CEEOL - Search Result

0.00 €

Analiza pravne zaštite u postupcima javne nabave u Bosni i Hercegovini

Author(s): Stanka Pejaković / Language(s): Bosnian

Pravna zaštita u postupcima javne nabave podrazumijeva skup pravnih normi koje uređuju mehanizme dostupne sudionicima u ovim postupcima radi zaštite njihovih prava i interesa. Normativni okvir pravne zaštite osigurava ostvarivanje nekoliko važnih ciljeva javne nabave. Konkurentni i transparentni postupci javne nabave pomažu javnopravnim tijelima da nabavljaju proizvode i usluge bolje kvalitete za nižu cijenu (engl. best value for money). Rezultat toga je učinkovitija potrošnja javnih sredstava, brži gospodarski razvoj, kao i veća konkurentnost među poduzetnicima. Otvoreni i transparentni postupci javne nabave utječu na sprječavanje diskriminacije, nepotizma i korupcije. Sa stajališta Europske unije (EU), cilj je javne nabave i otvaranje tržišta javne nabave među državama članicama, što omogućava sudjelovanje poduzetnika u postupcima javne nabave i izvan granica pojedine države. Pravna zaštita vrlo je važna za ostvarivanje navedenih ciljeva javne nabave. Pravna regulacija pravne zaštite trebala bi osigurati jednak pravni položaj svih poduzetnika u postupcima javne nabave, učinkovitost i žurnost u provedbi postupaka javne nabave, ali i unaprijediti pravnu sigurnost u ovome području. Neuređena ili nedovoljno uređena pravna zaštita znači neposrednu štetu gospodarstvu, jer omogućava odabir ponude koja nije nužno i najpovoljnija. To ima za posljedicu i druge negativne učinke (političke, gospodarske, sociološke). Učinkovita pravna zaštita povećava povjerenje javnosti u transparentnost postupka te potiče poduzetnike na sudjelovanje u postupcima javne nabave. Učinkovita pravna zaštita djeluje i preventivno, kako na konkretno ugovorno tijelo tako i na sva druga ugovorna tijela, na način da odustanu od mogućih povreda zakonodavstva o javnoj nabavi. Osim što zauzimaju značajno mjesto u svakom pravnom poretku, nacionalne norme o pravnoj zaštiti imaju u državama članicama EU-a, ali i u državama kandidatima i onima koje se pripremaju to postati, utemeljenje u europskom pravu i rezultat su prilagodbe zakonodavstva zahtjevima europskog prava. Na taj se način postiže ujednačavanje pravne zaštite u državama članicama, državama kandidatima pa i potencijalnim kandidatima. Zahtjev za ujednačenim postupanjem u državama članicama posljedica je shvaćanja da različita pravila u različitim državama negativno utječu na funkcioniranje ujedinjenoga europskog tržišta. Europsko zakonodavstvo od značaja je i u Bosni i Hercegovini (BiH), jer osim što je instrument za jačanje gospodarstva, značajno je i u smislu dosada preuzetih obveza postupnoga usklađivanja zakonodavstva. Jedno od područja u kojem se obavlja usklađivanje zakonodavstva u BiH je i područje javne nabave. Predmet je ove studije pravna zaštita u postupcima javne nabave u BiH, koja se provodi kao upravna i upravnosudska zaštita, i to na način da se kritički razmatraju relevantna pitanja pravne zaštite sudionika u postupcima javne nabave. Predmet su analize važeće norme koje se odnose na pravnu zaštitu u postupcima javne nabave, imajući u vidu moguće posljedice nepotpune i neadekvatne regulacije na prava i interese sudionika u postupcima javne nabave. Takav fokus studije prije svega podrazumijeva analizu zakonske regulacije osnovnoga pravnog lijeka koji stoji na dispoziciji sudionicima u postupcima javne nabave protiv odluke ugovornog tijela te radnje, propuštanja radnje ili postupka ugovornog tijela, a potom i analizu postupka povodom tužbe u upravnome sporu. U tom smislu, ova studija predlaže smjer moguće zakonodavne intervencije, koji bi, s obzirom na relevantno europsko i usporedno pravo, mogao poboljšati normativno uređenje pravne zaštite u postupcima javne nabave u BiH. Prema tome, pored pravne analize pravne zaštite, onakve kakva jeste prema postojećem (važećem) zakonskom okviru (de lege lata), ova studija uključuje i pitanje kakva bi ta zaštita trebala biti s obzirom na zahtjeve europskoga prava (de lege ferenda). Analiza polazi od toga da pitanje pravne zaštite uređuje svaka država samostalno te da je takva autonomija država članica (i budućih država članica u smislu preuzetih obveza) ograničena pravilima EU-a. Zato se u ovoj studiji izvode zaključci o utjecaju relevantnoga europskog prava na osiguranje učinkovitih pravnih lijekova u području pravne zaštite u postupcima javne nabave. Značajno je i sagledavanje prakse Europskog suda pravde u Luksemburgu (Europski sud) te propisa koji normiraju dostupnost pravnih lijekova u nekim od država članica koje su implementirale i primjenjuju europsko pravo (Hrvatska i Slovenija). Cilj je toga sagledavanja razmotriti koje se pouke mogu izvući iz iskustava spomenutih država i kako se te pouke mogu primijeniti u pravu BiH radi daljnjeg razvoja legislative o pravnoj zaštiti. Time se dobiva slika odnosa pravne regulative i prakse te se daju uočiti nedostatci trenutačne pravne normiranosti pravne zaštite u postupcima javne nabave u BiH. Nakon predstavljanja metodološkoga i analitičkog okvira studije (poglavlje 2), sumarno se navode relevantni pravni akti EU-a (poglavlje 3). Potom je predmet analize pravni i institucionalni okvir javne nabave u BiH (poglavlje 4). U poglavlju o pravnoj zaštiti (poglavlje 5) analiziraju se postupovna pravila, da bi se potom, u zaključku, sumirali rezultati analize (poglavlje 6). Analiza završava preporukama, u kojima se sugeriraju moguća rješenja prethodno prepoznatih problema (poglavlje 7).

