We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine je osnovala Privremenu zajedničku komisiju oba doma za provođenje presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u predmetu Sejdić i Finci protiv BiH, koja se sastoji od 13 članova. Komisija je počela sa radom 13. oktobra 2011. godine.
More...
Kreiranje po svemu novog ustava je zahtjevan i težak posao, te svaki napor, a posebno napor Ekspertne grupe treba podržati. Preporuke mogu biti usmjeravajuće, bez obzira što su po mom sudu u ovom dijelu uglavnom uopšteno formulisane. Stoga se ne mogu oteti utisku da je Ekspertna grupa radila pod određenim vremenskim rokovima i zahtjevima hitnosti. Ne čudi što se neke ponuđene smjernice i kada bi bile usvojene, gotovo ne mogu pretočiti u ustavnu normu. U tom smislu govori i činjenica da je od Nacrta preporuka do sačinjavanja konačnog teksta koji je odmah predat u parlamentarnu proceduru proteklo manje od mjesec dana. To je dobrim dijelom uzrokovalo da se ni u okvirima stručne javnosti nisu mogli detaljnije sagledati i analizirati ovi prijedlozi, te da u konačnici nisu mogli pravovremeno biti stavljeni na raspolaganje kako bi bili od pomoći Ekspertnoj grupi. Za očekivati je da će Preporuke predstavljati predmet budućeg rada i stručne javnosti i da će ona imati adekvatno vrijeme za pripremu cjelovitog ustavnog teksta. Ne zaboravimo, Ustav se ne bi ni smio često mijenjati, jer to govori o kvalitetu ustavnog teksta. Građani Federacije su svjedoci preko sto amandmanskih intervencija u Ustav Federacije BiH. One su uslijedile radi poboljšanja ustavnog teksta i zbog bitnih promjena društvenih i političkopravnih okolnosti. Vjerujem da je sazrelo vrijeme da se pozabavimo ustavnim tekstom koji neće zahtijevati česte intervencije, te koji će moći proći test budućeg vremena u kojem nas očekuju toliko željene evropske integracije.
More...
(English edition) At the request of the Nasa stranka, within the frame of activities of the Public Law centre (further in text CJP), I have written the Projection of a new constitutional model for Bosnia and Herzegovina. The Projection is included in this document. The constitutional solutions have been presented as a set of principles which are yet to be concretised. The model was developed in a form of thirteen theses. Actual solutions are presented from the thesis No. 6, while the first five theses define terminological and legal standards.
More...
Osnovna zamjerka Prijedlogu izmjena i dopuna Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti u BiH jeste proceduralne prirode: činjenica da ga je Predstavnički dom usvojio po hitnom postupku i bez rasprave ukazuje na demokratske deficite i na pokušaj da se nova rješenja uvedu bez stvarnog uvida javnosti. U procesu njegovog donošenja, nije bilo nikakvog konsultativnog procesa ni sa organom koji provodi zakon, niti sa stručnom javnošću, akademskom zajednicom, nevladinim sektorom, ili sa građanima. Riječ je o zakonu koji ne zadovoljava proceduralne pretpostavke pravnih akata u pravnodržavnom sistemu. Osnovni praktičan problem predstavlja sastav Komisije – ona će se, prema zakonskim projekcijama, ustanoviti kao Komisija koja je većinski sastavljena od članova Parlamenta. Takvo rješenje uspostavlja aktivne političare, dakle, osobe čiji rad mora biti potvrdgut kontroli, u noseći stup kontrolnog sistema. Riječ je o rješenju koje se ne može opravdati svrhom samog zakona, a koje nema svoj oslonac ni u uporednopravnim rješenjima. Sistem u kojem političari odlučuju o sukobu interesa stvara prostor za zloupotrebe i samovolju pri donošenju odluka, on otvara odlične mogućnosti za međustranačke i unutarstranačke obračune, uspostavlja zakonski okvir psihologiji trgovine realnim utjecajem i kontroli privrednog procesa mehanizmima dnevne politike. Posebno je problematično uspostavljanje pravne praznine do koje može doći usvajanjem ovih izmjena. Centralna izborna komisija bi ostala nadležna za sukob interesa u Federaciji BiH i Brčko Distriktu BiH, iako nije regulirano kako će Centralna izborna komisija izvršavati tu nadležnost. Agencija za prevenciju korupcije i koordinaciju borbe protiv korupcije bi morala preuzet uposlenike iz Centralne izborne komisije, koji su do stupanja na snagu ovih izmjena radili na sukobu interesa, a danom stupanja na snagu ovih izmjena prestaju da važe Pravila o vođenju postupka iz oblasti Zakona o sukobu interesa i Pravila o načinu vođenja registra. Problematična je i dalja fragmentacija pravnog i političkog prostora BiH. Republika Srpska je ranije donijela svoj Zakon o rješavanju sukoba interesa u organima vlasti Republike Srpske. U skladu sa tim zakonom, Narodna skupština Republike Srpske obrazuje Komisiju. Centralna izborna komisija bi trebalo da i dalje sprovodi Zakon u Federaciji Bosne i Hercegovine i Brčko Distriktu Bosne i Hercegovine, dok bi se nova komisija, u skladu sa predloženim izmjenama sprovodila zakon na državnom nivou, sve sa potpuno različitim zakonskim rješenjima i organima za provedbu. Nadalje, predložena zakonska rješenja ne osiguravaju siguran pristup relevantnim informacijama. One su neophodne za primjenu zakona, a bez njih bi zakon mogao postati bespredmetan. Trenutno su na djelu neusklađena rješenja i više uzajamno nepovezanih zakona i organa za provedbu zakona. Ako imamo na umu da ranije odluke o sukobu interesa i sankcije protiv nosioca izvršne vlasti, koje je donijela Centralna izborna komisija, nikada nisu izvršene i da niko nikada nije snosio odgovornost za neizvršenje, čini se da i danas veliki broj izabranih zvaničnika, nosioca izvršnih funkcija i savjetnika stoje i u višestrukim sukobima interesa. Predlagači u obrazloženju Zakona obrazlažu da su sankcije za kršenje zakona pooštrene. Takvo obrazlożenje nije tačno. Tačno je samo da je s razlogom ukinuta sankcija koja se odnosi na zabranu kandidiranja na izborima. U obrazloženju se dalje navodi da su sankcije pooštrene jer je data mogućnosti podnošenja prijedloga za razrješenje sa dužnosti i poziva na ostavku. Tačno je da se ovdje radi samo o prijedlogu koji ne obavezuje donosioca odluke da nekoga razriješi dužnosti. Čini se da ovakvo rješenje favorizuje samovolju u odlučivanju. Budući da se radi o zakonu koji prevashodno ima preventivnu funkciju, mora se priznati da sankcije u ovom slučaju nisu glavni problem. Ipak bi svrsishodnije bilo propisati da smjena nastupa po sili zakona kada organ ne izvrši smjenu u određenom roku ili kada funkcionier ne da ostavku, a kršenje zakona se nastavi. O ekonomskim uštedama i međunarodnim standardima, kako to predlagači navode u obrazloženju ne može biti ni govora, one se iz zakonskog prijedloga ne vide. Jedino je međunarodni standard koji je Venecijanska komisija istakla kada je u pitanju sankcija zabrane kandidiranja na izborima uzet u obzir i takve sankcije više neće biti, ako se usvoje izmjene, dok su ostali stavovi Venecijanske komisije, o kojima je u ovom radu već bilo riječi ostali zanemareni. Vrlo je vjerovatno da će pod pretpostavkom usvajanja ovog zakona doći do potpune blokade odlučivanje o sukobu interesa na državnom nivou, Federaciji BiH i Brčko Distriktu i to na jedan duži period. Biti će, naime, potrebno dosta vremena da se uspostavi komisija na državnom nivou i da se popuni pravna praznina u ovoj oblasti u Federaciji BiH i Brčko Distriktu. Potrebno je konačno naglasiti, da svi javni organi, institucije vlasti, parlamenti, centralne banke, državna revizija imaju jedan zajednički cilj i svrhu: moraju služiti javnom interesu. Povjerenje javnosti i građana u integritet izabranih zvaničnika, političara i ministara je conditio sine qua non za vladavinu prava. Navedene slabosti dopuštaju sumnju u doprinosu ovog zakona povjerenju građana u političare i institucije vlasti.
