We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Možda ste uvijek sumnjali. Možda je bilo potpuno iznenađenje. Bez obzira na sve, kad se prijatelj/ica, bliska osoba, ili poznanik/ca odluči za coming out i kaže vam da je lezbejka, gej, biseksualna ili transrodna osoba (LGBT), to je uvijek neponovljiv događaj. Za mnoge, spoznaja da je neko koga znamo ili volimo lezbejka, gej, biseksualna ili transrodna osoba budi niz emocija, od zbunjenosti do zabrinutosti, od neugodnosti do počašćenosti. Teško je znati kakva će biti vaša reakcija, da li će vas ostaviti sa puno pitanja, kako razgovarati o tome kako je biti LGBT osoba, šta reći i šta možete uraditi da pružite podršku.
More...
Posljednjih nekoliko godina Bosna i Hercegovina se suočava sa suštinskim promjenama u okviru društvene i političke transformacije. Težnja ka priključenju Evropskoj uniji te sveobuhvatna reforma sistema i društvenih odnosa vodila je ka unapređivanju politika za ravnopravnost spolova i jednake mogućnosti, a naročito ka izgradnji institucija na svim nivoima vlasti koje bi uspješno sprovodile ove politike. Tako danas u BiH postoji nebrojeno mnogo institucionalnih mehanizama za ravnopravnost spolova, kako pri zakonodavnoj, odnosno predstavničkoj, tako i pri izvršnoj vlasti i to na svim nivoima, od najvišeg, državnog do najnižeg, lokalnog nivoa.
More...
Cilj ovog izvještaja je da prikaže raskorak između potreba transrodnih osoba, izazova sa kojima se one suočavaju u svakodnevnom životu, pravne regulacije i zaštite njihovih ljudskih prava, te mehanizama koje uspostavljaju institucije, a koji bi omogućile transrodnim osobama da budu pravno priznate kao pripadnici_e roda i/ili spola čijim se pripadnicima/ama smatraju. U BiH, prije svega, društvena svijest o postojanju transrodnih osoba, te poznavanje pojma transrodnosti i rodnog identiteta i njihovog značenja je na veoma niskom nivou,što se odražava na neodgovarajuću zakonsku regulaciju potreba i zaštitu od kršenja prava transrodnih osoba. Rodni identitet, kao zakonom zaštićena karakteristika, pojavljuje se samo u Zakonu o zabrani diskriminacije BiH kojim se, prvi put u BiH, zabranjuje diskriminacija na različitim osnovama, uključujući i rodni identitet. Iako se ostali zakoni u BiH trebaju primjenjivati u skladu sa Zakonom o zabrani diskriminacije, nijedan od njih ne pruža direktnu zaštitu transrodnim osobama, ne definiše transrodnost, niti direktno uvodi rodni identitet kao zaštićenu karakteristiku. Rodni identitet se u takvim slučajevima obično podvodi pod generalnu zabranu ugrožavanja prava osoba na osnovu „drugog_ih statusa/osobina/ karakteristika“ ukoliko je takva zabrana predviđena zakonom. Ovim zakonima transrodnim osobama se pruža posredna zaštita, na isti način na koji se pruža svim građanima_kama čija su prava ugrožena. U BiH je čest slučaj da izmjenu zakonodavstva ne prate promjene u društvu i društvenoj svijesti, što nije iznimka ni u slučaju transrodnih, a posebno transeksualnih osoba. Tako je Zakonom o matičnim knjigama Federacije BiH i Zakonom o matičnim knjigama Republike Srpske dozvoljen i predviđen upis promjene spola, na osnovu kojeg se podnosiocu_teljici zahtjeva za upis izdaje novi jedinstveni matični broj i rodni list, te se mijenjaju ostali lični dokumenti u skladu sa njegovim_ nim novim spolom. U Zakonu o matičnim knjigama Brčko distrikta, upis promjene spola nije direktno predviđen zakonom, ali se može tretirati kao ispravka greške nastale pri prvobitnom upisu. Iako je izmjena rodnog lista, matičnog broja i ostalih dokumenata usljed promjene spola omogućena, transeksualne osobe koje žele promijeniti spol to ne mogu učiniti u BiH. Kompletan medicinski postupak promjene spola, savjetovanje, hormonalne terapije, i u konačnici operaciju, ove osobe moraju obaviti u inostranstvu, a u BiH čak ne postoji ni medicinsko osoblje koje bi ovaj proces moglo nadgledati. Transeksualnim osobama proces prilagođavanja željenom spolu dodatno otežava i činjenica da obavezno zdravstveno osiguranje nijednog od entiteta, ni Brčko distrikta, ne pokriva, pa čak ni djelimično, troškove medicinske procedure promjene spola. BiH bi u cilju omogućavanja svojim transrodnim građanima_kama da žive u skladu sa svojim rodnim identitetom, te bolje zaštite i pravnog priznavanja, što prije trebala: uvesti izričite definicije pojmova seksualne orijentacije i rodnog identiteta u Zakon o ravnopravnosti spolova i Zakon o zabrani diskriminacije ; - izmijeniti Zakon o matičnim knjigama Brčko distrikta da bi se upis promjene spola u matične knjige, te samim tim i izmjena ličnih dokumenata, ovim Zakonom, omogućila i regulisala na način na koji je to učinjeno zakonima o matičnim knjigama Federacije BiH i Republike Srpske; - edukovati medicinsko osoblje koje bi, za početak, moglo pratiti proces tranzicije transeksualnih osoba i pružati neophodnu medicinsku pomoć ako zatreba, te kasnije obezbijediti medicinski kadar koji bi mogao vršiti kompletan medicinski proces promjene spola i predvidjeti pokrivanje troškova medicinskog procesa promjene spola iz obaveznog zdravstvenog osiguranja, barem djelimično.
