Kvadratura antidiskriminacijskog trougla u BiH Zakonski okvir, politike i prakse 2016-2018.
Quadrature of the Anti-discrimination Triangle in BiH Legal framework, Policies and Practices 2016-2018.

Author(s): Dženana Radončić, Midhat Izmirlija, Edin Hodžić
Subject(s): Politics, Constitutional Law, International Law, Human Rights and Humanitarian Law, Present Times (2010 - today), Corruption - Transparency - Anti-Corruption, Court case
Published by: Analitika – Centar za društvena istraživanja, sva prava pridržana
Keywords: BiH; legal framework; discrimination; anti-discrimination; policies; practices; courts; politics; OHR;
Summary/Abstract: Ovaj izvještaj predstavlja nastavak kontinuiranih aktivnosti Analitike – Centra za društvena istraživanja na monitoringu i analizi primjene Zakona o zabrani diskriminacije (u daljnjem tekstu: ZZD), sa akcentom na funkcioniranje ključnih mehanizama zaštite i djelovanje ključnih institucija u sistemu borbe protiv diskriminacije. Prema ZZD-u, arhitekturu antidiskriminacijskog djelovanja u Bosni i Hercegovini (BiH) čine tri institucionalna aktera: sudovi, Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH, te Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH. Sudska zaštita od diskriminacije predviđena je prvenstveno kroz specifične antidiskriminacijske parnice, čija je osnovna intencija da u određenoj mjeri olakšaju položaj tužitelja u parničnom postupku. Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH djeluje kao centralna institucija za zaštitu od diskriminacije, čije su nadležnosti u ovoj oblasti brojne i kompleksne. U skladu sa ZZD-om, Institucija ombudsmena, pored ostalog, rješava pojedinačne i grupne žalbe u vezi sa diskriminacijom, prikuplja i analizira statističke podatke o slučajevima diskriminacije, informira javnost o ovim pojavama, poduzima vlastita istraživanja u ovoj oblasti, daje mišljenja i preporuke organima vlasti, podnosi godišnje i vanredne izvještaje o pojavama diskriminacije parlamentima BiH, entiteta i Brčko distrikta, predlaže zakone i druge akte nadležnim institucijama u BiH, prati relevantno zakonodavstvo i savjetuje organe zakonodavne i izvršne vlasti, te provodi promotivne i aktivnosti podizanja svijesti u kontekstu borbe protiv diskriminacije. Na kraju, nadležnost Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH u ovoj oblasti odnosi se na prikupljanje podataka i podnošenje izvještaja Parlamentarnoj skupštini BiH o pojavama diskriminacije, uspostavljanje i vođenje centralne baze podataka za djela diskriminacije, te praćenje provođenja ZZD-a. Prema već utvrđenom metodološkom pristupu, ovaj izvještaj nastoji odgovoriti na pitanje u kojoj mjeri tri navedene institucije ispunjavaju svoje zakonom propisane nadležnosti u ovoj oblasti te, konkretnije govoreći, da li je od našeg posljednjeg izvještaja o ovoj problematici – dakle, u posljednje dvije godine – postignut napredak u njihovom radu. U prethodnom izvještaju konstatirani su brojni problemi u sva tri segmenta antidiskriminacijskog djelovanja, koji ozbiljno dovode u pitanje efektivnost zaštite od diskriminacije u BiH, pa i funkcioniranje ukupnog sistema. Kako je utvrđeno u prethodnom izvještaju, premda pokazuju trend blagog porasta, antidiskriminacijske parnice se još uvijek prečesto vode i okončavaju na način da se ne uvažavaju specifične procesne odredbe ZZD-a. Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH suočava se sa ozbiljnim kadrovskim i budžetskim ograničenjima, koja, u kombinaciji sa brojnim i kompleksnim nadležnostima u ovoj oblasti, gotovo nužno vode do iznevjerenih očekivanja u ispunjavanju zahtjevne uloge centralne institucije za zaštitu od diskriminacije. