Cookies help us deliver our services. By using our services, you agree to our use of cookies. Learn more.
  • Log In
  • Register
CEEOL Logo
Advanced Search
  • Home
  • SUBJECT AREAS
  • PUBLISHERS
  • JOURNALS
  • eBooks
  • GREY LITERATURE
  • CEEOL-DIGITS
  • INDIVIDUAL ACCOUNT
  • Help
  • Contact
  • for LIBRARIANS
  • for PUBLISHERS

Filters

Content Type

Keywords (440)

  • BiH (164)
  • discrimination (39)
  • transparency (30)
  • media (27)
  • public procurement (22)
  • legislation (15)
  • human rights (13)
  • information access (13)
  • protection (12)
  • public service broadcasting (12)
  • civil society (10)
  • corruption (10)
  • court (10)
  • governance (10)
  • practices (10)
  • finances (9)
  • minorities (9)
  • policies (9)
  • politics (9)
  • prosecution (9)
  • BiH (8)
  • hate crimes (8)
  • institutions (8)
  • Constitution (7)
  • government (7)
  • regulations (7)
  • analysis (6)
  • criminal law (6)
  • judiciary (6)
  • law (6)
  • laws (6)
  • legal framework (6)
  • policy (6)
  • public institutions (6)
  • reforms (6)
  • role (6)
  • survey results (6)
  • Constitutional Court (5)
  • ECHR (5)
  • citizens (5)
  • digitalization (5)
  • future (5)
  • labour market (5)
  • monitoring (5)
  • NGO (4)
  • Ombudsman institution (4)
  • civil service (4)
  • democratization (4)
  • development (4)
  • distrust (4)
  • human rights: refugees (4)
  • importance (4)
  • judicial protection (4)
  • legal protection (4)
  • local communities (4)
  • open government partnership (4)
  • penal policy (4)
  • political participation (4)
  • political parties (4)
  • practice (4)
  • regulation (4)
  • situation analysis (4)
  • Albania (4)
  • Kosovo (4)
  • Serbia (4)
  • Western Balkans (4)
  • EU (3)
  • Finci (3)
  • Sarajevo (3)
  • Sejdić (3)
  • Serbia (3)
  • challenges (3)
  • communal services (3)
  • contracts (3)
  • education (3)
  • employment (3)
  • equal participation (3)
  • hate speech (3)
  • international standards (3)
  • key obstacles (3)
  • More...

Subjects (78)

  • Politics (113)
  • Corruption - Transparency - Anti-Corruption (64)
  • Court case (62)
  • Criminal Law (54)
  • Human Rights and Humanitarian Law (44)
  • Public Finances (44)
  • Policy, planning, forecast and speculation (41)
  • Public Law (34)
  • Government/Political systems (34)
  • Media studies (29)
  • Constitutional Law (29)
  • Governance (29)
  • Public Administration (29)
  • Communication studies (28)
  • Information Architecture (22)
  • Socio-Economic Research (19)
  • Business Economy / Management (16)
  • Law on Economics (15)
  • Commercial Law (15)
  • International Law (14)
  • Civil Society (14)
  • ICT Information and Communications Technologies (14)
  • Present Times (2010 - today) (13)
  • Politics and society (11)
  • Accounting - Business Administration (11)
  • Labor relations (10)
  • Social differentiation (10)
  • Ethnic Minorities Studies (10)
  • Labour and Social Security Law (9)
  • Education (8)
  • Politics and law (8)
  • State/Government and Education (8)
  • Victimology (8)
  • Transformation Period (1990 - 2010) (8)
  • EU-Legislation (8)
  • Regional Geography (7)
  • Economic policy (7)
  • Welfare systems (7)
  • Human Resources in Economy (7)
  • Health and medicine and law (6)
  • Penal Policy (6)
  • Civil Law (5)
  • School education (5)
  • Studies in violence and power (5)
  • Economic development (5)
  • EU-Approach / EU-Accession / EU-Development (5)
  • Security and defense (4)
  • Criminology (4)
  • Demography and human biology (4)
  • Asylum, Refugees, Migration as Policy-fields (4)
  • Gender Studies (3)
  • Law, Constitution, Jurisprudence (3)
  • Higher Education (3)
  • Rural and urban sociology (3)
  • Fiscal Politics / Budgeting (3)
  • Christian Theology and Religion (2)
  • History of Law (2)
  • Electronic information storage and retrieval (2)
  • Islam studies (2)
  • Social Norms / Social Control (2)
  • Sociology of Religion (2)
  • National Economy (1)
  • International relations/trade (1)
  • Politics and religion (1)
  • Methodology and research technology (1)
  • Evaluation research (1)
  • Nationalism Studies (1)
  • Post-War period (1950 - 1989) (1)
  • Post-Communist Transformation (1)
  • Inter-Ethnic Relations (1)
  • Business Ethics (1)
  • Sociology of Politics (1)
  • Inclusive Education / Inclusion (1)
  • Sociology of Law (1)
  • Politics and Identity (1)
  • Identity of Collectives (1)
  • Comparative Law (1)
  • Administrative Law (1)
  • More...

Authors (95)

  • Not Specified Author (55)
  • Edin Hodžić (47)
  • Nermina Voloder (23)
  • Tarik Jusić (21)
  • Mirela Rožajac-Zulčić (20)
  • Mirna Jusić (19)
  • Sanela Hrlović (12)
  • Amar Numanović (11)
  • Amra Mehmedić (11)
  • Kristina Irion (10)
  • Wojciech Sadurski (7)
  • Boris Topić (7)
  • Ulvija Tanović (6)
  • Tea Hadžiristić (6)
  • Emina Ćerimović (6)
  • Stanka Pejaković (6)
  • Mario Reljanović (5)
  • Davor Marko (5)
  • Aida Malkić (5)
  • Amila Kurtović (5)
  • Kanita Halilović (5)
  • Nenad Stojanović (4)
  • Kosana Beker (4)
  • Adrijana Hanušić (4)
  • Nidžara Ahmetašević (4)
  • Aleksandra Ivanković (4)
  • Ivan Kutleša (4)
  • Aleksandra Ivanković-Tamamović (4)
  • Dženana Hrlović (4)
  • Dženana Radončić (3)
  • Naser Miftari (3)
  • Nevena Ršumović (3)
  • Mihail Arandarenko (2)
  • Nedim Kulenović (2)
  • Vesna Pirija (2)
  • Azra Kuči (2)
  • Blerjana Bino (2)
  • Midhat Izmirlija (2)
  • Marija Lučić-Ćatić (2)
  • Ljiljana Filipović (2)
  • Srđan Vujović (2)
  • Vanja Kovač (2)
  • Igor Micevski (2)
  • Snezana Trpevska (2)
  • Mirza Purić (2)
  • Amir Bajrić (2)
  • Kiran Auerbach (2)
  • Tatjana Papić (1)
  • Rade Veljanovski (1)
  • Katrin Voltmer (1)
  • Fisnik Korenica (1)
  • Zlatan Meškić (1)
  • Marija Risteska (1)
  • Zhidas Daskalovski (1)
  • Emil Shurkov (1)
  • Nataša Ružić (1)
  • Blagica Petreski (1)
  • Vladimir Đerić (1)
  • Sabina Sarajlija (1)
  • Ilda Londo (1)
  • Hajrija Sijerčić-Čolić (1)
  • Albana Rexha (1)
  • Almir Maljević (1)
  • Sanja Barić (1)
  • Mirjana Evtov (1)
  • Zerina Zahirović (1)
  • Andrew Smith (1)
  • Dino Jahić (1)
  • Alina Trkulja (1)
  • Adela Bejtović-Janušić (1)
  • Erna Mačkić (1)
  • Lejla Hodžić (1)
  • Besart Kadia (1)
  • Dalida Burzić (1)
  • Selma Korlat (1)
  • Ermin Sarajlija (1)
  • Elena Polo (1)
  • Despina Tumanoska (1)
  • Maša Mavrić (1)
  • Tomislav Vračić (1)
  • More...

Languages

Legend

  • Journal
  • Article
  • Book
  • Chapter
  • Open Access

Publisher: Analitika – Centar za društvena istraživanja

Result 161-180 of 216
  • Prev
  • 1
  • 2
  • 3
  • ...
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • Next
Judicial Protection from Discrimination in Bosnia and Herzegovina: Analysis of Laws and Practice Based on Initial Cases in This Field
0.00 €

Judicial Protection from Discrimination in Bosnia and Herzegovina: Analysis of Laws and Practice Based on Initial Cases in This Field

Sudska zaštita od diskriminacije u Bosni i Hercegovini: analiza zakonskih rješenja i prakse u svjetlu prvih predmeta u ovoj oblasti

Author(s): Not Specified Author / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; discrimination; judicial protection; laws; practices; initial cases;

Tokom 2011. i 2012. godine Analitika je provela istraživanje o ključnim problemima u zaštiti pojedinaca od diskriminacije iz perspektive, isti na ograničene, sudske prakse u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini. Istraživanje je, pored ostalog, pokazalo da sudovi često ne razumiju i pogrešno interpretiraju ključne inovacije u parničnom postupku za zaštitu od diskriminacije, kao što je prebacivanje tereta dokazivanja na tuženog, te da se zakonom propisana hitnost antidiskriminacijskog postupka u pravilu ne poštuje. Pored toga, pojedina zakonska rješenja, kao što su ona koja se odnose na režim troškova postupka – koji je izrazito nepovoljan po žrtvu diskriminacije, prekratke rokove za podnošenje antidiskriminacijske tužbe ili na mjesnu nadležnost suda prema sjedištu tuženog, a ne tužitelja, nisu u skladu sa najboljom praksom u ovoj oblasti te, kao takva, predstavljaju dodatnu prepreku za efektivno utuživanje diskriminacije u Bosni i Hercegovini.

More...
Judicial Protection from Discrimination in Bosnia and Herzegovina - Analysis of Legislative Solutions and Practice in Light of the First Cases in this Field
0.00 €

Judicial Protection from Discrimination in Bosnia and Herzegovina - Analysis of Legislative Solutions and Practice in Light of the First Cases in this Field

Judicial Protection from Discrimination in Bosnia and Herzegovina - Analysis of Legislative Solutions and Practice in Light of the First Cases in this Field

Author(s): Adrijana Hanušić / Language(s): English

Keywords: BiH; discrimination; judicial protection; laws; practices; cases;

With the passing of the Law on the Prohibition of Discrimination in 2009, Bosnia and Herzegovina (B&H) took a big step on the charted course of advancing the protection of human rights. Three years after the day the normative prerequisite for protection from discrimination was established, however, judicial practice regarding this matter remains very scanty. Statistics kept by the organization Vaša prava, which among other things deals with legal representation of victims of discrimination and strategic litigation, are certainly telling. At the time of finalizing this report, in December 2012, only three claims approved by applying the Law on the Prohibition of Discrimination of B&H (LPDB&H) were known of – a final judgment by Mostar Municipal Court, a first-instance judgment by Livno Municipal Court, and a first-instance judgment by Mostar Municipal Court. Meanwhile, five claims were rejected and lawsuits in two cases were dismissed. Considering the above, it is difficult at this time to draw firmly substantiated conclusions on the application of many legal institutes and innovations prescribed by the Law, as well as on problems that may appear in this regard in future court practice. The judiciary in Bosnia and Herzegovina yet faces the important and challenging task of their interpretation and proper application. In the absence of developed case-law, as a Livno Municipal Court judge who conducted one of these cases pointed out, judges are struggling to “resolve their dilemmas in line with the acquired experience and practice from other types of proceedings, in the spirit and meaning of the legal provisions”. In the meantime, it is precisely for this reason that it is worth making an analysis primarily of the procedural legislative institutes specific for judicial protection from discrimination which were introduced by the Law on the Prohibition of Discrimination of B&H, with particular focus on those whose application has already shown to be problematic, or may yet, based on comparative experience and the nature of the procedural rules in this field in Bosnia and Herzegovina, shown to be problematic. In this report, the key anti-discrimination procedural institutes and their application in Bosnia and Herzegovina are examined from the perspective of relevant standards established through European Court of Human Rights case-law and European Union standards, as well as legislative solutions and experience from other countries. The main purpose of such an analytical framework is to offer guidance on potential advancement and proper treatment of certain specificities introduced by the LPDB&H in the legal system of Bosnia and Herzegovina, with the goal of ensuring the attainment of their purpose – privileged protection of individuals who find themselves in the position of victims of discrimination. We are proceeding from the assumption that conclusions may already be reached from an analysis of the legislative framework and initial examples of court practice on some of the key challenges that may pose an obstacle to efficient judicial protection of individuals from discrimination. The report is based on an analysis of the specificities of the LPDB&H, available data on the situation in the area of combating discrimination in practice in Bosnia and Herzegovina (such as relevant statistics and information on the course and outcome of certain court cases), analysis of relevant court judgments and interviews with several competent interlocutors. It is important to point out that comparative research was carried out as well, with the goal of identifying examples of good practice in particular problem areas and identified obstacles to efficient implementation of the LPDB&H from the perspective of judicial protection. Countries included in the comparative research are mainly European Union countries and countries in the region that share our problems. Additional interesting cases were also included if required by the analysis of specific issues covered by this study. Based on the identification and analysis of the challenges and problems that have already appeared in the processing of discrimination cases before courts in Bosnia and Herzegovina, and based on a contextualized analysis of current legislative solutions in Bosnia and Herzegovina and comparative experience, we attempted to come up with recommendations on how to advance the efficiency of judicial protection of victims of discrimination in Bosnia and Herzegovina. This report is certainly not exhaustive and comprehensive, but it is focused on the key problems that we have identified, based on available sources – primarily the first anti-discrimination court cases – in this field in Bosnia and Herzegovina. Of course, we hope that future research projects will give due attention to those aspects of judicial protection from discrimination that we could not, due to conceptual and technical limitations, cover in this study. We conceived and presented the analysis in line with the different stages of the proceeding – from the identification and reporting of discrimination to the final judgment. After introductory considerations on judicial protection from discrimination in Bosnia and Herzegovina, the report analyzes the various specific elements of this form of protection and related characteristic problems and ends with concluding observations and recommendations aimed at their elimination.

