Nomen est omen: Funkcije vlastitih imena i toponima u Sarajlićevoj poeziji
Iako se može reći da nema sustavnog istraživanja Sarajlićevog stila, književni kritičari uočili su karakteristične stilske postupke u poeziji ovoga pjesnika (npr. Martinović 1984/85, Vučković 1998). U opće stilske odrednice tako spadaju specifična ritmičnost i melodičnost stiha, uvjetovana različitim postupcima poetske sintakse, zatim elegičnost, sentimentalnost, odnosno pojačana emotivnost; ovome se može dodati i svojevrsna retoričnost, te narativnost koja, paradoksalno, ne dokida liričnost stihova. Svakako ne treba zaboraviti ni duhovitost, ponekad i aforističnost, te sklonost ka završetku pjesme u nagloj i snažnoj poanti. Na planu stilskih figura frekventne su figure ponavljanja – anafora, anadiploza, te općenito paralelizmi, što sve dolazi u funkciji stvaranja prepoznatljive ritmičke strukture, ali ima i mnemoničku funkciju, jer je poznato Sarajlićevo uvjerenje kako poezija treba biti zapamtljiva.
More...