balances out the demands of identity politics and the principle of non-discrimination. In addition, the proposal encourages cross-entity and cross-ethnic cooperation, ensuring the introduction of a more moderate discourse in political campaigns and political life in general. – When it comes to the House of Peoples of the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina, one should not look for relevant comparative experiences beyond Bosnia and Herzegovina itself: the House of Peoples of the Parliament of the Federation of Bosnia and Herzegovina and the Council of Peoples of the Republika Srpska are, in principle, models that can also be applied at the level of Bosnia and Herzegovina. The underlying principle is the following: if the Bosnian authorities wish to continue with the practice of exclusivity in determining the structure of this body and keep its current status as a house of the constituent peoples, its powers need to be significantly reduced, that is, reduced to the level of the protection of vital national interests. In other words, in this case the House of Peoples of the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina should be equivalent to the Council of Peoples of the Republika Srpska. Conversely, if its current powers are to be kept, the House of Peoples must also be open to delegates not only from the ranks of minorities, but also to all other persons belonging to the constitutional category of ‘Others’. In other words, in this case the House of Peoples of the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina should replicate the model of the House of Peoples of the Federation of Bosnia and Herzegovina. – Intra-party ethno-cultural pluralism is a necessary condition for ensuring multiethnic governance at all levels. This problem is best illustrated by the utterly disregarded fact that, as we have noted, neither the House of Peoples nor the House of Representatives of the Parliamentary Assembly of Bosnia and Herzegovina has ever had a member drawn from the ranks of ‘Others’ although the Constitution and the Election Law of Bosnia and Herzegovina do not contain any formal obstacles to such a genuinely pluralistic composition of the House of Representatives. It is, therefore, necessary to carefully consider the legal and institutional mechanisms for ensuring intra-party pluralism in this domain. – In view of all the problems, inconsistencies, inequalities and paradoxes inherent in the principle and practice of representing the constituent peoples and ‘Others’ as separate identities, which are unequivocally demonstrated in this report, Bosnia and Herzegovina needs, at least in the long term, to move from an ethnic federation to a territorial one that would introduce the principle of representation based on territory rather than based on ethno-cultural identities. However, reforms that would take the country in that direction are currently hampered by the prevailing approach and practice, whereby a territory is conceived of as a space of ethno-cultural domination and discrimination of all minority identities rather than that of openness, inclusiveness and equality, as is the case with most territorial federations, especially in Europe.

More...
New/Old Constutional Engineering? Challenges and Implications of the European Court of Human Rights Decision in the Case of Sejdić and Finci v. BiH
0.00 €

New/Old Constutional Engineering? Challenges and Implications of the European Court of Human Rights Decision in the Case of Sejdić and Finci v. BiH

Novi-stari ustavni inženjering? Izazovi i implikacije presude Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci prov BiH

Author(s): Nenad Stojanović,Edin Hodžić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; Constitution; minorities; political representation; human rights; ECHR; Sejdić; Finci;

