Cookies help us deliver our services. By using our services, you agree to our use of cookies. Learn more.
  • Log In
  • Register
CEEOL Logo
Advanced Search
  • Home
  • SUBJECT AREAS
  • PUBLISHERS
  • JOURNALS
  • eBooks
  • GREY LITERATURE
  • CEEOL-DIGITS
  • INDIVIDUAL ACCOUNT
  • Help
  • Contact
  • for LIBRARIANS
  • for PUBLISHERS

Content Type

Subjects

Languages

Legend

  • Journal
  • Article
  • Book
  • Chapter
  • Open Access
  • Law, Constitution, Jurisprudence

We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.

Result 67181-67200 of 68833
  • Prev
  • 1
  • 2
  • 3
  • ...
  • 3359
  • 3360
  • 3361
  • ...
  • 3440
  • 3441
  • 3442
  • Next
Obrazovanje u zakonopisnom žanru: teze za studiju slučaja

Obrazovanje u zakonopisnom žanru: teze za studiju slučaja

Author(s): Nenad Veličković / Language(s): Serbian

Nakon što je povukao Prijedlog sa sjednice, premijer Vlade zakazao je za dva dana (12. aprila) sastanak na koji je pozvao zastupnike i zastupnice, predstavnike roditelja, direktora, sindikata, zainteresirane građane i medije. Na sastanku, koji je sam moderirao, priznao je da Prijedlog nije savršen (zbog pravopisnih grešaka na koje je javnost (sic!) ukazala), ali da se do 26. aprila ili do 10. maja mora usvojiti. Do tada će on, sa svojim timom, učiniti sve da se i preostala neslaganja oko nekih rješenja prevaziđu. U toku sastanka postalo je jasnije i koja: školski odbori, mandat direktora, politizacija obrazovanja. U petnaestoj minuti svog uvodnog obraćanja prisutnima premijer je kazao sljedeće: Današnji sastanak je u smislu medija prilika da sve ono što smo mi pričali, ja neću iznositi šta smo se mi tamo dogovarali, vi još jednom ponovite u kameru, da definišemo šta su to razlike i šta bi mogla biti neka vrsta kompromisa, i da se takav zakon pusti, ja ne znam da li je moguće u narednom turnusu, ja mislim da do maja se mora usvojiti. Dvadeset šestog Vlada ima sjednicu, u petak. Ja ću oba ova materijala staviti u dnevni red. Danas. Pravi se dnevni red. Ako ovo bude dokument koji je istog sadržaja kao prošli, to se nemojte zamjerit i prepast, jer to je administrativno. Moramo tako uradit, jer dva dana prije moramo dostavit materijal za vladu, to znači danas. A ono što se mi danas ovdje usaglasimo pred svjedocima, medijima, i jedni drugima, ovaj će bit tekst koji će se u narednih dvanaest dana modificirat. I ukoliko još nešto vidite da eventualno nije dobro, mi ćemo naravno to koordinirat i popravit. Premijer je zastupnicima, praktično, rekao da će zbog toga što se zakon do maja mora usvojit dobiti materijale za sjednicu koji neće biti u konačnom obliku, jer će se konačni oblik u narednih dvanaest dana modificirat. Modifikator će biti Vlada, koja će tekst Prijedloga mijenjati pregovarajući sa zainteresovanim grupama, npr. aktivistima nevladinog sektora zainteresovanog za kvalitetna zakonska rješenja inkluzije. Kako će to učiniti a da ne dovede u pitanje izjavu da neće dodatno opteretiti budžet, nije jasno. I inkluzija, i mjere za suzbijanje nasilja u školama, i reforma sa sadržaja na ishode podrazumijeva osjetno povećanje budžeta. Premijerov pokušaj da ovaj neformalni sastanak pretvori u zvaničnu podršku Prijedlogu Zakona nema nikakvu pravnu težinu, već i zbog toga što je većina zastupnika napustila salu nakon prvog sata razgovora. Moguće je, međutim, da će imati medijsku. Ali za pravnu analizu slučaja otvara se pitanje legalnosti ovakvog premijerovog plana. Mijenjati prijedlog po više ključnih tačaka u nekoliko dana pred usvajanje, nakon što su za tekst Prijedloga već dobijene neophodne saglasnosti i mišljenja, ostavljajući zastupnike bez dovoljno vremena da usaglašena rješenja analiziraju, obesmišljava cijelu utvrđenu proceduru. Pri tome, sasvim je izvjesno da se u tako kratkom vremenu, i pod tolikim pritiskom, neće otkloniti većina manjkavosti evidentiranih u ovoj analizi, već i stoga što o njima na ovom Prijedlog Zakona o osnovnom odgoju i obrazovanju i dalje ostaje neprihvatljiv, iz razloga koji se na kraju mogu sažeti u dvije grupe. Pravni: a. loše obrazloženje potrebe da se zakon donese i netransparentna ideološka motivacija njegovog donošenja b. izostanak argumentovanih, dokumentovanih, logički i pravno korektnih tumačenja usvojenih i predloženih rješenja, i s tim u vezi nepažnja, arogancija, ignorisanje prijedloga po javnoj raspravi c. izbjegavanje da se urede osjetljiva pitanja, a s tim u vezi nerješavanje pitanja diskriminicije po osnovu prava na obrazovanje na maternjem jeziku (Srba, Hrvata i ostalih) d. neadresiranje odgovornosti u zakonskim rješenjima, anonimnost radne grupe angažovane na izradi Nacrta, u analizi javne rasprave i finaliziranju Prijedloga e. nedorečenost ponuđenih rješenja, veliki broj podzakonskih akata, uz istovremeno suvišna ili bezrazložno detaljna rješenja ili rješenja koja su izbjegnuta f. javna rasprava se provela formalistički, bez stvarnog interesa i želje da javnost ponudi kvalitetan doprinos g. nestručno i nesistematično sastavljen i nepotpun Pojmovnik h. kratak period zastupnicima i zastupnicama da analiziraju prijedlog i pripreme amandmane i. izostanak učešća i doprinosa akademske zajednice i nevladinih organizacija Pedagoški: a. antireformska suština b. loše definsana načela i ciljevi obrazovanja c. nebriga za kvalitet obrazovanja d. zanemarivanje uloge nastavnika i nastavnica e. plagiranje (preuzimanje definicija i rješenja bez navođenja izvora) Ukoliko se Prijedlog ipak usvoji, u šta ne treba sumnjati, jer Predlagač ima većinu ruku u Skupštini, a odustajanje bi značilo težak poraz njegove agresivne racionalizacijske obrazovne politike, tekst novog Zakona, čak i ako se jezik u sudijskoj nadoknadi popravi, ostaće primjer pravne aljkavosti i institucionalne bahatosti. Kanton Sarajevo dobiće zakon čije je donošenje slabo motivisano, na čijoj je izradi radio anonimni tim jezički i pravno nekompetentnih stručnjaka, koji su pred Skupštinu izašli s nepismenim prijedlogom, pojmovnom zbrkom i velikim brojem nepotpunih i u nedostatku podzakonskih akata neprovodivih rješenja, ali iz čije se nejasnoće ipak jasno iščitava odlučna namjera da se obrazovanje u Sarajevu, nakon četvrt vijeka njene neodlučnosti, najzad pretvori u resurs vladajuće stranke i sredstvo odbrane vječito ugroženog nacionalnog identiteta.

