We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
The article is devoted to investigating the artistic embodiment of the Cossack character phenomenon in the novel Pogonya by Mushketyk. The typological comparison of the Cossack character image in the novel by Mushketyk is shown on the basis of other literary works.
More...
Names of people are of a great importance for linguistics and folklore studies as well as for maintaining national identity. A name can be considered as a symbol of social and individual existance of human. In Turkish culture, naming a child is as important as becoming a parent. Because of this, once it was thought that a person who had a specific name had to show appropriate characteristics according to the name. In this study, we have dealt with the Turkish individual names in Mamuşa Municipality in Kosovo which is striving to preserve its identity and names in Balkans in general. As a result of the names inquiry in Mamuşa we reached the following conclusions: naming tradition shows great similarities with Turkish world; given that names mostly come from religious, national and lineage areas showing differences according to different periods and that the Turkish identity and the Turkish appellation are being preserved through names in this area.
More...
Bosniak’s oral epic was once named Cinderella of South-Slavic oral tradition by Alois Schmaus; he then saw it as the last in the line, least wanted and detested in its own surrounding, but desired and sought after outside it. Perhaps this metaphor could be appropriately extended to the sphere of identity as well, for Bosniaks as a nation in the process of national identification come last in the line with same or similar relation towards their closer and wider surrounding, though many will say that this process for them is still ongoing. And that is not coincidental, for it is well known that the oral epical tradition was (and in case of Bosniaks still is) the key element in that process, owing to the role assigned to it by German romantics.
More...
Demografska problematika postaje, sa svakim novim pokazateljem koji uslijedi, pitanje opstanka hrvatskoga naroda u doglednoj budućnosti, bez obzira iznesu li službene državne statistike podatke za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu ili susjedne zemlje u kojima su Hrvati manjinski narod. Depopulacija, prirodni pad, negativna migracijska bilanca, izrazito duboka starost ukupne populacije i izumiranje, osnovna su demografska obilježja, a negativni su trendovi neumoljivi i bez ozbiljnije mogućnosti zaustavljanja, dok je promjena njihova smjera kratkoročno, bez ozbiljnije revitalizacijske koncepcije, gotovo nemoguća. Znali smo to i prije, često upozoravali, pisali radove, držali predavanja, podizali glas…ali se on nije čuo ili nije želio čuti u političkoj svakodnevnici opterećenoj, kako se uvijek objašnjavalo „važnijim problemima”. Nema važnijih problema od demografskih ili izravnije od demografskog opstanka hrvatskog naroda – ma gdje on obitavao.
More...
Tekst stanowi fragment doktoratu Michaela Hardta Sztuka organizacji: źródła ontologii politycznej u Gilles’a Deleuze’a i Antonio Negriego. Autor analizuje w nim dialog, jaki Antonio Negri podejmuje z pismami Włodzimierza Lenina w okresie intensywnych walk społecznych i przekształceń składu klasowego we Włoszech w latach 1968-1973. Doszukując się w tym spotkaniu kluczowego zwrotu teoretycznego w myśli włoskiego marksisty, Hardt przekonuje, że to właśnie w tekstach rosyjskiego rewolucjonisty Negri odnalazł narzędzia pozwalające mu wyjść poza ograniczenia krytycznego marksizmu, uznającego klasę robotniczą przede wszystkim za obiekt wyzysku, przez uczynienie kwestii jej podmiotowości centralnym zagadnieniem i punktem wyjścia teorii.
More...
This article discusses the historical changes in religious practices in Bosnia-Herzegovina from the communist era to the post-war period in line with their influence on identity and intergroup (inter-ethnic, inter-religious) relations. There is a lack of evidence on whether people did not overtly express their religious beliefs during communism even though they were covertly religious, or whether they started engaging in the religious practice during and after the 1992-1995 war in order to establish group connectedness, cohesion, and fulfill certain needs. “Bosnian identity” will be described as a puzzle formed by the “remains” of the previous regime and the “new additions” of the post-war period. The discourse of power dominates in Bosnia-Herzegovina and enables prohibitions of different types of dialogue that can lead to better understanding of differences and Other(s). The main problem that will be addressed in this article is the (non)existing Bosnian identity analyzed through “jouissance” of nationalism, intolerance and religion. The contradictions of Sigmund Freud’s concept of identification, and the relation of that concept to the body and power in a post-war divided society will be discussed. We can conclude that the main discourse of power operates with religion in order to establish the “jigsaw puzzle of Bosnian identity”. The presence of those who either live in a different system (yugonostalgic people, Homo Yugoslavicus), or those who do not believe (atheists) simply adds a new dimension to the currently established system which can be used to further explain if the overtly expressed beliefs will remain unchanged in case of the establishment of a new system.
More...