Presuda Evropskog suda za ljudska prava, po predstavci Derve Sejdića i Jakoba Fincija, donesena 22. decembra 2009. godine, već duže vrijeme puni novinske stupce i povod je za akademske i stručne rasprave u BiH. Pa ipak, čini se da kompleksnost njenog izvršenja nije adekvatno prepoznata u dosta intenzivnoj raspravi koja je uslijedila nakon objavljivanja presude. Javnom sferom dominiraju jednostavne formule: presuda se vidi ili kao uvod u potpuno napuštanje etnokratije i afirmaciju građanina pojedinca u političkom sistemu ili kao akt kojim se otvara prostor za svojevrsno pluraliziranje etnokratije jednostavnim uvođenjem kategorije „ostalih" u tripartitnu strukturu države konstitutivnih naroda. No, ovo istraživanje zasnovano je na pretpostavci da moguće, na međunarodnom i komparativnom pravu utemeljene formule izvršenja spomenute presude Evropskog suda za ljudska prava nisu jednostavne. Temeljna namjera ovog istraživanja jest da se donosiocima odluka, novinarima i javnim djelatnicima, te akademskoj i široj javnosti ponudi sistematičan pregled konceptualnih postavki, relevantnih međunarodnih standarda, komparativnih iskustava (naročito onih koja se odnose na druga podijeljena društva) i dosadašnje političke prakse u BiH u oblasti političke participacije i konstitutivnih naroda i „ostalih". Takav je pregled nužan kako bi se identificirali mogući pravci reforme Ustava BiH i izmjene relevantnih zakona (prije svega, Izbornog zakona BiH), koji bi mogli osigurati izvršenje presude u predmetu Sejdić i Finci, na način da se ne narušava uspostavljeni balans političke moći (power- sharing) između konstitutivnih naroda, ali da se osigura politička participacija „ostalih" na nediskriminatorskim osnovama. Iz tako koncipirane i provedene analize proizašle su i određene preporuke vezane za specifični kontekst BiH i moguće mehanizme izvršenja presude u predmetu Sejdić i Finci protiv BiH. Kada je riječ o samoj suštini ustavne reforme u kontekstu predmeta Sejdić i Finci, nalazi istraživanja su sljedeći: BiH nije jedinstven slučaj kada je riječ o konfliktu specifičnih konsocijacijskih mehanizama sa imperativom osiguravanja jednakosti i punog uživanja ljudskih prava u političkom i javnom životu. Južni Tirol (Italija), npr., ima gotovo jednako problematičan sistem političke participacije, koji je baziran na principu političke „agregacije" pojedinaca dominantnim grupama u toj italijanskoj provinciji. Mehanizmi predstavljanja etno-kulturnih identiteta u drugim zemljama uglavnom su razvijeni u kontekstu manjina, odnosno kao izuzetak od liberalno-građanskog principa neutralnosti države i predstavljanja građana kao pojedinaca. Tamo gdje postoje elementi etničkog federalizma, političko predstavljanje na nivou države uglavnom je osigurano na teritorijalnom principu (tj. na principu predstavljanja federalnih jedinica) - kao što je, npr., slučaj u Kanadi. Također, u kontekstima gdje identitet kao takav igra značajniju ulogu u političkom životu (kao, npr., u Belgiji), politički relevantni identitet određuje se na principu jezičkih grupa. Tako koncipirane grupe su, po definiciji, mnogo otvorenije i inkluzivnije od onih etno-kulturnih, budući da mogu obuhvatati različite identitete, uključujući i one etno-kulturne. U skladu s navedenim, komparativna iskustva u domenu političke participacije i predstavljanja identiteta svakako imaju određeni domet i značaj kada promišljamo moguće modele izvršenja presude, ali se u obzir moraju uzeti ustavnopravne specifičnosti BiH. Gotovo svi identificirani prijedlozi izvršenja presude koji se tiču Predsjedništva BiH, uključujući i stavove Venecijanske komisije, imaju određene nedostatke: oni koji predlažu indirektni izbor članova Predsjedništva među zastupnicima u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH zanemaruju mogućnost dodatne političke manipulacije i neprincipijelnog trgovanja političkih elita, te činjenicu da do sada u ovo tijelo zakonodavne vlasti u BiH nikada nije izabran niti jedan zastupnik iz reda „ostalih"; prijedlozi koji predviđaju povećanje broja članova Predsjedništva na četiri ili pet u pravilu ne nude mehanizme koje bi onemogućili majorizaciju i manipulaciju identitetima u ovom kontekstu; oni koji se zalažu za formiranje dvije izborne jedinice u FBiH u pravilu ne razmatraju dodatni polarizirajući efekat koji bi ta opcija mogla imati u političkom životu BiH. Kada je riječ o Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, prijedlozi su se uglavnom fokusirali na mehanizme izbora delegata iz reda „ostalih" u ovo tijelo zakonodavne vlasti u BiH, uglavnom zanemarujući pitanje postojećih nadležnosti Doma naroda, što je, i prema presudi u predmetu Sejdić i Finci, jedan od ključnih faktora utvrđivanja diskriminacije „ostalih". Prijedlozi za izvršenje presude u predmetu Sejdić i Finci koji su se mogli čuti u javnosti uglavnom nisu na odgovarajući način tretirali ovu kompleksnu problematiku. Rješenja koja su ponuđena rijetko su bila praćena odgovarajućom elaboracijom i argumenta¬cijom. Ta konstatacija naročito se odnosi na hronični nedostatak novih, inovativnih rješenja, koja bi mogla odgovoriti na dvostruki zahtjev predstavljanja etno-kulturnih grupa i uvažavanja principa nediskriminacije. - Politički akteri u BiH nisu posvetili odgovarajuću pažnju izvršenju presude u predmetu Sejdić i Finci protiv BiH. Dokaz tome je rad i djelovanje Radne grupe Vijeća ministara BiH za provođenje presude u predmetu Sejdić i Finci protiv BiH, koja od formiranja u martu 2010. do danas nije dala nikakve rezultate. Pored toga, ni dostupne platforme političkih partija, čak i kada tematiziraju ovo pitanje, ne odražavaju niti uvažavaju njegovu kompleksnost, niti nude odgovarajuću argumentaciju. Naši razgovori sa nekim od ključnih aktera u ovom procesu također su uglavnom potvrdili tezu o nerazumijevanju ove kompleksne problematike i nedovoljnom znanju o opcijama koje donosiocima odluka stoje na raspolaganju. - Medijski diskurs o samoj presudi i njenim implikacijama bio je veoma siromašan i jednoličan, te gotovo u cijelosti fokusiran na eventualne sankcije i opće posljedice neprovođenja presude po BiH. Medijskih sadržaja fokusiranih na suštinu presude Evropskog suda za ljudska prava i konzistentno promoviranje jednakosti u uživanju političkih prava svih građana BiH, barem kada je o štampanim medijima riječ, gotovo da i nije bilo. Kombinirajući deskriptivne, analitičke, komparativne i preskriptivne elemente, studija završava sa četiri konkretne preporuke: - U javni diskurs o izvršenju presude u predmetu Sejdić i Finci svakako je nužno aktivnije uključiti eksperte iz oblasti ustavnog i međunarodnog prava, te uporednih političkih i izbornih sistema. S tim ciljem, a kao skromni doprinos tom projektu i generalnom povećanju broja raspoloživih ustavnih opcija, formulirali smo prijedlog mehanizma izbora za Predsjedništvo na principu tzv. geometrijske sredine, koji, prema našem mišljenju, na odgovarajući način balansira zahtjeve politike identiteta sa principima nediskriminacije. Pored toga, taj prijedlog ohrabruje saradnju preko entitetskih i etničkih linija i osigurava uvođenje umjerenijeg diskursa u predizborne kampanje i politički život općenito. Kada je riječ o Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, relevantna komparativna iskustva ne treba tražiti izvan BiH: Dom naroda Parlamenta Federacije BiH i Vijeće naroda Republike Srpske, općenito govoreći, modeli su koji su primjenjivi i na nivou BiH. Princip je sljedeći: ako bosanskohercegovačke vlasti žele nastaviti s praksom ekskluzivizma u utvrđivanju sastava ove instance vlasti u BiH i zadržati njegov sadašnji status doma konstitutivnih naroda, njegova ovlaštenja trebaju biti bitno smanjena, odnosno reducirana na nivo zaštite vitalnog nacionalnog interesa. Drugim riječima, u tom bi slučaju Dom naroda Parlamentarne skupštne BiH trebao bit ekvivalent Vijeća naroda Republike Srpske. Ako se, pak, žele zadržat njegove sadašnje nadležnost, Dom naroda mora bit otvoren i za delegate ne samo iz reda manjina, već i za sve druge osobe koje pripadaju ustavnoj kategoriji „ostalih". Drugim riječima, u tom slučaju Dom naroda Parlamentarne skupštne BiH treba replicirat model Doma naroda Parlamenta Federacije BiH. - Unutarstranački etno-kulturni pluralizam nužni je uvjet osiguravanja multetničkog sastava vlast na svim nivoima. Ovaj je problem najbolje ilustrirat potpuno zanemarenom činjenicom da, kako smo već naveli, ne samo Dom naroda, već i Predstavnički dom Parlamentarne skupštne BiH nikada u svom sastavu nisu imali parlamentarce iz reda „ostalih", premda Ustav BiH i Izborni zakon BiH ne sadrže formalne prepreke za takav, istnski pluralistčki sastav Predstavničkog doma. Stoga je nužno pažljivo razmotrit zakonske i insttucionalne mehanizme osiguravanja unutarstranačkog pluralizma u ovom domenu. - Imajući u vidu sve probleme, nekonzistentnost, nejednakost i paradokse inherentne principu i praksi predstavljanja konsttutvnih naroda i „ostalih" kao zasebnih identteta, a na koje ova studija nedvojbeno ukazuje, za BiH je, barem na duži rok, nužan prijelaz iz etničke u teritorijalnu federaciju, čime bi se uveo princip predstavljanja teritorija, a ne etno-kulturnih identteta. No, reforme koje bi se kretale u tom pravcu trenutno su otežane vladajućim pristupom i praksom prema kojima je teritorija prostor etno¬kulturne dominacije i diskriminacije manjinskih identteta, a ne otvorenost, inkluzivnost i jednakost, kao što je to uglavnom slučaj sa drugim teritorijalnim federacijama, naročito u evropskim okvirima.