More...
Institut razrješenja sudije Ustavnog suda BiH

Institut razrješenja sudije Ustavnog suda BiH

Author(s): Harun Išerić / Language(s): Bosnian

Razrješenje Krstana Simića sa funkcije sudije US BiH je u uzročno-posljedičnoj vezi sa načinom izbora sudija US BiH. Naime, do sada imenovane sudije su prije preuzimanja funkcije u US BiH, bili bliski vladajućim političkim strankama. Shodno tome, moguće je da dugogodišnji i aktivni članovi političkih stranaka nastave da održavaju kontakte sa stranačkim rukovodstvom. Prema tome, institut razrješenja zbog povrede ugleda i dostojanstva sudije ili samog US BiH predstavlja branu zavisnom i pristrasnom ustavnom sudovanju. Preporuke koje se ovdje predlažu, tiču se prvenstveno dopuna Pravila US BiH. Naime, Ustav BiH ne propisuje postupak razrješenja sudija, ali taj postupak eksplicitno ne propisuju ni Pravila US BiH, pa bi ih u tom smislu trebalo dopuniti. Iako to nije problematizirano pred ESLJP, te je US BiH u proceduri razrješenja Krstana Simića proveo proceduru koju je ESLJP ocijenio pravičnom, bilo bi dobro da Pravila US BiH imaju odgovarajuću odredbu kojom bi ta procedura bila propisana, dakle koja bi unaprijed bila poznata. Tako bi se moglo iza člana 98 Pravila US BiH koji reguliše razloge za prestanak funkcije sudije US BiH, dodati novi član koji bi detaljno regulirao postupak razrješenja. U tom članu bi se trebalo propisati sljedeće: - da sud koji donese pravosnažnu presudu u krivičnom postupku protiv sudije Ustavnog suda BiH mora tu presudu odmah dostaviti Ustavnom sudu; - da se trajan gubitak sposobnosti sudije za obavljanje funkcije utvrđuje temeljem nalaza i mišljenja nadležne zdravstvene ustanove, a da taj nalaz i mišljenje može zatražiti predsjednik ili jedan od potpredsjednika Ustavnog suda; - da prijedlog za razrješenje može podnijeti predsjednik ili zajedno tri potpredsjednika Ustavnog suda; - da se prijedlog dostavlja sudiji na kojeg se odnosi radi njegovog pismenog izjašnjenja, te da se propiše rok u kojem bi se sudija mogao pismeno izjasniti o prijedlogu; - da sudija protiv kojeg se vodi postupak za razrješenje ima pravo na uvid u sve dokaze koji protiv njega postoje, pravo na saslušanje, te pravo da predlaže i izvodi dokaze koje - da ukoliko se sudija na kojeg se odnosi prijedlog za razrješenje ne izjasni u ostavljenom roku, ili na drugi način ne koristi prava koja ima u postupku, Ustavni sud nastavlja postupak razrješenja; - da sudija na kojeg se odnosi prijedlog za razrješenje ne prisustvuje plenarnoj sjednici na kojoj se odlučuje o tom prijedlogu; - da Ustavni sud o prijedlogu za razrješenje odlučuje na plenarnoj sjednici u prisustvu svih sudija, konsenzusom, - da se odluka dostavlja sudiji na kojeg se odnosi prijedlog za razrješenje i da se javno objavljuje.

More...
Sukob mišljenja institucija zaštite kulturnog naslijeđa (na primjeru rekonstrukcije/rehabilitacije Saračevića kuće u Jajcu)

Sukob mišljenja institucija zaštite kulturnog naslijeđa (na primjeru rekonstrukcije/rehabilitacije Saračevića kuće u Jajcu)

Author(s): Bedrudin Nurikić / Language(s): Bosnian

U skladu sa članom 4 Konvencije o zaštiti arhitektonskog naslijeđa Evrope, koji je temeljem člana VII (3) Ustava Federacije sastavni, odnosno primarni izvor zakonodavstva Federacije Bosne i Hercegovine, izvođenje bilo kakvih zahvata na ili u neposrednoj blizini spomenika kulture nije dozvoljeno bez saglasnosti nadležne institucije za zaštitu kulturno-historijskog naslijeđa. U odnosu na predmetnu odredbu Konvencije evidentna su odstupanja člana 7 Zakona o provedbi odluka Komisije u FBiH kako u pogledu vrsta zahvata za koje je nužno ishodovati saglasnost, tako i u pogledu terminologije poređenih normi. Konkretno, član 4 Konvencije propisuje ishodovanje saglasnosti, a član 7 Zakona o provedbi odluka Komisije FBiH, zahtijeva stručno mišljenje. U navedenoj situaciji član VII (3) Ustava Federacije, u kojem je artikuliran opći princip pravne hijerarhije, nalaže da se stručnom mišljenju Zavoda pripiše pravna snaga saglasnosti od kojeg Ministarstvo, u postupku rješavanja zahtjeva za građenjem u granicama nacionalnog spomenika, ne može odstupiti ako je predmetna saglasnost u skladu sa Odlukom Komisije i drugim važećim propisima višeg ranga. U skladu sa članom 7 Zakona o provedbi odluka Komisije u FBiH i članom 202 Zakona o upravnom postupku pribavljanje stručnog mišljenja Zavoda za zaštitu spomenika je zakonom propisana obaveza čije neispunjavanje u provođenju postupka rješavanja zahtjeva za građenjem u granicama nacionalnih spomenika predstavlja bitnu povredu upravnog postupka, odnosno osnov za poništenje rješenja. Za razliku od prethodno navedenog, pribavljanje mišljenja Komisije nije propisano zakonom, te shodno tome nepribavljanje njenog mišljenja ne proizvodi pravne posljedice koje proizilaze iz nepribavljanja stručnog mišljenja Zavoda. Pravna snaga mišljenja Komisije, ukoliko je pribavljeno na zahtjev voditelja postupka, se mjeri, u svakom pojedničnom slučaju, u skladu sa načelom slobodne ocjene dokaza, na osnovu uvjerljivosti datih obrazloženja. U konkretnom slučaju, Komisija nije obrazložila zauzeti stav po kojem je predloženi projekat u potpunosti u suprotnosti sa mjerama zaštite. Predmetnim stavom se sugerira da je zabranjeno izvođenje bilo kakvih zahvata na predmetnom prostoru što je neodrživo u kontektu mjera zaštite utvrđenih Odlukom Komisije prema kojima je, između ostalog, dozvoljena rekonstrukcija (rehabilitacija) porušenih objekata u njihovom izvornom obliku. U pogledu utvrđivanja činjeničnog stanja izvornog izgleda Saračevića kuće, u postupku koji se vodio pred Ministarstvom 2014. godine, izostalo je brižljivo ispitivanje svih dokaza pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, navođenja logičnih i objektivnih razloga kojima se Ministarstvo rukovodilo, te razloge zbog kojih je određene dokaze odbacio ili ih nije razmatrao prilikom donošenja rješenja. Na temelju sadržaja obrazloženja Rješenja, Ministarstvo, u konkretnom slučaju nije, na temelju pribavljenih dokaza, razmotrilo osnovanost izvedenog zaključka Zavoda za zaštitu spomenika o tome da se Saračevića kuća „mijenjala, dograđivala, pa i na kraju degradirala, te pred devastaciju dobila oblik ravničarskog objekta“, niti je dalo razloge za njegovo odbacivanje. Dato obrazloženje se usmjerilo na sadržaj propisanih mjera zaštite. Pri tom je propuštena obaveza na ocjenu grafičkih priloga i tehničkog opisa projekta na koje se poziva Zavod za zaštitu spomenika, njihove relevatnosti sa aspekta sadržaja, njihove dokazne snage, osnovanosti i odnosa sa arhivskom fotografijom Saračevića kuće, odnosno činjeničnog stanja na koje treba primijeniti pravnu normu. Prema tome, činjenično stanje u pogledu izvornog izgleda Saračevića kuće ostalo je neadekvatno raspravljeno i razjašnjeno u okviru zahtjeva koje postavlja načelo slobodne ocjene dokaza. Pored navedenog, predmetna rješenja Ministarstva kao zbirni upravni akti nisu u skladu sa članom 205 stav 2 Zakona o upravnom FBiH postupku jer se u uvodu rješenja ne navode podaci o pribavljenim stručnim mišljenjima.

