We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
This paper examines the accelerated process of nation-building in Montenegro in the aftermath of the wars in Former Yugoslavia and its separation from Serbia in 2006. Whilst its theoretical premises that are based on the Hobsbawm’s theory of the novelty of the nation are widely accepted by the majority of scholars interested in the Balkans, there appears to be a great discrepancy in the practical application of the theoretical postulates. The paper gives a general overview of the misinterpretation of the theory in the post-1990 narrative of the early Montenegrin history that is widely distributed by the supporters of the appellation of a separate identity of the latest South Slav nation. In the form of summary, the paper points out to the unrestricted use of the probabilistic terminology which cannot be confirmed either by the primary sources or by the material evidence in situ. Even though the attempts to create a separate Montenegrin nation predate the 1990s period, as pointed out by a number of scholars native to the region on many occasions, its academic self-fulfillment was enabled only when the Western promoters of the new Montenegrin identity undertook the task of presenting to the West the deliberate misinterpretation of the sources in order to justify the role of the (mainly) Anglo-Saxon academia in supporting the political reasons beyond the break-up of Yugoslavia. The case-study of the Doclean Narrative, created by the selective reading of the sources is a prime example of how to justify the nation as a political construct.
More...
Međnarodni položaj Srbije i SR Jugoslavije i dalje je izuzetno složen i nepovoljan. Karakteriše ga: – Ukupno i veliko zaostajanje za promenama do kojih je došlo u svetu i posebno u Evropi, pa čak i pružanje otpora oficijalne i srpske politike (ali ne samo nje) tim promenama. Propuštene su godine i vreme, u kojima je trebalo da se izvrši usklađivanje kako spoljne politike i međunarodnih odnosa Srbije i SRJ, tako i njihovog unutrašnjeg razvoja sa dalekosežnim i temeljnim promenama u Evropi i svetu. – Produženo odsustvo stvarne i pune normalizacije odnosa sa glavnim centrima moći u međunarodnim odnosima. Postojeći kontakti se svode i dalje na razgovore i pregovore u funkciji primene mirovnog paketa sporazuma iz Dejtona. Uz to, ovi kontakti su po pravilu inicirani od strane međunarodne zajednice, odnosno nosioca njenih obaveza proizašlih u Dejtonu, a ne na inicijativu Srbije i SRJ, pa i ne idu dalje od iznuđene "kooperativnosti" srpskojugoslovenske strane.
More...
Srednjovekovna srpska država nastala je u Raškoj oblasti. Kako se razvijala, tako se širila prema jugu (Kosovo, Makedonija), da bi svoj vrhunac dostigla za vreme vladavine cara Dušana (1308-1355), koji je proširio njene granice pripojivši područja Makedonije, Albanije, Epira i Tesalije. Zbog prodiranja Turaka sa juga Balkanskog poluostrva na sever u drugoj polovini XIV veka , srpska država je prestala da postoji, a Srbi iz južnijih krajeva (Makedonija, Kosovo, Metohija) selili su se na sever, pravcem Morava-Vardar (Skoplje-Beograd), i na severozapad (duž linije koja povezuje Skoplje, Kosovo, Sjenicu i Sarajevo). Usled otomanskih osvajanja izmenio se etnički sastav na osvojenim područjima. Pošto su se katolici Hrvati i Mađari povlačili na sever, Turci su se bojali da bi ova pogranična područja, bitna za odbranu carstva, mogla ostati nenaseljena, pa su na njihovo mesto naseljavali pravoslavne hrišćane i muslimane. Tako je u šesnaestom veku došlo do značajnog porasta pravoslavnog življa u severnoj Bosni (oblast Bosanske Krajine), ali i u Slavoniji. Ovom stanovništvu bila je poverena odbrana severne granice Otomanskog carstva. Usled svih tih pomeranja stanovništva, Srbi su se sve više širili po onoj teritoriji koja će u dvadesetom veku činiti Jugoslaviju. Na istoku je, dakle, nastao jedan srpski teritorijalni kompleks u kojem je Srbija, u dolinama reka Morave i Vardara, bila povezana sa Vojvodinom, koju su činili Banat, Bačka i Srem, u Panoniji.2 Na zapadu se taj kompleks prostirao do Dinarskih oblasti – do Novopazarskog sandžaka, koji odgovara teritoriji nekadašnje Raške, kolevci srednjovekovne srpske kraljevine dinastije Nemanjića, te do Crne Gore i Hercegovine. Drugi teritorijalni kompleks nastao je na zapadu i u njegovom sastavu su bili severna Dalmacija, Lika, Kordun, Banija, zapadna Slavonija (područje duž vojne granice Habzburškog carstva, [vidi geografsku kartu 1 u Dodatku] i zapadna Bosna (Bosanska Krajina).