More...
Publikacija Stanje LGBT ljudskih prava u BiH u 2011. godini – Rozi izvještaj je značajna kako za samu LGBT zajednicu u Bosni i Hercegovini, njeno jačanje i povećanje vidljivosti, tako i za različite društvene institucije, organizacije i pojedince/ke zainteresovane za ovu problematiku. Publikacija promoviše pozitivan stav i podizanje svijesti o značaju zaštite LGBT ljudskih prava. Rozi izvještaj se sastoji od tri dijela: prvi dio se bavi seksualnom orijentacijom i rodnim identitetom u kontekstu ljudskih prava u BiH, drugi dio je analiza medijskog izvještavanja o seksualnim manjinama u BiH dok treći dio predstavlja analizu upitnika o ugroženosti i nezaštićenosti LGBT populacije u BiH. Rozi izvještaj je dio programa Ljudska prava, kojim se Sarajevski otvoreni centar bavi i koji na ovaj način pokušava napraviti promjene u javnim institucijama i društvu. Publikacija je dio našeg javnog angažmana, te na ovaj način podstiče društveni razvoj i jačanje kapaciteta. Rozi izvještaj nije klasični izvještaj o ljudskim pravima jer ne predstavlja same slučajeve diskriminacije, zločina iz mržnje i nasilja na osnovu seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta. Sarajevski otvoreni centar gradi kapacitete vezano dokumentaciju nasilja i diskriminacije na osnovu seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta te vjerujemo da ćemo u narednoj, 2013. godini, moći objaviti izvještaj za 2012. godinu.
More...
The only measure taken by Bosnian-Herzegovinian authorities in compliance with the Recommendation CM/Rec(2010)5 is the inclusion of sexual orientation and sexual expression in anti-discrimination legislation. However, in the absence of other measures, and in the face of severe social hostility, it offers little protection to lesbian, gay, and bisexual persons. So far as the Sarajevo Open Centre has been able to ascertain, the authorities have adopted no other measures to implement the requirements of the aforementioned Recommendation. In particular, there has been no review of existing legislative and other measures that could result directly or indirectly in discrimination, no provision for protection from discrimination on grounds of gender identity, and no introduction of a comprehensive strategy aimed at tackling discriminatory attitudes within the general public and correcting prejudices and stereotypes. The Recommendation and its Appendix have not been translated, and have not been disseminated either within government or civil society. A bias motive based on sexual orientation (but not gender identity) is included as an aggravating circumstance in the criminal codes of the Republic of Srpska and Brcko District, but not in that of the Federation of BiH. There appears to be no specific training for police officers and judiciary in relation to homophobic or transphobic hate crimes, nor for prison officers in relation to LGBT prisoners. There is no collection of data in this field. There are no laws prohibiting “hate speech” or incitement to hatred on grounds of sexual orientation or gender identity (including on the Internet) Although freedom of expression and assembly exist in theory for LGBT people, the violence at the time of the Queer Sarajevo Festival, and the failure of authorities to provide protection, demonstrate that the reality at that time was very different. How far things have improved will only be tested when the LGBT community gains the confidence to try to exercise freedom of expression and assembly fully again. Same-sex sexual acts are not criminalised. No steps have been taken to remove discrimination in access to rights of couples and parenting. Once gender reassignment is completed, the individual can apply for changes to the gender marker in all official documents including, as a first stage, the identification number. Therefore at least one abusive requirement, that of gender reassignment surgery, exists. The Labour Law of the Brcko District and Labour Law of the institutions of BiH prohibits sexual orientation discrimination, but