More...
The Court as a Policy Maker?: The Role and Effects of The Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina in The Democratic Transition and Consolidation
0.00 €

The Court as a Policy Maker?: The Role and Effects of The Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina in The Democratic Transition and Consolidation

Sud kao kreator politika?: Uloga i efekti Ustavnog suda BiH u demokratskoj tranziciji i konsolidaciji

Author(s): Nedim Kulenović / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; judiciary; court; policy making; Constitutional court; role and effects;

Činjenica jeste da je Bosna i Hercegovina (BiH) još uvijek, dvadeset godina nakon završetka rata, zemlja u tranziciji – od konfliktnog prema stabilnom postkonfliktnom društvu, ali i od “umjerenog autoritarnog socijalizma” ka demokratskom obliku vladavine sa drukčijim ekonomskim sistemom. Prema riječima Ustavnog suda Bosne i Hercegovine (USBiH ili Sud), tranzicija kao činjenica je “neporeciva”. Nadalje, zbog toga zemlja pokazuje “dominantnu tendenciju da se uključi u opće tokove internacionalizacije (prvenstveno s ciljem pridruživanja Evropskoj uniji), što implicira visok stepen demokratije u svim segmentima društva”. Štaviše, način izražavanja USBiH svjedoči jednom još konkretnijem značenju tranzicije, koje denotira da je prošlo dovoljno vremena da se učini otklon od diskriminatornih mehanizama dijeljenja moći, koji su na početku pravdani nužnošću, te pomak ka “pluralizaciji etnokracije”, ili, čak, njenom nadilaženju. Koja je adekvatna uloga Suda u tom procesu tranzicije? Još 1996. godine, u zoru nove ere Suda, prvi predsjednik postdejtonskog USBiH zapisao je tu opću dilemu napominjući da se od Suda očekuje da doprinese “zaštiti i daljnjem razvoju demokratskog, socijalno-političkog i pravnog jedinstva u zemlji”, ali da sâm pritom nikad ne postane “pisac ustava i zakona”. Ovaj izraz opće zabrinutosti iz prvih godina postojanja Suda nije bio popraćen istinskom debatom o pravoj ulozi USBiH u ustavnom sistemu BiH, što je začuđujuće, s obzirom na problematičnu prirodu Ustava, koji je rezultat Općeg okvirnog sporazuma za mir u Bosni i Hercegovini (Dejtonski sporazum). Štaviše, Ustav je uspostavio duboko decentraliziranu i nestabilnu državu, koju je jedan bivši sudija Suda nazvao “najslabijim federalnim sistemom na svijetu”, a drugi istinskom konfederacijom. Također je institucionalizirao nešto što Yee naziva “etničkim suverenitetom”, a to je određeni broj mehanizama dijeljenja vlasti koji su, zbog svoje često diskriminatorne prirode, u očitoj koliziji sa sveobuhvatnim i ukorijenjenim mehanizmima zaštite ljudskih prava. Fokusiran na takav ustav, koji je pružio okvir za sistem vladavine u kojem vlada “krhka demokratija”, USBiH se suočavao sa krupnim izazovom: s jedne strane, eksplicitno je bio zadužen za “podržavanje” tog i takvog ustava (član VI/3), a, s druge, čini se da je postojalo implicitno razumijevanje – s obzirom na sastav Suda, njegove ovlasti i pozicioniranje – da će Sud dati “lijek za potencijalne slabosti u strukturi vlasti” do kojih je doveo sâm ustav. Uloga USBiH u tim procesima transformacije većim je dijelom neispitana, a zanimljivijom je čini Ustav BiH kao činjenica: unatoč svim svojim nedostacima, on se pokazao kao žilav. Iako je primijećeno da se uspostavljanje “trajnog ustavnog rješenja čini veoma teškim, naročito u novim demokratijama izvan zapadne Evrope i Sjeverne Amerike”, BiH ima jedan od najstarijih ustava u regionu, koji je za dvadeset godina svog postojanja dobio samo jedan zvanični amandman, neznatne važnosti. Usprkos činjenici da zemlju i dalje odlikuje duboko podijeljeno društvo i nestabilan politički sistem, za te dvije decenije njen ustavni sistem se značajnije promijenio. Iako USBiH i dalje odbija definirati oblik strukture vlasti, uporno se držeći stava prema kojem “kompleksnost ustavnog poretka u BiH indicira sui generis sistem”, broj prenesenih i preuzetih ovlasti na državnom nivou, te prateće uspostavljanje brojnih novih institucija sugerira da je BiH danas jedna robusnija asimetrična federacija. Politički režim konsocijacijske demokratije, naročito na nižim nivoima vlasti je – da se poslužimo terminologijom jednog od vodećih stručnjaka za Ustav BiH – također prošao značajnu transformaciju od “ekskluzivne” u “participatornu etnokraciju”. U tekstu koji slijedi iznosimo tvrdnju da je USBiH igrao važnu ulogu u toj neformalnoj ustavnoj transformaciji, uglavnom putem ovlasti za apstraktnu ocjenu ustavnosti, i to na dvije osi: u odnosu na strukturu države i u odnosu na politički režim u zemlji. Takav će fokus pomoći u ispitivanju Suda kao političke institucije i kreatora politika. U ispitivanju doprinosa koji je USBiH dao procesu demokratske tranzicije, konsolidacije i socijalne transformacije u BiH, koristimo se pristupom studije slučaja na više nivoa, pri čemu s jedne strane gledamo Sud kao instituciju, a s druge se fokusiramo na njegove konkretne odluke. Imajući to na umu, u prvom dijelu članka istražujemo ovlasti, sastav i pozicioniranje USBiH, te pokušavamo utvrditi na koji su način institucionalne značajke Suda utjecale na njegov ukupni rad. U drugom dijelu naročito se fokusiramo na pitanje: u kojoj se mjeri može reći da je Sud bio aktivistički, te također pokušavamo karakterizirati prirodu njegovog aktivizma i razumijevanje samog tog pojma u bosanskohercegovačkom kontekstu. To činimo širokim pregledom prakse USBiH na relevantnim poljima, ali, u trećem dijelu članka, i putem detaljne analize njegovih kapitalnih odluka. Na kraju, koncentriramo se na učinke aktivizma i njegove posljedice po legitimitet Suda.