More...

0.00 €

Analiza sistema e-nabavki u Bosni i Hercegovini

Author(s): Ivan Kutleša / Language(s): Bosnian

Razvoj novih tehnologija i sve veći pristup internetu stvorili su uvjete za transformaciju načina na koji javna uprava funkcionira. Rezultat toga je uvođenje elektronske uprave (u daljem tekstu: e-uprava), koja se bazira na upotrebi informacijsko-komunikacijskih tehnologija radi boljeg i efikasnijeg pružanja javnih usluga. Upotrijebljen u širem značenju, termin e-uprava podrazumijeva cjelokupnu reorganizaciju upravljanja u javnom sektoru, kako bi se povećala efikasnost, transparentnost te učešće građana u donošenju odluka, koristeći pritom prednosti informacijsko-komunikacijskih tehnologija. Važan segment razvoja e-uprave predstavlja uspostavljanje sistema elektronskih javnih nabavki, koji se koristi kao alat za unapređenje efikasnosti procesa nabavke roba, usluga i radova te ostvarivanje ušteda u javnom sektoru. Elektronske nabavke (u daljem tekstu: e-nabavke) sveobuhvatan su naziv za primjenu elektronskih sredstava komunikacije u postupcima javne nabavke, kao zamjena za postupke koji se temelje na papirnatim dokumentima. Konkretnije, e-nabavka podrazumijeva uvođenje elektronskih procesa kao podrške različitim fazama nabavnog procesa i sastoje se od sljedećih modula: E-obavještenje (E-Notification), koje podrazumijeva obavještenja o nabavkama, E–dostava (E-tendering), koja podrazumijeva objavljivanje i preuzimanje tenderske dokumentacije, podnošenje i ocjenjivanje ponuda i dokumentacije, E-dodjela (E-Awarding) inkorporira dodjelu ugovora ili naručivanje, izdavanje računa i plaćanje. Paralelno s modulima, e-nabavke se upotpunjuju različitim mehanizmima i alatima. Jedan od njih je i e-katalog (E-Catalogues), koji podrazumijeva elektronsku formu ponude za određene vrste postupaka. E-aukcija/ dražba (E-Auction) je mehanizam pomoću kojeg se može završiti postupak e-nabavke (otvoreni, ograničeni, pregovarački postupak sa objavom obavještenja o nabavci i konkurentski zahtjev za dostavu ponuda). E-nabavke nisu samo važan segment reforme e-uprave unutar Evropske unije, nego je njihov razvoj i nivo usklađenosti predmet monitoringa i evaluacije izvještaja o napretku na tranzicijskom putu Bosne i Hercegovine (BiH) prema članstvu. U Izvještaju o napretku za BiH za 2015. godinu naglašeno je kako je informacijski sistem za e-nabavke stavljen u funkciju krajem 2014. godine, ali da je još u vrlo ranoj fazi razvoja. Ova rana faza podrazumijeva da su realizirani uvjeti za primjenu e-obavještenja, jer se obavještenja o nabavci iz čl. 35 Zakona o javnim nabavkama objavljuju na jedinstvenom portalu za javne nabavke (www.ejn.gov.ba/), a također je kreirana i osnova za razvoj e-dostave, tako što je za pojedine nabavke omogućen elektronski pristup tenderskoj dokumentaciji. Međutim, ostaje još mnogo toga da se implementira kako bi BiH imala potpuno funkcionalan sistem e-nabavki. Polazeći od navedenog, glavna svrha rada je sistematska analiza trenutnog stepena razvoja elektronskih javnih nabavki u BiH. Cilj studije je ponuditi odgovor na pitanje koji izazovi postoje u razvoju sistema e-nabavki u BiH te koja su moguća unapređenja u ovoj oblasti kako bi sistem e-nabavki sasvim zaživio. Konačno, cilj analize je ponuditi detaljan pregled ključnih aspekata sistema e-nabavki i tako kreirati osnovu za praćenje progresa u tom sektoru, te definirati jasne smjernice za unapređenje funkcionalnosti sistema e-nabavki u BiH. Kako bi se odgovorilo na istraživačka pitanja i napravila procjena stepena razvoja sistema e-nabavki u BiH, ovaj izvještaj zasniva se na analitičkim kategorijama i standardima za procjenu razvoja e-nabavki iz studije “e-Procurement, Golden Book of Good Practice”, a koja, između ostalog, definira niz parametara za procjenu sistema javnih nabavki i ukazuje na mnoštvo dobrih praksi u zemljama članicama Evropske unije. U tom kontekstu strukturu rada će činiti presjek stanja e-nabavki u Evropskoj uniji, gdje će se predstaviti pravni izvori, trenutno stanje, razvoj i izazovi s kojima se suočava Evropska unija u tom domenu. Nakon toga predstavit će se razvojni put e-nabavki te trenutni pravni i institucionalni okvir u BiH. Nastavak studije analizira stepen do kojeg sistem e-nabavki korespondira sa principima i standardima dobre prakse, identificiranim u “e-Procurement: Golden Book of Good Practice”. Nakon komparacije, studija donosi zaključak i preporuke za daljnji razvoj sistema e-nabavke u BiH.