equivalent legislation in the Republic of Srpska and the Federation of BiH does not. It appears that none of the other measures proposed by the Recommendation have been taken, including in relation to the armed forces, and the privacy of transgender persons. The BiH Anti-Discrimination Law, and some legal instruments at entity level, specifically prohibit sexual orientation discrimination in education, but it does not specifically include gender identity discrimination. It appears that no other measures proposed by the Recommendation have been acted on. A study of school textbooks found that some still define homosexuality as an illness and include it group of disorders such as paedophilia and drug addiction. Homosexuality is no longer classified as a disease, HIV/AIDS prevention programme includes LGBT people, and there is nothing in principle that would prevent LGBT persons identifying their partner as “next of kin”. However, it seems that other measures proposed by the Recommendation have not been carried out. The BiH Anti-Discrimination Law prohibits discrimination in the field of housing on grounds of sexual orientation, but it does not specifically include gender identity. Apart from this, there is little suggests that any steps have been taken to address the other measures proposed by the Recommendation None of the specific measures proposed by the Recommendation have been implemented in the field of measures to prevent discrimination in the field of sports. BiH law does not explicitly recognise sexual orientation or gender identity in the context of asylum. No action has been taken in relation to the measures proposed by the Recommendation. The mandate of the Ombudsman for Human Rights explicitly includes sexual orientation but not gender identity. However, the Ombudsman has included gender identity in the work of the/ Office, and has, within the limits of his resources, conducted some activities along the lines proposed by the Recommendation. However, due to lack of resources, the Ombudsman’s office does not carry out extensive public campaigns in order to promote anti-discrimination on grounds of sexual orientation and gender identity.
More...
Ustav BiH, koji je stupio na snagu 14. decembra 1995. godine, predvidio je niz specifičnih rješenja, koja su se, između ostalog, odnosila i na Parlamentarnu skupštinu BiH. Njen ustavnopravni položaj dominantno je određen federalnim državnim uređenjem BiH, praćenim mnogim specifičnostima i političkim režimom konsocijativne demokratije. Američki uticaji u pravno-tehničkom uobličavanju Ustava uticali su na to da ustavna materija koja se odnosi na Parlamentarnu skupštinu nije uređena precizno i potpuno, tako da je neophodna mukotrpna analiza zakona i poslovnika, kako bi se relativno potpuno saznala pravna priroda i politička uloga Parlamentarne skupštine. Ustav ne proklamuje izričito načelo podjele vlasti, ali se o njemu može zaključivati analizom ustavnih normi. Parlamentarna skupština nema karakter vrhovnog državnog organa. Njena struktura je djelimično uslovljena državnim uređenjem BiH, a još više prirodom podijeljenog društva. Etnički elementi, odnosno dominacija nacionalnih političkih elita, vidljivi su kako iz strukture, tako i načina odlučivanja Parlamentarne skupštine. Iako bi trebalo da Predstavnički dom bude predstavništvo građana (što i jeste, ako se posmatra sa stanovišta neposrednog izbora njegovih članova) i u njemu dominiraju etnički i entitetski elementi (etnička priroda političkih stranaka i tzv. entitetsko glasanje). Dom naroda je predominantno predstavništvo konstitutivnih naroda, a njegovi članovi su birani posredno, u entitetima. Parlamentarna skupština vrši uobičajene funkcije, ali su njihova sadržina i obim neuobičajeni. To je uslovljeno uskim obimom nadležnosti države, za razliku od entiteta, koji imaju visok stepen autonomije. S druge strane, za razliku od brojnih parlamenata, Parlamentarna skupština ne vrši funkcije koje su često u nadležnosti zakonodavnog organa. Ona, na primjer, ne bira sudije