Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian
/ Publication Year: 2013
ZJN koji je donesen 2004. godine je nužno mijenjati. Izmjene ZJN su potrebne zato što je neophodno usklađivanje sistema javnih nabavki u BiH sa pravnim naslijeđem Evropske unije. Pored toga, ZJN mora pretrpjeti izmjene kako bi bolje odgovorio specifičnostima bosanskohercegovačkog društva. Može se reći da Nacrt ZJN koji je predložila Agencija nije idealno rješenje u pogledu prilagođavanja sistema javnih nabavki u BiH sa pravom Evropske unije i specifičnostima svojstvenim za BiH. Svejedno, Nacrt ZJN koji je pripremila Agencija uz provedene javne konsultacije, predstavlja najozbiljnu osnovu za kreiranje boljeg sistema javnih nabavki u BiH. S druge strane, Nacrt ZIDZJN koji je uputio SDP, predstavlja rješenje koje dotiče samo mali broj problema u sistemu javnih nabavki u BiH. Nekim od prijedloga iznesenim u Nacrtu ZIDZJN treba posvetiti pažnju, i sigurno bi trebali imati mjesta u budućoj reformi sistema javnih nabavki u BiH. Tu se misli na neophodnost definisanje sadržaja žalbe u ZJN, odnosno na uvođenje plaćanja naknade za podnošenje žalbe. Međutim, analizom Nacrta ZIDZJN stiče se dojam da je ključni cilj predlagača, ipak bila reorganizacija Ureda, tj. otvaranje filijala Ureda u Banja Luci i Mostaru. Iako predložene izmjene i dopune u Nacrtu ZIDZJN, koje se odnose na sadržaj žalbe i uvođenje naknade prilikom podnošenja žalbe, sa sobom nose određene probleme i nedoumice, ipak se može reći da reorganizacija Ureda sa sobom nosi najveći broj kontraverzi. Tačno je da Ured, kao što se to jasno vidi iz statistike, zaprima na godišnjem nivou najveći broj žalbi u poređenju sa državama u regionu. Tačno je također da je na godišnjem nivou broj podnesenih žalbi u stalnom porastu, što stvara ozbiljan problem za pravovremeno procesuiranje podnešenih žalbi. Međutim, upitno je da li otvaranje filijala Ureda u Mostaru i Banja Luci najbolji odgovor na ovaj problem. Ured u svom godišnjem izvještaju o radu akcentira problem velikog broja žalbi, ali ne preporučuje otvaranje novih filijala u Banja Luci i Mostaru, pa čak šta više ne predlaže ni povećanje broja članova Ureda. Ured preporučuje povećanje broja dodatnog osoblja ili promjenu pravila o prekovremenom radu, kao način na koji bi se efikasnije rješavale pristigle žalbe. Također je evidentno da Agencija u Nacrtu ZJN ne predlaže otvaranje novih filijala. Iz izvještaja o radu Ureda za proteklih nekoliko godina se može vidjeti da je vrlo mali broj žalbi riješen izvan zakonom određenih rokova. Ako se uzmu u obzir podaci iz izvještaja o radu Ureda u pogledu poštivanja rokova, onda nije jasno sa kojim se informacijama rukovodio predlagač Nacrta ZIDZJN kada je u obrazloženju negativno ocijenio rad Ureda. Tačnije, u obrazloženju se navodi da: „Postupci javne nabavke bi bili kraće obustavljeni i postizala bi se veća efikasnost u radu ugovornih organa, koji sada zbog neefikasnosti Ureda za razmatranje žalbi u toku jedne budžetske godine nisu u mogućnosti odabrati dobavljača i utrošiti sredstva planirana u budžetu.“ Pored toga, u obrazloženju Nacrta ZIDZJN, predlagač navodi, misleći tu ponajprije na formiranje filijala Ureda u Banja Luci i Mostaru, da bi „Predloženo rješenje omogućilo da se žalbeni postupci u konkurentskim zahtjevima rješavaju brzo ne opterećujući cijeli Ured za razmatranje žalbi, koji bi u tom slučaju imao više vremena za pripremu i odlučivanje u složenijim postupcima.