More...
Intersecting Inequalities in Social Protection in Bosnia and Herzegovina: Results of an Empirical Study
0.00 €

Intersecting Inequalities in Social Protection in Bosnia and Herzegovina: Results of an Empirical Study

Intersekcijske nejednakosti u sistemu socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini: Rezultati empirijskog istraživanja

Author(s): Tea Hadžiristić,Aida Malkić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; inequalities; social protection; empirical study; legislation;

Kao peta najsiromašnija zemlja Evrope, kako je nedavno i rangirana prema istraživanjima Svjetske banke, Bosna i Hercegovina (BiH) se suočava s nizom ozbiljnih socio-ekonomskih izazova. Prema procjenama Svjetske banke iz 2011. godine, 17,9% populacije u BiH živjelo je ispod kritične granice siromaštva. U 2014. godini, stopa nezaposlenosti je bila među najvišim u Evropi, a iznosila je 27,5%. Rodni jaz među ukupnim brojem zaposlenih je znatan, tako da je u 2014. godini zabilježen procent od samo 37,1% zaposlenih žena. Nezaposlenost mladih (15–24 godine) je bila najveća u Evropi u 2014. godini, a iznosila je 62,7%. Obrazovanost radne snage je niska, sa 10,1% onih sa završenim visokim, 48,7% srednjim i 41,2% sa osnovnim ili nižim obrazovanjem u 2014. Uzevši u obzir kompleksnu socio-ekonomsku situaciju, sistem socijalne pomoći u BiH ne uspijeva odgovoriti na potrebe populacije u najnepovoljnijem položaju. S utroškom od 4% Bruto domaćeg proizvoda (BDP) na sistem socijalne pomoći, što je relativno visok iznos, samo 17% se primjenjuje na populaciju u najnepovoljnijem položaju. Podaci ukazuju na to da 72% socijalnih naknada odlazi osobama u daleko boljem socio-ekonomskom položaju, prvenstveno zbog izuzetno visoke stope naknada za ratne veterane.9 Kako je veliki broj osoba u BiH u proteklim godinama ostao bez posla usljed deindustrijalizacije, neuspješnih privatizacijskih procesa i drugih ekonomskih turbulencija, kao rezultat prelaska na tržišnu ekonomiju i poslijeratne rekonstrukcije, socijalna zaštita se pokazala manje efikasnom u odgovaranju na potrebe rastućeg broja korisnika socijalne pomoći. Trenutni sistem socijalne zaštite odlikuje niz nedostataka kako u entitetima Bosne i Hercegovine (Federacija BiH i Republika Srpska) tako i u Brčko distriktu. Jedan od ključnih problema u državi je neadekvatna raspodjela dostupnih naknada. Brojne studije ukazuju na nedostatak adekvatne zaštite za najranjivije korisnike, kao i na disproporcionalnu alokaciju dostupnih sredstava. Većina centara za socijalni rad je preopterećena i nema adekvatne kapacitete. Radi se o izuzetno važnom problemu, imajući u vidu da ove institucije primaju zahtjeve, primjenjuju utvrđene kriterije i, na kraju, odlučuju o alokaciji sredstava u svakom pojedinačnom slučaju. Dodatni problem je i nedostatak kampanja iz centara za socijalni rad i drugih aktera u oblasti, usmjerenih na informiranje korisnika o njihovim pravima. Sudeći prema studiji utemeljenoj na fokus grupama sa korisnicima socijalne pomoći, isti ti korisnici nisu svjesni svojih prava kada je u pitanju sistem socijalne pomoći, što se vezuje za manjak informacija koje pružaju centri za socijalni rad. Isuviše komplicirano zakonodavstvo dodatna je komponenta koja održava (prolongira) loše uslove sistema socijalne zaštite u BiH. Entiteti i Brčko distrikt imaju različite zakone u ovoj oblasti, dok su nadležnosti u svakom od entiteta nadalje prenesene na lokalni nivo (kantone i/ili općine), što dovodi do varijacija u osiguravanju usluga. U FBiH, osnovni zakoni koji reguliraju socijalnu zaštitu su zakoni o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, Porodični zakon i federalni Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica sa djecom. Posljednji od navedenih zakona pretpostavlja minimum socijalne zaštite, ostavljajući usvajanje posebnih zakona u nadležnost samim kantonima, što rezultira značajno različitim iznosima naknada socijalne pomoći po kantonima. U Republici Srpskoj, kao i u Brčko distriktu, osnovni zakoni koji uređuju oblast socijalne zaštite su Zakon o socijalnoj zaštiti, Zakon o dječijoj zaštiti i Porodični zakon. Da bi bila obuhvaćena sistemom/ima socijalne zaštite u BiH i uživala pravo na socijalnu pomoć, osoba mora biti ocijenjena nesposobnom za rad ili takvom da nema druge izvore prihoda. Sistem operira putem prihodovnog cenzusa i sastoji se od nekoliko različitih oblika socijalnih naknada/usluga koji nisu zasnovani na doprinosima, dostupnih pojedincima ili porodicama. Socijalna pomoć u BiH podrazumijeva doprinose za socijalno ugrožene osobe (primatelji stalnih novčanih naknada) i osobe sa invaliditetom (osobe sa neratnim invaliditetom i civilne žrtve rata). Nadzor alokacije tih naknada obavljaju Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, te Odjeljenje za zdravstvo i ostale usluge Vlade Brčko distrikta, dok centri za socijalni rad u entitetima i Brčko distriktu obavljaju ključne operativne aktivnosti. Posljednjih godina, socijalna zaštita bila je dijelom vladine agende u kontekstu mjera štednje i racionalizacije javne potrošnje, ali ozbiljnu raspravu o modelu sistema socijalne zaštite potrebnom u Bosni i Hercegovini tek treba pokrenuti. Takva se rasprava čini relevantnijom no ikada, posebno zbog toga što su predstojeće reformske aktivnosti usmjerene ka “zatezanju” kriterija za ostvarivanje prava na socijalnu pomoć utemeljenu na potrebama, bez naglašavanja razvoja važnih socijalnih usluga ili drugih načina osiguravanja pristojnog života za niz kategorija trenutnih i budućih korisnika.

More...
With Publishing of Contracts leads towards More Transparent Public Procurement in Bosnia and Herzegovina - Analysis of the Legal Framework
0.00 €

With Publishing of Contracts leads towards More Transparent Public Procurement in Bosnia and Herzegovina - Analysis of the Legal Framework

Objavljivanjem ugovora do transparentnijih javnih nabava u Bosni i Hercegovini - Analiza pravnog okvira

Author(s): Stanka Pejaković / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; public procurement; contracts transparency; legal framework;