Ustavnog suda BiH, nego je ta nadležnosti, paradoksalno, u nadležnosti entitetskih parlamenata, iako se radi o izboru članova državne institucije. Parlamentarna skupština, takođe, nema nikakvu ulogu u imenovanju nosilaca pravosudnih funkcija na državnom nivou, pošto je to nadležnost nezavisne institucije – Visokog sudskog i tužilačkog savjeta BiH. Ostvarivanje funkcija Parlamentarne skupštine uslovljeno je dominacijom etničkih političkih elita i velikih koalicija političkim životom. Opozicija u Parlamentarnoj skupštini dosad je, osim u jednom sazivu, bila malobrojna, a velika koalicija nije imala programski karakter, što je otežavalo donošenje odluka. Suština velike koalicije je u tome da je čine partije iz reda sva tri naroda. Iako je moguće da se u toj koaliciji nađu partije koje predstavljaju samo neznatnu volju jednog konstitutivnog naroda, to se dosad uglavnom nije događalo. Heterogeni sastav velikih koalicija čini specifičnim pojam parlamentarne većine, odnosno vlade i opozicije, pošto većina često ne može biti sigurna da li će njena politika biti usvojena i sprovođena. To utiče na rad Parlamentarne skupštine, pogotovo na vršenje zakonodavne funkcije i njen odnos sa Savjetom ministara. Iako Savjet ministara dominira zakonodavnim postupkom, češće se nego u drugim državama događa da njegovi zakonski prijedlozi ne budu usvojeni, upravo zbog nestabilnosti parlamentarne većine. Osim toga, partijska disciplina koja vezuje članove Parlamentarne skupštine i vaninstitucionalni dogovori stranačkih lidera umanjuju značaj Parlamentarne skupštine, koja samo formalizuje političke dogovore postignute na sastancima partijskih elita. Na taj način su donesene neke od najvažnijih odluka iz nadležnosti Parlamentarne skupštine, što značajno umanjuje njen kredibilitet. Analiza vršenja zakonodavne i kontrolne funkcije, kao i transparentnosti i međunarodnih uticaja, treba da odgovori na pitanje da li i u kojoj mjeri Parlamentarna skupština vrši funkcije koje su joj povjerene Ustavom.
More...
This book brings together a collection of research essays mapping the intersection between gender and security in Bosnia and Herzegovina today. The idea for the book emerged through numerous discussions, both formal and less formal, that we as editors undertook over several years. These discussions addressed the extent to which security-type activities, related to gender, carried out by numerous organisations, have had an impact on and in communities in Bosnia and Herzegovina. We became concerned by a seemingly prevalent opinion in current literature on gender and security that gender still remains a poor relation in international security documents and policy. Thus, we wanted to create an opportunity for researchers and activists in Bosnia and Herzegovina to articulate ideas and concerns that would go beyond perceiving gender as a mere guideline, through focusing on the effects of gendered security as experienced in everyday life. Therefore, our guiding question in these discussions was and continues to be: what phenomena do researchers and activists feel to be relevant and pressing when it comes to the intersection between gender and security in Bosnia and Herzegovina today?
More...
Sam termin procedura najčešće asocira na niz nepremostivih prepreka do dostizanja cilja, ili na poduzimanje određenih radnji koje nam uvijek oduzmu više vremena nego što je potrebno. Ova asocijacija donekle je i opravdana kada su u pitanju administrativne procedure (postupci) i procesi u Bosni i Hercegovini zbog složenosti njenog političkog sistema i velikog broja birokratskih institucija. Međutim, ono što procedura jeste i treba da bude predstavlja usaglašen i jasan proces kojim se kroz niz propisanih i jasno određenih radnji izvršava određeni posao i dolazi do određenog rješenja. Svaka administrativna procedura ili administrativni postupak treba biti transparentan, efikasan i jednostavan; bitno je da bude precizno i jasno propisan aktima koji su dostupni javnosti, te da postoje mehanizmi njegove kontrole.
More...
