Praćenje suđenja za ratne zločine i reforma pravosuđa u kontekstu pregovora o integraciji u Europsku uniju
U procesu europskih integracija pred pravosuđe je postavljen niz zadataka vezan uz neistražene ratne zločine . Nakon izbora 2000., okretanja Republike Hrvatske prema Europskoj uniji i potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u listopadu 2001. godine, blagotvoran utjecaj procesa pregovora na kvalitetniji rad institucija i nagovještaji njihove reforme, nije izostao. No, olako dana predizborna obećanja o raskidu s nasljeđem političkih intervencija u rad pravosuđa i izgradnji institucija pravne države, teško su se pretvarala u konkretne mjere. Kontekst za učinkovitije procesuiranje ratnih zločina stvaran je međudjelovanjem novoizabrane socijaldemokratsko-liberalne koalicijske vlasti te politike uvjetovanja Europske unije poticanjem suradnje s Međunarodnim kaznenim sudom za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji (u nastavku MKSJ) i intenziviranje postupaka od predistražnih radnji do suđenja u RH. Nakon manjkavih i etnički pristranih istraga ratnih zločina u devedesetima, pravosuđe je napravilo određene iskorake. To se primjerice očitovalo okončanjem istrage zločina nad srpskim civilima u Gospiću, podizanjem optužnice i suđenjem pred Županijskim sudom u Rijeci, čiju je presudu Tihomiru Oreškoviću, Mirku Norcu i Stjepanu Grandiću, koji su zbog ratnih zločina nad civilnim stanovništvom osuđeni na 15, 12 i 10 godina, u lipnju 2004. potvrdio Vrhovni sud RH. Kako bi se okončale predistražne radnje u svim postupcima zatvorenima u ladice, poput zločina nad civilima u Sisku ili poduzele ozbiljne istrage za još uvijek neistražen zločin u Bogdanovcima, bilo je potrebno više od uspješnog okončanja jednog oglednog postupka. Unatoč tome što su birači ovlastili novu garnituru vlasti za promjene, postavlja se pitanje u kolikoj su mjeri institucije iskoristile jedinstvenu priliku za reformu.
More...