Ugovori o javnoj nabavi nastaju kao rezultat potrebe za učinkovitim korištenjem proračunskih sredstava i poticanja slobodnog tržišnog natjecanja i instrument su za realizaciju javne nabave u praksi. Sklapanjem ugovora o javnoj nabavi započinje nova faza u ostvarivanju javne nabave (posttenderska faza), u kojoj se, također, mogu pojaviti zlouporabe koje negativno utječu na učinkovitost sustava javne nabave. Naime, negativni ekonomski učinci, poput korupcije, nepotizma ili pogodovanja, ne moraju biti nužno vezani za proceduru koja prethodi sklapanju ugovora, već se mogu pojaviti i u posttenderskoj fazi javne nabave. Te zlouporabe bi trebale spriječiti odgovarajuće pravne norme. U Bosni i Hercegovini (BiH) ugovori o javnoj nabavi su regulirani Zakonom o javnim nabavama (dalje u tekstu ZJN), koji uređuje procedure provođenja postupaka javne nabave. Međutim, taj Zakon ugovore o javnoj nabavi ne uređuje u cijelosti, tako da brojna pitanja u vezi sa sklapanjem i izvršavanjem ugovora ostaju izvan dosega regulacije. Zbog toga se na ugovore o javnoj nabavi supsidijarno primjenjuju relevantne odredbe Zakona o obligacionim odnosima BiH (dalje u tekstu ZOO). Posljedično tome javlja se problem primjene načela dispozitivnosti kao temeljnog načela građanskog prava, odnosno slobode volje ugovornih strana pri sklapanju i izvršavanju ugovora o javnoj nabavi, a čiju primjenu je u postupcima javne nabave potrebno ograničiti imperativnim zakonskim odredbama. Objavljivanje ugovora o javnoj nabavi je jedno od pitanja koje ne treba prepustiti slobodnoj volji ugovornih strana i koje treba urediti imperativnim odredbama ZJN-a. Iako su u tekst ZJN-a unesene odredbe o objavljivanju ugovora o javnoj nabavi, te odredbe su nedovoljno precizirane i pojašnjene, a i nedovoljno usklađene s postojećim europskim standardima. Takva regulacija dovodi u pitanje i ispravnu realizaciju načela transparentnosti kao jednog od temeljnih načela u postupcima javne nabave. I prethodna istraživanja u ovom području ukazuju na to da je pitanje transparentnosti ugovora o javnoj nabavi neuralgična točka bosanskohercegovačkog sustava javne nabave. Polazeći od naprijed navedenog, predmet ove studije je podrobnija analiza pitanja objavljivanja ugovora o javnoj nabavi u cilju jačanja načela transparentnosti, koje prema važećoj legislativi u BiH nije na zavidnoj razini. Studija se prvenstveno temelji na analizi zakonskih i podzakonskih akata u bosanskohercegovačkom zakonodavstvu, koji se odnose na objavljivanje sklopljenih ugovora o javnoj nabavi i objavljivanje izmjena takvih ugovora. Istodobno se razmatra i pitanje ograničenja načela transparentnosti načelom zaštite poslovne tajne. Analizirane su one odredbe ZJN-a koje su zbog specifičnosti uređene normama imperativnog karaktera, ali i odnos tih normi prema građanskopravnim normama koje proizlaze iz općeg propisa, tj. ZOO-a. Unatoč tendenciji da se ugovori o javnoj nabavi promatraju kroz prizmu ugovora građanskog prava, priroda specifičnih ugovornih odnosa iz ugovora o javnoj nabavi zahtijeva nešto drukčiji pristup izvršavanju ugovora o javnoj nabavi, a potpuno drukčiji pristup što se tiče objavljivanja ugovora o javnoj nabavi. Razmatrani su i relevantni standardi prava Europske unije (EU) i dobre prakse u pojedinim državama članicama. U nastavku studije predstavljene su glavne rasprave u ovom području, sa fokusom na širi značaj osiguranja transparentnosti ugovora o javnoj nabavi, ne gubeći pri tome iz vida instrumentalni karakter ovog načela. Predočen je pregled međunarodnih standarda u dijelu koji se odnosi na objavljivanje ugovora o javnoj nabavi, s naglaskom na relevantne direktive EU, kao i na komparativna iskustva država članica koje se ističu kao primjeri dobre prakse, sa posebnim osvrtom na zemlje u regiji koje su se pridružile EU (Hrvatska ili Slovenija). Analizira se zakonski okvir koji uređuje pitanje objavljivanja ugovora o javnoj nabavi i objavljivanja izmjena ugovora u BiH, a s ciljem isticanja ključnih aspekata – pozitivnih strana i nedostataka transparentnosti tih ugovora. Razmatraju se i moguća ograničenja načela transparentnosti u vezi sa zaštitom tajnih podataka poduzetnika – gospodarskih subjekata u postupcima javne nabave. U zaključku su sumirani rezultati analize, a u nastavku su ponuđene preporuke za unaprjeđenje postojećeg bosanskohercegovačkog normativnog okvira u dijelu koji se odnosi na objavljivanje ugovora o javnoj nabavi i objavljivanje izmjena toga ugovora tijekom njegovog izvršavanja.

More...
Analysis of The E-Procurement System in Bosnia and Herzegovina
0.00 €

Analysis of The E-Procurement System in Bosnia and Herzegovina

Analiza sistema e-nabavki u Bosni i Hercegovini

Author(s): Ivan Kutleša / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; public procurement; e-procurement; policy; transparency;