Binarne klasifikacije spola i roda sveprisutne su u našem društvu i utiču na to kako razumijevamo i organiziramo svijet oko nas. Klasifikacija čovječanstva u dvije kategorije – Ž (žensko) i M (muško) – kao i njihova utemeljenost u identifikacijskim dokumentima izlaže kršenju ljudskih prava osobe koje se ne uklapaju u potpunosti u te dvije kategorije. Među njima su interspolne osobe posebno ranjive. Stereotipi koji se vezuju za navodnu dihotomiju roda, kao i za medicinske norme takozvanih ženskih i muških tijela, omogućili su prakticiranje rutinskih medicinskih i hirurških intervencija na interspolnim osobama, čak i kada su takve intervencije kozmetičke, a ne medicinski potrebne ili u slučajevima kada o njima dotične osobe nisu konsultirane niti informirane.Tajnovitost i stid koji se vezuju za interspolna tijela omogućili su da se te prakse odvijaju decenijama, dok se istovremeno problematika ljudskih prava uglavnom nije ni razmatrala. Evropsko društvo do dana današnjeg ostaje u velikoj mjeri nesvjesno stvarnosti koju žive interspolne osobe. Ipak, kroz pionirski rad sve većeg broja interspolnih grupa i pojedinačnih aktivistkinja i aktivista, ljudskopravaške zajednice i međunarodne organizacije postaju sve više svjesne ove situacije i nastoje se suočiti s tom problematikom pozivajući se na standarde ljudskih prava. U maju 2014. godine, Komesar za ljudska prava objavio je Komentar na ljudska prava pod nazivom “Dječak ili djevojčica ili osoba – interspolne osobe nepriznate u Evropi”, u kojem su naglašeni problemi u vezi sa ljudskim pravima s kojima se suočavaju interspolne osobe. Ova tematska publikacija daje detaljnije upute i sadrži preporuke Komesara u cilju rješavanja ove problematike. Publikacija ima svrhu da informira vlasti i praktičare o trenutnim etičkim razmatranjima i ljudskim pravima u ovom smislu, kao i o najboljim globalnim praksama. Prije izrade ovog dokumenta, obavljene su konsultacije sa aktivistkinjama i aktivistima za interspolna prava i medicinskim stručnjacima i stručnjakinjama. Poduzeto je već nekoliko pozitivnih koraka ka razumijevanju situacije u kojoj se nalaze interspolne osobe i u reagiranju na njihove probleme. Nedavno usvajanje međuresorne izjave Ujedinjenih nacija (UN) o sterilizaciji koja tretira i kršenje tjelesnog integriteta interspolnih osoba predstavlja prekretnicu u kombiniranju medicinskog i ljudskopravaškog pristupa. Objavljivanjem izvještaja o interspolnim osobama koji su pripremila nacionalna vijeća za medicinsku etiku povećana je svijest o problemima sa kojima se te osobe suočavaju. Poduzete su i korisne inicijative za zaštitu interspolnih osoba od diskriminacije kroz reforme zakonodavstva koje se odnosi na jednako postupanje. Postoji urgentna potreba za daljnjim napretkom da bi se poboljšala situacija po pitanju ostvarivanja ljudskih prava interspolnih osoba. Ova tematska publikacija ima cilj da potakne razvoj okvira djelovanja sugerirajući dvotračni pristup. S jedne strane, poziva zemlje članice da ukinu medicinski nepotreban tretman “normalizacije” interspolnih osoba kada se on provodi ili propisuje bez slobodnog i potpuno informiranog pristanka dotične osobe. S druge strane, publikacija predstavlja moguće naredne korake u smislu zaštite interspolnih osoba od diskriminacije, adekvatnog priznavanja njihovog spola u zvaničnim dokumentima i pristupa pravdi.
More...
Pitanje odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine je jedna od najaktuelnijih tema u bh. društvu. Slaba ekonomska situacija, spor i neadekvatan sistem i njegove institucije koje često zakažu kada su najpotrebnije svojim građanima te nestabilna politička situacija su faktori koji se najčešće ističu kod mladih kao razlog odlaska ili želje za odlaskom iz države. Položaj LGBTI osoba u tom istom društvu je itekako pod uticajem gore navedenih faktora. Pored istih potrebno je navesti niz dodatnih problema, sa kojima se suočavaju LGBTI osobe koji, u konačnici, utiču da veliki broj LGBTI osoba u BiH ne žele ili ne mogu zamisliti svoju budućnost u BiH. Od nepovjerenja u institucije (najprije policije i pravosuđe), nasilja i diskriminacije u raznim sferama društva, nepostojanje zdravstvene zaštite i podrške za trans* i interspolne osobe do straha od coming out-a i nedostatka podrške od najbliže okoline. Upravo iz navedenih razloga LGBTI osobe često kao rješenje svojih problema vide napuštanje države i odlazak u zemlje Zapadne Evrope ili Sjeverne Amerike. Neki to čine kroz pronalazak posla u drugoj državi ili nastavak školovanja, drugi kroz osnivanje porodice sa stranim državljanima, a neki i kroz traženje zaštite druge države, odnosno, upuštanja u proceduru traženja azila. Ovaj proces je komplikovan, dugotrajan, često psihološki iscrpan te čiji pozitivni ishod nije zagarantovan i zavisi od slučaja do slučaja. U ovom kratkom vodiču namijenjenom prije svega LGBTI osobama ali i svima drugima koje tema interesuje biće ukratko prikazano šta je azil, pravni aspekti, kako izgleda procedura, koje su specifičnosti kada je u pitanju traženje azila na osnovu seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, te odgovor na najbitnija pitanja koja jedna osoba može imati ukoliko se nađe u situaciji da traži azil. Kompletnu temu nije moguće do detalja obraditi u ovako kratkom formatu, stoga vodič treba posmatrati kao uvod u temu i smjernice za daljnje djelovanje ili istraživanje ove teme.