More...
ZJN koji je donesen 2004. godine je nužno mijenjati. Izmjene ZJN su potrebne zato što je neophodno usklađivanje sistema javnih nabavki u BiH sa pravnim naslijeđem Evropske unije. Pored toga, ZJN mora pretrpjeti izmjene kako bi bolje odgovorio specifičnostima bosanskohercegovačkog društva. Može se reći da Nacrt ZJN koji je predložila Agencija nije idealno rješenje u pogledu prilagođavanja sistema javnih nabavki u BiH sa pravom Evropske unije i specifičnostima svojstvenim za BiH. Svejedno, Nacrt ZJN koji je pripremila Agencija uz provedene javne konsultacije, predstavlja najozbiljnu osnovu za kreiranje boljeg sistema javnih nabavki u BiH. S druge strane, Nacrt ZIDZJN koji je uputio SDP, predstavlja rješenje koje dotiče samo mali broj problema u sistemu javnih nabavki u BiH. Nekim od prijedloga iznesenim u Nacrtu ZIDZJN treba posvetiti pažnju, i sigurno bi trebali imati mjesta u budućoj reformi sistema javnih nabavki u BiH. Tu se misli na neophodnost definisanje sadržaja žalbe u ZJN, odnosno na uvođenje plaćanja naknade za podnošenje žalbe. Međutim, analizom Nacrta ZIDZJN stiče se dojam da je ključni cilj predlagača, ipak bila reorganizacija Ureda, tj. otvaranje filijala Ureda u Banja Luci i Mostaru. Iako predložene izmjene i dopune u Nacrtu ZIDZJN, koje se odnose na sadržaj žalbe i uvođenje naknade prilikom podnošenja žalbe, sa sobom nose određene probleme i nedoumice, ipak se može reći da reorganizacija Ureda sa sobom nosi najveći broj kontraverzi. Tačno je da Ured, kao što se to jasno vidi iz statistike, zaprima na godišnjem nivou najveći broj žalbi u poređenju sa državama u regionu. Tačno je također da je na godišnjem nivou broj podnesenih žalbi u stalnom porastu, što stvara ozbiljan problem za pravovremeno procesuiranje podnešenih žalbi. Međutim, upitno je da li otvaranje filijala Ureda u Mostaru i Banja Luci najbolji odgovor na ovaj problem. Ured u svom godišnjem izvještaju o radu akcentira problem velikog broja žalbi, ali ne preporučuje otvaranje novih filijala u Banja Luci i Mostaru, pa čak šta više ne predlaže ni povećanje broja članova Ureda. Ured preporučuje povećanje broja dodatnog osoblja ili promjenu pravila o prekovremenom radu, kao način na koji bi se efikasnije rješavale pristigle žalbe. Također je evidentno da Agencija u Nacrtu ZJN ne predlaže otvaranje novih filijala. Iz izvještaja o radu Ureda za proteklih nekoliko godina se može vidjeti da je vrlo mali broj žalbi riješen izvan zakonom određenih rokova. Ako se uzmu u obzir podaci iz izvještaja o radu Ureda u pogledu poštivanja rokova, onda nije jasno sa kojim se informacijama rukovodio predlagač Nacrta ZIDZJN kada je u obrazloženju negativno ocijenio rad Ureda. Tačnije, u obrazloženju se navodi da: „Postupci javne nabavke bi bili kraće obustavljeni i postizala bi se veća efikasnost u radu ugovornih organa, koji sada zbog neefikasnosti Ureda za razmatranje žalbi u toku jedne budžetske godine nisu u mogućnosti odabrati dobavljača i utrošiti sredstva planirana u budžetu.“ Pored toga, u obrazloženju Nacrta ZIDZJN, predlagač navodi, misleći tu ponajprije na formiranje filijala Ureda u Banja Luci i Mostaru, da bi „Predloženo rješenje omogućilo da se žalbeni postupci u konkurentskim zahtjevima rješavaju brzo ne opterećujući cijeli Ured za razmatranje žalbi, koji bi u tom slučaju imao više vremena za pripremu i odlučivanje u složenijim postupcima.“ Dakle, na osnovu informacija koje nudi Ured nije moguće dati podršku rješenjima iz člana 1 Nacrta ZIDZJN. Tačnije, predloženo zakonsko rješenje, po kojem bi se osnovale nove filijale Ureda u Banja Luci i Mostaru, sa po pet novih članova i dodatnim uposlenicima u filijalama, nije adekvatan odgovor na problem zaostataka u rješavanju podnesenih žalbi i kršenju odredaba o rokovima. Problem zaostataka u rješavanju žalbi, kako se vidi iz izvještaja o radu Ureda, je prisutan, isto kao i problem nepoštivanja zakonom određenih rokova za rješavanje žalbi. Ipak, izgleda da su ovi problemi takve prirode, da su adekvatniji prijedlozi za njihovo prevazilaženje koji su dali Ured i Agencija. Ured je predložio povećanje izvršioca, dok Agencija u Nacrtu ZJN predlaže povećanje broja članova sa šest na sedam članova. Dakle, niti jedna od ove dvije institucije, koje su dobro upoznate sa problemom procesuiranja žalbi, nije predložila rješenje dato u članu 1 Nacrta ZIDZJN, odnosno osnivanje filijala Ureda u Banja Luci i Mostaru. Osnivanje filijala Ureda u Banja Luci i Mostaru, pored toga što bi prouzrokovalo dodatne troškove vezane za upošljavanje novih deset članova, kao i dodatnog osoblja, vjerovatno bi rezultiralo stvaranjem problema neujednačene prakse u ova tri tijela koja bi odlučivala o podnesenim žalbama. Trenutno, ne postoji mehanizam u ZJN, niti je predviđen u Nacrtu ZIDZJN, kojim bi se problem harmoniziranja prakse adekvatno riješio. U svakom slučaju, ovo je dodatni razlog zbog kojeg bi trebalo razmisliti da li je rješenje predloženo u članu 1 Nacrta ZIDZJN, kojim se predviđa osnivanje filijala u Banja Luci i Mostaru, adekvatno. U pogledu člana 3 Nacrta ZIDZJN, kojim se reguliše pitanje visine naknada koje se moraju platiti prilikom podnošenja žalbi, potrebno je reći da se radi o zakonskom rješenju koje bi za posljedicu moralo imati smanjenje broja žalbi pred Uredom. Obaveza plaćanja naknade prilikom podnošenja žalbi bi trebala rezultirati time da će žalbe ulagati samo oni koji mogu biti apsolutno sigurni u nezakonit postupak i vlastiti pravni uspjeh zbog provrede postupka odabira najboljeg ponuđača. Činjenica je da BiH prednjači u broju podnesenih žalbi u postupcima javnih nabavki u poređenju sa drugim zemljama u okruženju, te da sve ostale zemlje u okruženju imaju odredbe koje regulišu obavezu uplaćivanja naknada prilikom podnošenja žalbi. Ove dvije činjenice navode na zaključak da je opravdano uvođenje naknada kod podnošenja žalbi. Međutim, visina