More...
Primjena načela in dubio pro conventione u rješenjima Vijeća za državnu pomoć Bosne i Hercegovine

Primjena načela in dubio pro conventione u rješenjima Vijeća za državnu pomoć Bosne i Hercegovine

Author(s): Samir Sabljica / Language(s): Bosnian

Zakon o sistemu državne pomoći u BiH je od velikog značaja za evropske integracione procese BiH. On pokazuje da se BiH opredjelila da prihvati standarde EU u oblasti državnog intervencionizma, ali i namjeru BiH da reformira oblast subvencija u industriji. Reforma državne pomoći podrazumijeva preusmjeravanje ograničenih javnih finansijskih resursa u ekonomski samoodržive projekte, s potencijalom da podstaknu razvoj i zapošljavanje, te postepeno smanjivanje subvencija sektorima i kompanijama koje ostvaruju ekonomski gubitak. Osnivanjem Vijeća za državnu pomoć, BiH je realizirala obavezu iz SSP-a za osnivanjem samostalne, nezavisne, operativno funkcionalne institucije na državnom nivou, koja će vršiti nadzor nad dodjelom državne pomoći i njenim korištenjem, te koja ima ovlašćenje da odredi povrat nezakonito dodijeljene državne pomoći. Uspostava sistema državne pomoći unijela je mnoge nove elemente u pravni sistem BiH, poput doktrine učinka, a posebno posrednog dejstva pravnih propisa EU. Obaveza koja proističe iz SSP-a pruža mogućnost da BiH interpretira domaće pravo u svjetlu prava EU, te da kroz takvu interpretaciju pokuša dati isto značenje i efekte kakvi bi nastali izravnom primjenom norme EU. Ovakva obaveza institucija BiH da interpretativnom harmonizacijom pravni poredak BiH približi pravnom poretku EU proizilazi iz pristanka BiH da potpiše i ratificira SSP.

More...
Nasilje u porodici - strateški pravci djelovanja u Bosni i Hercegovini

Nasilje u porodici - strateški pravci djelovanja u Bosni i Hercegovini

Author(s): Zlatan Hrnčić / Language(s): Bosnian

Uzrok nasilja u porodici leži u naučenom obrascu ponašanja, odgojnom kontinuitetu kojem doprinose i obrazovni, sociološki, ekonomski, zdravstveni i drugi faktori. Kako nema značajnih razlika u pojavi nasilja u porodici na osnovu životnog standarada, finansijskog stanja i obrazovnog statusa, može se utvrditi da je nasilje u porodici naučen obrazac ponašanja integriran u izgradnju kako individualnih identiteta tako na kraju i društvenog kolektiva koji ovo ponašanje smatra prihvatljivim. Međutim, kada govorimo o nasilju u porodici, bilo kao pojave, prepoznavanja ili njegove prevencije u društvu, nije dovoljno samo sagledati porodicu i brak, potrebno je sagledati cjelokupni društveni kontekst, utvrditi pravac u kojem se društvo treba razvijati i definisati strateške pravce djelovanja. Zakoni kojima se reguliše ova oblast su najčešće represivni i kao takvi dugoročno ne mogu pokazati značajnije rezultate. Kako uzrok nasilja u porodici, ali i njegovo rješavanje leži u odgoju i obrazovanju, odnosno prekidu kruga transgeneracijskog prenošenja nasilnih obrazaca ponašanja, samim tim i normativno-pravna rješenja trebaju uključiti u većem obimu preventivno djelovanje, jasne oblike zaštite i uvezanog mehanizma djelovanja kako na prevenciji, tako i kroz represivne mjere. U narednom periodu, potrebno je raditi na potpunom usaglašavanju normativno-pravnih rješenja i njihovoj primjeni. Ovaj proces potrebno je da prati sveobuhvatna edukacija profesionalaca kroz stručne obuke, multisektorske edukacije, te rad sa osobama koje su počinile nasilje u porodici i rad sa cjelokupnim porodicama. Ovaj sistem preventivnog djelovanja i zaštite može biti upotpunjen kroz rano otkrivanje slučajeva nasilja u porodici i institucionalno preventivno djelovanje koje počinje već u predškolskom uzrastu.

More...
Osvrt na referendumsko pitanje o (ne)podržavanju pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine

Osvrt na referendumsko pitanje o (ne)podržavanju pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine

Author(s): Nurko Pobrić / Language(s): Bosnian

Narodna skupština Republike Srpske 15. jula 2015. godine donijela je odluku o raspisivanju referenduma na kome će se glasači (biračko tijelo) Republike Srpske prvenstveno izjašnjavati da li podržavaju ili ne podržavaju pravosudne institucije Bosne i Hercegovine - Sud i Tužilaštvo Bosne i Hercegovine. Ustavnošću navedene odluke se ovdje neću baviti. Ustavnost odluke cijenit će Ustavni sud Bosne i Hercegovine, ako ovlašteni predlagač u tom pravcu podnese zahtjev. Fokus mog interesovanja je sadržaj referendumskog pitanja. Pri tom imam u vidu da su u teoriji ustavnog prava i ustavnosudskom odlučivanju u odnosu na sadržaj referendumskog pitanja formirani jasni standardi, koje donosilac odluke o raspisivanju referenduma mora respektirati.