More...
Unapređenje poštovanja prava LGBT+ osoba i kvaliteta njihovog života tema je kojom se bave različite profesije, od pravnica, socijalnih radnika, psihologinja do aktivista i samih LGBT+ osoba. Izazovi sa kojima se LGBT+ osobe suočavaju u svom životu upravo su takvi da je potrebno da se ovako širok dijapazon profesija uključi i doprinese postizanju pozitivnih društvenih promjena. Rad sa LGBT+ zajednicom je vodič koji govori o problemima i izazovima sa kojima se LGBT+ osobe suočavaju u svakodnevnom životu i o tome kako aktivisti i aktivistkinje mogu zajedno sa LGBT+ osobama da kreiraju rješenja za unapređenje kvaliteta života. Vodič je organizovan tako da na praktičan i interaktivan način provede čitaoce_teljke kroz teme poput aktivizma, zajednice, aktivnosti i metodologije u radu sa zajednicom i saveznika u aktivizmu, te da ih podrži u samom osmišljavanju aktivnosti na lokalnom nivou. Vodič Rad sa LGBT+ zajednicom namijenjen je prije svega formalnim i neformalnim grupama, pojedincima i pojedinkama koje žele da se bave temom unapređenja kvaliteta života LGBT+ populacije kroz direktan rad sa LGBT+ osobama, kao i ostalim aktivistima_kinjama u civilnom sektoru zainteresovanim za ovu oblast. [...]
More...
Sloboda mirnog okupljanja je pravo koje je prepoznato i zaštićeno u više međunarodnih instrumenata za zaštitu ljudskih prava. Budući da je njihova potpisnica, Bosna i Hercegovina (BiH) se obvezala na zaštitu ostvarivanja ovog prava sukladno standardima koje podrazumijevaju značajni instrumenti. U unutarnjem kontekstu BiH, sloboda mirnog okupljanja je zaštićena Ustavom BiH, ustavima entiteta, Statutom Brčko distrikta BiH te zakonima o javnom okupljanju na razini Republike Srpske, županija u Federaciji BiH te Brčko distrikta BiH. Na teritoriju BiH trenutno je na snazi čak dvanaest zakona o javnom okupljanju, što ide u prilog već ustaljenoj procjeni iz brojnih pravnih analiza o različitom, a često i kontradiktornom načinu reguliranja, a samim tim i ostvarivanja prava na slobodu mirnog okupljanja u BiH.
More...
This analysis is organised in chapters that address the most important thematic areas for the exercise of the right to freedom of peaceful assembly. First, the paper presents the research implementation method and a summary of documents containing key international recommendations for regulating the freedom of peaceful assembly. As a starting point for the analysis, the definitions of public assembly protected by BiH legislation are discussed, and a special focus is placed on peaceful assembly and public protest as the most important forms of public assembly for the purposes of this research. Significant space is devoted to the notification requirement, an area with probably most contradictions among the provisions of all the laws on public assembly in force in BiH. This aspect of the exercise of the right to freedom of peaceful assembly has been analysed primarily in light of a comparison of the notification system and the authorisation system, which is explicitly criticised by all relevant international recommendations. This is followed by restrictions, as well as privileges that the legislative framework subjects assembly organisers to, depending on their affiliation with certain categories or groups (e.g. restrictions for foreign nationals as opposed to privileges for trade unions). This chapter also reflects on a special type of assembly - unorganised, spontaneous assemblies as an immediate response to an event or an occurrence in the society, making assembly notification unfeasible. National legislation requirements have also been analysed with respect to data requested for assembly notification and the (non-)harmonisation of the deadlines and international standards. The issue of assembly location is also extensively discussed, as there are significant discrepancies between local laws, but also local laws and international standards due to bans on assemblies in many otherwise publicly available locations. The actions of authorities aimed at making it difficult for the organisers to choose a location they consider most appropriate for their peaceful assembly or public protest are visible. Assembly time is discussed in light of restrictive provisions in certain laws that limit the possibilities by imposing specific timing. Legal remedy in case of imposed restrictions on public assemblies is addressed from the perspective of the necessary urgency of the legal protection procedure, i.e., the need to complete the entire procedure in a timely fashion, from the decision on the ban to deciding on the appeal, so that the organisers can continue with assembly planning. The differences in the responsibilities expected of police bodies in providing security at peaceful assemblies and the duties and responsibilities imposed on organisers, leaders and stewards of public assemblies are compared. This chapter addresses a particular concern given that the guiding principle of freedom of peaceful assembly is that the competent authorities have a primary obligation to facilitate the enjoyment of the right to freedom of peaceful assembly. The last part of this paper addresses the provisions governing the reasons why police authorities may ban or interrupt an ongoing assembly and the sanctions provided by law. Finally, specific recommendations are given from the perspective of international standards that could significantly improve freedom of assembly in BiH through appropriate advocacy activities.