More...
Judicial Protection from Discrimination in Bosnia and Herzegovina - Analysis of Legislative Solutions and Practice in Light of the First Cases in this Field
0.00 €

Judicial Protection from Discrimination in Bosnia and Herzegovina - Analysis of Legislative Solutions and Practice in Light of the First Cases in this Field

Sudska zaštita od diskriminacije u Bosni i Hercegovini - Analiza zakonskih rješenja i prakse u svjetlu prvih predmeta u ovoj oblasti

Author(s): Adrijana Hanušić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; discrimination; judicial protection; laws; practices; cases;

Bosna i Hercegovina je usvajanjem Zakona o zabrani diskriminacije 2009. godine napravila veliki korak na zacrtanom putu unapređenja zaštite ljudskih prava. Tri godine od dana stvaranja normativne pretpostavke za zaštitu od diskriminacije, međutim, sudska praksa po ovom pitanju ostaje još uvijek izuzetno oskudna. Statistika organizacije Vaša prava, koja se, pored ostalog, bavi i pravnim zastupanjem žrtava diskriminacije i strateškim parničenjem, svakako je indikativna. U periodu finaliziranja ovog izvještaja, u decembru 2012. godine, poznata su samo tri tužbena zahtjeva koja su usvojena primjenom Zakona o zabrani diskriminacije BiH (u daljnjem tekstu: ZZDBiH) – pravosnažna presuda Općinskog suda u Mostaru, nepravosnažna presuda Općinskog suda u Livnu , te nepravosnažna presuda Općinskog suda u Mostaru. Istovremeno, pet tužbenih zahtjeva je odbijeno, a u dva predmeta tužba je odbačena. S obzirom na navedeno, u ovom je momentu teško izvući čvrsto utemeljene zaključke o primjeni mnogih pravnih instituta i inovacija koje Zakon predviđa, kao i o problemima koji se s tim u vezi mogu pojaviti u daljnjoj sudskoj praksi. Pravosuđu Bosne i Hercegovine tek predstoji važan i izazovan zadatak njihovog tumačenja i pravilne primjene. U nedostatku razvijene sudske prakse, kako ističe sudija Općinskog suda u Livnu, koja je postupala u jednom od ovih predmeta, i sudije se bore “svoje nedoumice riješiti sukladno stečenom iskustvu i praksi iz drugih vrsta postupaka, a sve u duhu i smislu zakonskih odredbi”. U međuvremenu, upravo iz tog razloga vrijedi izvršiti analizu, prvenstveno, proceduralnih pravnih instituta specifičnih za sudsku zaštitu od diskriminacije uvedenih Zakonom o zabrani diskriminacije BiH, sa posebnim fokusom na one čija se primjena već pokazala ili bi se, pak, na osnovu komparativnih iskustava i prirode procesnih pravila u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini, tek mogla pokazati problematičnom. U ovom izvještaju, ključni antidiskriminacijski procesni instituti i njihova primjena u Bosni i Hercegovini razmatraju se iz perspektive relevantnih standarda uspostavljenih kroz praksu Evropskog suda za ljudska prava i standarda Evropske unije, te zakonskih rješenja i iskustava iz drugih država. Osnovna je ideja tako postavljenog analitičkog okvira ponuditi orijentir za eventualno unapređenje i pravilno tretiranje pojedinih specifičnosti koje ZZDBiH uvodi u pravni sistem Bosne i Hercegovine, a sve u cilju osiguranja ostvarivanja njihove svrhe – privilegirane zaštite pojedinca koji se nađe u poziciji žrtve diskriminacije. Polazimo od pretpostavke da se iz analize zakonskog okvira i početnih primjera sudske prakse već mogu izvući zaključci o nekim od ključnih izazova koji mogu biti prepreka efikasnoj sudskoj zaštiti pojedinaca od diskriminacije. Izvještaj je zasnovan na analizi specifičnosti ZZDBiH, raspoloživim podacima o situaciji u području borbe protiv diskriminacije u praksi u Bosni i Hercegovini (kao što su rele vantna statistika, te informacije o toku i ishodu pojedinih sudskih predmeta), na analizi relevantnih sudskih presuda, te na intervjuima sa nekoliko kompetentnih sagovornika. Važno je istaći da je obavljeno i komparativno istraživanje koje je imalo za cilj da identificira primjere dobre prakse po pojedinim problemskim oblastima i identificiranim preprekama za efikasnu implementaciju ZZDBiH iz perspektive sudske zaštite. Zemlje koje su uključene u komparativno istraživanje prije svega su zemlje Evropske unije i zemlje regiona koje dijele naše probleme. Dodatni zanimljivi slučajevi su također uključeni ukoliko je to zahtijevala analiza specifičnih pitanja obuhvaćenih ovom studijom. Na osnovu identifikacije i analize izazova i problema koji su se već pojavili u procesuiranju slučajeva diskriminacije pred sudovima u Bosni i Hercegovini, te na osnovu kontekstualizirane analize aktualnih zakonskih rješenja u Bosni i Hercegovini i komparativnih iskustava, nastojali smo doći do preporuka o tome kako unaprijediti efikasnost sudske zaštite žrtava diskriminacije u Bosni i Hercegovini. Ovaj izvještaj svakako nije iscrpan i sveobuhvatan, ali jeste fokusiran na ključne probleme koje smo, na osnovu dostupnih izvora – a prije svega prvih antidiskriminacijskih sudskih predmeta – identificirali u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini. Naravno, nadamo se da će naredna istraživanja posvetiti dužnu pažnju i onim aspektima sudske zaštite od diskriminacije kojima se, zbog konceptualnih i tehničkih ograničenja, nismo mogli baviti u ovoj studiji. Analizu smo koncipirali i prezentirali u skladu sa pojedinim stadijima postupka – od prepoznavanja i prijave diskriminacije do pravosnažne presude. Nakon uvodnih razmatranja o sudskoj zaštiti od diskriminacije u Bosni i Hercegovini, izvještaj se bavi analizom pojedinih specifičnih elemenata ovog vida zaštite i s njima povezanim karakterističnim problemima, te završava zaključnim razmatranjima i preporukama usmjerenim ka njihovom eliminiranju.

More...
Unused Potential: The Role and Importance of Non-Governmental Organizations in Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina
0.00 €

Unused Potential: The Role and Importance of Non-Governmental Organizations in Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina

Unused Potential: The Role and Importance of Non-Governmental Organizations in Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina

Author(s): Boris Topić / Language(s): English

Keywords: BiH; discrimination; protection; NGO; civil society; role; importance;

The Law on the Prohibition of Discrimination BiH, inter alia, allows non-governmental organisations (NGOs) in BiH to provide support to victims of discrimination by participating in judicial proceedings on behalf of plaintiff and, for the purpose of abstract protection of victims of discrimination, by filing a collective lawsuit. Although the antidiscrimination law has already been in force for three years, the number of proceedings instigated under this Law is very low, and the participation of NGOs in its implementation is practically negligible. The obstacles preventing NGOs in engaging more actively in antidiscrimination proceedings are partly the result of the legal provisions themselves, but are primarily the consequence of certain practical problems, such as: the lack of stimulating environment for the participation of NGOs in judicial proceedings, the lack of financial and human resources and the technical problem of the lack of records on instigated proceedings.

More...
Unused Potential: The Role and Importance of Non-Governmental Organizations in Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina
0.00 €

Unused Potential: The Role and Importance of Non-Governmental Organizations in Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina

Neiskorišteni potencijal: uloga i značaj nevladinih organizacija u zaštiti od diskriminacije u Bosni i Hercegovini

Author(s): Boris Topić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; discrimination; protection; NGO; civil society; role; importance;

Zakonom o zabrani diskriminacije BiH nevladine organizacije (NVO), između ostalog, su ovlaštene da pruže podršku žrtvama diskriminacije uključujući se u sudski postupak na strani tuženog, kao i da u cilju apstraktne zaštite žrtava diskriminacije podnesu kolektivne tužbe. Iako je antidiskriminacioni zakon na snazi već tri godine, broj postupaka povodom ovog zakona je vrlo mali, a ušešće NVO-a u njegovom provođenju gotovo zanemarivo. Prepreke koje sprečavaju nevladine organizacije da se aktivnije uključe u postupke za zaštitu diskriminacije se djelimično odnose i na sama zakonska rješenja, ali, prije svega, na određene praktične probleme kao što su: nepostojanje poticajnog okruženja za učestvovanje NVO-a u sudskim postupcima, nedostatak finansijskih i kadrovskih resursa i tehnički problem nepostojanja evidencija o pokrenutim postupcima.

More...
The Ombudsman in The System of Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina: Situation Analysis and Characteristic Problems
0.00 €

The Ombudsman in The System of Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina: Situation Analysis and Characteristic Problems

The Ombudsman in The System of Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina: Situation Analysis and Characteristic Problems

Author(s): Not Specified Author / Language(s): English

Keywords: BiH; Ombudsman institution; human rights; discrimination; protection; situation analysis;

The Law on the Prohibition of Discrimination of Bosnia and Herzegovina defines the Institution of Human Rights Ombudsman of Bosnia and Herzegovina as a central institution for protection against discrimination. However, the existing anti-discrimination mechanism provided for in the Law on the Prohibition of Discrimination is faced with a number of problems that affect the work of this Institution. The main structural problem relates to insufficient budget available to the Ombudsman of BiH, resulting in the lack of staff. Other problems derive from this circumstance, such as insufficient territorial coverage and accessibility of the Institution, as well as the lack of efficiency, specialisation and expertise in particular areas of discrimination. Moreover, the problems occur in the context of relationship between the courts and this Institution in cases of discrimination resulting from the lack of complementarity between the two. Thus, for example, courts may issue decisions contrary to the recommendations of the Ombudsman of BiH without providing reasoning for taking such action, which negatively affects the principle of legal certainty.