naknada kako to predviđa član 3 Nacrta ZIDZJN, premašuje visinu naknada u zemljama u okruženju. Usporedbom ekonomskih prilika u BiH sa ekonomskim prilikama u zemljama u okruženju ne ide u prilog tako visoko određene naknade za ulaganje žalbi u BiH. Ovo nije jedina činjenica koja ukazuje na potrebu da se visine naknada smanje na neke razumne iznose. Ne treba zaboraviti da samo uvođenje naknada za pokretanje žalbi sa sobom nosi i druge kontraverze. Naime, uvođenjem naknada za ulaganje žalbi, pogotovo ako su iznosi naknada visoki, ograničava se broj nezadovoljnih ponuđača u žalbenom postupku koji imaju razloga da smatraju da je u postupku javnih nabavki došlo do kršenja zakonskih odredaba. Ovim se u određenoj mjeri stvara klima koja ne ide u korist kontroli rada ugovornih organa. U krajnjoj liniji, nedostatak adekvatne kontrole može biti katalizator koruptivnog ponašanja. Kada je u pitanju problem efikasnog procesuiranja velikog broja žalbi podnesenih Uredu, može se reći da bi kombinovanjem mjera predloženih u Nacrtu ZIDZJN moglo pridonijeti njegovom rješavanju. Ovdje se prije svega misli na dopunu ZJN tako da se jasno definiše sadržaj žalbe, te da se uvedu naknade prilikom podnošenja žalbi. Ovo pod uslovom da se pitanje sadržaja žalbe uredi adekvatnije, i ako bi se visine naknada smanjile na razumne iznose. Prva mjera bi mogla rezultirati podnošenjem urednijih žalbi, što bi olakšalo rad Ureda, dok bi druga mjera doprinijela kontroli rasta broja žalbi. Ipak bi se ovim mjerama morala dodati i treća mjera, tj. nužno bi bilo da se ojačaju kapaciteti Ureda. Ovo podrazumijeva upošljavanje dodatnih izvršilaca u Uredu u Sarajevu. Novim mjerama bi se olakšao rad Ureda, a rezultat bi bio brže procesuiranje žalbi. Istovremeno bi Ured sačuvao svoju osnovnu funkciju da putem razmatranja podnesenih žalbi, kontroliše da li ugovorni organi postupaju u skladu sa ZJN.
More...
Prije donošenja konačnog suda o predloženim izmjenama, ne smije se previdjeti na nekoliko dodatnih činjenica koje dovode u pitanje održavanje ili legitimitet izbora 2014. Dakle, relevantna je na prvom mjestu gore navedena Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine koja nedvosmisleno dovodi u pitanje održavanje izbora. Zatim je nezaobilazna Odluka Evropskog suda za ljudska prava (Sejdić/Finci), koji je 22. decembra 2009. presudio da određene odredbe Ustava Bosne i Hercegovine i Izbornog zakona Bosne i Hercegovine krše Evropsku konvenciju o ljudskim pravima. Krši se član 14 (zabrana diskriminacije), član 3 Protokola 1 (pravo na slobodne izbore), te član 1 Protokola 12 (opšta zabrana diskriminacije). Komesar Evropske unije za proširenje Štefan Füle je izjavio tokom posjete Sarajevu, 11. aprila 2013. da Evropska unija i Vijeće Evrope neće priznati izbore 2014. ako se ne izvrši navedena presuda Evropskog suda za ljudska prava. Konačno, situacija u Gradu Mostaru je na isti način bitna. Ustavni Sud Bosne i Hercegovine je ukinuo nekoliko članova Izbornoga zakona Bosne i Hercegovine i Statuta grada Mostara o održavanju izbora u gradu, jer Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine nije u zakonski postavljenom roku izmijenila neustavne odredbe zakona vezano za način biranja vijećnika u Gradu Mostaru. Sjetimo se i situacije sa lokalnim izborima u Srebrenici prošle godine. Kao što se vidi, mnogobrojni su problemi sa Izbornim zakonom Bosne i Hercegovine. Predlagači, ali mora se priznati, i ostale parlamentarne stranke, umjesto da se bave ključnim pitanjima za izbore u Bosni i Hercegovini, izvršenjem gore navedenih odluka poboljšanjem Izbornog zakona, tehnike izbora, itd. očito pokušavaju staviti izborni proces pod potpunu kontrolu političkih stranaka, mada je i trenutna situacija takva da političke stranke manje-više vode ovaj proces. Poslije Ustava, kao najvažnijeg pravno-političkog akta, Izborni zakon je svakako najvažniji zakon kada je u pitanju društvo u cijelini. Zato izmjene Izbornog zakona zahtjevaju intenzivne konsultacije sa svim učesnicima u procesu. Mnogo je pitanja koja su aktuelna, sem gore navedenih sudskih odluka: treba razgovarati o preporukama koje je Centralna izborna komisija dala o ozborima 2010, izbornim jedinicama, listama, izgledu glasačkih listića, registraciji birača, kampanjama i njihovom finansiranju, promatranju izbora, žalbama i tužbama, međunarodnim standardima, procedurama brojanja glasova i utvrđivanja rezultata, ulozi stranaka i nevladinih organizacija itd. Sve su to pitanja koja zaslužuju pažnju. Bilo bi dobro osigurati i učešće stručnjaka iz Venecijanske komisije i ODIHR-a na takvim raspravama; i što je najbitnije u razgovorima se ne smije zaobilaziti Parlament Bosne i Hercegovine. Jer postoji tendencija da se Parlament Bosne i Hercegovine marginalizira u ovom procesu. U proteklim godinama, proces donošenja odluka se odvijao, umjesto na parlamentarnim debatama i javnim raspravama, iza zatvorenih vrata, bez onih koji su uključeni u upravljanje izborima, stručnjaka ili javnosti. Ovo podriva autoritet Parlamenta Bosne i Hercegovine i kompromituje kvalitet i transparentnost zakonodavnog procesa. Posebno je bitno održati javne rasprave o mogućim izmjenama, uz široke konsultacije javnosti. Tako se i o ovom prijedlogu treba voditi široka rasprava. U popratnom pismu, čitavog seta zakonskih izmjena, sem Izbornog zakona, predlagači navode i da predložene izmjene doprinose jačanju institucionalne efikasnosti. Međutim, ne može se zaključiti da predložene izmjene vode jačanju institucionalne efikasnosti. Ove izmjene isključivo pogoduju političkim strankama i jačanju nihovog uticaja na izborni proces. U svakom slučaju, ako predlagači ostanu kod svojih prijedloga, bilo bi poželjno da se o ovim, kao i o eventualnim drugim prijedlozima izmjena Izbornog zakona održe široke rasprave, jer je to jedini ispravan način da se regulira ovako važna oblast.