More...
This Report analyses the right to freedom of assembly, with a focus on practices of the competent authorities: the ministries of the interior in the cantons of the Federation of Bosnia and Herzegovina and the Republika Srpska, and the Police of Brčko District. The practice of other actors in Bosnia and Herzegovina has also been researched, those competent to decide on the exercise of the right to assembly (ministries of transport, municipal bodies, private persons). Although the focus is on practice, positive regulations pertaining to notifications and the possibility of banning assemblies have also been analysed, as well as their compliance with international standards. The main goal of the research was to determine whether the practice of the institutions in Bosnia and Herzegovina is restrictive with respect to the right to freedom of assembly and what are the challenges that assembly organisers face. The research covered the entire territory of Bosnia and Herzegovina in the time period from 1 January 2017 until 31 December 2019. The results of the research indicate that the number of public assemblies in Bosnia and Herzegovina is growing, as is the number of their participants. Legislation, however, differs in different parts of Bosnia and Herzegovina, with the common characteristic that it is not in line with international standards. Poor legislation, its poor application in practice and the large discretion granted to actors in this field lead to restrictions and discrimination in the exercise of the right to public assembly in Bosnia and Herzegovina. Practices of the authorities vary depending on assembly purpose, i.e., they are restrictive where assemblies tend to criticize the local government or focus on the rights of women and LGBTI people. Therefore, it is necessary to align domestic laws throughout the country, to harmonize them with international standards and to continuously train state authorities with respect to international standards in this field and their application. In view of the above, this Report makes recommendations for the development of a quality framework for the exercise of the right to freedom of assembly in Bosnia and Herzegovina, in line with international standards.
More...
ROOT CAUSES OF THE NON-ENFORCEMENT OF THE DOMESTIC JUDICIAL DECISIONS IN UKRAINE // THE ENFORCEMENT OF JUDGEMENTS IN UKRAINE: SITUATION, PROBLEMS, INTERNATIONAL ASPECTS// SEARCH RESULTS AND ANALYSIS OF THE UNEXECUTED JUDGEMENTS IN THE USRCD BASED ON THE STATISTICAL SAMPLE OF THE TOTAL BODY OF THE ENFORCEMENT PROCEEDINGS // ANALYSIS OF NATIONAL LEGISLATION REGULATING THE STATE LIABILITY TO CLAIMANTS // CONCLUSIONS AND RECOMMENDATIONS TO ADDRESS CAUSES OF THE NON-ENFORCEMENT OF JUDGMENTS // SUMMARY OF THE REPORT ON THE ANALYSIS OF ROOT CAUSES OF THE NON-ENFORCEMENT OF DOMESTIC JUDICIAL DECISIONS IN UKRAINE UNDER THE GRANT AGREEMENT BETWEEN THE COUNCIL OF EUROPE AND THE RAZUMKOV CENTRE // THE STATUS OF THE COURT BAILIFFS IN GERMAN LAW // ACCESS TO JUDICIAL CONTROL OVER THE ENFORCEMENT OF JUDGMENTS AND DECISIONS OF OTHER BODIES: A REVIEW OF CERTAIN LEGAL POSITIONS OF THE SUPREME COURT // THE ENFORCEMENT PROCEEDINGS REFORM: PRECONDITIONS, PRESENT AND FUTURE // THE ENFORCEMENT OF COURT DECISIONS IN THE CONTEXT OF THE RIGHT TO A FAIR TRIAL AND TO EFFECTIVE REMEDIES // THE JUDICIARY THROUGH THE EYES OF UKRAINIAN CITIZENS
More...