More...
Tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju, u skladu sa svojim ovlašćenjima iz člana 18 Statuta Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (u daljem tekstu: Statut Međunarodnog suda), optužuje: Vojislava Šešelja za zločine protiv čovečnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja, kako sledi: …
More...
Početak suđenja Vojislavu Šešelju u Haškom tribunalu (7. novembar 2007), u većini medija u Srbiji najavljivan je i iščekivan pre svega kao prvorazredni medijski događaj, spektakl, odličan performans u kome glavnu ulogu ima 'naš čovek" , uz to pravnik, i koji će, sasvim izvesno, uspešno da "privede pravdi" haške tužitelje. Šešelj je optužen za zločine nad Muslimanima i Hrvatima u Hrvatskoj, Vojvodini i BiH 1991-93, koji su počinjeni u okviru "zajedničkog zločinačkog poduhvata" čiji je cilj bilo trajno uklanjanje nesrba i stvaranje proširene srpske države. Adrenalin Šešelja, oslobođen nakon 4,5 godina iščekivanja suđenja i potom usmeren koliko na hašku sudnicu, toliko i na srpsku javnost, naišao je, sa retkim izuzecima, na dobrodošlicu medija u Srbiji koji su se (posebno tabloidi) nadmetali u variranju Šešeljevih "dosetki" i divljenju njegovoj "retorici". Suđenje Šešelju jeste, po svojoj prirodi, veliki medijski događaj i nije nerazumljivo što mu je dat veliki publicitet, ili što je na samom početku tog suđenja drugi program RTS-a bio najgledaniji (čak gledaniji od rialiti šoa "Veliki brat"), što su svi mediji zabeležili. Obaveza medija jeste da informiše javnost, ali je problem u tome što je izveštaje sa suđenja Šešelju, veliki deo štampe u Srbiji prenosila ili "ravno", bez objašnjenja i ograda od kvalifikacija koje je on iznosio na suđenju i bez podsećanja na ideologiju optuženog i njegove stranke (SRS), ili senzacionalistički, uz opremanje izveštaja tako da se sugeriše nadmoć Šešelja i inferiornost Tribunala. U domišljanju naslova, tabloidi su često koristili sportsku terminologiju u kojoj je Šešelj, naravno, pobednik.
More...
Suđenje Vojislavu Šešelju je počelo dvodnevnom razmenom uvodnih reči tužiteljke Kristine Dal i optuženog. Ovi višesatni monolozi, čija je funkcija da najave tok procesa, naznače pozicije strana i osvetle njihove strategije, prikazani su naposletku na Drugom programu RTS-a. Prvog dana snimak je pratilo, kažu, pola miliona ljudi, drugog nešto manje od četiri stotine hiljada. Ukoliko su ove procene tačne, biće da je suđenje pred ekrane privuklo četiri puta više građana Srbije nego što je potpisalo zahtev za njegovo direktno prenošenje. Teško je reći koliko su gledaoci zaista bili zakovani za televizore, a gotovo je nemoguće proceniti šta su pri tom mislili, osećali i saznali. Izvesno je, međutim, da je Vojislav Šešelj, osokoljen ovom publikom, nastojao da odgovori njenim očekivanjima. "Ja se obraćam publici u Srbiji", eksplicirao je pred sam početak suđenja. "A Zapad me uopšte ne interesuje. Sa Zapada je kroz vekove samo zlo dolazilo Srbiji."
More...
Naš novinar Jovan Dulović ima dugačku historiju pomaganja Haškom tribunalu i Haškom tužilaštvu u njihovom traganju za istinom o krvavim ratnim godinama u bivšoj Jugoslaviji: Vukovar, Lovas, Zvornik... Prvi kontakt s haškim istražiteljima – na njihovu inicijativu – uspostavljen je još 1992. godine, kad još nitko nije optužen za zločine u Vukovaru i Lovasu (još se ne spominje ni "vukovarska trojka", ni Slobodan Milošević koji će još godinama nakon toga biti "garant mira i stabilnosti na Balkanu"), zahvaljujući izvještajima koje je Dulović pisao s vukovarskog ratišta i tome što se početkom te godine saznalo za strašni masakr 200 hrvatskih ratnih zarobljenika na Ovčari kod Vukovara.