Razvoj novih tehnologija i sve veći pristup internetu stvorili su uvjete za transformaciju načina na koji javna uprava funkcionira. Rezultat toga je uvođenje elektronske uprave (u daljem tekstu: e-uprava), koja se bazira na upotrebi informacijsko-komunikacijskih tehnologija radi boljeg i efikasnijeg pružanja javnih usluga. Upotrijebljen u širem značenju, termin e-uprava podrazumijeva cjelokupnu reorganizaciju upravljanja u javnom sektoru, kako bi se povećala efikasnost, transparentnost te učešće građana u donošenju odluka, koristeći pritom prednosti informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Važan segment razvoja e-uprave predstavlja uspostavljanje sistema elektronskih javnih nabavki, koji se koristi kao alat za unapređenje efikasnosti procesa nabavke roba, usluga i radova te ostvarivanje ušteda u javnom sektoru. Elektronske nabavke (u daljem tekstu: e-nabavke) sveobuhvatan su naziv za primjenu elektronskih sredstava komunikacije u postupcima javne nabavke, kao zamjena za postupke koji se temelje na papirnatim dokumentima. Konkretnije, e-nabavka podrazumijeva uvođenje elektronskih procesa kao podrške različitim fazama nabavnog procesa i sastoje se od sljedećih modula: E-obavještenje (E-Notification), koje podrazumijeva obavještenja o nabavkama, E–dostava (E-tendering), koja podrazumijeva objavljivanje i preuzimanje tenderske dokumentacije, podnošenje i ocjenjivanje ponuda i dokumentacije, E-dodjela (E-Awarding) inkorporira dodjelu ugovora ili naručivanje, izdavanje računa i plaćanje. Paralelno s modulima, e-nabavke se upotpunjuju različitim mehanizmima i alatima. Jedan od njih je i e-katalog (E-Catalogues), koji podrazumijeva elektronsku formu ponude za određene vrste postupaka. E-aukcija/ dražba (E-Auction) je mehanizam pomoću kojeg se može završiti postupak e-nabavke (otvoreni, ograničeni, pregovarački postupak sa objavom obavještenja o nabavci i konkurentski zahtjev za dostavu ponuda). E-nabavke nisu samo važan segment reforme e-uprave unutar Evropske unije, nego je njihov razvoj i nivo usklađenosti predmet monitoringa i evaluacije izvještaja o napretku na tranzicijskom putu Bosne i Hercegovine (BiH) prema članstvu. U Izvještaju o napretku za BiH za 2015. godinu naglašeno je kako je informacijski sistem za e-nabavke stavljen u funkciju krajem 2014. godine, ali da je još u vrlo ranoj fazi razvoja. Ova rana faza podrazumijeva da su realizirani uvjeti za primjenu e-obavještenja, jer se obavještenja o nabavci iz čl. 35 Zakona o javnim nabavkama objavljuju na jedinstvenom portalu za javne nabavke (www.ejn.gov.ba/), a također je kreirana i osnova za razvoj e-dostave, tako što je za pojedine nabavke omogućen elektronski pristup tenderskoj dokumentaciji. Međutim, ostaje još mnogo toga da se implementira kako bi BiH imala potpuno funkcionalan sistem e-nabavki. Polazeći od navedenog, glavna svrha rada je sistematska analiza trenutnog stepena razvoja elektronskih javnih nabavki u BiH. Cilj studije je ponuditi odgovor na pitanje koji izazovi postoje u razvoju sistema e-nabavki u BiH te koja su moguća unapređenja u ovoj oblasti kako bi sistem e-nabavki sasvim zaživio. Konačno, cilj analize je ponuditi detaljan pregled ključnih aspekata sistema e-nabavki i tako kreirati osnovu za praćenje progresa u tom sektoru, te definirati jasne smjernice za unapređenje funkcionalnosti sistema e-nabavki u BiH. Kako bi se odgovorilo na istraživačka pitanja i napravila procjena stepena razvoja sistema e-nabavki u BiH, ovaj izvještaj zasniva se na analitičkim kategorijama i standardima za procjenu razvoja e-nabavki iz studije “e-Procurement, Golden Book of Good Practice”, a koja, između ostalog, definira niz parametara za procjenu sistema javnih nabavki i ukazuje na mnoštvo dobrih praksi u zemljama članicama Evropske unije. U tom kontekstu strukturu rada će činiti presjek stanja e-nabavki u Evropskoj uniji, gdje će se predstaviti pravni izvori, trenutno stanje, razvoj i izazovi s kojima se suočava Evropska unija u tom domenu. Nakon toga predstavit će se razvojni put e-nabavki te trenutni pravni i institucionalni okvir u BiH. Nastavak studije analizira stepen do kojeg sistem e-nabavki korespondira sa principima i standardima dobre prakse, identificiranim u “e-Procurement: Golden Book of Good Practice”. Nakon komparacije, studija donosi zaključak i preporuke za daljnji razvoj sistema e-nabavke u BiH.

More...
Mapping of Key Obstacles for Equal Participation of Business Entities in Public Procurement in Bosnia and Herzegovina
0.00 €

Mapping of Key Obstacles for Equal Participation of Business Entities in Public Procurement in Bosnia and Herzegovina

Mapiranje ključnih prepreka za ravnopravno učešće privrednih subjekata u javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini

Author(s): Nermina Voloder / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; public procurement; business entities; equal participation; transparency; key obstacles;

Sistem javnih nabavki u Bosni i Hercegovini (BiH) karakteriziraju brojne slabosti i nedostaci. Tokom deset godina primjene Zakona o javnim nabavkama BiH uočeno je niz nepravilnosti u provođenju postupaka javne nabavke, kao što su favoriziranje određenih ponuđača putem diskriminirajućih kriterija i tehničkih specifikacija u tenderskoj dokumentaciji, dijeljenje vrijednosti nabavke na niz manjih kako bi se izbjeglo provođenje odgovarajućeg postupka predviđenog za javne nabavke veće vrijednosti, nabavka roba, usluga ili radova bez provedenog postupka javne nabavke, pribjegavanje zaključivanju aneksa postojećih ugovora kojim se povećava vrijednost nabavke ili na drugi način mijenjaju uvjeti ugovora sklopljenog na osnovu postupka javne nabavke. Nepravilnosti i zloupotrebe u oblasti javnih nabavki, između ostalog, u velikoj mjeri su pogodovale širenju korupcije i otežanom poslovanju privatnog sektora u BiH. Istraživanja su pokazala da korupcija predstavlja jednu od značajnih smetnji za rad privatnih preduzeća i ukupni ekonomski razvoj ne samo u BiH već i u zemljama regiona. Također, izvještaji međunarodnih i nevladinih organizacija i predstavnika poslovnog sektora u BiH unazad nekoliko godina ukazuju na propuste i nezakonitosti u sistemu javnih nabavki, koje narušavaju osnovne principe pravične i aktivne konkurencije, transparentnosti, jednakog tretmana ponuđača te efikasnog i odgovornog trošenja javnih sredstava. Ovaj izvještaj nastao je kao rezultat potrebe da se identificiraju ključni problemi u oblasti javnih nabavki na osnovu anketiranja reprezentativnog uzorka predstavnika poslovne zajednice koji su imali neposredno iskustvo u javnim nabavkama u BiH. Izvještaj se bazira na rezultatima istraživanja, provedenog tokom 2014. godine, čiji je osnovni cilj bio mapiranje glavnih prepreka s kojima se privredni subjekti u BiH suočavaju u postupcima javnih nabavki u BiH. U istraživanju su učestvovali predstavnici privatnih preduzeća različitih veličina (mikro, mala, srednja i velika preduzeća) i iz različitih grana privrede iz čitave BiH. Istraživanje daje uvid u stavove i percepcije, ali i stvarna iskustva predstavnika poslovnog sektora u BiH kada su u pitanju različiti aspekti i faze javnih nabavki. U tom kontekstu, ovo je prvo anketno istraživanje u BiH u kojem se identificiraju ključni problemi u oblasti javnih nabavki, oslanjajući se na stavove i iskustva predstavnika poslovnog sektora koji su sudjelovali u postupcima javnih nabavki. Za potrebe ovog izvještaja, u kojem se prezentiraju glavne prepreke za učešće privrednih subjekata u javnim nabavkama, ispitanici su okviru istraživanja odgovarali na pitanja koja se, između ostalog, odnose na dostupnost javnih poziva o nabavci, definiranje kvalifikacionih kriterija i tehničkih specifikacija, primjenu odgovarajuće vrste postupka, transparentnost ishoda postupaka, pravnu zaštitu, kontrolu realizacije ugovora o javnoj nabavci, percepciju stepena korupcije u javnim nabavkama, te povjerenje u fer i pravično provođenje postupaka javnih nabavki i dr. Ispitivanje praksi koje otežavaju efikasno tržišno poslovanje te identificiranje oblasti u kojima je rizik od pojave korupcije najizraženiji prepoznato je i u strateškim dokumentima vlasti u BiH kao neophodna mjera za kreiranje efikasnih politika usmjerenih ka suzbijanju korupcije u BiH. Ovo istraživanje se prirodno uklapa u takav normativni i strateški okvir. Naime, budući da su javne nabavke posebno ranjive na korupciju, podaci iz ovog izvještaja mogu poslužiti kao korisne smjernice donosiocima odluka u BiH za unapređenje regulatornog okvira i praksi u javnim nabavkama. U nastavku izvještaja prezentirane su osnovne odlike sistema javnih nabavki, kao i detaljne napomene o metodologiji istraživanja. Rezultati istraživanja koji reflektiraju iskustva predstavnika privatnog sektora u javnim nabavkama u BiH predstavljeni su četvrtom poglavlju, i to prema svim fazama ciklusa javnih nabavki. U zaključku se sumiraju ključni rezultati i upućuje na daljnja istraživanja i analize koje je u ovoj oblasti neophodno provesti.