“ Dakle, na osnovu informacija koje nudi Ured nije moguće dati podršku rješenjima iz člana 1 Nacrta ZIDZJN. Tačnije, predloženo zakonsko rješenje, po kojem bi se osnovale nove filijale Ureda u Banja Luci i Mostaru, sa po pet novih članova i dodatnim uposlenicima u filijalama, nije adekvatan odgovor na problem zaostataka u rješavanju podnesenih žalbi i kršenju odredaba o rokovima. Problem zaostataka u rješavanju žalbi, kako se vidi iz izvještaja o radu Ureda, je prisutan, isto kao i problem nepoštivanja zakonom određenih rokova za rješavanje žalbi. Ipak, izgleda da su ovi problemi takve prirode, da su adekvatniji prijedlozi za njihovo prevazilaženje koji su dali Ured i Agencija. Ured je predložio povećanje izvršioca, dok Agencija u Nacrtu ZJN predlaže povećanje broja članova sa šest na sedam članova. Dakle, niti jedna od ove dvije institucije, koje su dobro upoznate sa problemom procesuiranja žalbi, nije predložila rješenje dato u članu 1 Nacrta ZIDZJN, odnosno osnivanje filijala Ureda u Banja Luci i Mostaru. Osnivanje filijala Ureda u Banja Luci i Mostaru, pored toga što bi prouzrokovalo dodatne troškove vezane za upošljavanje novih deset članova, kao i dodatnog osoblja, vjerovatno bi rezultiralo stvaranjem problema neujednačene prakse u ova tri tijela koja bi odlučivala o podnesenim žalbama. Trenutno, ne postoji mehanizam u ZJN, niti je predviđen u Nacrtu ZIDZJN, kojim bi se problem harmoniziranja prakse adekvatno riješio. U svakom slučaju, ovo je dodatni razlog zbog kojeg bi trebalo razmisliti da li je rješenje predloženo u članu 1 Nacrta ZIDZJN, kojim se predviđa osnivanje filijala u Banja Luci i Mostaru, adekvatno. U pogledu člana 3 Nacrta ZIDZJN, kojim se reguliše pitanje visine naknada koje se moraju platiti prilikom podnošenja žalbi, potrebno je reći da se radi o zakonskom rješenju koje bi za posljedicu moralo imati smanjenje broja žalbi pred Uredom. Obaveza plaćanja naknade prilikom podnošenja žalbi bi trebala rezultirati time da će žalbe ulagati samo oni koji mogu biti apsolutno sigurni u nezakonit postupak i vlastiti pravni uspjeh zbog provrede postupka odabira najboljeg ponuđača. Činjenica je da BiH prednjači u broju podnesenih žalbi u postupcima javnih nabavki u poređenju sa drugim zemljama u okruženju, te da sve ostale zemlje u okruženju imaju odredbe koje regulišu obavezu uplaćivanja naknada prilikom podnošenja žalbi. Ove dvije činjenice navode na zaključak da je opravdano uvođenje naknada kod podnošenja žalbi. Međutim, visina naknada kako to predviđa član 3 Nacrta ZIDZJN, premašuje visinu naknada u zemljama u okruženju. Usporedbom ekonomskih prilika u BiH sa ekonomskim prilikama u zemljama u okruženju ne ide u prilog tako visoko određene naknade za ulaganje žalbi u BiH. Ovo nije jedina činjenica koja ukazuje na potrebu da se visine naknada smanje na neke razumne iznose. Ne treba zaboraviti da samo uvođenje naknada za pokretanje žalbi sa sobom nosi i druge kontraverze. Naime, uvođenjem naknada za ulaganje žalbi, pogotovo ako su iznosi naknada visoki, ograničava se broj nezadovoljnih ponuđača u žalbenom postupku koji imaju razloga da smatraju da je u postupku javnih nabavki došlo do kršenja zakonskih odredaba. Ovim se u određenoj mjeri stvara klima koja ne ide u korist kontroli rada ugovornih organa. U krajnjoj liniji, nedostatak adekvatne kontrole može biti katalizator koruptivnog ponašanja. Kada je u pitanju problem efikasnog procesuiranja velikog broja žalbi podnesenih Uredu, može se reći da bi kombinovanjem mjera predloženih u Nacrtu ZIDZJN moglo pridonijeti njegovom rješavanju. Ovdje se prije svega misli na dopunu ZJN tako da se jasno definiše sadržaj žalbe, te da se uvedu naknade prilikom podnošenja žalbi. Ovo pod uslovom da se pitanje sadržaja žalbe uredi adekvatnije, i ako bi se visine naknada smanjile na razumne iznose. Prva mjera bi mogla rezultirati podnošenjem urednijih žalbi, što bi olakšalo rad Ureda, dok bi druga mjera doprinijela kontroli rasta broja žalbi. Ipak bi se ovim mjerama morala dodati i treća mjera, tj. nužno bi bilo da se ojačaju kapaciteti Ureda. Ovo podrazumijeva upošljavanje dodatnih izvršilaca u Uredu u Sarajevu. Novim mjerama bi se olakšao rad Ureda, a rezultat bi bio brže procesuiranje žalbi. Istovremeno bi Ured sačuvao svoju osnovnu funkciju da putem razmatranja podnesenih žalbi, kontroliše da li ugovorni organi postupaju u skladu sa ZJN.
More...
