Intersekcijske nejednakosti u sistemu socijalne zaštite u Bosni i Hercegovini: Rezultati empirijskog istraživanja
Intersecting Inequalities in Social Protection in Bosnia and Herzegovina: Results of an Empirical Study

Author(s): Tea Hadžiristić, Aida Malkić
Contributor(s): Mirna Jusić (Editor), Edin Hodžić (Editor), Zerina Zahirović (Translator)
Subject(s): Politics, Welfare systems, Socio-Economic Research, Labour and Social Security Law
Published by: Analitika – Centar za društvena istraživanja, sva prava pridržana
Keywords: BiH; inequalities; social protection; empirical study; legislation;
Summary/Abstract: Kao peta najsiromašnija zemlja Evrope, kako je nedavno i rangirana prema istraživanjima Svjetske banke, Bosna i Hercegovina (BiH) se suočava s nizom ozbiljnih socio-ekonomskih izazova. Prema procjenama Svjetske banke iz 2011. godine, 17,9% populacije u BiH živjelo je ispod kritične granice siromaštva. U 2014. godini, stopa nezaposlenosti je bila među najvišim u Evropi, a iznosila je 27,5%. Rodni jaz među ukupnim brojem zaposlenih je znatan, tako da je u 2014. godini zabilježen procent od samo 37,1% zaposlenih žena. Nezaposlenost mladih (15–24 godine) je bila najveća u Evropi u 2014. godini, a iznosila je 62,7%. Obrazovanost radne snage je niska, sa 10,1% onih sa završenim visokim, 48,7% srednjim i 41,2% sa osnovnim ili nižim obrazovanjem u 2014. Uzevši u obzir kompleksnu socio-ekonomsku situaciju, sistem socijalne pomoći u BiH ne uspijeva odgovoriti na potrebe populacije u najnepovoljnijem položaju. S utroškom od 4% Bruto domaćeg proizvoda (BDP) na sistem socijalne pomoći, što je relativno visok iznos, samo 17% se primjenjuje na populaciju u najnepovoljnijem položaju. Podaci ukazuju na to da 72% socijalnih naknada odlazi osobama u daleko boljem socio-ekonomskom položaju, prvenstveno zbog izuzetno visoke stope naknada za ratne veterane.9 Kako je veliki broj osoba u BiH u proteklim godinama ostao bez posla usljed deindustrijalizacije, neuspješnih privatizacijskih procesa i drugih ekonomskih turbulencija, kao rezultat prelaska na tržišnu ekonomiju i poslijeratne rekonstrukcije, socijalna zaštita se pokazala manje efikasnom u odgovaranju na potrebe rastućeg broja korisnika socijalne pomoći. Trenutni sistem socijalne zaštite odlikuje niz nedostataka kako u entitetima Bosne i Hercegovine (Federacija BiH i Republika Srpska) tako i u Brčko distriktu. Jedan od ključnih problema u državi je neadekvatna raspodjela dostupnih naknada. Brojne studije ukazuju na nedostatak adekvatne zaštite za najranjivije korisnike, kao i na disproporcionalnu alokaciju dostupnih sredstava. Većina centara za socijalni rad je preopterećena i nema adekvatne kapacitete. Radi se o izuzetno važnom problemu, imajući u vidu da ove institucije primaju zahtjeve, primjenjuju utvrđene kriterije i, na kraju, odlučuju o alokaciji sredstava u svakom pojedinačnom slučaju. Dodatni problem je i nedostatak kampanja iz centara za socijalni rad i drugih aktera u oblasti, usmjerenih na informiranje korisnika o njihovim pravima. Sudeći prema studiji utemeljenoj na fokus grupama sa korisnicima socijalne pomoći, isti ti korisnici nisu svjesni svojih prava kada je u pitanju sistem socijalne pomoći, što se vezuje za manjak informacija koje pružaju centri za socijalni rad. Isuviše komplicirano zakonodavstvo dodatna je komponenta koja održava (prolongira) loše uslove sistema socijalne zaštite u BiH. Entiteti i Brčko distrikt imaju različite zakone u ovoj oblasti, dok su nadležnosti u svakom od entiteta nadalje prenesene na lokalni nivo (kantone i/ili općine), što dovodi do varijacija u osiguravanju usluga. U FBiH, osnovni zakoni koji reguliraju socijalnu zaštitu su zakoni o osnovama socijalne zaštite, zaštite civilnih žrtava rata i zaštite porodice sa djecom, Porodični zakon i federalni Zakon o socijalnoj zaštiti, zaštiti civilnih žrtava rata i zaštiti porodica sa djecom. Posljednji od navedenih zakona pretpostavlja minimum socijalne zaštite, ostavljajući usvajanje posebnih zakona u nadležnost samim kantonima, što rezultira značajno različitim iznosima naknada socijalne pomoći po kantonima. U Republici Srpskoj, kao i u Brčko distriktu, osnovni zakoni koji uređuju oblast socijalne zaštite su Zakon o socijalnoj zaštiti, Zakon o dječijoj zaštiti i Porodični zakon. Da bi bila obuhvaćena sistemom/ima socijalne zaštite u BiH i uživala pravo na socijalnu pomoć, osoba mora biti ocijenjena nesposobnom za rad ili takvom da nema druge izvore prihoda. Sistem operira putem prihodovnog cenzusa i sastoji se od nekoliko različitih oblika socijalnih naknada/usluga koji nisu zasnovani na doprinosima, dostupnih pojedincima ili porodicama. Socijalna pomoć u BiH podrazumijeva doprinose za socijalno ugrožene osobe (primatelji stalnih novčanih naknada) i osobe sa invaliditetom (osobe sa neratnim invaliditetom i civilne žrtve rata). Nadzor alokacije tih naknada obavljaju Federalno ministarstvo rada i socijalne politike, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite Republike Srpske, te Odjeljenje za zdravstvo i ostale usluge Vlade Brčko distrikta, dok centri za socijalni rad u entitetima i Brčko distriktu obavljaju ključne operativne aktivnosti. Posljednjih godina, socijalna zaštita bila je dijelom vladine agende u kontekstu mjera štednje i racionalizacije javne potrošnje, ali ozbiljnu raspravu o modelu sistema socijalne zaštite potrebnom u Bosni i Hercegovini tek treba pokrenuti. Takva se rasprava čini relevantnijom no ikada, posebno zbog toga što su predstojeće reformske aktivnosti usmjerene ka “zatezanju” kriterija za ostvarivanje prava na socijalnu pomoć utemeljenu na potrebama, bez naglašavanja razvoja važnih socijalnih usluga ili drugih načina osiguravanja pristojnog života za niz kategorija trenutnih i budućih korisnika.

• Details
• Contents