More...
The Ombudsman in The System of Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina: Situation Analysis and Characteristic Problems
0.00 €

The Ombudsman in The System of Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina: Situation Analysis and Characteristic Problems

Ombudsmen u sistemu zaštite od diskriminacije u Bosni i Hercegovini: analiza situacije i karakteristični problemi

Author(s): Not Specified Author / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; Ombudsman institution; human rights; discrimination; protection; situation analysis;

Zakon o zabrani diskriminacije (ZZD) definira Ombudsmena BiH kao centralnu instituciju za zaštitu od diskriminacije. Međutim, u aktuelnom mehanizmu zaštite od diskriminacije propisanom u ZZD-u, javlja se niz problema koji utječu na rad ove institucije. Glavni strukturalni problem se tiče nedovoljnih budžetskih sredstava kojima Ombudsmen BiH raspolaže, što rezultira i manjkom kadra. Takva situacija povlači i druge probleme kao što su nedovoljna teritorijalna rasprostranjenost i dostupnost institucije, te nedovoljna efikasnost, specijalizacija i eksperti za u pojedinim oblastima diskriminacije. Također, problemi se javljaju i u kontekstu odnosa sudova i ove institucije u predmeti ma diskriminacije, utoliko što između njih nije osigurana komplementarnost. Tako npr. sudovi bez posebnog obrazloženja mogu donijeti odluke protivno preporukama Ombudsmena, čime se olako dovodi u pitanje princip pravne sigurnosti .

More...
Unused Potential - The Role and Importance of Non-Governmental Organizations in Protection against Discrimination in Bosnia and Herzegovina
0.00 €

Unused Potential - The Role and Importance of Non-Governmental Organizations in Protection against Discrimination in Bosnia and Herzegovina

Unused Potential - The Role and Importance of Non-Governmental Organizations in Protection against Discrimination in Bosnia and Herzegovina

Author(s): Boris Topić / Language(s): English

Keywords: BiH; discrimination; protection; NGO; civil society; role; importance;

With the passing of the Law on the Prohibition of Discrimination (hereinafter referred to as: LPD) in July 2009, the existing anti-discrimination framework in Bosnia and Herzegovina was supplemented. Thus Bosnia and Herzegovina joined a broad circle of countries trying to ensure the elimination of discrimination by adopting comprehensive anti-discrimination legislation that provides legal protection against discrimination committed both by the state and its bodies and by private persons. This important law, among other things, recognizes the significant role that non-governmental organizations are able to play in the field of combating discrimination by according them, among other things, certain procedural roles in the judicial proceeding for protection against discrimination. In the international and comparative field, one of the most important activities of non-governmental organizations that stands out in the area of combating discrimination is their role in proceedings for protection against discrimination. The reason why organizations of civil society are allowed to participate in proceedings for protection against discrimination basically lies in the fact that suppression of discrimination is a public interest activity and that any well-regulated anti-discrimination system should contain different modalities of participation of non-governmental organizations in proceedings for protection against discrimination. Therefore, we may characterize NGO activities in proceedings for protection against discrimination as a specific form of public interest litigation. Special significance to NGOs in this field, at least in European Union countries, was accorded by directives in the discrimination field, which require, for the purpose of ensuring efficient protection against discrimination, that the states in their judicial systems allow non-governmental organizations to act on behalf of victims of discrimination or in support of these individuals in proceedings for protection against discrimination. These procedural roles of non-governmental organizations are regulated differently in different legal systems. Yet, possible forms of activities of nongovernmental organizations on behalf of the victim that we might single out are filing a lawsuit in the name and on behalf of the victim – i.e. legal representation, the option for a non-governmental organization to appear as co-plaintiff together with the victim or the option to appear as an independent plaintiff with the consent of the victim. In addition, a specific form of action on behalf of victims of discrimination that stands out are activities of non-governmental organizations on filing a collective or group lawsuit. A very important form of support to victims of discrimination in anti-discrimination proceedings is certainly the participation of organizations of civil society as interveners in proceedings on the side of the victim or as friends of the court (amici curiae). Finally, a key contribution of non-governmental organizations in the field of combating discrimination is undoubtedly their role in so-called strategic lawsuits instigated to provide support to the implementation of anti-discrimination laws or to clarify various concepts contained in anti-discrimination legislation. Bearing in mind the above, this report attempts to analyze the existing legislative solutions in light of comparative experience and to point out the obstacles standing in the way of more active engagement of non-governmental organizations in judicial proceedings for protection against discrimination. In addition, the report attempts to offer specific solutions that will additionally motivate nongovernmental organizations to actively use the procedural roles accorded to them by the LPD, in the best interest of victims of discrimination. The report is mainly based on secondary, comparative research focusing on the role, activities and best practice of organizations of civil society in judicial proceedings for protection against discrimination. In addition, relevant legislative solutions related to the procedural role of non-governmental organizations in judicial proceedings for protection against discrimination were analyzed, as well as the first court judgments in discrimination cases in Bosnia and Herzegovina. Analysis of adopted legislative solutions in Bosnia and Herzegovina was performed in light of comparative experiences, primarily experiences of neighboring countries, considering that they share with Bosnia and Herzegovina a similar legal tradition and similar problems, as well as countries of the European Union which Bosnia and Herzegovina is trying to join. The analysis also encompassed other cases when needed to provide answers to specific questions. Finally, available sources on the current situation in the non-governmental sector in Bosnia and Herzegovina were also consulted, with particular focus on organizations working on protection of human rights. In the first section, the report analyzes solutions prescribed by the Law on the Prohibition of Discrimination of Bosnia and Herzegovina pertaining to the procedural role of non-governmental organizations in anti-discrimination proceedings. The second section focuses on obstacles that prevent organizations of civil society from taking a more active part in judicial proceedings for protection against discrimination. Through an overview of comparative experiences, effort is made to point to the most important requirements and criteria for efficient use of the option of participation of non-governmental organizations in antidiscrimination proceedings in Bosnia and Herzegovina. Finally, the concluding observations sum up the observations from the analysis and formulate specific recommendations related to legislative and practical solutions in this field in Bosnia and Herzegovina.

More...
Unused Potential: The Role and Importance of Non-Governmental Organizations in Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina
0.00 €

Unused Potential: The Role and Importance of Non-Governmental Organizations in Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina

Neiskorišteni potencijal: uloga i značaj nevladinih organizacija u zaštiti od diskriminacije u Bosni i Hercegovini

Author(s): Boris Topić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; discrimination; protection; NGO; civil society; role; importance;

Usvajanjem Zakona o zabrani diskriminacije (u daljnjem tekstu: ZZD) u julu 2009. godine dopunjen je postojeći antidiskriminacioni okvir u Bosni i Herce govini. Time se i Bosna i Hercegovina priključila širokom krugu država koje eliminaciju diskriminacije nastoje da obezbijede kroz usvajanje sveobuhvatnog antidiskriminacionog zakonodavstva kojim se omogućava sudska zaštita od diskriminacije počinjene kako od države i njenih organa tako i od privatnih lica. Ovaj značajni zakon, pored ostalog, prepoznaje važnu ulogu koju nevladine organizacije mogu da odigraju na polju borbe protiv diskriminacije priznajući im, između ostalog, i određene procesne uloge u sudskom postupku za zaštitu od diskriminacije. Na međunarodnom i komparativnom planu, kao jedna od najznačajnijih aktivnosti nevladinih organizacija na polju borbe protiv diskriminacije ističe se njihova uloga u postupcima za zaštitu od diskriminacije. Razlog davanja mogućnosti organizacijama civilnog društva da učestvuju u postupcima za zaštitu od diskriminacije, u suštini, leži u činjenici da suzbijanje diskriminacije predstavlja djelatnost od javnog interesa, te da svaki dobro uređen sistem za zaštitu od diskriminacije treba da sadrži različite modalitete učešća nevladinih organizacija u postupcima za zaštitu od diskriminacije. Stoga djelovanje NVO-a u postupcima za zaštitu od diskriminacije možemo označiti kao specifičan vid parničenja u javnom interesu. Poseban značaj NVO-ima u ovom domenu, barem u zemljama Evropske unije, dale su direktive u oblasti diskriminacije, koje od država zahtijevaju da u svojim pravnim sistemima, u cilju obezbjeđivanja što efikasnije zaštite od diskriminacije, omoguće nevladinim organizacijama da djeluju u ime žrtava diskriminacije ili kao podrška ovim osobama u postupcima povodom zaštite od diskriminacije. Ove procesne uloge nevladinih organizacija su različito regulisane u različitim pravnim sistemima. Ipak, kao moguće oblike djelovanja nevladinih organizacija u ime žrtve generalno možemo da izdvojimo podnošenje tužbe u ime i za račun žrtve – dakle, pravno zastupanje, mogućnost pojavljivanja nevladine organizacije kao sutužioca uz žrtvu ili, pak, kao samostalnog nosioca tužbe uz pristanak žrtve. Pored navedenog, kao specifičan način djelovanja za račun žrtava diskriminacije izdvajaju se aktivnosti nevladinih organizacija u pravcu podnošenja kolektivne ili grupne tužbe. Veoma važan oblik podrške žrtvama diskriminacije u postupcima povodom diskriminacije svakako je i učešće organizacija civilnog društva kao umješača u postupku na strani žrtve ili, pak, kao prijatelja suda (amici curiae). Na kraju, jedan od ključnih doprinosa nevladinih organizacija u oblasti borbe protiv diskriminacije nesumnjivo je i njihova uloga u takozvanim strateškim parnicama pokrenutim radi obezbjeđenja podrške implementaciji antidiskriminacionih zakona ili rasvjetljavanju različitih koncepata sadržanih u antidiskriminacionom pravu. Imajući u vidu navedeno, ovaj izvještaj nastoji da analizira postojeća zakonska rješenja u svjetlu komparativnih iskustava te da ukaže na prepreke koje stoje na putu aktivnijem angažmanu nevladinih organizacija u sudskim postupcima za zaštitu od diskriminacije. Pored toga, izvještaj nastoji da ponudi određena rješenja koja bi dodatno motivisala nevladine organizacije da aktivno koriste procesne uloge koje su im dodijeljene ZZD-om, a u najboljem interesu žrtava diskriminacije. Izvještaj je prevashodno zasnovan na sekundarnom, komparativnom istraživanju fokusiranom na ulogu, aktivnosti i najbolju praksu organizacija civilnog društva u sudskom postupku zaštite od diskriminacije. Pored toga, analizirana su relevantna zakonska rješenja koja se tiču procesne uloge nevladinih organizacija u sudskom postupku zaštite od diskriminacije, kao i prve presude u predmetima diskriminacije u Bosni i Hercegovini. Analiza usvojenih zakonskih rješenja u Bosni i Hercegovini je izvršena u svjetlu komparativnih iskustava, prije svega iskustava zemalja u okruženju, s obzirom na to da upravo one sa Bosnom i Hercegovinom dijele sličnu pravnu tradiciju i slične probleme, ali i zemalja Evropske unije kojima se Bosna i Hercegovina nastoji pridružiti. Analiza je obuhvatila i druge slučajeve kada je to bilo potrebno radi odgovora na konkretna pitanja. Na kraju, konsultovani su i dostupni izvori o aktuelnom stanju u nevladinom sektoru u Bosni i Hercegovini, sa posebnim fokusom na organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava. U svom prvom dijelu, ovaj izvještaj analizira rješenja predviđena Zakonom o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine u pogledu procesne uloge nevladinih organizacija u postupku antidiskriminacione zaštite. Drugi dio se fokusira na prepreke koje organizacijama civilnog društva onemogućavaju da se aktivnije uključe u sudske postupke za zaštitu od diskriminacije. Kroz pregled komparativnih iskustava, nastoji se ukazati na najvažnije uslove i kriterije za efikasno korišćenje opcije učešća nevladinih organizacija u postupku antidiskriminacione zaštite u Bosni i Hercegovini. Konačno, u zaključnim razmatranjima sumiraju se zapažanja ove analize te formulišu određene preporuke u pogledu zakonodavnih i praktičnih rješenja u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini.