More...
Prosecution of Hate Crimes in Bosnia and Herzegovina: The Prosecutor's Perspective
0.00 €

Prosecution of Hate Crimes in Bosnia and Herzegovina: The Prosecutor's Perspective

Procesuiranje kaznenih djela počinjenih iz mržnje u Bosni i Hercegovini: perspektiva tužitelja

Author(s): Marija Lučić-Ćatić,Amir Bajrić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; hate crimes; criminal law; prosecution; court practice;

Zločini iz mržnje, shvaćeni kao kaznena djela motivirana mržnjom, odnosno predrasudom prema određenoj skupini, iznimno su štetni jer narušavaju temelje društva i povjerenje među zajednicama. No, u bosanskohercegovačkom kontekstu, takva su djela osobito opasna jer imaju potencijal da multipliciraju već postojeće napetosti, te da otežaju uspostavljanje povjerenja i istinski oporavak društva u cjelini. S druge strane, naslijeđe ratnog sukoba tokom devedesetih godina prošlog stoljeća, podijeljenost društva, dominacija kolektivnih identiteta, svakodnevno medijsko propagiranje netrpeljivosti (i mržnje), dovode do percepcije sveprisutnosti, ali i općeprihvaćenosti i “normalnosti” incidenata motiviranih mržnjom u bosanskohercegovačkom društvu. Imajući u vidu značaj i ozbiljnost reperkusija zločina iz mržnje, sveobuhvatne mjere i aktivnosti na njihovoj prevenciji i unaprjeđenju kaznenog zakonodavstva u tom segmentu nameću se kao imperativ. I zaista, u posljednjih nekoliko godina u Bosni i Hercegovini zabilježena je intenzivna zakonodavna aktivnost na tom planu. Međutim, za uspješno procesuiranje zločina iz mržnje u Bosni i Hercegovini nije dovoljno samo usvojiti odgovarajući pravni okvir, nego je potrebno riješiti i niz konkretnih problema kako bi se osigurala njegova provedba i unaprijedilo procesuiranje zločina iz mržnje. S tim u svezi, a uzimajući u obzir postojeći zakonski okvir u ovoj oblasti u sve četiri jurisdikcije u Bosni i Hercegovini, ova studija nastoji utvrditi koji su ključni problemi sa kojima se tužitelji suočavaju prilikom procesuiranja, odnosno donošenja odluka o procesuiranju zločina iz mržnje, te što je potrebno učiniti da se oni prevaziđu. Drugim riječima, temeljni je cilj studije utvrditi temeljne probleme u ovoj oblasti i ponuditi preporuke na temelju kojih bi se stvorili preduvjeti za uspješnije i adekvatnije procesuiranje zločina iz mržnje u Bosni i Hercegovini. Po svom metodološkom i konceptualnom pristupu, ovo istraživanje razlikuje se od većine dosadašnjih analiza i studija koje su se bavile problematikom zločina iz mržnje, osobito u Bosni i Hercegovini, a koje su prvenstveno bile bazirane na analizi regulative, njezine usklađenosti sa međunarodnim standardima ili razlozima njezina uvođenja. Studija koncipirana na ovakvom istraživačkom pristupu primarno je namijenjena zakonodavnim i tijelima izvršne vlasti, tužiteljstvima i policiji, Visokom sudbenom i tužiteljskom vijeću BiH, te centrima za edukaciju sudaca i tužitelja, ali i svim stručnjacima i praktičarima koji se bave problematikom procesuiranja zločina iz mržnje u Bosni i Hercegovini. Sukladno navedenoj orijentaciji istraživanja, studija najprije prezentira konceptualni i pravni okvir, te analitički i metodološki pristup istraživanja. Nakon toga je prezentirana analiza regulative o zločinima iz mržnje u svim jurisdikcijama u Bosni i Hercegovini kroz prizmu njezine primjene u praksi. Naredno poglavlje studije analizira probleme sa kojim se tužitelji susreću u svojoj praksi, a rasvijetljeni su i određeni strukturalni problemi od značaja za (ne)procesuiranje zločina iz mržnje u Bosni i Hercegovini. Sve navedeno pružilo je adekvatnu osnovu za izradu završnog dijela studije, u kojem su, uz zaključna razmatranja, prezentirane i preporuke za unaprjeđenje procesuiranja zločina iz mržnje u bosanskohercegovačkom kontekstu.

More...
Flexible Work in an Inflexible Environment: Reforms of Labor Market Institutions in Bosnia and Herzegovina in a Comparative Perspective
0.00 €

Flexible Work in an Inflexible Environment: Reforms of Labor Market Institutions in Bosnia and Herzegovina in a Comparative Perspective

Fleksibilan rad u nefleksibilnom okruženju: Reforme institucija tržišta rada u Bosni i Hercegovini u komparativnoj perspektivi

Author(s): Amar Numanović,Mirna Jusić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; labour market; flexible work; reforms; comparative perspective; legislation; policy;