More...
Proces javnih nabavki u Bosni i Hercegovini predstavlja značajno tržište i otvara velike mogućnosti za razvoj privrede i poslovnog okruženja u državi. Pouzdanih procjena vrijednosti tržišta javnih nabavki nema, međutim prema tvrdnjama udruženja Tender iz Banja Luke, vrijednost tržišta javnih nabavki prelazi 3 milijarde KM na godišnjem nivou. Zakon o javnim nabavkama je procesni zakon koji definiše tok postupka javnih nabavki. Ovaj zakon bi trebao da obezbijedi zakonski okvir za efikasan način trošenja javnih sredstava ali uz poštovanje principa transparentnosti, konkurencije, jednakog pristupa pravnoj zaštiti, nediskriminacije i jednako-pravnosti. Važeći ZJN je od momenta usvajanja 2004 pa do danas bio predmet mnogih kritika stručne ali i opšte javnosti kao i institucija za praćenje napretka BiH u Euro-Atlanskih integracija. Zbog nedostataka ovog zakona nastajali su mnogi problemi u procesima javnih nabavki, odugovlačenje procesa, brojni sudski sporovi, netransparentnost u procesima, brojne žalbe ali i tvrdnje da oko 400 miliona KM na godišnjem nivou u javnim nabavkama „pojede“ korupcija. Agencija kao predlagač Nacrta nastojala je ponuditi rješenja za mnoge probleme koji su uočeni u primjeni važećeg ZJN te ih unaprijediti i uvesti nove instrumente koji su usklađeni sa Direktivama EZ ali i domaćom pravnom praksom. U mnogim aspektima je uspjela pomiriti ova dva kriterija ali u nekim i nije, poput izuzeća od primjene zakona ili preventivno-instruktivna djelatnost Agencije. Pored toga predlagač je ponudio Nacrt na javnu raspravu kako bi prikupio što više komentara učesnika u procesu javnih nabavki, civilnog sektora i drugih zainteresovanih strana te ih uvrstio u zakon, što na neki način predstavlja (vrlo pozitivan) presedan u zakonodavnoj praksi BiH. U ovom radu utvrdili smo značajan broj noviteta i izmjena u odnosu na važeći ZJN. Promjene unešene u Nacrt se mogu podijeliti u tri skupine i to na: a) nove institute preuzete iz Direktiva EZ, b) bitne izmjene rješenja u važećem ZJN i c) manje korekcije rješenja u ZJN. Novi instituti preuzeti iz direktiva EZ i uvršteni u Nacrt će u velikoj mjeri doprinijeti poboljšanju konkurentnosti, transparentnosti, jednostavnijeg postupanja, skraćenja trajanja procesa i poboljšanja pravne zaštite u procesima javnih nabavki. Jedan od noviteta preuzetih iz Direktiva EZ je i Komparativni dijalog (čl. 29 i 30) koji se primjenjuje kod izuzetno složenih i dugotrajnih postupaka javnih nabavki a najčešće se primjenjuje u postupku dodjele koncesija i odabiru privatnog partnera. Prethodnim informacijskim obavještenjem (čl. 37) se daje mogućnost i ugovornim organima ali i ponuđačima da planirano priđu procesu, skraćuju se rokovi i olakšava izbor. Svakako jedna od najbitnijih novina je uvođenje CPV – Opšteg rječnika javnih nabavki, kao sistema obilježavanja predmeta javne nabavke. Ovim sistemom označavanja se ukida mogućnost „ciljanog“ postavljanja tehničkih uslova, favoriziranja određenog proizvođača, ali se i daje mogućnost lakšeg prepoznavanja predmeta nabavke na međunarodnom tržištu jer je to međunarodno prihvaćen način obilježavanja roba i usluga. Pored navedenih, izdvojili smo i Rezervirani ugovor (čl. 9), uslove za dobacivanje zahtjeva za učešće (čl.70) kao i sistem kvalifikacija iz člana 39 koji pruža uslove za fleksibilnije postupanje kao novitete i objasnili njihove prednosti. Prestanak postupka javnih nabavki (čl. 71) daje mogućnost da se i sa jednom primljenom prihvatljivom ponudom postupak javnih nabavki može nastaviti što je do sada predstavljalo veliku kočnicu jer važeći ZJN predviđa minimalno tri ponude za nastavak procesa. Također smo objasnili i izmjene i novosti u procesima pravne zaštite (čl. 95 – 124) i otvaranja mogućnosti žalbenog procesa u drugostepenom postupku pred Sudom BiH. Od bitnih izmjena rješenja važećeg ZJN izdvojili smo rokove (Odjeljak F – čl. 40 – 45) gdje u pojedinim procesima imamo skraćenje, kao kod prethodnog obavještenja, dok kod drugih, poput javnih nabavki međunarodnog vrijednosnog razreda, imamo produženje rokova. Subvencionirani ugovori se mijenjaju (član 7) i jasno se određuje postotak subvencije. Okvirni sporazum (član 32) definiše se u skladu sa Direktivama EU i daje cijeli niz mogućnosti za primjenu. Kvalifikacija kandidata i ponuđača (čl. 45 - 53) je jasno definisana i smanjuje mogućnost za neosnovano odbijanje ponuda na osnovu proizvoljne procjene ili prethodno određenih kvalifikacija koje nisu bliske većini učesnika na tržištu. Međutim, u ovom dijelu Nacrt ne nudi rješenje za problem licenci za obavljanje određenih djelatnosti koje su propisane drugim zakonima a koje se postavljaju kao uslov za obavljanje određenih usluga, poput avio prijevoza ili građevinskih radova, ili nabavku određenih roba, poput medicinske opreme ili potrošnog bolničkog materijala. Ovaj problem posebno dolazi do izražaja kod javnih nabavki međunarodnog vrijednosnog razreda gdje učesnici iz drugih zemalja ostaju diskriminirani za pravo učešća ili ukoliko dobiju ugovor, moraju prvo pribaviti odgovarajuću licencu od nadležnog ministarstva na entitetskom nivou. Nacrt, dalje, ukida mogućnost zabrane podugovaranja (čl. 75) te za konkurentski zahtjev daje nova rješenja čime povećava transparentnost u ovom postupku nabavke (čl. 88 i 89). Pravna zaštita daje rješenja koja će ubrzati