Evropa više ne može predviđati bezumlje koje je obuzelo racionalizaciju egzistencije nakon dva stoljeća njenog sprovođenja: dobro joj je poznato da se ovo bezumlje nije samo očitovalo u obliku njemačkog nacionalsocijalizma i državnog kapitalizma istočnih zemalja, nego da je ono isto tako zahvatilo liberalnu ekspanziju potrošačkih želja. Dok razdragano pozdravlja sadašnje nastojanje zemalja sa njenog istoka na osvajanju još nezapamćenih sloboda u njihovoj povijesti, ona također ne može ostati slijepa na ponovni pad, na jakobinske greške kakve pokretima čiji je cilj opće dobro donose međuetnički sukobi.
More...
The review of: The Freedom of the Migrant: Objections to Nationalism by Vilem Flusser. Edited and Introduction by Anke K. Finger, Translated by Kenneth Kronenberg (Urbana, Chicago and Springfield: University of Illinois Press, 2003. 106 pp. ISBN 978-0-252-02817-5)
More...
Možda se danas može govoriti o povratku etničkog. Postoje prilično brojne i važne indikacije da to možemo činiti. Za većinu zemalja, naročito tzv. Trećeg svijeta, etničko je glavni i presudni sadržaj političkog. Njihova politička modernost, ako nije tek pokrenula borbu za etnički opstanak, sigurno je nije prekinula. Međutim, o povratku etničkog možemo govoriti samo na osnovu uvida u politička dešavanja u jednom, na političkoj mapi svijeta povlaštenom - makar donedavno i makar relativno povlaštenom - političkom prostoru. Samo tamo gdje je etničko bilo stvar prošlosti možemo govoriti o njegovom povratku. Samo tamo gdje je etničko bilo shvaćeno kao predmoderno, predpolitičko, arhaično... Ne naprosto shvaćeno, predstavljeno, itd., (u kolektivnoj svijesti) nego potisnuto, obesnaženo, iscrpljeno, itd. (političkim akcijama glavnih aktera socijalne stvarnosti).
More...
Pozabaviću se ovdje problemom zavičaja iz, rekao bih, veoma određene i fiksirane perspektive, perspektive rata u Bosni i Hercegovini. Zapravo, govorio bih, upravo u tom kontekstu, o fenomenu obruča ih, drukčije, o fenomenu obruča kao formi opsade gradova za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, u čemu se očitovala i težnja da se pronađe vlastita domovinaili vlastiti zavičaj. Drugim riječima, pitanje koje želim da postavim i elaboriram bi se moglo ovako formulisati: kakvu predstavu o samom zavičaju, ih o domovini ima ideologija koja je planirala i realizirala opsade i svijanja i zatvaranja gradova u obruč? I, s tim u vezi, drugo pitanje, koje automatski proizilazi iz prvog: kakvu predstavu o samome zavičaju, ili uopšte o samoj ideji pripadnosti nečemu, posjeduju žrtve tog uobručavanja?
More...
Jastvo je između minulosti i budućnosti. Za njeg su posve sigurni njegovi “sada” i “smrt”. Najdublju narav ne određuje mu ništa osim te sigurnosti. Ta njegova najdublja narav, koja može biti nazvana i ljudskim počelom, nije izmjenljiva. Ona ostaje trajno ono što jeste. Izmjenljivo je njezino pokazanje. I ne samo to. Nijedno od svih mogućih pokazanja ne može biti ponovljeno. Ona mogu biti u neredu ili poretku, povlačenju ili razvijanju, ali svi oblici pokazanja te najdublje naravi jastva nisu odvojivi od u njeg upisanog čitanja prošlosti i budućnosti. I jedno i drugo su nesigurni. Zato u sebi nose nagađanje, te su, u skladu s tim, uvijek i varka. Okrenutost jastva prema budućnosti kao “napretku ljudskosti” porečena je sigurnošću smrti.
More...
Društvene znanosti su prebrzo prihvatile stanovište po kojem neka zemlja postaje Nacija od trenutka kada postane nezavisna. Dakako, ima tu podložnosti, ali također i činjenica: Nacija je rezultat dugog povijesnog procesa tokom kojeg do izražaja dolaze konsenzualne vrijednosti koje grade nacionalnu slogu i građanski mir.
More...
Ako kulturu shvatimo kao skup stečenih znanja koja omogućavaju razvoj kritičkog duha, ukusa i rasuđivanja (prema Roberovom rječniku), onda prevashodno ističemo intelektualne i umjetničke vidove civilizacije. Tim selektivnim postupkom ipak obuhvatamo ukupnost procesa i ustanova koje podstiču čovjekovu intelektualnu radoznalost i oblikuju njegova duhovna svojstva, oslanjajući se na obrazovni sistem, umjetnička ostvarenja, vjersku pouku i si. Za razliku od civilizacije, koja objedinjuje društveno-istorijske, privredne i naučno-tehničke aspekte života na širem teritorijalnom području, kultura izražava one izvorne i suštinske odlike kolektivnog duha koje omogućavaju nastanak umjetničkih i misaonih tvorevina kao i vrijednosti na kojima počivaju ustanove društva.
More...
