We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
In the eighteenth and the beginning of the nineteenth century, Plovdiv was a complex multicultural space – a sort of ‘Balkans in miniature’. There lived Orthodox and Catholic Christians, Muslims; Bulgarians, Turks, Greeks, Jews, Armenians, Pavlikyans (Bulgarian Catholics), Roma and even merchants from Ragusa (i.e. Dubrovnik). But the Ottoman city was multicultural in a medieval, not a modern sense. It was far from the ideal of modern multiculturalism – far from being a melting pot, a hybrid place for contacts, conflicts, and re-negotiations of boundaries. The fact that communities met face-to-face did not mean they were in a state of democratic cohabitation, with their cultural identities equally represented in public space, public conflicts or creative dialogues. Before the 1820s, every ethnic-cultural and religious community had its own isolated, localized and strictly defined mode of living, and the contacts between these communities, limited to the practical needs of economic exchange, seem to have been well-regulated and hierarchically structured, also in spatial terms. These communities inhabited different neighborhoods, some of them quite closed and endogamous (the Pavlikyans (Bulgarian Catholics), Jews and Armenians). They had distinct secular and religious cultures, dress, emblematic everyday food; they practiced their religions in separate temples, celebrated their own holidays and performed their religious rituals in different holy languages (Turkish, Greek, Ladino, even Italian). Thus, in the early 19th century the city lived in pre-modern coexistence of small religious and cultural communities that perpetuated their own distinct modes of living. The most typical token of this enclosure were the communities’ taboos regarding specific eating, drinking or sexual practices of the other communities, stigmatised as repulsive and unclean.[..]
More...
On the road towards EU enlargement, potential member states need to comply with the EU acquis communautaire. Chapter 18 of the acquis foresees the conduct of a population census by enlargement countries. This has proven to be more challenging in the post-war environment of the former Yugoslavia than in other countries. After the dissolution of Yugoslavia, the attributes of ethnicity and territory increased in importance as they were used to set or consolidate new borders and distribute rights and power according to population numbers and concentration. The sensitive aspects of ethnicity, language and religion, and the simple definition of the census category of ‘place of usual residence’ complicate the collection of census data in the region. This complication is rooted in the potential for an increase or decrease of ‘ethnic’ population numbers that can lead to the loss of rights or political influence. The significance of these aspects has been underestimated by the EU, which approaches the collection of population data as a rather technical exercise. This policy note reviews the recent census experiences in Bosnia and Herzegovina, Croatia and the Former Yugoslav Republic of Macedonia to identify similarities in problems, process and politics, and to offer lessons learned for the future.
More...
Bosnia Daily: July 1, 2015 – To Count or Not to Count? That Is the Question
More...
U Bosni i Hercegovini još uvijek ne postoji organizacija koja se javno i isključivo bavi poboljšanjem života lezbejki, kroz pravo, kulturu ili neki treći način. Zbog toga, sve što Fondacija CURE radi, kroz svoj feminističko-aktivistički način djelovanja, putem obrazovnih, umjetničko-kulturnih i istraživačkih programa za lezbejke, biseksualne i trans žene zavređuje pažnju, jer djeluje politički i sa jasnim s ciljem doprinosa društvenim promjenama. U ovoj analizi se kroz istraživanje etnografskih činjenica koje su lezbejke, biseksulane i trans žene željele da podijele, došlo se do informacija koje su postale izvori znanja.
More...
VISION: The development of a new Ukrainian village should be based on the principles of inclusive human-centric development of rural, urban communities, which provides: *) comfortable living of a person, family, an important condition of which is a developed and modern social, communal, transport, engineering infrastructure, adapted to the latest technological advances and individual needs of residents; *) development of human potential through meeting the needs of the population in educational, cultural, physical, spiritual enrichment, dissemination of digitalization, electronic services and services in rural areas; *) realization of labor potential of community members through decent work of appropriate professional and qualification levels, which ensures the well-being of them and their family members;*) implementation of entrepreneurial initiative in the real sector of the economy, services and individual self-employment; *) sustainable development of rural settlements by creating conditions in which economic growth, material production and meeting the needs of modern society occur within the limits that ensure the restoration of ecosystems and do not endanger the viability of present and future generations.
More...