Tržište rada u Bosni i Hercegovini (BiH) suočava se sa ozbiljnim problemima: zaposlenost je vrlo niska i iznosi 31,7%, a nezaposlenost visoka, sa stopom od čak 27,5% za osobe u dobi od 15 i više godina u 2014. godini. Između ostalog, ratno razaranje industrijske infrastrukture, gubitak poslovnih veza usljed raspada Jugoslavije, neadekvatno prilagođavanje novom poslovnom i tehnološkom okruženju i neuspješni privatizacijski procesi u poslijeratnom tranzicijskom periodu negativno su utjecali na otvaranje novih, ali i na očuvanje postojećih radnih mjesta. Posljedice takvog stanja su, između ostalog, nizak udio aktivne radne snage u ukupnom radno sposobnom stanovništvu i visoka strukturna nezaposlenost, migracije stanovništva radnog uzrasta u druge zemlje, neriješen status radnika koji su “izgubljeni u tranziciji”, kao i socijalna nesigurnost i visoka stopa siromaštva. Iako u BiH postoji konsenzus o tome da je status quo neodrživ, reforme u oblasti tržišta rada do sada su bile spore i parcijalne i bez jasne vizije modela tržišta rada kojem bi se težilo. U posljednje vrijeme, reforme tržišta rada našle su se na agendi donosilaca odluka, prvenstveno zbog preuzetih obaveza BiH prema Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) u okviru stand-by aranžmana, kao i obaveza koje proizlaze iz “Reformske agende”, koja je “povezana s ciljevima novog pristupa EU ekonomskom upravljanju na Zapadnom Balkanu” i koju su, u kontekstu dobijanja kandidatskog statusa za članstvo u Evropskoj uniji (EU), usvojile entitetske i državna vlast. Prijedlozi reformi u ovoj oblasti također su artikulirani u inicijativi “Sporazum za rast i zapošljavanje” (SRZ) Evropske delegacije u BiH, ali i u Nacionalnom programu ekonomskih reformi (engl. National Economic Reform Programme – NERP) za BiH za 2015. godinu Vijeća ministara BiH. Kako bi se potaklo zapošljavanje i otvaranje novih radnih mjesta, naglasak u reformskim prijedlozima prvenstveno je na povećanju fleksibilnosti radnih uvjeta kroz unapređenje zakona o radu i izmjene kolektivnih ugovora, te na smanjenju poreskog opterećenja na rad. Ponuđene reforme primarno se odnose na povećanje fleksibilnosti tržišta rada, ali se u manjoj mjeri osvrću i na pitanja zaštite radnika i njihove dohodovne sigurnosti u slučaju nezaposlenosti, te se marginalno bave pitanjem zapošljivosti (npr. kroz cjeloživotno učenje, aktivne mjere zapošljavanja itd.), što su, primjera radi, važni aspekti politike “fleksigurnosti” Evropske unije. Drugim riječima, važni su elementi tržišta rada u velikoj mjeri zapostavljeni u postojećem diskursu o promjeni politika u ovoj oblasti. S tim u vezi, postavlja se pitanje koliko su reformski prijedlozi uzeli u obzir postojeće institucionalno okruženje tržišta rada u BiH i način na koji bi se fleksibilizacija uvjeta rada kao njihov ključni aspekt odrazila na performanse tržišta rada u interakciji sa institucionalnim okruženjem. U skladu s tim, ova studija polazi od pretpostavke da se različite reformske opcije moraju razmatrati u širem institucionalnom kontekstu. To podrazumijeva ne samo stavljanje naglaska na utjecaj zakonodavstva o radu na performanse tržišta rada, već i na utjecaj koji institucije poput mehanizama kolektivnog pregovaranja, politika, programa i institucionalnog okvira za zapošljavanje, politika socijalnog osiguranja radnika, politika minimalnih plaća, oporezivanja rada i isplativosti rada, kao i postojeće konfiguracije institucija, imaju na performanse tržišta rada. Na osnovu uvida u politike i prakse u domenu tržišta rada u zemljama Evrope, prvenstveno Evropske unije, ova studija ima namjeru doprinijeti razumijevanju reformskih potreba i opcija i njihovih mogućih implikacija za BiH. Da bi se uopće moglo razmatrati stanje tržišta rada i reformske putanje u BiH, analiza je situirana u širi konceptualni okvir koji definira osnovne pojmove, ukazuje na bitne elemente tržišta rada, te daje pregled glavnih rasprava i njihovih implikacija na javne politike u ovom domenu. Pritom su detaljnije analizirani zakonska zaštita zaposlenja, cijena i oporezivanje rada, mehanizmi kolektivnog pregovaranja, te politike zapošljavanja. Komparativna iskustva drugih država u Evropi uzeta su u obzir kako bi se razmotrile moguće reformske putanje, ali i razumio utjecaj različitih institucionalnih i drugih kontekstualnih faktora na performanse tržišta rada. Evropske zemlje koriste se za komparaciju ne samo zbog srodnog institucionalnog okruženja i evropske perspektive BiH, već i zbog toga što se trenutni reformski prijedlozi u velikoj mjeri pozivaju na standarde EU i prakse u ovom domenu. U metodološkom smislu, riječ je o komparativnoj studiji koja kombinira više metoda prikupljanja podataka: pregled sekundarne literature i dostupnih statističkih pokazatelja, analizu institucionalnog i zakonskog okvira u BiH i zemljama EU, te polustrukturirane intervjue sa predstavnicima organizacija i institucija u BiH koje se bave različitim aspektima tržišta rada u BiH ili su uključene u reforme tržišta rada u BiH. S obzirom na to da je istraživanje ograničeno nedostatkom važnih statističkih podataka o tržištu rada u BiH, ali i s obzirom na činjenicu da je provedeno za potrebe studije koja nastoji informirati stručnu debatu u kontekstu donošenja javnih politika u ovom domenu u BiH, važno je istaći da ono nema namjeru objasniti utjecaj različitih kontekstualnih faktora na performanse tržišta rada u BiH. Takve bi analize svakako bile korisne za bolje razumijevanje tržišta rada u BiH, ali izlaze izvan okvira ovog istraživanja. U daljnjem tekstu najprije su predstavljene konceptualne rasprave u domenu tržišta rada i njegovih institucija. Nakon toga slijedi pregled dinamike i trendova na tržištu rada u BiH, pregled različitih institucija tržišta rada u BiH u komparativnoj perspektivi, te zaključna razmatranja.

More...
Result 1-20 of 216
  • 1
  • 2
  • 3
  • ...
  • 9
  • 10
  • 11
  • Next

About

CEEOL is a leading provider of academic eJournals, eBooks and Grey Literature documents in Humanities and Social Sciences from and about Central, East and Southeast Europe. In the rapidly changing digital sphere CEEOL is a reliable source of adjusting expertise trusted by scholars, researchers, publishers, and librarians. CEEOL offers various services to subscribing institutions and their patrons to make access to its content as easy as possible. CEEOL supports publishers to reach new audiences and disseminate the scientific achievements to a broad readership worldwide. Un-affiliated scholars have the possibility to access the repository by creating their personal user account.

Contact Us

Central and Eastern European Online Library GmbH
Basaltstrasse 9
60487 Frankfurt am Main
Germany
Amtsgericht Frankfurt am Main HRB 102056
VAT number: DE300273105
Phone: +49 (0)69-20026820
Email: info@ceeol.com

Connect with CEEOL

  • Join our Facebook page
  • Follow us on Twitter
CEEOL Logo Footer
2025 © CEEOL. ALL Rights Reserved. Privacy Policy | Terms & Conditions of use | Accessibility
ver2.0.428
Toggle Accessibility Mode

Login CEEOL

{{forgottenPasswordMessage.Message}}

Enter your Username (Email) below.

Institutional Login