sam postupak javne nabavke. Pored toga nacrt uvodi i mogućnost podnošenja prekršajne prijave koje mogu podnijet Agencija kao i Ured za razmatranje žalbi. Od ostalih unapređenja izdvojili bismo: proširenje izuzeća (član 10); fleksibilnije definisanje postupanja za predmete nabavke iz Aneksa II dio B (član 8); procjena vrijednosti nabavke (član 15) i garancije (član 63) se definišu zakonom, a ne podzakonskim aktom, što je ranije bio slučaj; ukida se mogućnosti traženja garancije za ponudu za nabavke vrijednosti manje od 100.000,00 KM te davanje mogućnosti za pokretanje upravnog spora i ugovornim organima. Odstupanja u odnosu na praksu i Direktive EZ, u najbitnijoj mjeri, izražena su u odredbama o izuzeću, komunalnim djelatnostima i određivanju ovlasti Agencije kao nadzornog organa. Svakako da ova odstupanja imaju svoja opravdanja ukoliko se uzmu u obzir postojeći zakonski okviri i izgrađena infrastruktura u ovim oblastima. Kod izuzeća do izražaja dolaze ovlasti dodijeljene ustavom i zakonima pojedinim organima (obrana, državna tajna, prirodni i zakonski monopoli i dr.) kao i drugim institucijama (diplomatska predstavništva) i njihovim statusom u državi. Praksa EZ jeste a posebnim aktom uređuje komunalne djelatnosti i procese javnih nabavki vezanim za ove djelatnosti. Predlagač u okviru Nacrta daje rješenje i jasno definiše djelatnosti preuzete iz zasebne directive EZ, te na taj način, zajedno sa drugim vrstama, reguliše I ovu vrstu javnih nabavki. Što je s obzirom na veličinu tržišta, vrijednostima nabavki i način na koji je ova oblast regulisana dobro rješenje. Davanjem ovlasti Agenciji da bude neka vrsta regulatora i kontrolora sektora javnih nabavki predstavlja presedan. Ovu ulogu treba da obavljaju organi koji imaju ovlasti da vrše praćenje nezakonitih djelatnosti u državi i da u potrebnom momentu djeluju u skladu sa svojim ovlastima. Uloga Agencije treba da bude zadržana u postojećem kapacitetu i jedino može preporučiti ovlaštenim organima određene aktivnosti ili podnijeti prijavu protiv lica koja djeluju suprotno zakonu. Ovaj zakon predstavlja odlično rješenje za uređenje javnih nabavki u Bosni i Hercegovini. Predlagač je uspio da maksimalno iscrpi svoje mogućnosti i u najvećoj mogućoj mjeri, u datom momentu, uskladi rješenje sa praksama i Direktivama EZ. Rješenja ponuđena u ovom zakonu će doprinijeti kreiranju uslova za poštovanje principa transparentnosti, konkurencije, jednakog pristupa pravnoj zaštiti, nediskriminacije i jednako-pravnosti u procesima javnih nabavk u BiH. U bitnome će povećati efikasnost, skratiti vrijeme kao i troškove procesa. Izrada ovog zakona je tek u srednjoj fazi, konačan sud o ovom nacrtu moguće će biti donijeti tek nakon što se završi i druga faza javne rasprave i pripremi finalna verzija prijedloga zakona koja će biti upućena u daljnju proceduru. Vjerujem da će do tog momenta ovaj nacrt pretrpjeti izmjene, ali i da će te izmjene samo doprinijeti još boljem načinu regulisanja ove oblasti u BiH.
More...
Novels, academic literature and cinema all tend to take a bleak view in forecasting the future. Futuristic novels from the 1920s and 1930s, such as We by Yevgeny Zamyatin and Brave New World by Aldous Huxley, paint a grim picture of a unified, all-encompassing state that controls people’s lives and thoughts: the perfect authoritarian state. In the 1990s, in the less fantastic, more realistic field of academic international policy, Samuel Huntington predicted a clash of civilisations and Francis Fukuyama’s more upbeat The End of History? prophesied that liberal democracy would become the main form of government in the world, ending ideological competition. This would bring an end to history, leaving only events rather than indepth developments. Meanwhile, Hollywood cinema during the last decade has further developed the disaster genre. More movies have as their central theme devastating climate change, the global spread of deadly viruses or nuclear catastrophe. With the possible exception of Fukuyama, who later toned down his hopes for the triumph of democracy, few of these works have presented positive outlooks on the future.
More...
MIXER, Mirnes Sokolović: Povratak dioskura; CEMENT, Đorđe Krajišnik: Kako parodirati Mirka Kovača; ŠTRAFTA, Aleksandra Sekulić: Proleća 2016; ARMATURA, Robert Kozma: Protiv privatizacije grada; VREME SMRTI I RAZONODE, Shpetim Selmani: O drevnoj gluposti. Zašto pišem?
More...
Sastanak predsjednika HDZ-a Andreja Plenkovića s predsjednicima partnerskih stranaka iz vladajuće koalicije, upriličen prošloga petka, bio je zatvoren za javnost, k tome i održan putem videoveze, pa su informacije s tog sijela distribuirane uz dodatke „doznaje se“, „kako saznajemo“, „kako su nam potvrdili neki od sudionika“ i slično.
More...
„Medicinski deo Kriznog štaba će postaviti određene crvene linije preko kojih nećemo preći u popuštanju mera“. Ovako Srđa Janković pokušava da smiri zabrinute građane koji s razlogom strahuju da bi režim ponovo mogao da neopravdano relaksira mere i ugrozi javno zdravlje. Građani znaju da režimu naši životi ne znače previše i znaju da je državna kasa prazna te je treba puniti na sve načine. Pošto režimu očigledno više ne verujemo, imamo li razloga da verujemo članovima medicinskog dela Kriznog štaba kada nam kažu da se neke linije ipak neće preći?
More...