More...
The Ombudsman in The System of Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina: Situation Analysis and Characteristic Problems
0.00 €

The Ombudsman in The System of Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina: Situation Analysis and Characteristic Problems

The Ombudsman in The System of Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina: Situation Analysis and Characteristic Problems

Author(s): Adrijana Hanušić / Language(s): English

Keywords: BiH; Ombudsman institution; human rights; discrimination; protection; situation analysis;

The Law on the Prohibition of Discrimination of Bosnia and Herzegovina (hereinafter referred to as LPD) accords the Ombudsman of B&H the status of “central institution competent for protection against discrimination” and for that purpose prescribes the establishment of a special department with the sole task of considering cases of alleged discrimination committed by any legal or natural person, in any sphere of life. The law envisions a broad spectrum of competences for the Ombudsman, ranging from promotional activities, through surveys in the field of discrimination, to acting on complaints filed by individuals alleging to be victims of discrimination and taking an active role in misdemeanor proceedings for protection against discrimination. In this regard, the legislative competences of the Ombudsman of B&H in the field of protection against discrimination to large extent conform with international standards relevant for the operation of equality bodies. However, for combating discrimination efficiently it is not enough only to adopt legislative solutions harmonized with these standards. The key is to ensure efficient and proper implementation of the Law, which is currently qualified as poor in Bosnia and Herzegovina, primarily through strengthening institutions that are able to respond to the new important task of anti-discrimination protection accorded to them by the Law and through continuous support to their activities by other key actors. At the same time, in light of some existing legislative innovations, it is important at the earliest possible stage of implementation of the Law to ensure a more precise formulation of certain vague or incomplete provisions which provide the framework for the role of the Ombudsman Institution in the system of anti-discrimination protection, to precisely define and strengthen its concrete competences and conduct on particular issues, as well as to urge its maximum internal engagement in dealing with the problem of discrimination in line with generally accepted standards and obligations. In line with that, the goal of this research, along with providing an overview of international standards and comparative practice related to equality bodies, is to identify some of the obstacles that stand in the way of more efficient fulfilment of the Ombudsman’s role in protection of individuals against discrimination, as well as to offer potential solutions for overcoming them. The report is based on an analysis of the legislative framework, available data on the situation in the field of combating discrimination in practice in B&H (such as relevant statistics, information on the course and outcome of individual cases before the Office of the Ombudsman), analysis of relevant recommendations made by the Ombudsman, and interviews with several competent interlocutors. In addition, a comparative survey was carried out with the aim of identifying examples of good practice related to different problem areas and identified obstacles to efficient implementation on the Law on the Prohibition of Discrimination from the perspective of the Institution of the Ombudsman of B&H. Although the countries included in the comparative survey were defined in advance – using as the basic criterion the existence of an Ombudsman or an equivalent institution in the system of protection against discrimination and aiming to encompass primarily European Union countries and countries in the region that share our problems – additional interesting cases were also included if required by a specific aspect of the survey. In this connection, bearing in mind the still insufficient practice in this field, we focused on analyzing structural conditions and processes in which the Ombudsman of B&H is involved in order to identify the fundamental structural obstacles. Based on contextualized analysis and comparative experience, we produced recommendations on how to advance the position and maximize the contribution of the Ombudsman in efficient implementation of the Law on the Prohibition of Discrimination. Bearing in mind the numerous roles accorded to this institution by the Law, we focused on institutional aspects and on the key competence of the Ombudsman in this field – i.e. on fundamental problems and possible solutions related to acting on individual discrimination complaints. It is important to emphasize that the final draft of this publication was sent to a large number of experts, Institution of the Ombudsman of B&H and Serbian Commissioner for Protection of Equality, as well as to a wide circle of relevant actors in this field. Their comments and suggestions were integrated into the final version of the report. The report is structured as follows: relevant international standards related to ombudsman institutions and equivalent equality bodies are presented first. After these introductory considerations, the position and role of the Institution of the Ombudsman of B&H is briefly presented in the context of the Law on Protection against Discrimination of B&H, specifically focusing on the procedure for individual complaints. The third, key part of the report lays out the fundamental legislative, institutional and procedural problems and obstacles that make it difficult for the Ombudsman of B&H to effectively exercise the function of central institution for protection against discrimination in B&H. Recommendations elaborated in detail and aimed at eliminating the identified problems constitute the closing section of this report.

More...
The Ombudsman in The System of Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina: Situation Analysis and Characteristic Problems
0.00 €

The Ombudsman in The System of Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina: Situation Analysis and Characteristic Problems

Ombudsmen u sistemu zaštite od diskriminacije u Bosni i Hercegovini: analiza situacije i karakteristični problemi

Author(s): Adrijana Hanušić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; Ombudsman institution; human rights; discrimination; protection; situation analysis;

Zakon o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZZD) povjerava Instituciji ombudsmena BiH status “centralne institucije nadležne za zaštitu od diskriminacije” i u tu svrhu predviđa osnivanje posebnog odjela sa isključivim zadatkom razmatranja predmeta navodne diskriminacije koju je poči nilo bilo koje pravno ili fizičko lice i u bilo kojoj oblasti života. Zakon predviđa široku lepezu nadležnosti Ombudsmena, koje sežu od promotivnih aktivnosti, preko istraživanja u oblasti diskriminacije, do postupanja po žalbama pojedinaca koji tvrde da su žrtve diskriminacije i preuzimanja aktivne uloge u prekršajnim postupcima za zaštitu od diskriminacije. U tom smislu, zakonske nadležnosti Ombudsmena BiH u oblasti zaštite od diskriminacije u velikoj mjeri prate me đunarodne standarde relevantne za rad tijela za zaštitu jednakosti. Međutim, za efikasnu borbu protiv diskriminacije nije dovoljno samo usvojiti zakonska rješenja usklađena s tim standardima. Ključno je osigurati efikasnu i pravilnu primjenu Zakona, koja je u Bosni i Hercegovini trenutno ocijenjena slabom, prije svega kroz jačanje institucija koje mogu odgovoriti novom važnom zadatku antidiskriminacijske zaštite koju im je Zakon povjerio i kroz kontinuiranu podršku njihovim aktivnostima od drugih ključnih aktera. Istovremeno, s obzirom na određene zakonske inovacije, u što ranijoj fazi primjene Zakona važno je osigurati i precizniju formulaciju pojedinih nejasnih ili nedorečenih odredaba koje pružaju okvir za ulogu Institucije ombudsmena u sistemu antidiskriminacijske zaštite, precizirati i ojačati njene konkretne ovlasti i način postupanja po pojedinim pitanjima, kao i podstaći njen maksimalan interni angažman u tretiranju problema diskriminacije u skladu sa općeprihvaćenim standardima i obavezama. U skladu s tim, cilj ovog istraživanja jeste da se, uz pregled međunarodnih stan darda i komparativne prakse koji se odnose na tijela za zaštitu jednakosti, identificiraju neke od prepreka koje stoje na putu ka efikasnijem ispunjavanju uloge Institucije ombudsmena u zaštiti pojedinaca od diskriminacije, te ponude potencijalna rješenja za njihovo prevazilaženje. Izvještaj je zasnovan na analizi zakonskog okvira, raspoloživim podacima o trenutnoj situaciji u borbi protiv diskriminacije u Bosni i Hercegovini (kao što su relevantna statistika, informacije o toku i ishodu pojedinih predmeta pred Insti tucijom ombudsmena), analizi relevantnih preporuka Ombudsmena, te na intervjuima sa nekoliko kompetentnih sagovornika. Pored toga, izvršeno je kompa rativno istraživanje koje je imalo za cilj da identificira primjere dobre prakse po pojedinim problemskim oblastima kao i prepreke za efikasnu implementaciju ZZD-a iz perspektive Institucije ombudsmena BiH. Iako su zemlje koje su uključene u komparativno istraživanje bile unaprijed definirane – pri čemu je temeljni kriterij bio postojanje institucije ombudsmena ili ekvivalentne institucije u sistemu zaštite od diskriminacije a istovremeno smo željeli obuhvatiti prije svega zemlje Evropske unije i zemlje regiona koje dijele naše probleme – zanimljivi slučajevi izvan tih okvira također su uključeni ukoliko je to zahtijevao specifični aspekt ovog istraživanja. Pri tome, imajući u vidu još uvijek nedovoljnu praksu u ovoj oblasti, fokusirali smo se na analizu strukturalnih uslova i procesa u koje je Institucija ombudsmena BiH uključena kako bismo identificirali temeljne strukturalne prepreke i, na temelju kontekstualizirane analize i komparativnih iskustava, došli do preporuka o tome kako unaprijediti poziciju i maksimizirati doprinos Ombudsmena u efikas nom provođenju ZZD-a. Također, imajući u vidu brojne uloge koje su ovoj instituciji Zakonom povjerene, fokusirali smo se na institucionalne aspekte, te na ključnu nadležnost Ombudsmena u ovoj oblasti – odnosno na temeljne probleme i moguća rješenja u domenu postupanja po individualnim žalbama u vezi sa diskriminacijom. Važno je naglasiti da je finalni nacrt ove publikacije upućen većem broju eksperata, Instituciji ombudsmena BiH i Povjereniku za zaštitu ravnopravnosti Srbije, te širokom krugu relevantnih aktera u ovoj oblasti. Njihovi komentari i sugestije integrirani su u konačnu verziju izvještaja. Izvještaj je strukturiran na sljedeći način: najprije su predstavljeni relevantni međunarodni standardi koji se odnose na institucije ombudsmena i ekvivalentna tijela za zaštitu jednakosti. Nakon tog uvodnog razmatranja, ukratko je pred stavljena pozicija i uloga Institucije ombudsmena BiH u kontekstu ZZD-a BiH, sa posebnim fokusom na postupak po individualnim žalbama. U trećem, ključnom dijelu izvještaja izloženi su temeljni zakonski, institucionalni i proceduralni problemi i prepreke koji Instituciji ombudsmena BiH otežavaju efikasno obavljanje funkcije centralne institucije za zaštitu od diskriminacije u Bosni i Hercegovini. Detaljno elaborirane preporuke usmjerene na uklanjanje identificiranih problema čine zaključni odjeljak ovog izvještaja.

More...
Public Legal Education in Bosnia and Herzegovina: Overview of Needs, Opportunities, and Capacities
0.00 €

Public Legal Education in Bosnia and Herzegovina: Overview of Needs, Opportunities, and Capacities

Public Legal Education in Bosnia and Herzegovina: Overview of Needs, Opportunities, and Capacities

Author(s): Dženana Hrlović / Language(s): English

Keywords: BiH; education; public legal education; law; needs; opportunities; capacities;