U romanu Izgubljeni svet Artura Konana Dojla, profesor Čelindžer predvodi grupu avanturista na putu po Južnoj Americi, gde nailaze na visoravan sa dinosaurusima. Manje poznati nastavak priče, Otrovni pojas, koji nije toliko uzbudljiv i to ne samo zbog razočaravajućeg odsustva dinosaurusa. Ovog puta, Čelindžer istu ekipu vodi u Saseks, gde im otkriva da će Zemlja proći kroz „otrovni pojas“ etra. Dok je ostatak čovečanstva osuđen na smrt, profesor je uveren da će oni preživeti ako se zabarikadiraju u budoar njegove žene sa zalihama kiseonika. Junaci će se, naravno, izvući i potom krenuti u melanholično tumaranje po svetu naizgled punom mrtvih – a onda se svi bude, srećom bez ikakvog sećanja na ono što se desilo.
More...
Pročitao sam da su rezultati još jednih socioloških istraživanja pokazali da nešto više od 40 posto mojih dragih sugrađana kategorički izjavljuje da se ne želi cijepiti ni pod kakvim uvjetima.
More...
„Nema potrebe da se proveravaju antitela. Čini se da je to postala moda. Ljudi treba da shvate da je sve već ispitano. Na primer, kod vakcine Sinofarm 78 odsto vakcinisanih će imati antitela, a preostali neće, ali to ne znači da neće biti zaštićeni.“
More...
Dok se javnost i društvene mreže već više od godinu dana iscrpljuju beskrajnim sporovima između zagovornika i protivnika vakcinacije, treća grupa koju čine tzv. poluvakseri i skeptici koji se još uvek nisu vakcinisali ostaje gotovo nezapažena. Ovaj tekst posvećen je upravo njima, toj tihoj većini u čijim rukama – tačnije ramenima i zavrnutim rukavima – leži i naša sudbina i od kojih po svemu sudeći zavisi i datum kada će pandemiji u Srbiji doći kraj.
More...
Ako čitalac, kao ja, ima decu, i ako su mu, kao meni, deca ženska i mlađa od 30 godina i vakcinisala su se AstraZenecom, verujem da mu u utorak ujutru nije bilo svejedno pošto je iz Rima stigla vest da je očito da postoji veza između vakcine AstraZeneca i zgrušavanja krvi. To zgrušavanje krvi, priča se o tome već neko vreme, uzrokovalo je smrt više osoba, a te osobe su mahom bile mlađe žene. Od reči do reči, vest glasi ovako…
More...
Nevakcinisani ima milionske zalihe različitih vakcina. Najviše u regionu, možda i u Evropi, pa opet, on se ne vakciniše, jer je zabrinut za druge, za stanovništvo koje neprestano podstiče na vakcinaciju. Štaviše, on građane moli kao boga, uz obećanje da će se sam vakcinisati prvom prilikom, možda u petak, ili u ponedeljak. I to kineskom vakcinom koju proizvodi kompanija „Sinofarm“. Uostalom, to je obećao još u decembru, a zatim u januaru, kada je prvi kontingent kineske vakcine stigao u Srbiju. Njegovi najbliži saradnici su odmah krenuli u promovisanje kampanje imunizacije: premijerka Brnabić (Fajzer), ministar Vulin (Sputnjik V), ministar Dačić (Sputnjik V), dok je najpravoverniji saradnik i partijski drug Nebojša primio upravo kinesku vakcinu. Dragan Marković Palma, kao jedan od retkih eurofanatika u Srbiji, pokazujući duboko razumevanje geopolitike vakcinacije, primio je Fajzerovo cepivo, izjavivši pritom „da on nema pravo da se ne vakciniše“. Palma nema, ali zato Nevakcinisani ima. Međutim, sam čin vakcinacije nije u fokusu Nevakcinisanog, jer da je drugačije, on bi to izveo na samom aerodromu, po snegu, gde bi podigao rukav i primio spasonosnu dozu umrtvljenog virusa korone.
More...
Biolozi vole skraćenice, ali ih često nespretno koriste. Nešto što jednoj grupi istraživača može da deluje kao dobra skraćenica kolegama iz srodnih oblasti ima loše asocijacije. Genetičari koji izučavaju vinsku mušicu doveli su ovaj kapric do apsurda: skraćenica MAD označava „Majke Anti-Dekapentaplegija“. „Dekapentaplegija“ se odnosi na mutiranu mušicu kod koje se nepravilno formira 15 (deka-penta) važnih struktura iz kojih dalje nastaju noge, krila, antene itd. „Majke anti-[nešto]“ je šala koja je možda bila smešna 1995. S druge strane, imunolozi su skloni neumoljivo dosadnom rečniku. Informacione molekule između belih krvnih zrnaca smo nazvali „interleukini“ i svima im dodelili po prirodni broj. Zvuči logično, ali sad smo stigli do IL38 i skoro je nemoguće setiti se šta svaki od njih radi. Da ne ispadnu najgori, molekularni epidemiolozi su smislili nazive kao što je B.1.1.7. To je varijanta virusa Sars-CoV-2 koja sada dominira pandemijom u Ujedinjenom Kraljevstvu (kao i u Irskoj, Danskoj, Izraelu, a uskoro u Nemačkoj i većem delu sveta). Varijanta koja je predominantna u Južnoj Africi je B.1.351, ili ako vam se više sviđa 20H/501Y.V2. Makar je u Brazilu onome što bi bilo B.1.1.28.P1 dozvoljeno da se otarasi svoje kabaste titule i bude samo običan P1.