The War in Donbas: Realities and Prospects of Settlement // Geopolitical Aspects of Conflict in Donbas // Occupation of Donbas: Current Situation and Trends // Donbas: Scenarios of Developments and Prospects of a Peacekeeping Mission // Summary and Proposals: Peacekeeping Mission in Donbas: Western Experts’ Opinions // The War in Donbas: Probable Scenarios and the Line of Actions // The Conflict in the East of Ukraine: Expert Opinions and Positions // The “Donbas Component” of the Russia-Ukraine Conflict: Citizens’ Opinions and Assessments // The Strategies and Goals of Russian Intervention in Donbas // Some Aspects of Decisions in the Domain of State Law for the Occupied Areas of Donbas
More...
UKRAINE ON THE EVE OF ELECTION YEAR: PUBLIC DEMAND,POSITIONS OF POLITICAL ACTORS, OUTLINE OF THE NEW GOVERNMENT // UKRAINIAN SOCIETY ENTERING THE ELECTION YEAR // CITIZENS’ ATTITUDES TOWARDS POLICY ALTERNATIVES IN VARIOUS SPHERES // THE STRUCTURE OF POLITICAL COMPETITION AND SUBSTANTIVE ASPECTS OF 2019 ELECTION CAMPAIGNS // POLITICAL LEADERS ON THE UPCOMING ELECTIONS AND THE COUNTRY’S PROSPECTS // THE 2019 PRESIDENTIAL AND PARLIAMENTARY ELECTIONS: EXPERT INTERVIEWS // THE UKRAINIANS ABOUT THE GOVERNMENT, STATE POLICY AND ELECTIONS: FOCUS GROUP DISCUSSIONS // POLITICAL PARTIES OF UKRAINE, IDEOLOGIES AND POLICIES: THE EXPERT SURVEY
More...
ANALYSIS OF CONSTITUTIONAL CHANGES CONCERNING JUSTICE // IMPLEMENTING CONSTITUTIONAL CHANGES CONCERNING JUSTICE: CURRENT STATE AND PROBLEMS // THE PROBLEMS OF IMPLEMENTING CONSTITUTIONAL CHANGES CONCERNING THE STATUS OF THE CONSTITUTIONAL COURT OF UKRAINE // THE PROBLEMS OF IMPLEMENTING CHANGES TO THE CONSTITUTION CONCERNING JUSTICE AND THE STATUS OF THE CONSTITUTIONAL COURT OF UKRAINE // THE JUDICIARY THROUGH THE EYES OF UKRAINIAN CITIZENS // REFORMING THE BAR // COMPETITIVE SELECTION TO THE SUPREME COURT: THE PROCESS, RESULTS AND CONCLUSIONS // INDIVIDUAL CONSTITUTIONAL COMPLAINT IN GERMANY AND UKRAINE: THE COMPARATIVE ANALYSIS // LEGAL CONFLICTS IN DETERMINING IMPARTIALITY AND NEUTRALITY IN THE FOR MATION OF THE SUPREME COURT // KEY CONSTITUTIONAL NOVELS OF THE JUDICIAL REFORM: IS EVERYTHING THAT GOOD? // THE LAW ON THE CONSTITUTIONAL COURT OF UKRAINE: THE THIRD ATTEMPT // PROCEDURAL GUIDANCE IN PRE-TRIAL INVESTIGATION WITHIN THE PUBLIC PROSECUTION BODIES // THE CONSTITUTIONAL COMPLAINT AND CRIMINAL LAW
More...
POLITICAL CULTURE AND PARLIAMENTARISM IN UKRAINE: CURRENT STATE AND MAIN PROBLEMS // POLITICAL CULTURE OF UKRAINIAN CITIZENS: SPECIAL ASPECTS AND TRENDS // MAIN PROBLEMS OF PARLIAMENTARISM IN UKRAINE // FEATURES AND TRENDS IN BUILDING A UKRAINIAN POLITICAL CULTURE: EXPERT OPINIONS // PROBLEMS OF FORMATION AND FUNCTIONING OF UKRAINIAN PARLIAMENTARISM // STUDY “UKRAINIAN POLITICAL CULTURE AND PARLIAMENTARISM TODAY: PROBLEMS AND DEVELOPMENT TRENDS, WAYS OF IMPROVEMENT” // CHANGING MOTIVATION TO PROTEST TO MOTIVATION FOR INVOLVEMENT // POLITICAL PARTICIPATION AS AN INDICATOR OF DEVELOPING PARLIAMENTARISM: UKRAINE’S CHARACTERISTICS
More...