A number of countries in the world have initiated various programs aimed at realization of public legal education (PLE), which may be defined as systemic and continuous dissemination of information about the legal system for purpose of better understanding thereof by the citizens, building confidence in justice institutions, and better coping by the citizens in the maze of legislation, rights, and responsibilities. Education of general public about the legal system offers potentially important contribution to addressing a number of societal problems, especially improvement of the status of various marginalized and vulnerable groups. Thus, for example, the report of the UN General Secretary for 2009 emphasizes the importance of legal education for the poor as one of the necessary conditions in order to create sustainable living and eradicate poverty. This study, completed in the period September – December 2011, confirms that there is considerable need for such educational programs in Bosnia and Herzegovina. Some of the fundamental reasons why PLE is especially relevant for Bosnia and Herzegovina (hereinafter BiH) are the post-conflict, transitional, and reform contexts marked by a myriad of new legal institutes and regulations, as well as the complicated network of judicial and other institutions, and often unclear competences at different levels of organization of the government in Bosnia and Herzegovina. Creating relevant programs for public legal education is especially important for young people who are usually not aware of the legislation that relates to them, or available mechanisms of exercising their rights. Research in other countries demonstrates that it is exactly the young people who are most likely to face a legal problem. In addition, it is important to keep in mind that organizing such programs is especially fitting for a group of young people, given the fact that the formal education system, encompassing the great majority of the young people, may be used for the purpose. The goal of this present research was to assess the nature and scope of current activities in public legal education, with special focus on the youth, as well as the needs and capacities for their development within the specific context of BiH. To that end, a comparative analysis of PLE programs was conducted, mainly based on secondary sources about the programs and activities in this field of public education in Bosnia and Herzegovina, countries of the region, Europe, and beyond. In that context, experiences from Canada, United States of America, and United Kingdom were especially important, for these are the countries where such programs are the most advanced. In addition, the data for assessment was collected through primary research, which included 14 interviews with the representatives of competent ministries and other governmental institutions, as well as international and domestic organizations dealing with these issues at least to a certain extent. With respect to the current situation in the PLE domain, the first thing to highlight is that most of the past efforts in Bosnia and Herzegovina have been directed towards education about human rights, with inconsequential engagement in awareness raising and providing information and knowledge on certain judicial institutions, their powers, and roles they play in the society, as well as the legal rights and responsibilities of citizens. The analysis shows that current efforts towards public legal education in BiH are also insufficient, and that Bosnia and Herzegovina is one of the countries where PLE programs are underdeveloped, though there are also substantial initiatives in this field. Some of the major problems in this domain are weak collaboration between key players, especially governmental and non-governmental sector, and the fact that projects in this area do not sufficiently encompass important aspects of the law and legal system, such as family law, employment and labor rights, social care rights, as well as available mechanisms for protection of rights. Another problem is presented by the lack of appropriate platforms for strategic partnerships between non-governmental sector and justice institutions and other governmental institutions in this area, as well as inadequate integration of PLE segments within the strategic documents of the justice sector and other sectors relevant to certain target groups (e.g. youth strategy at different levels of government). In addition to the above, another problem is presented by inadequate representation of the PLE in formal education, which lacks permanent institutional solution, continuity of education, and of educators in this field. Most of our interlocutors think that a significant problem is presented by the lack of financing or human resources for organization and coordination, as well as for the very implementation of activities aimed at public legal education and information. Implementation of such educational programs for general population is a complex task in any environment because it requires a larger number of participants and communication channels to encompass the broadest population possible. Nonetheless, according to relevant comparative experiences and available literature, in order to fulfill their purpose, PLE programs should reflect five key principles: accessibility (information should be written in plain language, and accessible to all, regardless of obstacles like cultural differences, life in isolated areas etc.), decentralization (forming of networks and partnerships among service providers in PLE at the level of the entire state improves efficiency and encompasses the majority of population), coordination, continuity, and sustainable financing. Of course, different target groups also lend themselves to different options for implementation of PLE programs. In that regard, it is estimated that these educational programs are especially easy to organize for a group of young people given their accessibility through educational institutions, as well as due to the fact that, because of their inexperience, they are exposed to additional risk. Options for development and institutionalization of PLE programs for youth are primarily identified in expansion of the existing PLE elements within the educational system (i.e. primarily civil education subjects) aiming to include as many young people as possible, and education in this field would be implemented even before they start encountering specific legal problems. In that context, it is especially important to address introduction of curriculum contents that develop competences, as well as creating interesting educational programs to entice the interest of this population. However, one should not neglect options for implementation of PLE programs for general population, such as the activities planned in various strategic documents of competent institutions, primarily those operating in the justice sector, or the potential in the domain of PLE offered by legal aid agencies, as well as the coordinated activities by non-governmental organizations. Some of the possible solutions include intensifying activities of relevant departments of various, primarily judicial institutions (e.g. public relations departments) in the domain of PLE or long-term PLE programs implemented through the media, as well as utilizing different educational mechanisms such as seminars, printed materials, free info lines etc. Examples of the best practice in the world have served us as a framework for the analysis, as well as the source of inspiration in formulating proposals for possible future steps in the domain of PLE in Bosnia and Herzegovina. Within such comparative framework, and based on the analysis of accessible sources and practices, as well as the assessment of needs and capacities for enhancement and institutionalization of PLE programs in Bosnia and Herzegovina, the following recommendations were formulated: 1. It is necessary to create an appropriate framework, i.e. strategic documents, for implementation of PLE in Bosnia and Herzegovina. They should adhere to and reflect the five key PLE principles identified, and they are as follows: accessibility, decentralization, coordination, continuity, and sustainable financing. 2. It is necessary to create detailed and long-term PLE programs for the youth in Bosnia and Herzegovina, with a broad scope of topics, and explore options for their institutionalization. An integral part those programs should include continuous evaluation systems, which would ensure that the contents correspond to expressed needs, as well as to changes in the legal system. 3. Necessary steps should be taken towards establishment of a network or partnerships between organizations and institutions that would take active part in implementation of PLE programs. 4. It is necessary to establish an appropriate resource center, where legal professionals, as well as trainers from other professions would be able to obtain required information, training, materials, and whatever they need to conduct various activities and PLE programs. 5. Scarcity of human capacities and resources for implementation of PLE programs could be overcome by establishment of institutional mechanisms to create incentives for legal professionals to volunteer in this field. Another possible solution is to focus the education on future trainers in this field, such as teachers in elementary and secondary schools, activists in various non-governmental organizations, or to engage a number of unemployed lawyers or law students from BiH universities on a voluntary basis in realization of PLE programs.

More...
Public Legal Education in Bosnia and Herzegovina: Overview of Needs, Opportunities, and Capacities
0.00 €

Public Legal Education in Bosnia and Herzegovina: Overview of Needs, Opportunities, and Capacities

Obrazovanje javnosti o pravnom sistemu u Bosni i Hercegovini: Pregled potreba, mogućnosti i kapaciteta

Author(s): Dženana Hrlović / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; education; public legal education; law; needs; opportunities; capacities;

Brojne zemlje u svijetu pokrenule su različite programe usmjerene na obrazovanje javnosti o pravnom sistemu (OJPS), koje se može definirati kao sistemsko i kontinuirano pružanje informacija o pravnom sistemu s ciljem njegovog boljeg razumijevanja od strane građana, stjecanja povjerenja u pravosudne institucije, te boljeg snalaženja građana u labirintima pravnih akata, prava i obaveza. Obrazovanje šire javnosti o pravnom sistemu nudi potencijalno važan doprinos rješavanju brojnih društvenih problema, a naročito poboljšanju položaja različitih marginaliziranih i rizičnih grupa. Tako se, npr., u izvještaju generalnog sekretara UN-a iz 2009. godine posebno naglašava značaj pravnog obrazovanja siromašnih kao jedan od uvjeta neophodnih za kreiranje održive egzistencije i iskorjenjivanje siromaštva. Ova studija, realizirana u periodu septembar – decembar 2011. godine, potvrđuje da postoji značajna potreba za provođenjem ovakvih obrazovnih programa u Bosni i Hercegovini. Neki od temeljnih razloga za posebnu relevantnost programa OJPS-a u Bosni i Hercegovini su postkonfliktni, tranzicijski i reformski kontekst obilježen mnoštvom novih pravnih instituta i propisa, kao i komplicirana mreža pravosudnih i drugih relevantnih institucija, te često nejasne nadležnosti na različitim nivoima organizacije vlasti u Bosni i Hercegovini. Kreiranje odgovarajućih programa obrazovanja javnosti o pravnom sistemu posebno je značajno za mlade ljude, koji najčešće ne poznaju zakonske propise koji se na njih odnose, kao ni mehanizme za ostvarivanje njihovih prava. Istraživanja u drugim zemljama pokazuju kako upravo za mlade ljude postoji veća vjerovatnoća da će biti suočeni sa nekim pravnim problemom. Pored toga, važno je imati na umu i činjenicu da je organiziranje ovakvih programa posebno pogodno za grupu mladih ljudi s obzirom na to da se u tu svrhu može koristiti sistem formalnog obrazovanja, kojim je velika većina obuhvaćena. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti prirodu i obim trenutnih aktivnosti na obrazovanju javnosti o pravnom sistemu, sa posebnim fokusom na mlade, ali i potrebe i kapacitete za njihov razvoj u specifičnom kontekstu Bosne i Hercegovine. U nastojanju da se taj cilj ostvari, izvršena je komparativna analiza programa OJPS-a, uglavnom zasnovana na sekundarnim izvorima informacija o programima i aktivnostima u ovom području obrazovanja javnosti u Bosni i Hercegovini, zemljama regiona, Evrope, ali i šire. Od posebnog značaja u tom kontekstu bila su iskustva iz Kanade, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva, kao zemalja u kojima su ovi programi najbolje razvijeni. Također, podaci za procjenu prikupljeni su i primarnim istraživanjem, koje je obuhvatilo ukupno 14 intervjua sa predstavnicima nadležnih ministarstava i drugih državnih institucija, ali i međunarodnih i domaćih organizacija koje se, barem u određenoj mjeri, bave ovim pitanjima. Kada je riječ o aktuelnoj situaciji u domenu OJPS-a, najprije treba istaći da je većina dosadašnjih nastojanja u Bosni i Hercegovini bila usmjerena na educiranje o ljudskim pravima, sa neznatnim angažmanom na podizanju svijesti, te pružanju informacija i znanja o pojedinim pravosudnim institucijama i funkcijama, njihovim nadležnostima i ulogama koje imaju u funkcioniranju društva, kao i zakonskim pravima i obavezama građana. Rezultati analize pokazuju i da trenutna nastojanja usmjerena na obrazovanje bosanskohercegovačke javnosti o pravnom sistemu nisu dovoljna, te da se Bosna i Hercegovina može ubrojati u red zemalja u kojima su programi OJPS-a slabo razvijeni, iako postoji nezanemariv broj inicijativa u ovoj oblasti. Neki od najznačajnijih problema u ovom domenu jesu slaba saradnja između ključnih aktera, naročito vladinog i nevladinog sektora, te činjenica da projektima u ovoj oblasti nisu dovoljno obuhvaćeni značajni aspekti prava i pravnog sistema, poput porodičnog prava, prava iz oblasti zapošljavanja i radnih odnosa, prava iz oblasti socijalne zaštite, ali i dostupnih mehanizama za zaštitu prava. Problem predstavlja i nepostojanje odgovarajućih platformi za strateška partnerstva nevladinog sektora i pravosudnih i drugih državnih institucija u ovoj oblasti, kao i nedovoljno uključivanje segmenta OJPS-a u strateške dokumente u sektoru pravosuđa i drugim sektorima relevantnim za pojedine ciljne grupe (kao što su, npr., strategije za mlade na različitim nivoima vlasti). Osim navedenog, problem je i nedovoljno prisustvo OJPS-a u formalnom obrazovanju, gdje u pravilu nedostaju trajno institucionalno rješenje, kontinuitet obrazovanja i stručni edukatori u ovoj oblasti. Većina naših sagovornika značajnim problemom smatra i nedostatak finansijskih sredstava i ljudskih kapaciteta kako za organizaciju i koordinaciju, tako i za samo provođenje aktivnosti usmjerenih na informiranje i obrazovanje javnosti o pravnom sistemu. Provođenje ovakvih obrazovnih programa za opću je populaciju u svim sredinama složen zadatak s obzirom na to da on zahtijeva uključivanje većeg broja aktera i kanala komunikacije kako bi se programom obuhvatila što šira populacija. Ipak, prema relevantnim komparativnim iskustvima i literaturi, programi OJPS-a, da bi ispunili svoju svrhu, trebaju reflektirati pet ključnih principa: dostupnost (informacije trebaju biti napisane jednostavnim jezikom, te pristupačne svima bez obzira na prepreke poput kulturalnih razlika, života u izoliranom području itd.), decentralizaciju (formiranjem mreža i partnerstava pružalaca usluga OJPS-a na nivou cijele države unapređuje se efikasnost i obuhvata veći dio populacije), koordinaciju, kontinuitet i održivo finansiranje. Naravno, različite ciljne grupe nude i različite mogućnosti za provođenje programa OJPS-a. U tom smislu, procjenjuje se da je ove obrazovne programe posebno jednostavno organizirati za grupu mladih ljudi s obzirom na njihovu laku dostupnost kroz obrazovne institucije, ali i zbog činjenice da su, usljed neiskustva, izloženi dodatnim rizicima. Mogućnosti za razvoj i institucionalizaciju programa OJPS-a za mlade ponajprije se ogledaju u proširivanju postojećih elemenata OJPS-a unutar obrazovnog sistema (odnosno, prvenstveno, predmeta građansko obrazovanje) s ciljem obuhvatanja što većeg broja mladih ljudi, a obrazovanje u ovoj oblasti realiziralo bi se i prije nego se oni počnu susretati sa konkretnim pravnim problemima. U tom kontekstu, posebno je važno obratiti pažnju na uvođenje sadržaja koji bi razvijali kompetencije, ali i na kreiranje zanimljivih edukativnih programa koji bi izazvali interes ove populacije. Ipak, ne treba zanemariti ni opcije za realizaciju programa OJPS-a za opću populaciju, poput aktivnosti predviđenih različitim strateškim dokumentima nadležnih institucija, prije svega onih u oblasti pravosuđa, ili pak potencijal koji u domenu OJPS-a mogu ponuditi službe za besplatnu pravnu pomoć, te koordinirane aktivnosti nevladinih organizacija. Neka od mogućih rješenja su i intenziviranje aktivnosti relevantnih odjela različitih, prvenstveno pravosudnih, institucija (npr. službi za odnose sa javnošću) u domenu OJPS-a ili dugoročni programi OJPSa realizirani putem medija, ali i korištenje različitih mehanizama edukacije poput seminara, štampanih materijala, besplatnih informativnih linija itd. Primjeri najbolje prakse u svijetu poslužili su nam kao okvir za analizu, ali i kao izvor inspiracije za formuliranje prijedloga mogućih daljnjih koraka u domenu OJPS-a u Bosni i Hercegovini. U takvom komparativnom okviru, a na osnovu analize dostupnih izvora i praksi, te procjene potreba i mogućnosti za snažniji razvoj i institucionalizaciju programa OJPS-a u Bosni i Hercegovini, formulirane su slijedeće preporuke: 1. Potrebno je kreirati odgovarajući okvir, odnosno strateške dokumente, za provođenje OJPS-a u Bosni i Hercegovini. Oni bi trebali uvažavati i reflektirati pet identificiranih ključnih principa OJPS-a, a to su: dostupnost, decentralizacija, koordinacija, kontinuitet i održivo finansiranje. 2. Potrebno je kreirati detaljne i dugoročne programe OJPS-a za mlade u Bosni i Hercegovini, sa širokim rasponom tema, te ispitati opcije za njihovu institucionalizaciju. Sastavni dio tih programa trebali bi biti i sistemi kontinuirane evaluacije, kojima bi se osiguralo da sadržaji prate iskazane potrebe, ali i promjene u pravnom sistemu. 3. Potrebno je poduzeti neophodne korake u pravcu uspostavljanja mreže ili partnerstva organizacija i institucija koje bi aktivno bile uključene u provođenje programa OJPS-a. 4. Potrebno je kreirati odgovarajući resursni centar, u kojem će pravni profesionalci, ali i edukatori iz drugih profesija moći dobiti potrebne informacije, treninge, materijale i sve što im je potrebno za provođenje različitih aktivnosti i programa OJPS-a. 5. Nedostatak ljudskih kapaciteta i resursa za provođenje programa OJPS-a mogao bi se prevazići uspostavljanjem institucionalnih mehanizama kojima bi se pravosudni profesionalci motivirali za volonterski rad u ovom području. Moguće je rješenje i to da se edukacija posebno usmjeri na buduće edukatore u ovoj oblasti, poput nastavnika u osnovnim i srednjim školama, aktivista različitih nevladinih organizacija ili da se u realizaciji programa OJPS-a na volonterskoj osnovi angažira i jedan broj nezaposlenih pravnika ili studenata pravnih fakulteta u Bosni i Hercegovini.