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH također predugo kasni sa ispunjavanjem vlastitih obaveza iz ZZD-a, pa je procijenjeno da će sistem prikupljanja podataka i izvještavanje o pojavama diskriminacije biti operativan tek krajem 2018. i početkom 2019. godine. Stoga se, dvije godine kasnije, postavlja pitanje kakvi su trendovi kada je riječ o djelovanju navedena tri stuba antidiskriminacijske zaštite u BiH, te u kojoj su mjeri problemi identificirani u prethodnom ciklusu izvještavanja prevaziđeni. Odgovor na ovo opće pitanje koje se odnosi na sva tri institucionalna aktera nastojali smo dati analizom spomenutih aktivnosti iz njihove nadležnosti, s fokusom na ključne rezultate njihovog rada, ili nedostatak istih, po tim aktivnostima. Analizirani su dostupni dokumenti i drugi primarni izvori, a konsultirani su i relevantni izvještaji, članci i drugi sekundarni izvori iz ove oblasti. Po prirodi stvari, nalazi prethodnog izvještaja su korišteni kao referentni okvir. Na kraju, obavljeni su i intervjui s predstavnicima nekih od najvažnijih aktera u domenu antidiskriminacijskog djelovanja u BiH, uključujući i institucije o kojima je prvenstveno riječ, kako bi se dobila što potpunija slika. Prvo poglavlje izvještaja bavi se sudskom zaštitom od diskriminacije. Dok je fokus prethodnog izvještaja u tom dijelu bio stavljen na tada netom usvojene izmjene i dopune ZZD-a, u ovom ciklusu analiza je usmjerena prvenstveno na sudsku praksu – i to kako na kvantitativne pokazatelje tako i na kvalitativnu dimenziju antidiskriminacijskih parnica koje su odabrane za podrobniju analizu. Posebna pažnja posvećena je dokazivanju diskriminacije u praksi u svjetlu brojnih problema i nekonzistentnosti u razumijevanju i interpretaciji specifičnosti dokazivanja u antidiskriminacijskim parnicama, pa i potpunog ignoriranja ovih odredbi od strane sudova, a koji su uočeni u prethodnom izvještaju. U drugom poglavlju tematizira se rad Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH. Ono što je svakako obilježilo protekli period jesu zakonodavne aktivnosti na izmjeni i dopuni zakonskog okvira koji regulira rad Institucije, pa je toj problematici posvećena dužna pažnja. Drugo bitno pitanje kojim se bavi ovo poglavlje jeste ostvarivanje balansa između različitih nadležnosti i obaveza Institucije ombudsmena, s posebnim fokusom na ulogu i značaj aktivnosti usmjerenih na promociju jednakosti i zaštite od diskriminacije u djelovanju Institucije. Budući da najbolje institucije ombudsmena za ljudska prava u pravilu dobro kombiniraju rad na individualnim žalbama, sa jedne, te sistemsko djelovanje, sa druge strane, ovo poglavlje nastoji utvrditi da li se i u kojoj mjeri Institucija pomjerila od gotovo isključivo reaktivnog rada na individualnim žalbama karakterističnog za prethodni period. Treće poglavlje posvećeno je analizi progresa Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH u uspostavljanju sistema prikupljanja podataka i izvještavanja o pojavama diskriminacije u BiH. Polazeći od pretpostavke da je ideal u ovom segmentu kreiranje svojevrsne “baze znanja” o diskriminaciji, ovo poglavlje nastoji utvrditi da li se Ministarstvo u proteklom periodu barem u određenoj mjeri približilo tom idealu. Pored toga, ponuđen je i kratak osvrt na aktivnosti Ministarstva na uspostavljanju strateškog okvira za djelovanje na suzbijanju i prevenciji diskriminacije u BiH. Izvještaj zaključuju preporuke upućene relevantnim akterima u sistemu zaštite od diskriminacije, sa ciljem njegovog unapređenja, naročito iz perspektive njegovog funkcioniranja u praksi. Činjenica da se mnoge preporuke u našim izvještajima u ovoj oblasti ponavljaju govori o tome da je potrebna kontinuirana aktivnost i kontinuirani pritisak širokog kruga aktera – od ekspertske i akademske zajednice, preko nevladinog sektora, do organizacija koje okupljaju marginalizirane grupe – kako bi se postigao stvarni napredak u pogledu efektivnosti sistema za zaštitu od diskriminacije u BiH. Monitoring i analiza našeg istraživačkog tima upravo je usmjerena ka tom cilju i slijedit će istu ideju i u godinama koje dolaze.

• Details
• Contents