More...
O podacima o posledicama epidemije po javno zdravlje sam pisao tri puta. Sredinom maja prošle godine i dva puta u februaru ove godine. Podaci su neinformativni. Jer je broj obolelih veliki, dok je u odnosu na zaraženost, da tako kažem, broj umrlih mali. Pogotovo je mali u odnosu na stopu umrlih koja je prošle godina značajno povećana, a tako je i u januaru ove godine. Broj umrlih od virusa je oko jedne četvrtine povećanog broja umrlih u prošloj godini (u odnosu na petogodišnji prosek), a oko polovine u prvom mesecu 2021.
More...
Izabrao sam zemlje na Balkanu i u susedstvu da bih uporedio stopu umrlih u dužem vremenskom periodu. Slika 1 donosi prosečnu stopu umrlih za period od 2000. do 2018. Izvor podataka je Svetska banka.
More...
Na sajtu Blica, najčitanijeg portala u Srbija, nalazi se lažna informacija koja može imati katastrofalne posledice. Imunolog Srđa Janković gostovao je juče na televiziji Prva kako bi objasnio zašto i dalje imamo veliki broj obolelih. Novinari Blica na osnovu tog materijala sastavili su vest u kojoj piše sledeće: „Zaštitni imunitet koji pratimo ostaje onima koji su vakcinisani, ali i onima koji su preležali bolest. Nama je važnije da se imunitet dobije vakcinacijom, jer tako sprečavamo da neko zarazi drugog – kaže Janković“.
More...
Kakva je to pošast, kataklizma, epidemija zahvatila Srbiju decembra prošle godine? Ne, nije korona, jer je od korone prema zvaničnim podacima u poslednjem lanjskom mesecu preminulo 1.515 osoba, dok je ukupno umrlo 17.321 lice. Međutim, broj umrlih u decembru dvostruko je veći nego istog meseca 2019. kada je umrlo 8.803 ljudi. Dakle, nešto se strašno dešavalo u decembru 2020, a do sada za to niko nije ponudio nikakvo objašnjenje.
More...
Cijepljenje je zasnovano na ideji „upoznavanja“ imunološkog sustava s određenim virusom (ili bakterijom), a da pritom ne dođe do bolesti. To se često postiže cjepivom u kojem su umrtvljeni virusi (ili bakterije), odnosno proteini karakteristični za taj virus.
More...
Slika virusa koji izaziva bolest Covid-19 pojavljuje se već mjesecima kao pozadina udarnih i sve više zabrinjavajućih vijesti o dnevnom broju novozaraženih i umrlih od te bolesti. Službeni naziv tog „korona virusa“ je SARS-CoV-2 (Severe Acute Respiratory Syndrom Coronavirus 2); uveo ga je Međunarodni odbor za taksonomiju virusa (ICTV) u veljači ove godine. Isti dan, 11. veljače 2020., Svjetska zdravstvena organizacija (WHO), uvela je naziv za bolest koju taj virus uzrokuje, Covid-19. SARS-CoV-2 spada u rasprostranjenu porodicu virusa koji izgledom podsjećaju na morskog ježa i napadaju stanice respiratornog sustava. Na primjer virus gripe je iz te porodice virusa. Kad su virolozi 1960-ih godina prvi put slikali tu vrstu virusa pomoću elektronskog mikroskopa, svojim oblikom podsjetio ih je na krunu – odatle i naziv „korona“.
More...
Dva skladišta veličine fudbalskog terena, nakrcana stotinama velikih zamrzivača – jedno u gradu Kalamazu u Mičigenu, drugo u belgijskom Pursu – biće u središtu ogromnog poduhvata svetske distribucije vakcine za korona virus, koju su razvili američki farmaceutski gigant Pfizer i nemačka biotehnološka firma BioNTech.
More...