More...
How to Reform The House of Peoples of The Parliamentary Assembly of BiH?
0.00 €

How to Reform The House of Peoples of The Parliamentary Assembly of BiH?

Kako reformirati dom naroda parlamentarne skupštine BiH? Izazovi izvršenja presude u predmetu Sejdić i Finci protiv BiH

Author(s): Nenad Stojanović,Edin Hodžić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; parliamentary assembly; house of peoples; reform; minorities;

U reformiranju Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH, u skladu s presudom Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci protiv Bosne i Hercegovine, svakako se može slijediti ili model Doma naroda Parlamenta Federacije BiH ili Vijeća naroda Republike Srpske. Formula je naizgled jednostavna: ako je impertiv zadržavanje postojećih nadležnoti ovog tijela zakonodavne vlasti Bosne i Hercegovine, onda je nužno da on, poput Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, bude otvoren i za delegate iz kategorije „ostalih”. Ako se, pak, želi zadržati njegova trenutna struktura i uloga doma konstuvnih naroda, onda je nužno reduciranje njegovih nadležnosti po modelu Vijeća naroda Republike Srpske. No, i u tim varijantama reforme prisutne su mnoge nedoumice, uključujući i pitanje izbora delegata iz svih konstitutivnih naroda u oba entiteta i problem izbora, pozicije i uloge delegata iz reda „ostalih“ u reformiranom Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH.

More...
Political Participation of National Minorities in Local Governance in Bosnia and Herzegovina: State of the Art, Prospects and Ways Forward
0.00 €

Political Participation of National Minorities in Local Governance in Bosnia and Herzegovina: State of the Art, Prospects and Ways Forward

Political Participation of National Minorities in Local Governance in Bosnia and Herzegovina: State of the Art, Prospects and Ways Forward

Author(s): Edin Hodžić / Language(s): English

Keywords: BiH; political participation; minorities; Constitution; representation of minorities;

The issue of participation of members of national minorities, as part of the constitutional category of “Others”, in the political and public life of Bosnia and Herzegovina (BiH) has been a recurring topic of concern of international organizations and institutions. As these international actors eloquently show, ethnic power-sharing arrangements related to the elaborate mechanisms of collective political equality of the three dominant ethnic groups in the state (Serbs, Croats and Bosniaks - constitutionally termed as constituent peoples) have been one of the main obstacles to equal participation of members of national minorities and other persons not belonging to constituent peoples in public affairs. Discrimination and exclusion of the heterogeneous constitutional category of “Others” in BiH, including persons belonging to national minorities, indeed takes place in a variety of institutions and settings. The most cited example of exclusion of minority ethno-cultural groups from public affairs is the ethnically exclusivist Constitution of BiH, which prevents, inter alia, persons belonging to minorities from being elected to the three-member Bosnian Presidency and delegated to the upper chamber of the Bosnian Parliament. However, these explicit, constitutionally entrenched mechanisms of exclusion seem to have completely obscured the more complex and subtle ones operating at the level of laws and policies related to decision-making processes at the local, municipal level. While such exclusion of “Others” is a matter of discrimination, the exclusion from political life of one category from this heterogeneous group – national minorities – is a violation of another important right – the right of persons belonging to minorities to participate in public affairs, in accordance with the more recent international minority rights instruments. Namely, during the last decade of the past century, new international group and minority rights instruments have been devised, recognizing and affirming the identity and status of minorities in national constitutional and political systems. A particularly important, even ground-breaking feature of these new international legal developments is the explicit recognition of the right of minorities to participate in public affairs. This new standard of political participation of minorities is formulated as them having a say in public “matters affecting them”. Based on these new standards, regional human rights institutions - most notably, the Advisory Committee (hereinafter AC) on the Framework Convention for the Protection of National Minorities (hereinafter FCNM) have interpreted the minority right to collective political participation as a rather “strong” right and started implementing it in unqualified terms, translating the minority cultural identity directly into the political plane. This is somewhat surprising, as even the more optimistic experts have initially been skeptical of the potential and reach of the FCNM, not least because its status as a framework convention. However, as some influential commentators have argued, the AC on the FCNM has proven to be very successful in ensuring collective political participation of minorities in accordance with the relevant provisions of this instrument. State reports and the opinions of the AC issued under FCNM, as well as various other policy documents of European institutions, suggest that the concept of political participation of minorities already has deep roots in the pan-European polity. Effective participation of minorities in public affairs is a broad concept. First, it can be interpreted as participation in a narrow sense: having representatives in elected bodies at different levels of governance, in the executive, or in advisory bodies, committees or public councils. Participation can also mean membership in “semi-state bodies, such as chambers of commerce and industry, in bodies representing agriculture and labor, in social insurance bodies, in trade unions, employers’ unions and tripartite bodies, and in boards of public broadcasting companies.” Additionally, participation in public affairs can include various forms of autonomy, ranging from territorial and federal arrangements to cultural autonomy. The practice of the AC on the FCNM, however, has shown that the focus is mostly placed on representation of minorities in elected bodies and on various forms of consultation, whereas mechanisms of participation in the executive, public administration, judicial and other bodies are almost neglected. In its last Opinion on BiH, the AC on the FCNM has confirmed that this dual avenue of representation and consultation of minorities at different levels of governance has not been adequately entrenched in the political system and practice of BiH. This research project examines precisely how this important emerging right plays out in the complex legal system of BiH and the equally complex decision-making practice in the country, focusing on the local level of governance. In other words, this study examines mechanisms of inclusion and exclusion of minorities in decision-making processes at the level of municipal governance. It is important to note that even persons belonging to constituent peoples can also in certain (sub-national) contexts be in minority situations and as such be considered minorities for the purpose of international minority rights instruments. However, according to the BiH Law on the Protection of Rights of Persons Belonging to National Minorities, a minority is defined as “part of the population-citizens of BiH who do not belong to any of the three constituent peoples, and is composed of persons of the same or similar ethnic origin, the same or similar tradition, custom, belief, language, culture and spirituality, and closely related history and other traits.” This research project focuses on national minorities in the latter sense only. The structure of the study is as follows: first, the conceptual and international legal framework is briefly elaborated. Following these introductory considerations, we examine both the legal framework and the practice of participation of persons belonging to minorities in decision-making at the local level in BiH. Although political representation and consultation mechanisms are treated separately, and in different chapters of the study, we are aware of the interconnections between the two mechanisms, which figurate prominently throughout the study.

More...
Political Participation of National Minorities in Local Governance in Bosnia and Herzegovina: State of the Art, Prospects and Ways Forward
0.00 €

Political Participation of National Minorities in Local Governance in Bosnia and Herzegovina: State of the Art, Prospects and Ways Forward

Politička participacija nacionalnih manjina u lokalnoj vlasti u BiH: aktuelno stanje, perspektive i putevi napretka

Author(s): Edin Hodžić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; political participation; minorities; Constitution; representation of minorities;

Pitanje participacije pripadnika nacionalnih manjina, kao dijela ustavne kategorije ’ostalih’, u političkom i javnom životu Bosne i Hercegovine (BiH), redovno izaziva zabrinutost međunarodnih organizacija i institucija. Kako ovi međunarodni akteri rječito navode, etnička raspodjela vlasti kroz složene mehanizme kolektivne političke jednakosti tri dominantne etničke grupe u državi (Srba, Hrvata i Bošnjaka – koji se u Ustavu nazivaju konstitutivnim narodima) jedna je od glavnih prepreka za ravnopravnu participaciju u javnim poslovima pripadnika nacionalnih manjina i drugih osoba koje ne pripadaju konstitutivnim narodima. Diskriminacija i isključenost heterogene ustavne kategorije ’ostalih’ u BiH, koja uključuje i pripadnike nacionalnih manjina, zaista su evidentni u različitim institucijama i oblastima. Primjer isključenosti manjinskih etnokulturnih grupa iz javnih poslova koji se najčešće spominje jeste ekskluzivno etnički koncipiran Ustav Bosne i Hercegovine, koji, između ostalog, sprječava izbor pripadnika manjina u tročlano Predsjedništvo BiH i njihovo delegiranje u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Međutim, čini se da su ove izričite mehanizme isključenosti koji su ugrađeni u Ustav potpuno zasjenili složeniji i suptilniji mehanizmi na nivou zakona i politika koji se odnose na postupke donošenja odluka na lokalnom, općinskom nivou. Iako takva isključenost ’ostalih’ zasigurno predstavlja diskriminaciju, isključenost iz političkog života jedne kategorije iz ove heterogene grupe – kategorije nacionalnih manjina – predstavlja kršenje drugog važnog prava – prava pripadnika nacionalnih manjina da učestvuju u političkom životu, u skladu s novijim međunarodnim instrumentima manjinskih prava. Naime, tokom posljednje decenije prošlog vijeka, doneseni su novi međunarodni instrumenti grupnih i manjinskih prava, kojima se priznaje i potvrđuje identitet i status manjina u nacionalnim ustavnim i političkim sistemima. Iznimno važna, čak prijelomna osobina ovih novih međunarodnih pravnih standarda jest izričito priznanje prava manjina da učestvuju u javnim poslovima. Ovaj novi standard političke participacije manjina formuliran je kao njihovo pravo da se očituju o javnim „pitanjima koja ih se tiču”. Na osnovu ovih novih standarda, regionalne institucije za ljudska prava, među njima prvenstveno Savjetodavni odbor (u daljnjem tekstu: SO) za Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina (u daljnjem tekstu: Okvirna konvencija), su interpretirali pravo manjina na kolektivnu političku participaciju kao prilično „snažno” pravo, koje su stoga počele primjenjivati bezuvjetno, prenoseći manjinski kulturni identitet direktno u domen politike. Ovo je donekle iznenađujuće, jer su čak i optimističniji stručnjaci isprva bili skeptični u pogledu mogućnosti i dometa Okvirne konvencije, između ostalog, zbog njenog statusa okvirnog međunarodnog instrumenta. Međutim, kako tvrde pojedini utjecajni komentatori, SO za Okvirnu konvenciju pokazao se veoma uspješnim u osiguranju kolektivne političke participacije manjina u skladu sa odgovarajućim odredbama ovog instrumenta. Državni izvještaji i mišljenja SO u kontekstu okvirne konvencije, kao i razni drugi politički dokumenti evropskih institucija, sugeriraju da se koncept političke participacije manjina već duboko ukorijenio u panevropski političko-pravni poredak. Efikasna participacija manjina u javnim poslovima širok je koncept. Prvo, ona se može tumačiti kao participacija u užem smislu, kao postojanje predstavnika u izabranim tijelima na različitim nivoima vlasti, u izvršnim organima, ili u savjetodavnim tijelima, odborima i javnim vijećima. Participacija također može značiti članstvo u „poludržavnim tijelima, kao što su privredne i industrijske komore, u tijelima koja predstavljaju privredu i rad, u tijelima socijalnog osiguranja, u sindikatima, udruženjima poslodavaca i tripartitnim tijelima, te u odborima javnih radiotelevizijskih preduzeća”. Pored toga, participacija u javnim poslovima može obuhvatati različite oblike autonomije – od teritorijalnih i federalnih aranžmana do kulturne autonomije. Praksa SO za Okvirnu konvenciju, međutim, pokazuje da je pažnja ponajviše usmjerena na predstavljanje manjina u izabranim tijelima i u različitim oblicima konsultacija, dok su mehanizmi participacije u izvršnoj vlasti, u javnoj upravi, te u pravosudnim i drugim organima gotovo zanemareni. U svom posljednjem Mišljenju o Bosni i Hercegovini, Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju potvrdio je da ovaj dvostruki mehanizam predstavljanja i konsultacija s manjinama na različitim nivoima vlasti nije na odgovarajući način zaživio u političkom sistemu i praksi u Bosni i Hercegovini. U ovom istraživačkom projektu upravo se istražuje koliko se ovo važno pravo koje se razvija provodi u složenom pravnom sistemu Bosne i Hercegovine i u podjednako složenoj praksi odlučivanja u državi, s fokusom na lokalni nivo vlasti. Drugim riječima, u ovoj studiji se istražuju mehanizmi isključenosti i uključenosti manjina u postupke odlučivanja na nivou općinskih vlasti. Važno je istaći da se čak i pripadnici konstitutivnih naroda u određenom kontekstu (tj. u pojedinim dijelovima države) mogu nalaziti u situaciji manjine i da se kao takvi mogu smatrati manjinama u smislu međunarodnih instrumenata manjinskih prava. Međutim, prema Zakonu o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina BiH, manjina je definirana kao „dio stanovništva – državljana BiH koji ne pripadaju nijednom od tri konstitutivna naroda, a sačinjavaju je ljudi istog ili sličnog etničkog porijekla, iste ili slične tradicije, običaja, vjerovanja, jezika, kulture i duhovnosti i bliske ili srodne povijesti i drugih obilježja”. Ovaj istraživački projekat bavi se nacionalnim manjinama samo u ovom drugom smislu. U strukturi ove studije, najprije je ukratko izložen konceptualni i međunarodnopravni okvir. Nakon ovih uvodnih razmatranja, istražujemo pravni okvir, kao i praksu participacije pripadnika manjina u odlučivanju na lokalnom nivou u BiH. Iako su političko predstavljanje i mehanizmi konsultacija analizirani odvojeno, i u različitim poglavljima, svjesni smo međusobne povezanosti ova dva mehanizma, koji se prepliću kroz cijelu studiju.

