We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Međnarodni položaj Srbije i SR Jugoslavije i dalje je izuzetno složen i nepovoljan. Karakteriše ga: – Ukupno i veliko zaostajanje za promenama do kojih je došlo u svetu i posebno u Evropi, pa čak i pružanje otpora oficijalne i srpske politike (ali ne samo nje) tim promenama. Propuštene su godine i vreme, u kojima je trebalo da se izvrši usklađivanje kako spoljne politike i međunarodnih odnosa Srbije i SRJ, tako i njihovog unutrašnjeg razvoja sa dalekosežnim i temeljnim promenama u Evropi i svetu. – Produženo odsustvo stvarne i pune normalizacije odnosa sa glavnim centrima moći u međunarodnim odnosima. Postojeći kontakti se svode i dalje na razgovore i pregovore u funkciji primene mirovnog paketa sporazuma iz Dejtona. Uz to, ovi kontakti su po pravilu inicirani od strane međunarodne zajednice, odnosno nosioca njenih obaveza proizašlih u Dejtonu, a ne na inicijativu Srbije i SRJ, pa i ne idu dalje od iznuđene "kooperativnosti" srpskojugoslovenske strane.
More...
Postoje tekstovi – zbirke dokumenata, prikazi nekog događanja i sl. – kojima je potrebno pridodati »riječ unaprijed«. Razlozi mogu biti razni, a autor ih je dužan navesti. Svrha je ovog Uvoda da olakša čitaocu razumijevanje pozicije s koje sam prišao koncipiranju teksta i obradi konkretnog predmeta. A predmet kojim se bavim je uništavanje knjižne građe u Hrvatskoj od 1990. do 2010. godine, dakle, u razdoblju od dvadeset godina.Dva su osnovna razloga zbog kojih sam se tim fenomenom počeo baviti. Jedan, inicijalni, moja je osobna povezanost sa slučajem koji je kroz brojne napise postao poznat kao »bacanje knjiga u kontejner za smeće u Korčuli«, a drugi je iznenađujući intenzitet netrpeljivosti prema Drugome i isključivost – politička, nacionalna, etnička i ideološka – u vrijeme »prevrata devedesetih«, s pripadajućim i već puno puta u povijesti viđenim tragičnim posljedicama – ubijanjima, razaranjima imovine i uništavanjem spomeničke baštine. Stoga je i uništavanje knjižne građe u Hrvatskoj, u mjeri u kojoj ga je bilo i kao samo jedno u nizu sličnih povijesnih iskustava, zadobilo svoju »povijesnu obilježenost«.
More...
Moto za ovu knjigu preuzeo sam od »Duhovne republike Zicer«, osnovane u klubu Zicer u Novom Sadu još godine 1992. s ciljem da spriječi mobilizaciju za rat koji se vodio u Hrvatskoj. Jugoslavija je tada već bila raskomadana, bile su prekinute komunikacije između novih država, a sve informacije strogo kontrolirane i cenzurirane. Tako sam za tu »republiku«, koja je bila dio širokog antiratnog pokreta u Vojvodini, doznao tek u ljeto 2014. iz tjednika Novosti, koji je prenio dio teksta iz projeka »Living Together« (Živjeti zajedno), financiranog od Europske unije. Naravno, patetična optužba tog mota nije sasvim pravedna, točnije, ne odnosi se na sve ljude. Nasilje, zločini i laži proizveli su kolektivnu paranoju, a nacionalizam je jedan od njenih najstrašnijih oblika. Osim toga čini se kako je u prirodi čovjeka da kao normalna prihvaća pravila uspostavljena u sredini u kojoj živi, iako se ona ponekad mijenjaju nevjerojatnom brzinom. Dra-matičan primjer je njemačka zdravstvena služba koja je već na početku Hitlerove vladavine, /kao normalni dio brige o zdravlju nacije, prihvatila kastraciju svakog tko je bio proglašen psihičkim bolesnikom. Ponašanje mnogih ljudi kod nas, u proteklih četvrt stoljeća, slijedilo je isti obrazac. Ali za one koji se smatraju mislećim dijelom nacije i koji su imali prilike govoriti, gornji moto ima punu vrijednost. Nije zanemariv ni broj onih koji su toga bili svjesni, a nisu šutjeli, iako su bili izloženi raznim pritiscima i šikaniranjima. Istovremeno su vladari novih država počeli kontrolirati sve medije i javne tribine na kojima su postali dobrodošli samo zagovornici nacionalističke mržnje.