More...
Kritički osvrt na Zakon o javnom redu i miru Republike Srpske (ZJRM RS)

Kritički osvrt na Zakon o javnom redu i miru Republike Srpske (ZJRM RS)

Author(s): Jasmin Muratagić / Language(s): Bosnian

Prikaz ZJRM RS pokazuje da je zakonodavac RS pojmom javnog mjesta obuhvatio i internet. Analiza karakteristika članova 7 i 8 ZJRM RS pokazuje da su kritike javnosti utemeljene. Pomenute odredbe nedovoljno precizno definisane, te ostavljaju prostora za široko tumačenje namjere zakonodavca RS. Također, evidentno je da nisu usklađene sa normativom člana 10 EKLJP i da ne slijede standarde i principe koje je Evropski sud, tumačeći čl. 10 EKLJP, afirmisao. Sporna činjenica jeste da je zakonodavac RS propuštanjem da preciznije konkretizira članove 7 i 8 ZJRM RS, ostavio nadležnim organima RS, a ne regulatornim tijelima, da tumače sadržaj, karakter, oblik i opseg prava na slobodu izražavanja i prava na slobodu informacija. U toj konstelaciji, odredbe ZJRM RS gube svoju normativnu funkciju i postaju moćno oružje u rukama nadležnih organa RS, te mogu u konačnici dovesti do ograničenja prava na slobodu izražavanja. Pravnom analizom se ne može prejudicirati način tumačenja ZJRM RS od strane nadležnih organa RS. Ipak, činjenica da su zanemarene kritike javnosti i opozicije, činjenica da je odbijen prijedlog da se izvrši konkretizacija bića prekršaja iz čl. 7 i 8 ZJRM RS, kontradiktorna izjava ministra MUP-a RS, te primjer arbitrarnog postupanja policijskih organa RS u vezi sa okupljanjem „Ravnogorskog pokreta Višegrad“, generiraju opravdanu bojazan da će ZJRM RS biti predmetom zloupotrebe i arbitrarne primjene. Na koji način i u kojoj mjeri pokazat će praksa.

More...
Liberalizam prije liberalizma?

Liberalizam prije liberalizma?

Author(s): Tarik Haverić / Language(s): Bosnian

U septembru 2014. objavio je Dejan Jović, u to vrijeme savjetnik hrvatskog predsjednika Ive Josipovića, u Političkoj misli komentar s naslovom »Samo u mitovima svaki narod želi državu. U stvarnosti — ne« . U komentaru, napisanom povodom škotskog referenduma o nezavisnosti, Jović je iznio niz zapažanja o nacijama i njihovom državnom samoostvarenju, usredsređujući se na jednu posebnu formu ovog potonjeg: referendumsko izjašnjavanje o državnoj (ne)samostalnosti. Tim povodom, Jović je konstatirao da su, za razliku od škotskog, referendumi koji su posljedovali osamostaljenjem nekih republika bivše Jugoslavije bili vrlo neliberalni (»osim crnogorskog iz 2006«).

More...
Neustavnost Odluke o vršenju provjere tačnosti i istinitosti podataka prilikom prijave prebivališta na teritoriji Republike Srpske (Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U
10/14)

Neustavnost Odluke o vršenju provjere tačnosti i istinitosti podataka prilikom prijave prebivališta na teritoriji Republike Srpske (Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 10/14)

Author(s): Ena Gotovuša / Language(s): Bosnian

Odluka u predmetu U 10/14 je značajna zbog toga što Ustavni sud BiH prvi put eksplicitno konstatuje da može zasnovati nadležnost i odlučiti o ustavnom sporu u kojem se tvrdi da je nenadležni organ donio podzakonski akt za koji nije imao nadležnost prema Ustavu Bosne i Hercegovine. Iz ovoga proizlazi da će svi podzakonski akti organa izvršne vlasti ili upravnih organa moći biti predmetom kontrole pred Ustavnim sudom ukoliko regulišu materiju koja spade u nadležnost državnog nivoa vlasti. Na ovaj način bit će osigurano poštivanje odredbi o podjeli nadležnosti iz člana III Ustava BiH i ustavnog principa vladavine prava (pravne države). Tako će se onemogućiti preuzimanje državnih nadležnosti putem pravnih akata entitetskih organa koji su u pogledu svoga dejstva jednaki zakonima, iako su formalno nominirani kao podzakonski akti. Analiza odluka Ustavnog suda u dosadašnjim predmetima preispitivanja ustavnosti akata niže pravne snage od zakona ukazuje da je Ustavni sud zauzeo kontradiktorne stavove o dopustivosti zahtjeva. Zbog toga u zahtjevima za ocjenu ustavnosti podzakonskih akata praksa Ustavnog suda služi kao pro i contra argument. Strane se pozivaju na pojedine stavove iz odluka Ustavnog suda BiH, koji naravno važe u pojedinačnom slučaju, te je Ustavnom sudu ostavljena mogućnost da izvede drugačiji zaključak o dopustivosti zahtjeva nego u predmetu na koji se referira. Ovim se ne podstiče ujednačena sudska praksa, što opet po sebi nije doprinos pravnoj sigurnosti. Na kraju, mišljenja sam da bi Ustavni sud trebao kroz svoje odluke razraditi dodatne i precizne kriterije provjere ustavnosti podzakonskih akata koji će biti primjenjivani u svakom pojedinačnom slučaju. U prilog potrebi da se uspostave dodatni kriterijumi govori i činjenica da su sve odluke u predmetima koje spominjem u ovom radu bile predmet političke pažnje i političkih izjava. Upravo zbog toga, Ustavni sud treba ujednačiti svoju praksu i uspostaviti jasne kriterije kako bi u stručnoj i političkoj javnosti osigurao status najviše, nezavisne i neutralne pravosudne institucije u BiH. Ne smatram da će Ustavni sud osigurati ovakav status ako se iz formalnih razloga ne bude upuštao u odlučivanje u meritumu (iako je, čini se, riječ o namjernom izbjegavanju donošenja odluke), kao što mi je jednako neprihvatljivo da Ustavni sud rješava probleme na koje odgovor moraju naći institucije entiteta i BiH.