More...
Political Participation of National Minorities: Standards and State Practice in the Implementation of Article 15 of the Council of Europe’s Framework Convention for the Protection of National Minorities
0.00 €

Political Participation of National Minorities: Standards and State Practice in the Implementation of Article 15 of the Council of Europe’s Framework Convention for the Protection of National Minorities

Political Participation of National Minorities: Standards and State Practice in the Implementation of Article 15 of the Council of Europe’s Framework Convention for the Protection of National Minorities

Author(s): Kiran Auerbach / Language(s): English

Keywords: BiH; minorities; political participation; political representation of minorities; Constitution; Article 15;

In the European context, the Council of Europe’s Framework Convention for the Protection of National Minorities (hereinafter: Framework Convention or FCNM) from 1998 is the chief treaty dealing with minority rights, and it has been adopted by more than forty state parties across the continent. The Framework Convention deals with the subject of participation of national minorities in public affairs as part of Article 15; however, the text itself is ambiguous and offers little guidance on its practical implementation. In response to the growing recognition of participation in public affairs as an important aspect of minority rights, in 2008 the Advisory Committee on the Framework Convention for the Protection of National Minorities (hereinafter Advisory Committee or AC) - the expert body that monitors the implementation of the Convention - issued a detailed commentary. This Commentary on the Effective Participation of Persons Belonging to National Minorities in Cultural, Social and Economic Life and in Public Affairs offers its interpretation of fundamental standards for the realization of Article 15, reflecting its findings from the state reporting procedure. The Advisory Committee has without doubt made valuable contributions to the awareness of minority participation in decision-making and to the establishment of standards in this area. This report analyzes both its Commentary and the most current reporting cycles from each state party to the Framework Convention in order to elucidate the meaning of effective participation in decision-making and to identify models of best practice. As a framework encapsulating institutional mechanisms of participation and common issues that must be taken into consideration in designing them, the report looks at coordination between the mechanisms and on different levels of governance, including the local level, which has been prone to neglect in most of the relevant scholarship. Apart from its general purpose, the report particularly intends to promote and offer guidance for implementing minority inclusive governance in Bosnia and Herzegovina and other Balkan states. This latter dimension of orientation of this report is due to the often noted lack of understanding of the concept of political participation of minorities and often uncertain and winding routes towards truly multicultural governance that these states, to varying extents, are currently taking. The analysis also recognizes two factors that affect the work of the Advisory Committee in standard-setting and evaluating state practice. The first is the broad margin of appreciation afforded to state parties in designing systems of minority political participation as well as the individualized approach of the Advisory Committee, which takes contextual specificities (e.g. current level of minority inclusion, historical and socio-political factors) into account when evaluating these systems. The second factor is the Advisory Committee’s limited mandate, as the agenda of the reporting procedure is for the most part set up by the state parties themselves: the AC relies on the cooperation of states and lacks an enforcement mechanism to ensure compliance with its recommendations. This study therefore investigates the impact of these factors on standard-setting and on its individual opinions on state parties’ implementation of minority political participation. It incorporates illustrative examples from the state reporting procedure to highlight and further elucidate standards; however the analysis also aims to quell some of the optimism towards the AC’s work in light of noticeable gaps, influenced in part by the limitations to its mandate. Following the introductory section, Chapter 1 examines criteria commonly used by states to determine the existence of national minorities under domestic law against the AC’s prescriptions. The very term “national minority” is a primary example of the margin of appreciation, as there exists no common, universally accepted definition in the Convention. Despite this leeway, the AC stipulates basic principles by which state parties should abide; namely, this means maintaining an inclusive and flexible approach in granting national minority status. Arbitrary exclusion or differentiation between groups based on ancestral presence in a country, territorial ties to a geographic area, and numerical size are seen as unjustified by the AC. Importantly, it also insists that citizenship should not be grounds on which to exclude persons belonging to national minorities (although few states have incorporated this principle), as many articles of the FCNM, including Article 15, do not require a citizenship dimension. In particular, the AC is resolute that citizenship should not be a requirement to vote or run for office on local and regional levels. The findings of this section resound in subsequent chapters of the report, as official recognition as a national minority is directly linked to entitlements to special participatory rights reserved for persons belonging to national minorities. The next chapter analyzes the tripartite institutional structure of minority participation in political affairs. This includes representation in elected positions such as in parliament and local councils; consultative or advisory bodies; and employment in public administration. Representation in elected bodies and positions is generally the most direct means for minority representatives to take an active part in decision-making. Some of the principal measures that may be used to increase the representation of national minorities in elected bodies include allowing minority-specific political parties, electoral designs with separate voting lists, threshold exemptions, quotas and reserved seats, and special voting rights such as minority veto powers. Consultative bodies are another institutional mechanism, serving as forums where minority representatives may engage in dialogue with each other and governmental authorities. These bodies have an advisory function and may initiate and amend legislation affecting national minorities. Employment in public administration is another means of including minorities in public affairs, and the recruitment of national minorities has significant implications on raising general awareness of minorities in the state amongst majority and minority populations, and inspiring trust in government institutions from persons belonging to national minorities. Beyond these three principal mechanisms, the AC calls on specialized governmental bodies within the executive, such as ministries or departments for minority rights, to coordinate, monitor, and mainstream minority issues on all levels of governance. Specialized governmental bodies are tasked with coordinating a state’s policy towards national minorities and are in charge of monitoring implementation and results, as well as liaising with minority representatives, minority organizations, and relevant bodies where minorities participate in order to facilitate communication. In this sense, specialized governmental bodies mainstream minority issues throughout the entire institutional framework and state apparatus. Lastly, decentralized forms of government such as regional autonomy and self-government can be a useful means to give national minorities control over their interests, especially on local and regional levels. The second part of Chapter 2 elaborates upon overlapping issues concerning the effectiveness of the institutional mechanisms. This includes the legitimacy and pluralism of national minority representatives and additional interlocutors (such as relevant NGO representatives, scholars, or other experts) to advocate on behalf of persons belonging to national minorities; the range of issues beyond culture, education, and language in which representatives may be involved in decision-making, including budget allocation; their impact and voice in decision-making, which highlights the importance of being able to substantively participate as opposed to having a mere presence in governmental bodies; and mainstreaming minority issues into state policies and governmental institutions. These issues form the core standards of participation and must be incorporated into the structure of a state’s institutional framework to ensure that participatory mechanisms have the effect of empowering persons belonging to national minorities to participate in decision-making. These standards are then questioned in Chapter 3, as the study evaluates the consistency of the Advisory Committee's performance. One foremost gap is the disjointedness between explicit criticisms and amorphous recommendations that the AC issues in its opinions. Chapter 3 links the two previously-mentioned factors - margin of appreciation and individualized approach; limited mandate and reactive approach - to account for some of this disparity. Observations of additional gaps are also explored, including: common criticisms towards states with different practices; inconsistencies and leniency; promising alternative methods for coordination and mainstreaming of minority policy displayed by selected states that contrast with the prescriptions of the AC’s own Commentary; and inconsistencies in the Advisory Committee’s reaction towards trade-offs whereby a state party displays unequal development in the three types of participatory institutions or in different levels of governance.

More...
Political Participation of National Minorities: Standards and State Practice in the Implementation of Article 15 of the Council of Europe’s Framework Convention for the Protection of National Minorities
0.00 €

Political Participation of National Minorities: Standards and State Practice in the Implementation of Article 15 of the Council of Europe’s Framework Convention for the Protection of National Minorities

Politička participacija nacionalnih manjina: Standardi i praksa država u implementaciji člana 15 Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Evrope

Author(s): Kiran Auerbach / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; minorities; political participation; political representation of minorities; Constitution; Article 15;