Sudija Apelacionog suda Miodrag Miša Majić pre neki dan je izjavio da možemo da krenemo ka promeni sadašnjeg načina upravljanja Srbijom tako što će svako obavljati svoju dužnost (javnu funkciju) u skladu sa zakonom, odnosno u skladu sa opštim interesima građana. Kako to jednostavno zvuči: radi svoj (javni) posao kako treba da se radi da bi taj posao ispunio svoju društvenu namenu. Ako bi svako obavljao javne poslove tako da suprotstavi svoj integritet u odnosu na spoljašnju moć i nedozvoljene uticaje, uzurpacija moći bi bila pobeđena. Zvuči tako jednostavno, ali u životu nije tako.
More...
„Врзино коло, н. Србљи приповиједају, да неки ђаци, кад науче дванаест школа, отиду (њи 12 мора бити) на врзино коло (да доврше са свим и да се закуну. А ђе је то врзино коло? и шта је? Бог би га знао). И ондје некакву особиту књигу чатећи нестане једнога од њи дванаест (однесу га дјаволи или виле), но они не могу познати кога је нестало. (Тај је био на врзину колу – говори се за човека који је млого учио.) Такови ђаци се послије зову Грабанцијаши, и иду са ђаволима и са вилама, и воде облаке у вријеме грмљаве, олује и туче“. Вук Стефановић Караџић, „Српски рјечник” из 1818.
More...
Ovako je tehnički ministar zdravlja Zlatibor Lončar odgovorio novinarki Jeleni Obućina na njeno pitanje kako se zamišlja očuvanje poverenja u Krizni štab, posle javno objavljenih podataka njenog člana dr Kona o tome da je u Beogradu do juna meseca bilo tri puta više umrlih od korone nego što je zvanično objavljeno. Ministar, stručnjak za smrt, koji se predstavlja kao prvoborac života uprkos nadimku pod kojim je poznat, nije propustio da podvuče liderstvo Srbije (u svetu, regionu?), njeno visoko mesto u borbi sa pandemijom, ali, razume se, nije otkrio na čemu zasniva ocenu o tom liderstvu – na stvarnim ili fingiranim podacima.
More...
U petak, 25. septembra, Republički zavod za statistiku objavio je podatke o živorođenim i umrlim ljudima u Srbiji u avgustu 2020. godine. S obzirom da nam je zvanični sistem izveštavanja o stanju epidemije Covid-19 odavno kompromitovan, ukupne brojke umrlih mogle bi biti jedan od retkih pokazatelja pravog stanja, to jest: kakve su posledice epidemije, zaista?
More...
Pre izvesnog vremena javnost se upoznala sa postojanjem kompleksne evidencije brojeva zaraženih i umrlih od korona virusa, koji su se razlikovali od do tada objavljenih. Ova saznanja dodatno su pobudila sumnju, koja je već neko vreme postojala, da se zvanični broj novozaraženih potiskivao, a preovlađujuće objašnjenje bilo je da se to radilo kako bi se krajem juna, uprkos epidemiji, održali izbori. Poverenje u zvanične podatke je ovim događajima ozbiljno uzdrmano i usledile su nedelje rasprave o valjanosti baze podataka o virusu, koju su predstavnici države nevešto istovremeno i branili i kritikovali.
More...
Ovo istraživanje pokazuje da je Bosna i Hercegovina postigla značajan napredak u promociji učešća žena u sektoru sigurnosti. U isto vrijeme, potrebno je da vladine institucije i organizacije civilnog društva poduzmu konkretne aktivnosti kako bi se osigurale jednake i dugoročne prilike za muškarce i žene zaposlene u sektoru sigurnosti, te da sigurnost i pravda budu na efikasan način dostupne svim korisnicima usluga. Ova procjena stanja je obuhvatila različite tipove podataka: nacionalne politike i legislativu, institucionalne politike i prakse, informacije o rodno osjetljivim budžetima, obukama o rodu, kao i mehanizmima nadzora. Također je istražena provedba politika i praksi koje se tiču potreba zaposlenih i korisnika usluga sektora sigurnosti u BiH. Procjena stanja daje informacije i preporuke koje mogu potencijalno pomoći vladinim institucijama u BiH, organizacijama civilnog društva i donatorima u integriranju rodnih pitanja u reformu sektora sigurnosti i razvijanje rodno osjetljivih politika i praksi u BiH. Kako je objašnjeno u Poglavlju jedan, proces lokalnih konsultacija osigurao je forum za više od 300 učesnika, koji su raspravljali o sigurnosti i rodnim pitanjima relevantnim za različite zajednice diljem BiH te dali kritiku trenutne politike i prakse. Osim toga, lokalne konsultacije, početni okrugli sto u Sarajevu i dvije završne konsultacije u Sarajevu i Banjoj Luci bile su glavne aktivnosti za podizanje svijesti i poboljšanje podrške aktera za buduće inicijative o uvođenju načela ravnopravnosti spolova, što je bio dodatni cilj ovog istraživanja. Jedan od ciljeva ove procjene stanja – stvoriti pregled aktuelnih inicijativa – pokazao se zahtjevnim zadatkom s obzirom na brojne aktivnosti međunarodne zajednice, nacionalnih i lokalnih organizacija civilnog društva i vlade. Popis inicijativa na stražnjem dijelu izvještaja (Aneks 7) nije iscrpan, ali se može koristiti za planiranje ukoliko se želi izbjeći dupliciranje sredstava i napora. Nadalje, istraživanje, lokalne konsultacije i kontinuirano povezivanje s raznim organizacijama pomogli su u stvaranju pregleda osnovnih aktera, koji se može koristiti za jačanje postojećih mreža i privlačenje novih partnera. U Poglavlju dva su ovo istraživanje i analiza rodnih politika i praksi u sektoru sigurnosti stavljeni u kontekst kompleksne društveno-političke i ekonomske situacije. Uzeti su u obzir i drugi faktori osim odbrane i policije u kreiranju sigurnog okruženja. Istovremeno, glavni fokus je bio na utjecaju i provedbi rodne jednakosti u sklopu reforme sigurnosnog sektora, uključujući policiju, vojsku, pravosuđe i kaznene ustanove, kao i djelovanje organizacija civilnog društva koje rade u području ravnopravnosti i sigurnosti. U Poglavlju tri su analizirane legislativa i institucionalne politike identificirane u ovom istraživanju. Usvajanje Zakona o ravnopravnosti spolova BiH, Zakona o zabrani diskriminacije, kao i entitetskih zakona o zaštiti od nasilja u porodici su identificirani koraci naprijed u adresiranju rodno zasnovanih pitanja s