The fundamental challenge facing Middle Eastern societies is the need for redefining shared identity. Developments in the Middle East can be perceived through a prism of a delayed recovery from the colonial system. In this perspective subsequent wars, the Arab Spring or the emergence and success of ISIS are interrelated steps of creating a post-colonial order in the region. In the Middle East a unifying idea was needed to which the political elites could immediately appeal to suppress tribal or ethnic divisions, although in the Arab world the new categories and divisions do not disavow the previous identities: tribal, ethnic or religious. Following Tanzimat reforms, modern Ottoman nationalism emerged from the erosion of the empire, soon to be replaced by Pan-Islamism and pan-Arabism—two expressions of identity based on religion or cultural community that remain fundamental in this part of the world. When the Arabs had to adjust to the situation after the collapse of the mandate system, the terms that emerged (e.g. qawmiyya) seem closer to the European perspective of a nation, even if they still reflect only certain aspects of the Arab sense of community and belonging.
More...
The war in Croatia in 1992-1995 drew special attention of the world public opinion to the problem of Serbian minority in this country. However, the third largest ethnic group in Croatia, Muslims1 was given less space. Soon after the Republic of Croatia declared independence (25.06.1992), they landed in political and legal vacuum. The Muslims stopped to be treated as a national minority and people aimed at their assimilation. More and more often the Croatian mass media started to define them as an invented or vague2 nation. The increase of anti-Muslim feeling led to socio-political revival of that community. More and more organization and political parties were established in Croatia, which stood up for the Muslims’ interests.
More...
Prema podacima Organizacije za ljudska prava (International Helsinški Federation for Human Rights) broj muslimana u Evropskoj uniji (EU) procjenjuje se na više od 20 miliona. Prezentacija muslimana u Evropi predstavlja jedan poseban izazov za aktuelnu politiku i društvo kao i sve veći broj muslimana i džamija. Broj učenika koji uzimaju učešće na vjeronauci u javnim školama predstavlja, također, izazov za politiku i ekonomiju kao i za zakonodavce. Novim proširenjem EU povećava se pritisak na aktuelnu politiku u cilju razvitka novog koncepta za integraciju muslimanske manjine. U Bosni i Hercegovini (BiH), Albaniji i na Kosovu muslimani su većinsko stanovništvo. Države kao Bugarska, Grčka, Hrvatska, Makedonija, Crna Gora, Rumunija, Srbija i Slovenija, koje već stoljećima žive sa muslimanskim manjinama, su faktički prisiljene da definišu novu poziciju naspram religija. Poseban značaj u ovom procesu zaslužuje odgoj i obrazovanje muslimanske omladine u Jugoistočnoj (JI) Evropi, koji treba da povežu nadolazeće generacije muslimana sa jednim evropskim identitetom i modernim vrijednostima kao što su demokratija, ljudska prava i pluralizam u društvu. Islamsko obrazovanje i odgoj imaju zadatak pomoći i pojasniti mlađim generacijama da je evropski identitet moguć u jednom sekularnom pluralističkom društvu u otvorenom dijalogu sa vlastitom tradicijom. U ovom procesu posebnu ulogu ima zajednički rad i aktivnosti obrazovnih institucija u JI Evropi, sa ciljem da se pokušaju pronaći odgovori na pitanja koje Evropa iz svoje sopstvene historije ne poznaje, kao npr.: Koje probleme i pitanja predstavlja zajednički život ljudi različitih religijskih shvatanja i kakvu ulogu u ovom procesu ima islamska pedagogija? Na koji najbolji način je moguće etablirati islamsko obrazovanje i odgoj? Kako je moguće uskladiti islamske vrijednosti sa modernim vrijednostima kao što su ljudska prava, pluralizam, demokratija, sloboda mišljenja?
More...
Symbolic topography of monastery Vujan contains several layers of different traditions which are during past two centuries transformed into a unique “pantheon”, based on respect for the cult of saints and national heroes. The medieval cult of an unknown saint, the tomb of Lazarus Mutap, Duke of the First and Second Serbian revolution, then the worthy Abbot Hadzi Josif Milošević and special Lunjevice Nikola Milicevic, founder of the reconstruction of the temple in 1805 were important elements of the local places of remembrance. The transition from regional to state character was established during the Queen Draga Obrenovic (1900-1903), granddaughter of Nikola Milicevic Lunjevice. In this way the monastery Vujan became important “place of memory”, an example of the construction of new political myths and traditions that are still open to new expansion and reassessment. Replacement of dynasty in Serbia in 1903, caused the marginalization of memories of family Lunjevica. Cult of an unknown saint has never disappeared, and national heroes buried in Vujan didn’t lost social importance even during socialism. After the breakup of Yugoslavia, were restored the old memories of the national past, the monarchy, Orthodoxy. Many individuals and political groups have expressed interest in the renewal of memories of the character of the monastery Vujan in the past, with special emphasis on the fact that it had a short-lived and healed the future Patriarch Pavle, especially from the perspective of his possible canonization.
More...