U evropskom kontekstu, najvažniji ugovor koji se bavi pravima manjina je Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina (Framework Convention for the Protection of National Minorities) (u daljnjem tekstu: Okvirna konvencija ili FCNM) Vijeća Evrope iz 1998. godine, koju je usvojilo više od 40 država članica širom kontinenta. Okvirna konvencija se u članu 15. bavi pitanjem participacije nacionalnih manjina u javnim poslovima, ali je sam tekst neodređen i nudi premalo pojašnjenja za praktičnu implementaciju. Kao odgovor na sve veće priznanje participacije u javnim poslovima kao važnog aspekta prava manjina, stručno tijelo koje prati implementaciju Konvencije – Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina (u daljnjem tekstu: Savjetodavni odbor ili SO) – 2008. godine je objavio detaljan Komentar o efikasnoj participaciji pripadnika nacionalnih manjina u kulturnom, društvenom i ekonomskom životu i javnim poslovima (Commentary on the Effective Participation of Persons Belonging to National Minorities in Cultural, Social and Economic Life and in Public Affairs), koji nudi tumačenje osnovnih standarda za provedbu člana 15. i predstavlja odraz izvještaja koje podnose države. Nema sumnje da je Savjetodavni odbor dao veliki doprinos podizanju svijesti o participaciji manjina u odlučivanju i uspostavljanju standarda u ovoj oblasti. U ovom izvještaju analizira se njegov Komentar, kao i najaktuelniji ciklusi podnošenja izvještaja svake države članice Okvirne konvencije, kako bi se pojasnilo značenje efikasne participacije u odlučivanju i kako bi se identifikovali modeli najbolje prakse. Kao okvir koji obuhvata institucionalne mehanizme participacije i zajednička pitanja koja treba uzeti u obzir prilikom njihovog oblikovanja, ovaj izvještaj posvećuje pažnju koordinaciji među mehanizmima, te koordinaciji na različitim nivoima vlasti, uključujući lokalni nivo, koji je često zanemaren u stručnim analizama. Pored ove opće svrhe, poseban je cilj izvještaja da posluži za pojašnjenje, promoviranje i pružanje smjernica u implementaciji vladavine koja uključuje nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama Balkana. Ova druga dimenzija izvještaja rezultat je često primijećenog nerazumijevanja koncepta političke participacije manjina, te često neizvjesnih i kompliciranih puteva ka istinski multietničkoj vlasti kojima ove zemlje, u različitoj mjeri, trenutno idu. U analizi se također uvažavaju dva postojeća faktora koja utječu na rad Savjetodavnog odbora u postavljanju standarda i u ocjenjivanju prakse država. Prvi je široka sloboda procjene koja se daje državama u oblikovanju sistema političke participacije manjina, kao i individualizirani pristup Savjetodavnog odbora, koji uzima u obzir specifične kontekste različitih država (kao što su trenutni nivo uključenosti manjina, historijski i društveno-politički faktori) prilikom ocjenjivanja ovih sistema. Drugi je faktor ograničeni mandat Savjetodavnog odbora, jer o dnevnom redu u proceduri podnošenja izvještaja u najvećoj mjeri odlučuju same države potpisnice, a SO se oslanja na saradnju država i ne posjeduje mehanizam provedbe kojim bi osigurao ispunjavanje svojih preporuka. Ova studija, dakle, istražuje i utjecaj tih faktora na postavljanje standarda i na pojedinačna mišljenja SO-a o implementaciji političke participacije manjina koju provode države potpisnice. Ona nudi slikovite primjere iz postupka podnošenja izvještaja samih država kako bi se istaknuli i dodatno pojasnili relevantni standardi. Međutim, analiza također ima za cilj da reducira dio optimizma prema radu SO-a u svjetlu primjetnih nedostataka, na koje dijelom utječu i postojeća ograničenja njegovog mandata. Nakon uvodnog dijela, u prvom poglavlju se ispituju kriteriji koje države obično koriste za priznavanje postojanja nacionalnih manjina prema domaćim zakonima i porede se sa uputama SO-a. Sam termin „nacionalna manjina” pravi je primjer slobode tumačenja u pojedinim zemljama, jer u Konvenciji ne postoji zajednička, općeprihvaćena definicija. Uprkos ovom slobodnom prostoru, SO predviđa osnovne principe kojih države članice treba da se pridržavaju a koji se odnose na zauzimanje inkluzivnog i fleksibilnog pristupa u dodjeljivanju statusa nacionalne manjine. SO smatra neopravdanim proizvoljno isključenje ili razlikovanje grupa na osnovu njihovog dugotrajnog prisustva u zemlji, teritorijalnih veza sa geografskim područjem i brojčane zastupljenosti. Ono što je važno jeste da Odbor insistira i na tome da državljanstvo ne treba predstavljati osnov za isključivanje osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama (mada su malobrojne države koje su usvojile ovaj princip), jer mnogi dijelovi Konvencije, uključujući član 15, ne zahtijevaju dimenziju državljanstva. SO je naročito odlučan u tome da državljanstvo ne treba predstavljati uslov za glasanje ili kandidiranje na izborima na lokalnom i regionalnom nivou. Nalazi ove sekcije imaju odjeka i u narednim poglavljima izvještaja, jer je zvanično priznanje nacionalnih manjina direktno povezano sa dodjeljivanjem posebnih participatornih prava rezerviranih za pripadnike nacionalnih manjina. U narednom poglavlju analizira se trodijelna institucionalna struktura participacije nacionalnih manjina u političkim aktivnostima. Ona obuhvata predstavljanje u kontekstu izabranih funkcija, kao što su one u parlamentima i lokalnim vijećima, konsultativna ili savjetodavna tijela, te zapošljavanje u javnoj upravi. Predstavljanje u kontekstu izabranih tijela i pozicija obično je najdirektniji način na koji predstavnici manjina aktivno učestvuju u odlučivanju. Među ključnim mjerama koje se mogu koristiti za povećanje prisustva pripadnika nacionalnih manjina u izabranim tijelima jesu: dozvola djelovanja političkih stranaka manjina, oblik izbora sa odvojenim glasačkim listama, izuzeća od izbornog praga, kvote i rezervirana mjesta, te posebna prava kao što je pravo manjinskog veta. Konsultativna tijela još su jedan institucionalni mehanizam i služe kao mjesto gdje predstavnici manjina mogu učestvovati u međusobnom dijalogu kao i u dijalogu sa organima vlasti. Ova tijela imaju savjetodavnu funkciju i mogu predlagati i dopunjavati zakone koji se tiču nacionalnih manjina. Zaposlenje u javnoj upravi još je jedan način uključivanja manjina u javne poslove, a angažiranje nacionalnih manjina u tom segmentu ima veliki utjecaj na podizanje opće svijesti o manjinama u državi i kod većinskog i kod manjinskog stanovništva, kao i na ulijevanje povjerenja u institucije vlasti kod pripadnika nacionalnih manjina. Osim ova tri osnovna mehanizma, SO poziva specijalizirane organe izvršnih vlasti, kao što su ministarstva i odjeli za prava manjina, da koordiniraju, prate i uključuju manjinska pitanja na svim nivoima vlasti. Specijalizirani organi vlasti imaju zadatak da koordiniraju državnu politiku prema nacionalnim manjinama i zaduženi su za praćenje implementacije i rezultata, kao i za povezivanje sa predstavnicima manjina, manjinskim organizacijama, te odgovarajućim tijelima u kojima učestvuju manjine u cilju olakšavanja komunikacije. U ovom smislu, specijalizirani organi vlasti uključuju manjinska pitanja u cjelokupni institucionalni okvir i državni aparat. I na kraju, decentralizirani oblici vlasti, kao što su regionalna autonomija i samouprava, mogu predstavljati korisno sredstvo da se nacionalnim manjinama omogući kontrola nad njihovim interesima, naročito na lokalnom i regionalnom nivou. Drugi dio drugog poglavlja bavi se zajedničkim pitanjima koja se tiču efikasnosti institucionalnih mehanizama. Tu se ubrajaju legitimitet i pluralizam predstavnika nacionalnih manjina i ostalih sagovornika (kao što su relevantni predstavnici nevladinih organizacija, istraživači i drugi stručnjaci) da zastupaju pripadnike nacionalnih manjina; raspon tema pored kulture, obrazovanja i jezika u pogledu kojih predstavnici mogu učestvovati u odlučivanju, uključujući i raspodjelu budžeta; njihov utjecaj i glas u odlučivanju, pri čemu se naglašava značaj suštinske participacije, za razliku od pukog prisustva u organima vlasti; kao i uključivanje pitanja koja se tiču manjina u državnu politiku i institucije vlasti. Ova pitanja predstavljaju suštinske standarde participacije i moraju se uključiti u strukturu institucionalnog okvira kako bi se osiguralo da mehanizmi participacije omoguće pripadnicima nacionalnih manjina pravo da učestvuju u odlučivanju. Ovi standardi se zatim ispituju u trećem poglavlju, gdje se procjenjuje dosljednost djelovanja Savjetodavnog odbora. Među značajnijim prazninama u njegovom radu je nedovoljna povezanost direktnih kritika i dosta apstraktnih preporuka koje SO nudi u svojim mišljenjima. U trećem poglavlju se povezuju dva ranije spomenuta faktora – sloboda procjene i individualizirani pristup; ograničeni mandat i reaktivni pristup – da bi se objasnio dio ovih nedosljednosti. Istražuju se i drugi primijećeni propusti, kao što su: jednake kritike prema državama koje imaju različitu praksu; nedosljednosti i blagost; predlaganje alternativnih metoda koordinacije i uključivanja politika prema manjinama u pojedinim državama, a koje se razlikuju od uputa iz Komentara samog Savjetodavnog odbora; te nedosljednosti u reagiranju Odbora na izbor mehanizama participacije kada država članica iskazuje neujednačen razvoj tri vrste participatornih kanala ili njihov neujednačen razvoj na različitim nivoima vlasti.

More...
Public Access to Local Budgets: Making Local Government Budget Documents Easily Available to Citizens in Bosnia and Herzegovina
0.00 €

Public Access to Local Budgets: Making Local Government Budget Documents Easily Available to Citizens in Bosnia and Herzegovina

Public Access to Local Budgets: Making Local Government Budget Documents Easily Available to Citizens in Bosnia and Herzegovina

Author(s): Mirna Jusić / Language(s): English

Keywords: governance; government; budget; local budgets; access; budget documents; BiH;

Easy access to and the availability of budget documents is considered to be a key indicator of transparent budgeting practices. In Bosnia and Herzegovina (BiH), important budget documents at the local government level are frequently not easily available to citizens. Some documents that would facilitate understanding of budgetary matters among citizens – such as citizens budgets – are not produced at all. Such practice can contribute to citizen distrust and lower political participation, reflected in a lower voter turnout. Moreover, a lack of transparency can weaken oversight of local government performance. Although local government budgeting in BiH certainly needs to undergo substantial reform in the long run to achieve greater transparency, there are a number of smaller-scale reforms that policymakers in BiH can focus on to yield more accessible, more transparent budgets as a first step towards such reform.

More...
Obstacles to the Adoption of Public Policies Based on Facts - The Case of Bosnia and Herzegovina
0.00 €

Obstacles to the Adoption of Public Policies Based on Facts - The Case of Bosnia and Herzegovina

Prepreke za donošenje javnih politika zasnovanih na činjenicama – slučaj Bosne i Hercegovine

Author(s): Not Specified Author / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; public policies; obstacles to adoption; EU;

Jačanje kapaciteta javnih institucija za donošenje javnih politika u Bosni i Hercegovini (BiH) od ključne je važnosti uzme li se u obzir širok spektar reformi kroz koje BiH mora proći da bi postala članica EU. Proces pridruženja EU podrazumijeva vrlo izazovan i ubrzan proces izrade javnih politika, što opet podrazumijeva harmonizaciju postojećih i usvajanje novih zakona u skladu s pravnom stečevinom EU. Međutim, iako su mnogi programi u postratnoj BiH nastojali isporučiti tehničku pomoć javnim institucijama na različitim nivoima vlasti, prakse i kapaciteti tih institucija i dalje su generalno nerazvijeni u ključnim oblastima donošenja javnih politika: formulacije politika, procjene utjecaja, monitoringa i evaluacije implementacije i efekata javnih politika. Ovo je jasno pokazano u izvještajima OECD SIGMA-e za 2015. i 2017. godinu, gdje je BiH vrlo loše ocijenjena u svim segmentima donošenja javnih politika, pri čemu vidno zaostaje i za susjednim zemljama.

More...
Result 161-180 of 216
  • Prev
  • 1
  • 2
  • 3
  • ...
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • Next

About

CEEOL is a leading provider of academic eJournals, eBooks and Grey Literature documents in Humanities and Social Sciences from and about Central, East and Southeast Europe. In the rapidly changing digital sphere CEEOL is a reliable source of adjusting expertise trusted by scholars, researchers, publishers, and librarians. CEEOL offers various services to subscribing institutions and their patrons to make access to its content as easy as possible. CEEOL supports publishers to reach new audiences and disseminate the scientific achievements to a broad readership worldwide. Un-affiliated scholars have the possibility to access the repository by creating their personal user account.

Contact Us

Central and Eastern European Online Library GmbH
Basaltstrasse 9
60487 Frankfurt am Main
Germany
Amtsgericht Frankfurt am Main HRB 102056
VAT number: DE300273105
Phone: +49 (0)69-20026820
Email: info@ceeol.com

Connect with CEEOL

  • Join our Facebook page
  • Follow us on Twitter
CEEOL Logo Footer
2025 © CEEOL. ALL Rights Reserved. Privacy Policy | Terms & Conditions of use | Accessibility
ver2.0.428
Toggle Accessibility Mode

Login CEEOL

{{forgottenPasswordMessage.Message}}

Enter your Username (Email) below.

Institutional Login