More...
Domaći scenaristi i dramaturzi, dobri đaci uglednih profesora, Filipa Davida, Nebojše Pajkića i Nenada Prokića, imaju jako težak zadatak – kako da napišu nešto bolje i zanimljivije od haške tragikomedije koju tri puta nedeljno možemo gledati na drugom programu RTS-a. Scenario za najbolji šou na televiziji piše grupa talentovanih amatera okupljenih u udruženju koje se zvanično zove “Tužilaštvo Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju”. Istina, izuzetan kvalitet njihovog teksta – to nije neki “spontani” rijaliti-šou, nalik “Velikom bratu”, ne primer, već preskupa, godinama pisana i pripremana produkcija – dolazi do izražaja zahvaljujući i do sada neotkrivenom daru jednog drugog amatera u svetu zabave, Vojislava Šešelja.
More...
Ovaj izveštaj (u daljem tekstu: izveštaj o Herceg-Bosni) rezultat je rada Odeljenja za demografiju (DU) Tužilaštva (OTP) Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju (MKSJ). Mi smo ga sastavili na zahtev tima Tužilaštva MKSJ koji radi na predmetu JADRANKO PRLIĆ i DR. (predmet br. IT-04-74-PT). Izveštaj sadrži demografske statističke podatke o etničkom sastavu stanovništva u osam odabranih opština u Bosni i Hercegovini, kao i minimalne brojeve interno raseljenih lica i izbeglica iz tih opština na koje se odnosi predmet JADRANKO PRLIĆ i DR. (u daljem tekstu: opštine Herceg-Bosne), 1991. godine i 1997-98. godine. Pored te dve glavne vrste podataka, takođe dajemo približnu procenu ukupnih brojeva IRL-a /interno raseljenih lica/ i izbeglica za područje Herceg-Bosne, kao i sažeti statistički prikaz za celu Bosnu i Hercegovinu. Prilog A ovom izveštaju sadrži tabelarni pregled rezultata na opštinskom nivou (A1 do A5), dok Prilog B (B1 do B6) sadrži opis izvora podataka. U Prilogu C (C1 i C2) sažeto je opisana metodologija koja je korišćena u ovom istraživanju. Najzad, u Prilogu D (D1 do D4) navedene su profesionalne kvalifikacije autora.
More...
Postoje tekstovi – zbirke dokumenata, prikazi nekog događanja i sl. – kojima je potrebno pridodati »riječ unaprijed«. Razlozi mogu biti razni, a autor ih je dužan navesti. Svrha je ovog Uvoda da olakša čitaocu razumijevanje pozicije s koje sam prišao koncipiranju teksta i obradi konkretnog predmeta. A predmet kojim se bavim je uništavanje knjižne građe u Hrvatskoj od 1990. do 2010. godine, dakle, u razdoblju od dvadeset godina.Dva su osnovna razloga zbog kojih sam se tim fenomenom počeo baviti. Jedan, inicijalni, moja je osobna povezanost sa slučajem koji je kroz brojne napise postao poznat kao »bacanje knjiga u kontejner za smeće u Korčuli«, a drugi je iznenađujući intenzitet netrpeljivosti prema Drugome i isključivost – politička, nacionalna, etnička i ideološka – u vrijeme »prevrata devedesetih«, s pripadajućim i već puno puta u povijesti viđenim tragičnim posljedicama – ubijanjima, razaranjima imovine i uništavanjem spomeničke baštine. Stoga je i uništavanje knjižne građe u Hrvatskoj, u mjeri u kojoj ga je bilo i kao samo jedno u nizu sličnih povijesnih iskustava, zadobilo svoju »povijesnu obilježenost«.
More...