More...
Kontrarevolucionarni građanski rat iz devedesetih u Hrvatskoj još uvijek traje. Istina, vodi se drugim sredstvima, ali još uvijek traje. Znakova izlaska iz »olovnih vremena« ne da nema, nego je na djelu intenziviranje izuzetno regresivnih društvenih kretanja. Prije 14 godina sam počeo iskazivati neslaganje s rušenjem svih temelja društvenih odnosa i države koji su u sebi nosili klicu mogućnosti ozbiljavanja istinske ljudske zajednice, premda sami to još nisu bili. U njima je ipak bilo, kako je govorio Milan Kangrga, »nekaj ljudskog«. Svrha rata koji je Tuđman nazvao domovinskim bila je gušenje baš te mogućnosti. Imao sam potrebu protestirati ne samo protiv brutalne restauracije kapitalizma koja je eufemistički nazvana tranzicijom, nego i protiv naleta historijskog revizionizma kojemu je cilj rehabilitiranje i eventualno oživljavanje zločinačke NDH. I zaista, rat je imao sva obilježja nastavka »velikog čišćenja« koje u Drugom svjetskom ratu nije uspjelo. Radikalno zlo je ponovno eksplodiralo; ono prirodno, divlje, nagonsko, sirovo, surovo, još-ne ljudsko nadvladalo je slobodu, duh i um. Suočili smo se s materijaliziranim fantomom – ovdašnji, samonikli oblici nacizma i fašizma, ustaštvo i četništvo, ponovno su oživjeli kako bi zgazili duh evropskog moderniteta na ovim prostorima.
More...
During the last war, in the beginning of the 90s, there were around 400 000 Serbs who escaped Croatian territory and most of them ended in Serbia where they, in smaller or bigger groups, live in metropolitan areas, cities and villages even today. Those smaller groups of mostly compatriots are united by the sad destiny of refugees, solidarity and memory of homeland. Almost a half of this half a million population lives in Autonomous Province of Vojvodina in villages mostly built on their own on empty fields, on the outskirts where initially there were no conditions to develop a civilized lifestyle. Those settlements live as a memory of self-sacrifice of population torn from their root, left with nothing and forced to undertake a precarious road to a new environment. It should be emphasized that most of the refugee settlements in Vojvodina and elsewhere aren't slums or ‘empires of poor’, but solid houses that children leave every day to go to school, their parents to go to work and earn their daily bread and the eldest do their best to help as much as they can. In the moment they were built, those houses witnessed blood, sweat and tears of their household members because suffer and trouble are in common to almost every one of the half a million of Serbs who came to Serbia from Croatia. Psychologically, we can never measure the amount of negative energy accumulated among the Serb refugees from Croatia during the mid-90's which resulted in many diseases, death and existential traumas, however, there was also a strong will to survive; the Serb refugees from Croatia managed to sustain and initiate a new life in Serbia.
More...
For years it has been emphasised that after the Operation “Storm” at the start of August 1995, some 250 000 Croatian citizens of Serb nationality were expelled from Croatia, probably in order to highlight the sheer scale of the drama of that moment and of the people who fled. Unfortunately, the number is far greater: more than 400,000 Serbs left Croatia during the 1991-1995 war that raged on the territory of this former Yugoslav Socialist Republic. In the beginning, ever since the HDZ party came to power in 1990, they had been coming in Serbia quietly ”with two suitcases and a back¬pack“. They started coming after the first layoffs, after threats below their windows and nasty looks from their neighbors, from anonymous tele¬phone calls and graffiti on the walls containing the letter “U”. It was a time of nationalist triumphalism, a time of invoking ”Croatia within its historic and ethnic borders”, a time when (the first Croatian president) Franjo Tuđman cried out a sentence that is still quoted today, that the ”NDH was also an expression of the Croatian people’s historic will”.
More...
A man can be deprived of his house and land, he can lose money and health and homeland, but something will always remain to provide strength and will for a new start. But take away a man’s dignity and there will appear an emptiness that nothing can assuage, and it will fill him with disappointment and anxiety. Thus he will lose the last foot¬hold from which he has drawn the strength needed to overcome all the trials and tribulations, to stay and survive.
More...
Večeras sam večeru spremio sam. Sam sam u kući u Vašingtonu koja je pet puta veća od stana u kom sam odrastao u Beogradu. U jednom periodu u tom stanu je živelo nas petoro. To znači da je moj životni prostor uvećan 25 puta. Kako se to dogodilo?