More...
Analiza člana 19 Zakona o radu FBiH u odnosu na Direktivu Vijeća Europske unije 1999/70/EC o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme

Analiza člana 19 Zakona o radu FBiH u odnosu na Direktivu Vijeća Europske unije 1999/70/EC o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme

Author(s): Jasmin Muratagić / Language(s): Bosnian

Tradicionalno shvatanje ugovora o radu (kao ugovora o radu sklopljenog, u pravilu, na neodređeno vrijeme) doživljava promjene. Praksa u EU i u FBiH pokazala je tendenciju sve češćeg sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, što je posljedica potrebe fleksibilizacije radnih odnosa. Kako je Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju Bosna i Hercegovina deklarativno preuzela obavezu da svoje zakonodavstvo uskladi sa pravnim poretkom EU, tako se Zakonom o radu FBiH, mora predvidjeti okvir za ostvarivanje principa i postizanje ciljeva predviđenih Direktivom. Iako je na prvi pogled zakonodavac FBiH uskladio svoje propise sa Direktivom 1999/70/EC i Okvirnim sporazumom, analizom člana 19 Zakona o radu FBiH, da se zaključiti da zakonodavac FBiH nije uspostavio pravni okvir koji bi onemogućio praksu zloupotrebe ugovora o radu na određeno vrijeme. U tom svijetlu možemo reći da odredbe Zakona o radu FBiH suštinski ne ostvaruju ciljeve i ne uspostavljaju principe predviđene Direktivom i Okvirnim sporazumom o radu. Da bi se član 19 Zakona o radu FBiH, zaista, suštinski uskladio sa ciljevima predviđenim Direktivom neophodno je da njime budu tretirana sljedeća pitanja: 1. Jasno definisani posebni slučajevi i uslovi zaključenja ugovora o radu na određeno vrijeme. Tako bi poslodavac mogao ponuditi ugovor o radu na određeno vrijeme samo u tačno propisanim slučajevima, odnosno za tačno određene vrste posla, što bi u praksi otežalo zloupotrebu ugovora o radu na određeno vrijeme, kratkog trajanja, a za poslove stalnog karaktera. 2. Ograničenje mogućeg broja zaključenja uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme između istog poslodavca i istog zaposlenika za isti posao. Ovakva mjera bi adekvatno spriječila ovaj oblik zloupotrebe. 3. Ponuditi slično rješenje kao u Zakonu o radu Republike Srpske i izmijeniti važeću pravnu fikciju da pri zaključivanju uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, od radnji i ponašanja zaposlenika, zavisi da li se ugovor na određeno vrijeme ima smatrati ugovorom na neodređeno vrijeme. Time bi se onemogućila različita tumačenja konkretne zakonske odredbe, koja u praksi, kao što je pokazano primjerom u poglavlju 5.1, zbog nepoznavanja punog obima prava i obaveza, idu na štetu zaposlenika. 4. Izmijeniti, odnosno produžiti trajanje vremenskog perioda od 15 dana, koji se po tački 7 člana 20 Zakona o radu FBiH ne smatra prekidom ugovora o radu. Time bi se trenutna praksa tzv. „prijave/odjave zaposlenika sa PIO evidnecije“ , na osnovu koje poslodavci izbjegavaju zaključenje ugovora o radu na neodređeno vrijeme i time zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme, znatno umanjila, a u konačnici dokinula.

More...
Zastarijevanje potraživanja naknade štete prouzrokovane krivičnim djelom ratnog zločina

Zastarijevanje potraživanja naknade štete prouzrokovane krivičnim djelom ratnog zločina

Author(s): Goran Nezirović / Language(s): Croatian

Ukoliko se nekome navedeni međunarodni standardi o neprimjenjivosti rokova zastarjelosti čine „isuviše“ kreativni ili neobavezujući, vratimo se domaćem normativnom okviru. U tumačenju odredbe člana 377 stav 1 ZOO u vezi sa članom 12 stav 1 i 3 ZPP, sudska praksa je već zauzela stav da i brojnost izvršilaca krivičnog djela može predstavljati procesnu smetnju usljed koje nije bilo moguće pokrenuti krivični postupak i koja, dakle, izuzetno pruža ovlašćenje parničnom sudu da radi primjene privilegovanog roka iz člana 377 ZOO utvrđuje postojanje krivičnog djela. Ta „procesna“ smetnja više je nego očigledna u odštetnim parnicama civilnih žrtava rata. Sadržaj „procesnih smetnji“ koje daju ovlašćenje parničnom sudu da utvrđuje postojanje krivičnog djela, kako ga je odredila dosadašnja sudska praksa, svakako ne mora biti konačan, pa ga sudovi svojim daljim kreativnim tumačenjem mogu proširiti i dopuniti (brojnost izvršilaca; brojnost krivičnih postupaka i njihova netipična dugotrajnost i sl). U tom kontekstu neminovno se nameće pitanje „da li sud u parničnom postupku može kao predhodno pitanje na osnovu (u pravilu) par činjenica, zaključiti da je šteta posljedica krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava (...).“Ne smije naime, biti sporno je da se radi o izuzetno složenim krivičnim djelima i da krivični postupci povodom ovih djela, uz izvođenje brojnih dokaza, traju godinama. Ovo pitanje otvara problem standarda dokazivanja. Specijalni izvjestitelj Ujedinjenih Nacija za borbu protiv mučenja navodi da „(...) s obzirom na to da standard dokazivanja može biti viši u krivičnim postupcima, dostupnost parničnih postupaka putem kojih se zahtjeva reparacija ne smije biti ovisna o ishodu krivičnog postupka“. Međunarodni sud pravde ukazuje na potrebu prebacivanja tereta dokazivanja u slučaju zahtijevanja odštete na odgovornu stranu, koja je u boljoj poziciji da utvrdi određene činjenice. Time se odstupa od klasičnog pravila o teretu dokazivanja koji leži na onom licu koje tvrdi da se određena činjenica desila. Pravilo o okretanju tereta dokazivanja nije nepoznato našem zakonodavstvu i ono je u naš pravni sistem uvedeno radi implementacije Direktive 97/80/EZ od 15. decembra 1997. godine (član 15 Zakona o zabrani diskriminacije). U osnovi teškog kršenja ljudskih prava civilnih žrtava rata leži upravo diskriminacija po nacionalnoj osnovi prema pripadnicima naroda koji su predstavljali manjinu na određenoj teritoriji tokom rata u BiH, tako da je teško ponuditi osnovane argumente protiv stava o potrebi „okretanja“ tereta dokazivanja i u ovim parnicama. Trebalo bi, takođe, prihvatiti da nije nužno da sam tužitelj bude osuđujućom presudom krivičnog suda označen kao oštećena osoba kojoj pripada naknada štete. Smatram da bi bilo opravdano polaziti od toga da je parnični sud ovlašćen, na osnovu dokaza podnesenih od strane tužitelja o mjestu, vremenu i načinu izvršenja deliktne radnje, izvesti zaključak da li se i tužitelj nalazi, kao oštećeni, u granicama izreke osuđujuće krivične presude. Povodom mogućeg prigovora da izneseni stavovi o snižavanju tereta dokazivanja nemaju osnovu u domaćem zakonodavstvu može se odgovoriti stavom zauzetim u njemačkoj sudskoj praksi: postojanje zakonske praznine ne znači da postoji i pravna praznina, jer se tumačenjem ustavnih principa i međunarodnih standarda može pronaći zadovoljavajuće rješenje. Takav kreativan pristup sudova u parničnim postupcima povodom ozbiljnih kršenja ljudskih prava zahtijevaju i načela čovječnosti i javne savjesti.