kojima se suočavaju zaposleni ili korisnici usluga sektora sigurnosti u BiH. U ovoj fazi bi kreatori politika trebalo da rade na dodatnim amandmanima na zakonodavstvo kako bi zakoni bili precizniji i konkretniji u adresiranju pitanja koja se tiču rodno zasnovane diskriminacije, ta kako bi ovi zakoni bili harmonizirani između entiteta i kantona. Kako je elaborirano u Poglavlju četiri, jedno od ključnih pitanja koje se pojavilo u procjeni stanja je nedostatak ozbiljnog razumijevanja seksualnog uznemiravanja i diskriminacije unutar institucija. Zaposleni u sigurnosnim institucijama se trebaju osjećati sigurnima u sistemu te moći prijaviti sve slučajeve diskriminacije bez straha od posljedica. Da bi se to omogućilo, sigurnosne institucije moraju imati učinkovite sisteme za prijavu i s vremena na vrijeme revidirati postojeće procedure. Zaposlenici i zaposlenice te osobe na vodećim pozicijama trebaju imati snažnu svijest o tome šta je diskriminacija i kako je suzbijati. Kodeksi ponašanja tek kratko spominju diskriminaciju i spolno uznemiravanje (vidi Aneks 3). Dakle, ovakva situacija neće potaknuti zaposlenike u prijavi diskriminacije ili uznemiravanja, a neće ih u tome ni spriječiti. Kontinuirano usavršavanje, učinkovit nadzor i eksplicitne politike imaju potencijal povećanja povjerenja zaposlenika u izvještavanju i borbi protiv svih vrsta diskriminacije, i to je naglašeno u izvještaju. Bitno pitanje o kojem su diskutirali svi učesnici u ovom istraživanju pokazuje da postoji jako priznanje da su žene nedovoljno zastupljene u institucijama sektora sigurnosti i da se ta situacija mora poboljšati. Ipak, aktivnosti za poboljšanje broja žena na vodećim ili operativnim pozicijama još uvijek nedostaju. Nedovoljna zastupljenost žena u političkom životu, unatoč kvotama za liste kandidata, još je jedan zabrinjavajući trend. U Poglavlju pet ova procjena stanja naglasila je predano djelovanje nevladinih organizacija, centara za socijalni rad, policije i pravosuđa u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja. Nažalost, također smo identificirali i brojne probleme postojećeg sistema. Devet sigurnih kuća u BiH nije dovoljno kako bi se odgovorilo na potrebe žrtava rodno zasnovanog nasilja. Osim toga, više pažnje treba posvetiti nedostacima jer sigurne kuće pružaju tek privremeno sklonište za žrtve i nisu održivo rješenje za borbu protiv rodno zasnovanog nasilja. Više pozornosti treba posvetiti sankcioniranju počinitelja na odgovarajući način, razvijanju ekonomske nezavisnosti žena, i brige da se nasilje ponovno ne javlja u porodici. To može biti učinjeno samo zajedničkim i koordiniranim naporima svih aktera koji su uključeni i povećanjem kapaciteta centara za socijalni rad, sigurnih kuća i pravosuđa. U izvještaju se navodi da se rodno osjetljivom budžetiranju nije posvetila odgovarajuća pažnja i to se osobito vidi u nedostatku podrške za žrtve nasilja, uključujući nedovoljno finansiranje sigurnih kuća i druge oblike podrške, kao što su SOS linije. Sistem prikupljanja podataka o pojedinim rodnim pitanjima treba omogućiti praćenje trendova i promjena te uključiti procjenu utjecaja strategije na podršku žrtvama. U identificiranju prepreka za promjenu, učesnici lokalnih konsultacija najčešće navode tradiciju, u kojoj su žene i djeca u podređenom položaju, ekonomski zavisni, dok društvo počiva na patrijarhalnim vrijednostima. Bez obzira na to koliko je to istina, ako želimo napraviti promjene, moramo prestati koristiti tradiciju kao izgovor, opravdanje ili ispriku zbog koje se situacija ne poboljšava. Tradicija nije fiksna zauvijek – to je nešto što se mijenja kako društvo raste i razvija se. Naša odgovornost je izazov tradiciji kada ta tradicija predstavlja prepreku za ostvarenje ljudskih prava. Nadalje, tokom procjene stanja shvatili smo da sistem treba biti dostupan i prilagoditi se korisnicima i korisnicama usluga različitih sposobnosti i porijekla. Naprimjer, Romi, posebice Romkinje, pate od visokog nivoa socijalne isključenosti, što ih čini podložnijima uznemiravanju i zlostavljanju. Nadalje, žene i muškarci s invaliditetom, kao i oni koji žive u ruralnim i izoliranim mjestima ne smiju biti zaboravljeni u daljnjim rodno osviještenim politikama u sektoru sigurnosti. Još nešto što je prepoznato tokom konsultacija je da reforma sektora sigurnosti ne počinje ili završava u sigurnosnim institucijama. Ona se treba dogoditi na svim nivoima zajednice, u obrazovnom sistemu, organizacijama civilnog društva i svim mehanizmima pomoću kojih građani traže ostvarenje prava. Naprimjer, djeca trebaju učiti o prepoznavanju diskriminacije i suzbijanju nasilja u školama i trebaju odrasti upoznajući se sa sistemom podrške u njihovoj zajednici, ali i uvjereni da će im postojeći sistem osigurati adekvatnu prevenciju i zaštitu.
More...
Polazni program za suzbijanje nasilnog ekstremizma koji provodi Ured za operacije stabiliziranja sukoba (CSO), a koji djeluje pri State Departmentu, istraživačka je inicijativa koja se provodi istodobno u više zemalja1 kako bi se prepoznali i pratili ključni indikatori nasilnog ekstremizma (VE), ali i otpornost zajednica na tu pojavu. Program se provodi u partnerstvu s kompanijom Management Systems International i omogućava Vladi SAD-a, partnerskim vladama i civilnom društvu, da bolje razumiju i reagiraju na pojavnosti i dinamiku nasilnog ekstremizma. U Bosni i Hercegovini (BiH), agencija za istraživanje GfK provela je terensko istraživanje kojim je obuhvaćeno 2110 osoba u 41 općini u pet kantona Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), u četiri općine na području Prijedora u Republici Srpskoj (RS), te u Brčko Distriktu, u razdoblju od marta/ožujka do aprila/travnja 2018. godine. Atlantska Inicijativa je obavila više intervjua i organizirala pet diskusija u formatu tzv. fokus grupa, u Mostaru, Prijedoru, Sarajevu i Zenici.
More...