Moto za ovu knjigu preuzeo sam od »Duhovne republike Zicer«, osnovane u klubu Zicer u Novom Sadu još godine 1992. s ciljem da spriječi mobilizaciju za rat koji se vodio u Hrvatskoj. Jugoslavija je tada već bila raskomadana, bile su prekinute komunikacije između novih država, a sve informacije strogo kontrolirane i cenzurirane. Tako sam za tu »republiku«, koja je bila dio širokog antiratnog pokreta u Vojvodini, doznao tek u ljeto 2014. iz tjednika Novosti, koji je prenio dio teksta iz projeka »Living Together« (Živjeti zajedno), financiranog od Europske unije. Naravno, patetična optužba tog mota nije sasvim pravedna, točnije, ne odnosi se na sve ljude. Nasilje, zločini i laži proizveli su kolektivnu paranoju, a nacionalizam je jedan od njenih najstrašnijih oblika. Osim toga čini se kako je u prirodi čovjeka da kao normalna prihvaća pravila uspostavljena u sredini u kojoj živi, iako se ona ponekad mijenjaju nevjerojatnom brzinom. Dra-matičan primjer je njemačka zdravstvena služba koja je već na početku Hitlerove vladavine, /kao normalni dio brige o zdravlju nacije, prihvatila kastraciju svakog tko je bio proglašen psihičkim bolesnikom. Ponašanje mnogih ljudi kod nas, u proteklih četvrt stoljeća, slijedilo je isti obrazac. Ali za one koji se smatraju mislećim dijelom nacije i koji su imali prilike govoriti, gornji moto ima punu vrijednost. Nije zanemariv ni broj onih koji su toga bili svjesni, a nisu šutjeli, iako su bili izloženi raznim pritiscima i šikaniranjima. Istovremeno su vladari novih država počeli kontrolirati sve medije i javne tribine na kojima su postali dobrodošli samo zagovornici nacionalističke mržnje.
More...
Kontrarevolucionarni građanski rat iz devedesetih u Hrvatskoj još uvijek traje. Istina, vodi se drugim sredstvima, ali još uvijek traje. Znakova izlaska iz »olovnih vremena« ne da nema, nego je na djelu intenziviranje izuzetno regresivnih društvenih kretanja. Prije 14 godina sam počeo iskazivati neslaganje s rušenjem svih temelja društvenih odnosa i države koji su u sebi nosili klicu mogućnosti ozbiljavanja istinske ljudske zajednice, premda sami to još nisu bili. U njima je ipak bilo, kako je govorio Milan Kangrga, »nekaj ljudskog«. Svrha rata koji je Tuđman nazvao domovinskim bila je gušenje baš te mogućnosti. Imao sam potrebu protestirati ne samo protiv brutalne restauracije kapitalizma koja je eufemistički nazvana tranzicijom, nego i protiv naleta historijskog revizionizma kojemu je cilj rehabilitiranje i eventualno oživljavanje zločinačke NDH. I zaista, rat je imao sva obilježja nastavka »velikog čišćenja« koje u Drugom svjetskom ratu nije uspjelo. Radikalno zlo je ponovno eksplodiralo; ono prirodno, divlje, nagonsko, sirovo, surovo, još-ne ljudsko nadvladalo je slobodu, duh i um. Suočili smo se s materijaliziranim fantomom – ovdašnji, samonikli oblici nacizma i fašizma, ustaštvo i četništvo, ponovno su oživjeli kako bi zgazili duh evropskog moderniteta na ovim prostorima.
More...
During the last war, in the beginning of the 90s, there were around 400 000 Serbs who escaped Croatian territory and most of them ended in Serbia where they, in smaller or bigger groups, live in metropolitan areas, cities and villages even today. Those smaller groups of mostly compatriots are united by the sad destiny of refugees, solidarity and memory of homeland. Almost a half of this half a million population lives in Autonomous Province of Vojvodina in villages mostly built on their own on empty fields, on the outskirts where initially there were no conditions to develop a civilized lifestyle. Those settlements live as a memory of self-sacrifice of population torn from their root, left with nothing and forced to undertake a precarious road to a new environment. It should be emphasized that most of the refugee settlements in Vojvodina and elsewhere aren't slums or ‘empires of poor’, but solid houses that children leave every day to go to school, their parents to go to work and earn their daily bread and the eldest do their best to help as much as they can. In the moment they were built, those houses witnessed blood, sweat and tears of their household members because suffer and trouble are in common to almost every one of the half a million of Serbs who came to Serbia from Croatia. Psychologically, we can never measure the amount of negative energy accumulated among the Serb refugees from Croatia during the mid-90's which resulted in many diseases, death and existential traumas, however, there was also a strong will to survive; the Serb refugees from Croatia managed to sustain and initiate a new life in Serbia.
More...