More...
Ocjenjivanje sudija u BiH

Ocjenjivanje sudija u BiH

Author(s): Sana Čengić / Language(s): Bosnian

Analiza Kriterija za ocjenjivanje rada sudija, uključujući i njihovu valjanost kao osnova za procjenu stručnosti sudija u proceduri njihovog napredovanja, zahtijeva određeni period primjene. Može se očekivati da će značaj koji je dat ocjeni rada u postupku imenovanja, u kojem se trenutno razvija sistem napredovanja na temelju zasluga odnosno radnih rezultata, dovesti do zaključka da su za stvaranje stvarne procjene stručnih sposobnosti i radnih učinaka sudije potrebni sveobuhvatniji kriteriji i postupak ocjenjivanja. Uspostavljanje takvih kriterija uvjetovalo bi i preispitivanje sadašnjih zakonskih rješenja, posebno u odnosu na ovlaštenja za donošenje odluka koja su trenutno data predsjedniku suda, te procjenu da li je takav proces primjerenije povjeriti kolegijalnom organu - formiranjem posebnih komisija za ocjenjivanje. U istom kontekstu dodatno je izražena manjkavost normativnog okvira, koji ne propisuje obavezu ocjenjivanja za sve sudije u BiH. Nedostatak ocjene rada sudija nameće njihovo testiranja čime se nužno stavljaju u isti položaj kao kandidati koji apliciraju prvi put za imenovanje u pravosuđu, a istovremeno se tretiraju drugačije od ostalih kolega sudija. Stoga su suštinska poboljšanja uspostavljenog procesa ocjenjivanja moguća, prije svega, stvaranjem adekvatnijeg zakonskog osnova, čija će rješenja biti opredijeljena pravcima razvoja pravosuđa u cjelini od praćenja i procjene funkcionisanja sudskog sistema, jačanja odgovornosti, razvoja sudijske karijere, obuke i pristupa pravosudnim funkcijama. Regulisanje ove oblasti kroz Zakon o VSTV-u BiH bio bi optimalan pristup koji omogućava ocjenjivanja sudija pod jednakim uslovima, propisujući osnovna pravila i parametre ocjenjivanja, definišući svrhu ovog postupka.

More...
Odgovornost države za štetu uzrokovanu pogrešnom presudom – praksa Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u svjetlu prakse Suda Evropske unije

Odgovornost države za štetu uzrokovanu pogrešnom presudom – praksa Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine u svjetlu prakse Suda Evropske unije

Author(s): Zlatan Meškić,Maja Čolaković / Language(s): Bosnian

Odgovornost države za štetu nastalu usljed pogreške suda u BiH je utemeljena na čl. 172 ZOO-a FBiH i čl. 172 ZOO RS-a, koji uređuju odgovornost pravne osobe za štetu prouzrokovanu od njenog organa. „Nepravilan ili nezakonit“ rada suda kao uslov za odgovornost države za pogrešku suda ne proizilazi iz same formulacije ove odredbe, te Vrhovni sud FBiH do ovog uslova dolazi historijskim i komparativnim tumačenjem. Kao uzor za uspostavljanje kriterija za ocjenu kada se rad suda smatra „nepravilnim ili nezakonitim“, Vrhovni sud FBiH uzima praksu Suda EU iz predmeta Köbler, prema kojoj povreda prava EU mora biti ne samo „dovoljno ozbiljna“, nego i „očigledna“. Prema navedenoj praksi, krivica je samo jedan od kriterija za utvrđivanje da li je povreda „dovoljno ozbiljna“, ali se ne smije ispitivati kao samostalni kriterij. Samim time nije nužno postojanje krivice kako bi se utvrdilo postojanje državne odgovornosti. Čini se da bi praksa bila bolje upućena kada bi načelo nezavisnosti sudstva u tumačenju i primjeni materijalnog prava osiguravala strožijim tumačenjem protivpravnosti kao jednog od uslova odgovornosti u okviru čl. 172 ZOO. Smatramo da sudija ne djeluje protivpravno ako formulacija tumačenog propisa ostavlja mogućnost različitog tumačenja, a do rezultata do kojeg je sudija došao u konkretnom predmetu se može doći jednom od priznatih metoda pravnog tumačenja. Državna odgovornost za štetu, kao samostalan institut prava Evropske unije, ne spada u institute koje je država kandidatkinja u predpristupnoj fazi dužna implementirati u svoje zakonodavstvo. Harmonizacijska klauzula iz čl. 70 Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju potpisanog između BiH, Evropskih zajednica i država članica ne obuhvata državnu odgovornost za štetu, te ne postoji obaveza sudova da u predpristupnoj fazi domaće propise o državnoj odgovornosti za štetu tumače u svjetlu prava EU. Ipak, snažno podržavamo da sudovi BiH već sada koriste kriterije iz prava EU prilikom ocjene postojanja državne odgovornosti za štetu, ali samo kao rezultat komparativnopravne analize. Ovi kriteriji će od prvog dana punopravnog članstva postati obavezujući za sudove BiH unutar područja primjene EU. Nakon pristupanja naše zemlje EU uslovi za potraživanje štete nastale povredom prava EU neće smjeti biti nepovoljniji od uslova za naknadu štete nastale povredom nacionalnog prava te države.

More...
Krivična odgovornost članova Parlamentarne skupštine BiH za neprovođenje odluka Ustavnog suda BiH i ESLJP: Ustavnopravna (ne)opravdanost

Krivična odgovornost članova Parlamentarne skupštine BiH za neprovođenje odluka Ustavnog suda BiH i ESLJP: Ustavnopravna (ne)opravdanost

Author(s): Mahir Muharemović / Language(s): Bosnian

Die Vollziehung von Gerichtsentscheidungen ist ein wichtiges Element eines jeden Rechtssystems. Eine Gerichtsentscheidung, die nicht vollzogen wird, wird nicht die gewünschte Wirkung haben, falls die Subjekte die sie anspricht ihr nicht folgen. Bosnien und Herzegowina (BiH) hat auch Mechanismen, die die wirksame Umsetzung von Gerichtsentscheidungen gewährleisten sollen, jedoch gibt es immer noch einige Probleme bei der Umsetzung der Entscheidungen des Verfassungsgerichts und des Europäischen Gerichtshofs für Menschenrechte. Die Nicht-Umsetzung der Entscheidungen der Gerichte, die allgemeine Maßnahmen erfordern, z.B. Änderungen in der Verfassung oder in den Gesetzen, stellt eine Straftat gem. 289 des Strafgesetzbuches von Bosnien und Herzegowina dar, und führt somit direkt zu einer strafrechtlichen Verantwortung der Mitglieder der beiden Häuser des Parlaments von Bosnien-Herzegowina. Doch der Mechanismus der Strafverfolgung der Parlamentarier ist im Falle einer Nicht-Umsetzung der Gerichtsentscheide des Verfassungsgerichts von BosnienHerzegowina und des Europäischen Gerichtshofs für Menschenrechte, für deren Umsetzung eine Verfassungs- oder Gesetzesänderung nötig ist, strafrechtlich nicht durchsetzbar und verfassungsrechtlich teilweise unbegründet, denn es gibt erhebliche Hindernisse für eine strafrechtliche Verfolgung von Parlamentsmitgliedern und stellt auch eine nicht hinnehmbare Erosion des bosnischen Verfassungssystems dar.