More...

0.00 €

Analysis of Legal Protection in Public Procurement Procedures in Bosnia and Herzegovina

Author(s): Stanka Pejaković / Language(s): English

Legal protection in public procurement procedures implies a set of legal norms which govern the mechanisms available to participants in these procedures with the objective of protecting their rights and interests. The legal protection framework ensures the realization of several important objectives of public procurement. Competitive and transparent procedures in public procurement assist legal public authorities to get the best value for money when they procure products and services. This results in cost-effective spending of public funds, faster economic growth and greater competitiveness among entrepreneurs. Open and transparent procedures in public procurement influence prevention of discrimination, cronyism and corruption. From the standpoint of the European Union (EU) the objective of public procurement is also to open the market of public procurement for member states, enabling the participation of entrepreneurs in public procurement procedures outside the boundaries of a particular state. Legal protection is very important for the realization of the above objectives of public procurement. Legal protection regulations should ensure equal legal position for all entrepreneurs in public procurement, the efficient and timely implementation of public procurement procedures, and should also enhance legal security in this area. Unregulated or insufficiently regulated legal protection may cause direct damage to the economy as it enables the choosing of bids that are not necessarily the best. The fallout of this includes other negative effects (political, economic, sociological). Efficient legal protection increases the trust of the public in the transparency of procedures, and encourages entrepreneurs to participate in public procurement procedures. Efficient legal protection can also act as a preventive measure against a concrete contracting authority or other contracting authorities, in the sense of ensuring that there is no infringement of public procurement rules. Apart from their prominent position in any legal system, national norms regarding legal protection in the EU member states, candidate status states and accession states are founded in European Law, and as such, they are the result of the harmonization of national legislation with the requirements of European law. In this way the harmonization of legal protection in member states, candidate states and potential candidates is achieved. The request for harmonized procedures in member states derives from an understanding that different procedures in different states have a negative impact on the functioning of a unified European market. The European legislation is important for Bosnia and Herzegovina (BiH) not only as an instrument for the strengthening of the economy, but also in respect of the commitments undertaken earlier to gradually harmonize BiH legislation with that of the EU. One of the areas where BiH legislation is harmonized with European law is the area of public procurement. The subject-matter of this study is legal protection in public procurement procedures in Bosnia and Herzegovina, which is implemented as an administrative and administrative-judicial protection, in the manner of critically deliberating the relevant issues of legal protection of participants in public procurement procedures. The present analysis deals with the existing rules that govern legal protection in public procurement procedures having in mind the potential consequences of incomplete or inadequate regulation, which affects the rights and interests of participants in public procurement procedures. Above all, this study is focused on the analysis of rules which govern the basic legal remedy available to participants in the public procurement procedures against the decision of the contracting authority of the aforementioned action or omission of action or the procedure of the contracting authority, followed by an analysis of appeal in an administrative dispute. In this sense, the