More...
Profesionalna javnost u svim zemljama bivše Jugoslavije dugo je čekala na knjigu hrvatskog istoričara Tvrtka Jakovine o Budimiru Lončaru, poslednjem ministru inostranih poslova ove danas nepostojeće države. Podjednako dorasli svojim ulogama, istoričar i svedok istorije rad na knjizi započeli su razgovorom 13. jula 2004. godine. A zatim su, kao da pred sobom imaju sve vreme ovoga sveta, razgovarali do 2019/20. godine, kada su Frakturi predali rukopis za štampu. Već se javljala sumnja da će rukopis ikada biti završen. Na dugo nastajanje knjige uticale su, međutim, dve činjenice. Najpre, sadržaj knjige kao pokušaj razumevanja vremena, prostora i ljudi jedne male zemlje u svetu posle Drugog svetskog rata. A zatim, izvesne inovacije u metodu rada na knjizi takođe su zahtevale vreme.
More...
Između septembra 1941. i avgusta 1944. godine više od 20.000 ljudi je sa teritorije okupirane Jugoslavije odvedeno u nacistički koncentracioni logor Aušvic. Među jugoslovenskim žrtvama najviše je bilo Jevreja iz Bačke koja je bila pod mađarskom kontrolom nakon što je Nemačka okupirala ovu zemlju 1944. Skoro svi ovi Jevreji ubijeni su u Aušvicu. Druge žrtve deportovane iz Jugoslavije su bile manje grupe Jevreja iz nacističkih logora u okupiranoj Srbiji, ali i iz hrvatskih ustaških logora formiranih na teritoriji nacističke Nezavisne Države Hrvatske (NDH). Deportovani su bili i Romi, kao i hiljade antifašista, partizanskih komunističkih boraca i njihovih simpatizera. Od 20.000 ljudi deportovanih iz Jugoslavije, manje od stotinu je preživelo do oslobađanja logora.
More...
Rehabilitacijsku 2016. godinu uglavnom su obeležila dva postupka: poništavanje sudske presude Alojziju Stepincu iz 1946. godine (što nije isto što i rehabilitacija po zakonu Srbije, ali sada to nije primarno) i tekući postupak za rehabilitaciju Milana Nedića. O ovim postupcima već je dosta pisano na različitim stranama i uz iznošenje različitih aspekata ovih nakaznih procesa. Iz brojnih reagovanja na ove, kao i na prethodne postupke, kristalisalo se nekoliko karakterističnih pristupa. Naime, odnos prema rehabilitacijama i poništavanjima “komunističkih” odluka podrazumeva tri modela: Najmalobrojniji su dosledni liberali-legalisti (liberali-revizionisti), tj. oni koji podržavaju sva poništavanja “komunističkih” procesa, ma na koga da se odnose. Drugu grupu, takođe srazmerno malobrojnu, čine legitimisti, tj. oni koji dosledno osuđuju svaki proces rehabilitacije kao relativizovanje kolaboracionizma i revizionistički udar na pozitivna istoriografska saznanja, držeći da su posleratne osude za kolaboraciju bile legitimne. Treću grupu, najbrojniju, čine nacional-legalisti (nacional-revizionisti), tj. oni koji bez ikakve kognitivne disonance “komunističke” procese cene prema tome koje je nacionalnosti njihova navodna žrtva. (Zakonsko rešenje koje je bilo na snazi u Srbiji do 2011. godine, po kojem se odvijao i odvija najveći broj spornih rehabilitacija praktično je onemogućavalo da se kristališe grupa koja bi zagovarala naknadnu ocenu u svakom pojedinačnom slučaju, zavisno od nečijeg stvarnog istorijskog delovanja.)
More...
Olivera Milosavljević (1951-2015) - Napustila nas je najoštrija srpska istoričarka. Na našu sreću, pre toga je napisala i izgovorila sve što treba reći o pokušaju revizije istorije na Balkanu.
More...
I tako, Srbija je ponovo jedinstvena po nečemu. Ona nema samo jedan već dva anti-fašistička pokreta, a u budućnosti će možda imati i još po koji. A to je sve samo dokaz velikog idejnog bogatstva, šarolikosti, pravičnosti i demokratičnosti elite našeg naroda. Ta elita Srbe kandiduje za nagradu za naj-postmodernističkiju naciju, onu koja rehabilitacijom đenerala potvrđuje visok stepen postignutog pluralizma mišljenja.
More...