More...
Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu

Author(s): Amra Ohranović / Language(s): Bosnian

Razlozi za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana BiH, kako stoji u Obrazloženju uz Prijedlog, zasnivali su se na stvarnim potrebama proizašlim iz praktične primjene propisa vezanih za elektronski potpis, te u potrebi poboljšanja zakonskog teksta, preciziranjem uslova za prijavu i odjavu prebivališta i boravišta, u cilju sprečavanja zloupotreba ovog instituta. Izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu inovira se način prijave i odjave prebivališta, tako što će bosanskohercegovački državljani moći prijaviti, odnosno odjaviti prebivalište ili boravište elektronskim putem kod nadležnih tijela, i to sigurnim elektronskim potpisom ovjerenim kvalificiranom potvrdom. Poteškoće će svakako pričinjavati činjenica da elektronski potpis još uvijek nije zaživio u praktičnoj primjeni. Prijedlogom Zakona se preciziraju uslovi za prijavu i odjavu prebivališta radi unapređenja sigurnosti osobnih dokumenata. Tako će bh. državljani prilikom prijave prebivališta morati priložiti zakonom određene dokaze da imaju valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuju. Upravo je ova dopuna Zakona izazvala brojne reakcije, posebno povratničke populacije čiji predstavnici smatraju da će ovakvim dopunama Zakona, povratak biti otežan te da one u svojoj suštini imaju za cilj brisanje širokog kruga građana BiH iz evidencije za koju se vezuju brojna druga prava, od kojih je najbitnije pravo glasa. Međutim, ovim izmjenama se prava na olakšane prijave prebivališta povratnika i raseljenih lica na njihova prijeratna mjesta stanovanja, nisu dirala. Dakle, odredbe o postupku olakšanog prijavljivanja prebivališta (na prijeratnoj adresi povratnika) ostaju i dalje na snazi, tako da uz adekvatnu primjenu Zakona lišenu bilo kakvih zloupotreba i pogrešnog tumačenja, povratnička prava u ovoj oblasti neće biti ugrožena. Također, utvrđuje se obaveza nadležnih organa da u roku od pet godina za svakog državljanina izvrše provjeru ispunjenosti uslova, za što će se koristiti digitalno popisani podaci iz evidencija organa nadležnih za vođenje evidencija. Predloženim izmjenama skraćen je period boravka u inozemstvu za koji se veže obaveza odjave prebivališta i prijave boravka sa jedne godine na tri mjeseca. Iz svega navedenog, nije najjasnije koji su bili stvarni razlozi zbog kojih su delegati u Domu naroda PS BiH smatrali potrebnim pokretanje postupka zaštite vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda. Činjenica je da nisu bili ispunjeni uslovi razmatranja ovog Prijedloga zakona po hitnom postupku, ali to nije mogao biti razlog pokretanja postupka zaštite vitalnog nacionalnog interesa, što je Ustavni sud BiH svojom Odlukom36 i utvrdio. Nakon ovakve odluke Ustavnog suda BiH, a kako su delegati bošnjačkog naroda i najavili, ponovo je pokrenut mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda u odnosu na sadržaj Prijedloga. Razlog pokretanja, po njihovom mišljenju, leži u činjenici da bi rješenja sadržana u ovom Prijedlogu mogla rezultirati poništavanjem prebivališta povratnicima, koji su u najvećoj mjeri iz bošnjačkog naroda. Poteškoće u primjeni ovih novina bi se svakako javile jer još uvijek nisu doneseni potrebni podzakonski akti koji bi omogućili primjenu Zakona o elektronskom potpisu i time stvorili pretpostavke za primjenu i ovih predloženih izmjena Zakona o prebivalištu i boravištu. Ali, u slučaju pravilne primjene predloženog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu, unaprijedio bi se sistem evidencija prebivališta i boravišta državljana BiH.

More...
Vladavina prava ili vladavina zakona?

Vladavina prava ili vladavina zakona?

Author(s): Tarik Haverić / Language(s): Bosnian

Pojam pravne države (der Rechtsstaat) kako ga je u kontinentalnoj tradiciji razvila njemačka pravna misao, i koji je u početku - kao zahtjev za zakonskim ograničenjem vršenja državne vlasti - samo bio suprotstavljen pojmu države zasnovane na samovoljnom korištenju moći (der Machtsstaat, rjeđe der Obrigkeitsstaat), danas uključuje i materijalne elemente (prava i slobode čovjeka i građanina, pravednost/moralna ispravnost zakona), i po tome se približava supstancijalističkim poimanjima vladavine zakona. Stoga jezičko izjednačavanje pravne države (der Rechtsstaat) i vladavine zakona (rule of law) koje sistematski provode francuski autori nije pogrešno: iako se, u vrijeme njihovog nastanka, radilo o različitim pojmovima, njihova povijesno objašnjiva konvergencija dovela je do toga da ih je danas moguće izjednačiti. “Pravna država” i “vladavina zakona” izražavaju, na ovom početku XXI. stoljeća, supstancijalno istu ideju: djelovanje nosilaca državne vlasti, izabranih i imenovanih, ograničeno je zakonima koje oni sami nisu donijeli niti ih mogu mijenjati; ti su zakoni, koji građane štite od samovoljnog vršenja vlasti, moralno ispravni tj. pravedni (prema prevlađujućem shvatanju pravde), a građani sudjeluju u njihovom donošenju; građani uživaju određena pretpolitička prava i slobode koje država mora poštivati da bi bila legitimna, a njihovu zaštitu građani mogu ostvariti pred nezavisnim sudovima.

More...
Selekcija nosilaca pravosudnih funkcija u BiH - kritički osvrt sa prijedlozima

Selekcija nosilaca pravosudnih funkcija u BiH - kritički osvrt sa prijedlozima

Author(s): Mahir Muharemović / Language(s): Bosnian

The selection procedure of judges and prosecutors represents a key competence of the High Judicial and Prosecutorial Council of Bosnia & Herzegovina (HJPC) and the quality of the selected candidates reflects directly to the quality of the judiciary of Bosnia & Herzegovina as a whole. In this sense, the HJPC issued new regulations concerning the selection procedure introducing a new examination which has to be taken by all candidates for a position within the judiciary. The initial intent of a such examination seems to be a fair and transparent selection procedure based on measurable criteria. But introducing an another exam could also have negative side effects and even effects contrary to those who are intended by such an exam. Prosperous candidates for judge or prosecutor positions have already undergone an examination procedure called ”Bar Exam“ which qualifies them, with the relevant work experience, according to the Law on the HJPC, for positions in the judiciary. The concept of the new exam is the very same as the concept of the Bar Exam regarding the knowledge that is to be tested. There is no orientation to practical issues, relevant skills, psychological test and similar. In this regard, there is also the problem of the legal associates who are performing judge tasks and issue decisions in full judge capacity at courts (at least in the Federation of B&H) but who would be treated by the new examination as all external candidates.