U Crnoj Gori, prikrivena cenzura se primarno vrši kroz političku, diskrecionu i netransparentnu raspodjelu budžetskog novca i državne pomoći medijima. Nedostatak transparentnosti, mjerila i nepristrasnih procedura prilikom opredjeljivanja javnih fondova medijima proizvodi ozbiljne devijacije na medijskom tržištu, čime se poboljšava poslovanje jednih medija a dovodi u pitanje egzistencija drugih. Ovo je direktno povezano i sa tim da li ove medijske kuće prilikom izvještavanja o vladinim aktivnostima imaju podržavajući ili kritički pristup. Medijska scena u Crnoj Gori je duboko i široko ispolitizirana. Oštra podjela na „podržavaoce“ i „kritičare“ državnih politika posebno je postala jaka posljednjih nekoliko godina. Takođe, kontinuirani su pokušaji da se uticaj jednog dijela medija u crnogorskoj javnosti ograniči. „Otvorena cenzura“ je uključivala nasilje nad novinarima – ubistvo glavnog i odgovornog urednika dnevnika Dan Duška Jovanovića, 27. maja 2004.godine, ostaje nerazjašnjeno, kao i većina napada na novinare i imovinu medija, što nesumnjivo izaziva autocenzuru među medijskim poslenicima koji se trude da opstanu. Posljednjih godina, mnogo češća pojava je prikrivena cenzura: indirektni, česti finansijski pritisci, usmjereni ka slabljenju kapaciteta, pa čak i ugrožavanju održivosti ciljanih medija koji kritikuju vlasti. „Prikrivena cenzura“ se definiše kao pokušaj vlasti da utiču na medijsko izvještavanje kroz različite oblike pritisaka, a bez upotrebe zakonske zabrane, otvorene cenzure sadržaja vijesti ili direktne fizičke represije prema medijima i novinarima. Pojam „prikrivene cenzure“, kao oblik pritiska na medije od strane državnih organa, podrobno je objašnjen u dokumentu Inicijative za pravdu Fondacije za otvoreno društvo iz 2005.godine. U njemu su opisana tri osnovna oblika prikrivene cenzure: zloupotreba javnih fondova i monopola, zloupotreba regulatornih i inspekcijskih ovlašćenja, kao i para-legalni pritisci. Sva tri navedena oblika postoje u Crnoj Gori danas. Dodatni izvještaji WANIFRA i Centra za međunarodnu pomoć medijima su podigli svijest javnosti o ovom rastućem problemu. Ovaj dokument sadrži oblike i mapira obim prikrivene cenzure od strane crnogorskih državnih i javnih institucija u odnosu na medije i medijske poslenike. Ovo je urađeno, uglavnom, kroz prizmu finansija, koje su ujedno i dominantno sredstvo prikrivene cenzure u zemlji. Takođe, uključen je i pregled instrumenata koji olakšavaju ili ograničavaju zvaničnu finansijsku podršku: raspodjela reklamnih servisa favorizovanim medijima od strane organa javnog sektora; selektivna dodjela subvencija i drugih oblika državne pomoći; plaćeni sadržaj; i drugi vidovi administrativne i tehničke pomoći ili opstrukcija. Ova studija uključuje organe javnog sektora relevantne za medije i prikrivenu cenzuru i to iz sve tri grane vlasti, kao i ostale društveno-političke aktere od značaja za razumijevanje ovog problema u crnogorskom kontekstu. Istraživački tim se suočio sa nekoliko izazova: niko ranije nije sprovodio slično istraživanje i informacije iz javnih izvora su u većini slučajeva bile ograničene ili prilično sporo dostupne. Osim toga, ova tema je tabu za većinu novinara koji se plaše kritikovanja vlasnika medija ili vlasti i koji su nerijetko slabo upoznati sa mehanizmima i uticajem prikrivene cenzure. Nepostojanje transparentnih i konzistentnih procedura u raspodjeli javnih fondova za medije bitno utiče na medijske slobode u Crnoj Gori. Ovaj izvještaj predstavlja dokaze o tome da javne institucije pokušavaju da manipulišu medijima i da utiču na njihovu uređivačku politiku putem selektivnog i netransparentnog finansiranja. Ovo, takođe, ozbiljno podriva konkurenciju i koči razvoj održivog tržišta medija. Netransparentnost finansiranja medija od strane organa javnog sektora otežava i neadekvatna primjena pravnog okvira vezanog za podršku medijima, što dalje daje mogućnost zvaničnim akterima da iskoriste medije za partikularne interese. U ovom izvještaju su opisane različite mjere za raspodjelu javnih sredstava medijima putem kojih politički akteri vrše kontrolu ili pritisak nad sadržajem i održivošću medija. Analizirani su i mehanizmi potencijalnog uticaja javnih institucija na uređivačke politike medija i dati primjeri zloupotrebe javnih sredstava radi manipulacije u izvještavanju medija a u cilju ostvarivanja partikularnih političkih interesa. Glavni nalazi ovog izvještaja rezimiraju ključne izazove vezane za prikrivenu cenzuru u Crnoj Gori. Preporuke pozivaju na akcije koje bi zaustavile urušavanje medijskih sloboda u Crnoj Gori i unaprijedile izglede za razvoj slobodnih, nezavisnih i pluralističkih medija koji bi mogli obezbijediti tačno i nepristrasno izvještavanje o aktivnostima vlade, političkih partija i drugih institucija dužnih da promovišu demokratizaciju crnogorskog društva i načina upravljanja.
More...
Inspekcijski nadzor u oblasti uređenja prostora i izgradnje objekata pokazao se kao nedovoljno efikasan da se izbori sa gorućim problemom nelegalne gradnje u Crnoj Gori. U proteklom periodu Inspekcija za urbanizam, Inspekcija za građevinarstvo i Inspekcija zaštite prostora definitivno nijesu uradile dovoljno da zaštite crnogorski prostor od ekstenzivnog uništavanja. Novi Zakon o planiranju prostora i izgradnji objekata, usvojen u jesen 2017, unio je velike promjene i u oblast inspekcijskog nadzora. Dok naša zemlja hronično pati od ogromnog broja nelegalno sagrađenih objekata, kojih je prema procjenama više od 100 hiljada, aktivnosti tri inspekcije koje su bile zadužene za oblast uređenja prostora i izgradnje objekata po zakonu koji je važio do pred kraj 2017. godine više su nego skromni. Od 2014. godine, kada je posljednji put izmijenjen stari zakon, pa do njegovog stavljanja van snage, tri inspekcije su ukupno izvršile više od 13 hiljada inspekcijskih pregleda, a utvrdile postojanje svega 2.800 nepravilnosti. Kroz prekršajne naloge naplaćeno je manje od 40 hiljada eura kazni, dok je kroz vođenje postupaka pred sudom za prekršaje naplaćeno dodatnih oko 100 hiljada eura. Samo je jedna od tri inspekcije tokom cijelog četvorogodišnjeg perioda imala zaposlene sve inspektore koji su predviđeni aktima o sistematizaciji, a podaci iz izvještaja pokazuju da što je neka inspekcija imala manje ljudi, manji je imala i prosjek inspekcijskih pregleda po jednom inspektoru. Za sve ovo vrijeme, sve tri inspekcije zajedno podnijele su oko 450 krivičnih prijava, ali one nemaju javno dostupne podatke o ishodima krivičnih postupaka. Liste investitora i izvođača radova za koje je utvrđeno da su kršili propise iz oblasti uređenja prostora, koje je objavljivala Uprava za inspekcijske poslove, broje znatno manje subjekata od broja nepravilnosti koje su inspekcije utvrdile. Ipak, i u takvim, više nego skromnim listama, prisutna su veoma sporna pravna ili fizička lica, uključujući preduzeća u vlasništvu države i neke kontroverzne biznismene koje su mediji dovodili u vezu sa raznim nezakonitostima.
More...