1. Priznanje patnje i naknada štete. Put do iscjeljenja žrtava i društva; 2. Prava civilnih žrtava rata; 3. Kako ostvariti pravo na zaštitu kao civilna žrtva rata u Republici Hrvatskoj kroz upravni postupak?; 4. Kako pokrenuti postupak proglašenja nestale osobe?; 5. Kako ostvariti pravo na reparaciju kao civilna žrtva rata kroz sudski postupak u Republici Hrvatskoj?; 6. Sudski postupak za naknadu nematerijalne štete zbog usmrćenja bliskog srodnika tijekom Domovinskog rata; 7. Žrtve ratnih zločina; 8. Odgovornost Republike Hrvatske za usmrćenje civila tijekom Domovinskog rata; 9. Zastara pokretanja građanskog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete (ZOO, NN 35/05, 41/08); 10. Pokretanje sudskog postupka; 11. Presude Europskog suda za ljudska prava protiv Republike Hrvatske kojima je utvrđena povreda prava na život; 12. Korisni kontakti u ostvarivanju prava civilnih žrtava rata
More...
1. Bez političkih i pravosudnih pomaka nakon više od 20 godina. • Civilna stradanja – neutvrđen broj • Odsustvo zakonodavnih rješenja • Postupci za naknadu štete pred hrvatskim sudovima i Europskom sudu za ljudska prava - tek poneki usvojen tužbeni zahtjev • Troškovi izgubljenih parnica – prvi slučaj otpisanog parničnog troška; 2. Potrebe i iskustva civilnih žrtava rata • Ciljevi i metodologija istraživanja; 3. Ostvarenje prava na obeštećenje • Ostvarena prava kroz upravni i sudske postupke; 4. Podrška civilnim žrtvama rata; 5. Iskustva specifičnih skupina civilnih žrtava rata • Žrtve terorističkih napada Studija slučaja • Osobe kojima je zbog ratnih djelovanja poginuo, umro ili nestalo član obitelji Studija slučaja • Civilni invalidi rata Studija slučaja • Žrtve seksualnog nasilja Studija slučaja; 6. Preporuke Korišteni izvori
More...
Rat u Ukrajini preobražava čovječanstvo pred našim očima. Mislili smo da je ovakav rat nemoguć u 21. vijeku i da će svijet mirno poći u eru slobode, blistavog napretka, planetarne solidarnosti i izobilja za sve; a nakon jezivih prizora brutalnog razaranja ukrajinskih gradova, bombardiranja civila, žrtava na ulicama, izbjegličkih kolona – jasno je da svijet juri u katastrofu. Iako je svaki sukob drugačiji, skoro sve priče su svuda iste. Ljudi žele da žive u miru i često ne obraćaju pažnju na dinamiku događaja koji vode ka ratu. A, rat kad počne, veoma je teško zaustaviti ga.
More...
Već tri decenije u zainteresovanoj političkoj, akademskoj, ali i javnosti uopšte ponavlja se pitanje: da li je raspad Jugoslavije morao da bude tako krvav? Neki idu još i dalje pitajući se da li je raspad Jugoslavije uopšte bio neizbežan. Oba ova pitanja su svakako zanimljiv povod za debate, ali su, istovremeno, veoma neistorična: naknadna pamet je nemoćna pred stvarnim tokom istorije. Raspad i rat su se dogodili, ne samo odnoseći jednu multinacionalnu integraciju impresivnog potencijala u istoriju, već i uništavajući desetine hiljada života i utičući negativno na milione ljudi od Slovenije do Kosova.
More...
Nakon 30 godina neovisnosti, prema različitim mjerilima Slovenija se u svijetu općenito smatra relativno razvijenom, sigurnom, ekološki čistom, turistički atraktivnom i socijalnom državom. Uključena je u sve značajne međunarodne institucije i još uvijek je ekonomski razvijenija od svih bivših jugoslavenskih republika. Prema takozvanom Ginijevom koeficijentu, koji mjeri nejednakost dohotka, jedna je od zemalja s najravnomjernije raspodijeljenim dohotkom među kućanstvima u EU.
More...
30 godina samostalnosti Hrvatske i Slovenije: Sovjetska imperija se raspala bez nasilja iako je 27 miliona Rusa ostalo da živi van granica nove Ruske federacije. Česi i Slovaci su se rastali uz šampanjac. Zašto je Jugoslavija nestala u krvi? Govori istoričarka Latinka Perović. Razgovor vodi Svetlana Lukić.
More...