More...
Izmjene Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti u Bosni i Hercegovini: Ukidanje sukoba interesa

Izmjene Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti u Bosni i Hercegovini: Ukidanje sukoba interesa

Author(s): Amela Kadrić / Language(s): Bosnian

Analysis of the proposed amendments and the events that followed the submission of all proposals shows that there are very serious tendency for changes to the Law that favor the political elite and to insist on them regardless the fact that they violate proper procedures and rules. Changes of the most important provisions of the Law question the purpose and objective of the Law and the principles embodied in the Law. The adoption of the proposed amendments would provide additional arbitrariness of the political elites and the devastation of the state budget. Omitting the term "close relative" and changing the sanctions provided for offender of provisions of the Law would allow direct contracts with companies owned by close relatives of officials and heads of executive functions, and modifications of the Law on increase the cash value of the contract threshold, the huge amounts of state money would go into private safe of powerful politicians.

More...
Komisija za raseljena lica i izbjeglice (CRPC) – pravno nasljeđe

Komisija za raseljena lica i izbjeglice (CRPC) – pravno nasljeđe

Author(s): Srđan Arnaut / Language(s): Bosnian

Constitution of Bosnia and Herzegovina established state structure clearly indicating what are the competencies of institutions in Bosnia and Herzegovina and by the principle of negative competence defined that all that is not under the state responsibility is under the responsibility of entities. However, in accordance with the Article 7 of Dayton Peace Agreement the Commission for Real Property Claims of Displaced Persons and Refugees (CRPC) was established and it used to be an absolute authority in the domain of property return and tenancy rights for displaced persons and refugees, as well as to all those illegally deprived from property during the war period in Bosnia and Herzegovina. The Commission did not use to work on the basis of regulations and laws of Bosnia and Herzegovina, but on the basis of its own regulations. CRPC decisions could not be revised by any institution in Bosnia and Herzegovina. CRPC could only revise its own decision by the appeal of interested party or by the official duty. This Body which had an international character and whose members enjoyed the immunity had limited time of duration of its mandate and during this period they resolved 300.000 requests by which more than 95% of deprived or occupied property was returned. When the mandate of CRPC ceased, all unsolved requests were passed to entities in accordance with entity laws and they continued to be resolved in accordance with the entity regulations. After the casement of CRPC, 700 appeals on which objections were given in a due time by interested parties, remained unsolved, but due to the undisputed decisions of CRPC and prohibition of their revision no one could decide on them.

More...
Institut vremenskog važenja zakona u predmetima ratnih zločina pred Sudom BiH

Institut vremenskog važenja zakona u predmetima ratnih zločina pred Sudom BiH

Author(s): Azra Miletić / Language(s): Bosnian

When it comes to Bosnia and Herzegovina, the applicability of the Criminal Code may be characterized as a first-class legal issue, particularly as regards war crimes and other cases of gravest breaches of international humanitarian law currently being prosecuted. It has been in the focus of interest of not only the legal community, primarily because two quite different regimes or approaches to the application of criminal codes in such cases have been on the scene, depending on whether a criminal case is prosecuted by the Entities’ judiciary or the Court of BiH. As to the comparison between codes, sometimes several codes, two principles on which it is based should be taken into account: the principle of concreteness and the principle of alternativity. Both principles are sometimes differently perceived in theory. In addition, different approaches and even inconsistencies in their application exist in the case-law. In this respect, one should particularly bear in mind that the aforementioned comparison seeks, in fact, to identify a code more lenient to the perpetrator, that is, to the case at issue, and sometimes it can be the code prescribing a more stringent punishment for the relevant criminal offense. At the time when the Dayton Peace Agreement was signed, BiH was not a signatory state to the Second Optional Protocol to the International Covenant on the Civil and Political Rights at the international level as prescribed by the Optional Protocol II, and was not obliged to make reservations to the Protocol. Therefore, Article 2 of the Optional Protocol II constituted no obstacle to the existence of death penalty in the BiH legislation during the period from the signing of the Dayton Peace Agreement until the adoption of new criminal legislation. In general, Article 2 of the Second Optional Protocol prescribes that each member state shall be obliged to take necessary measures to abolish the death penalty within its jurisdiction. This was done by the adoption of the Criminal Code of the Federation of BiH (1998), the Criminal Code of Republika Srpska (2000) and the Criminal Code of Brčko District (2001), when the death penalty was abolished, or more precisely, removed from the criminal legislation in Bosnia and Herzegovina. Article 4a) of the CC BiH, which is identical to Article 7(2) of the ECHR, provides for an exceptional deviation from the principle set forth in Articles 3 and 4 of the same Code. It also provides for trial and punishment for acts constituting criminal offenses pursuant to international law, or violations of the prohibition-type norms and rules that are generally supported by all nations, that are of general importance, or considered to be or to represent universal civilization achievements of the contemporary criminal law, where such acts are not prescribed as criminal under national legislation. Article 4a) of the CC of BiH addresses not only trial for these criminal offenses, but their punishment, too, because if an offense has not been prescribed, then the sanction thereof has not been prescribed either. Furthermore, it is impossible to apply one code to the qualification of the offense, and another one to the criminal sanction, that is, a combination of codes. Therefore, punishment of war crimes perpetrators in application of the referenced provision has not been conditioned with the application of Articles 3 and 4 of the Criminal Code of BiH. This provision also applies in trials of cases qualified as Crimes against Humanity, as stipulated under Article 172 of the CC of BiH. The application of the referenced Article, however, also ensures to the full extent trials based on joint criminal enterprise and command responsibility. The CC of SFRY did not explicitly stipulate these forms of participation and responsibility. They however, do fall under customary international law and treaty law as now stipulated in Article 180 of the CC of BiH.

More...
Result 67181-67200 of 68833
  • Prev
  • 1
  • 2
  • 3
  • ...
  • 3359
  • 3360
  • 3361
  • ...
  • 3440
  • 3441
  • 3442
  • Next

About

CEEOL is a leading provider of academic eJournals, eBooks and Grey Literature documents in Humanities and Social Sciences from and about Central, East and Southeast Europe. In the rapidly changing digital sphere CEEOL is a reliable source of adjusting expertise trusted by scholars, researchers, publishers, and librarians. CEEOL offers various services to subscribing institutions and their patrons to make access to its content as easy as possible. CEEOL supports publishers to reach new audiences and disseminate the scientific achievements to a broad readership worldwide. Un-affiliated scholars have the possibility to access the repository by creating their personal user account.

Contact Us

Central and Eastern European Online Library GmbH
Basaltstrasse 9
60487 Frankfurt am Main
Germany
Amtsgericht Frankfurt am Main HRB 102056
VAT number: DE300273105
Phone: +49 (0)69-20026820
Email: info@ceeol.com

Connect with CEEOL

  • Join our Facebook page
  • Follow us on Twitter
CEEOL Logo Footer
2025 © CEEOL. ALL Rights Reserved. Privacy Policy | Terms & Conditions of use | Accessibility
ver2.0.428
Toggle Accessibility Mode

Login CEEOL

{{forgottenPasswordMessage.Message}}

Enter your Username (Email) below.

Institutional Login