For years it has been emphasised that after the Operation “Storm” at the start of August 1995, some 250 000 Croatian citizens of Serb nationality were expelled from Croatia, probably in order to highlight the sheer scale of the drama of that moment and of the people who fled. Unfortunately, the number is far greater: more than 400,000 Serbs left Croatia during the 1991-1995 war that raged on the territory of this former Yugoslav Socialist Republic. In the beginning, ever since the HDZ party came to power in 1990, they had been coming in Serbia quietly ”with two suitcases and a back¬pack“. They started coming after the first layoffs, after threats below their windows and nasty looks from their neighbors, from anonymous tele¬phone calls and graffiti on the walls containing the letter “U”. It was a time of nationalist triumphalism, a time of invoking ”Croatia within its historic and ethnic borders”, a time when (the first Croatian president) Franjo Tuđman cried out a sentence that is still quoted today, that the ”NDH was also an expression of the Croatian people’s historic will”.
More...
A man can be deprived of his house and land, he can lose money and health and homeland, but something will always remain to provide strength and will for a new start. But take away a man’s dignity and there will appear an emptiness that nothing can assuage, and it will fill him with disappointment and anxiety. Thus he will lose the last foot¬hold from which he has drawn the strength needed to overcome all the trials and tribulations, to stay and survive.
More...
The publication is a novel study in the field of Polish political science regarding collective representations – a category associated mainly with sociology – from the point of view of a political sphere researcher. The theoretical model adopted by the author has been used to outline and analyze the shapes of collective representations of the peoples of the former Yugoslavia in the difficult period of protracted economic crisis and the accumulation of further political problems. The in-depth diagnosis of ordinary people's feelings about the reality that surrounds them has led to the ascertainment that, over the recent years, rising problems and negative emotions have begun to predominate over optimistic premises, while maintaining stability in the region requires some more determined and well-thought-out actions by the international community. The monograph, written from the perspective of political science and based on qualitative data, combines the elements of other social sciences and humanities, which appeared necessary to explain the interdisciplinary category of collective representations in an integral manner. This broader view of the complicated Balkan region can contribute to improving the knowledge and understanding of it.
More...
1. Priznanje patnje i naknada štete. Put do iscjeljenja žrtava i društva; 2. Prava civilnih žrtava rata; 3. Kako ostvariti pravo na zaštitu kao civilna žrtva rata u Republici Hrvatskoj kroz upravni postupak?; 4. Kako pokrenuti postupak proglašenja nestale osobe?; 5. Kako ostvariti pravo na reparaciju kao civilna žrtva rata kroz sudski postupak u Republici Hrvatskoj?; 6. Sudski postupak za naknadu nematerijalne štete zbog usmrćenja bliskog srodnika tijekom Domovinskog rata; 7. Žrtve ratnih zločina; 8. Odgovornost Republike Hrvatske za usmrćenje civila tijekom Domovinskog rata; 9. Zastara pokretanja građanskog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete (ZOO, NN 35/05, 41/08); 10. Pokretanje sudskog postupka; 11. Presude Europskog suda za ljudska prava protiv Republike Hrvatske kojima je utvrđena povreda prava na život; 12. Korisni kontakti u ostvarivanju prava civilnih žrtava rata
More...
1. Bez političkih i pravosudnih pomaka nakon više od 20 godina. • Civilna stradanja – neutvrđen broj • Odsustvo zakonodavnih rješenja • Postupci za naknadu štete pred hrvatskim sudovima i Europskom sudu za ljudska prava - tek poneki usvojen tužbeni zahtjev • Troškovi izgubljenih parnica – prvi slučaj otpisanog parničnog troška; 2. Potrebe i iskustva civilnih žrtava rata • Ciljevi i metodologija istraživanja; 3. Ostvarenje prava na obeštećenje • Ostvarena prava kroz upravni i sudske postupke; 4. Podrška civilnim žrtvama rata; 5. Iskustva specifičnih skupina civilnih žrtava rata • Žrtve terorističkih napada Studija slučaja • Osobe kojima je zbog ratnih djelovanja poginuo, umro ili nestalo član obitelji Studija slučaja • Civilni invalidi rata Studija slučaja • Žrtve seksualnog nasilja Studija slučaja; 6. Preporuke Korišteni izvori
More...
The events that struck Bosnia at the turn of the millennium - its people slaughtered and expelled, assaulted and humiliated, its towns and villages ravaged - did not concern only Bosnia. No individual, nation, region or state was protected from it, although their role took different forms. It is the whole human person who has suffered. It would be a never-ending task to list and describe these various experiences, and anyway, no matter how deep we go, their essence may well remain elusive. This is why this book attempts, on a more general level, to differentiate the modern world view from the traditional one, allowing a "Bosnian response" to take shape as they meet. // PUBLISHED IN 2005 BY DURIEUX PUBLISHING HOUSE BASED IN ZAGREB
More...