present study suggests the direction of possible legal intervention which could improve the legal protection rules in public procurement procedures in BiH with regard to the relevant European and comparative law. Accordingly, in addition to a review of legal protection in accordance with the existing de lege lata, this study also includes questions with regard to what this protection should be in view of the requirements of European law (de lege ferenda). The initial assumption in this analysis is that legal protection in any state is regulated independently, but the autonomy of member states (and future member states that have already undertaken some commitments) is restricted by EU rules. As a result, the conclusions in this study inevitably deal with the influence of the relevant European law regarding the provision of effective legal remedies in public procurement procedures by observing the practice of the European Court of Justice in Luxembourg (the European Court), and the regulations that govern the availability of legal remedies in the area of legal protection in some member states that have implemented European law (such as Croatia and Slovenia). The objective of this study is to see what lessons can be drawn from the experience of the aforementioned states and in what manner these lessons can be applied in BiH law with the aim of further improving the legislation of legal protection. Thus an insight is gained about the relationship between legal regulation and practice, and in this respect the inadequacies in the existing legal protection norms in public procurement procedures in BiH can be observed. The presentation of the methodological and analytical framework of this study (Chapter 2) is followed by a summary of the relevant EU legal acts (Chapter 3) and a subsequent analysis of the legal and institutional framework of public procurement in BiH (Chapter 4). In the chapter on legal protection (Chapter 5) procedural rules are analyzed. The results of this analysis are summed up in the Conclusion (Chapter 6). In Chapter 7 there is a list of proposals for possible decisions with regard to the previously recognized problems.

More...

0.00 €

Degradacija grada: Razlozi za propadanje javnih prostora u sarajevskim naseljima i prijedlozi rješenja

Author(s): Mirna Jusić / Language(s): Bosnian

Ovo istraživanje inspirirano je percepcijom generalnog propadanja javnih prostora u urbanim susjedstvima u Sarajevu. Pod propadanjem ili degradacijom javnih prostora prvenstveno mislimo na takozvani “fizički nered”, poput grafita na zgradama, zapuštenih automobila, razbijenih prozora i smeća na ulicama, te na zapuštene javne površine općenito. Vidljivi znaci fizičkog nereda u literaturi se smatraju “necivilnostima” (incivilities). Pretpostavka je da degradacija javnih prostora općenito narušava kvalitet života stanovnika, a može dovesti i do daljnjeg pogoršanja okruženja. Primjera radi, prema teoriji “razbijenih prozora”, necivilnosti poput grafita, smeća ili razbijenih prozora dovest će do daljnjeg nereda, čak i do sitnog kriminala. Empirijska istraživanja potvrdila su da će ljudi, ako opaze da se određene norme ili pravila krše, biti skloni kršenju i drugih sličnih normi i pravila. Drugim riječima, degradacija javnih prostora podstiče dalje necivilnosti, čime se stvara začarani krug propadanja, koji je teško zaustaviti ili kontrolirati. Degradacija javnog prostora primjetna je tokom svakodnevne šetnje urbanim stambenim područjima Sarajeva i redovno je zabilježena u dnevnim izvještajima lokalnih medija. Ona je konzistentno prisutna i na periferiji grada i u centralnim gradskim naseljima sa najvećim cijenama stambenog prostora. Postojeća istraživanja ukazuju na generalno nezadovoljstvo građana Sarajeva stanjem komunalne čistoće i zelenih površina u njihovim naseljima. Primjera radi, ispitivanje zadovoljstva korisnika javnih usluga u četiri gradske općine, koje je tokom 2012. godine proveo Centar za promociju civilnog društva (CPCD) na uzorku od 2.725 stanovnika, pokazalo je da su oni općenito nezadovoljni čistoćom svojih naselja, kao i općim stanjem zelenih površina i parkova i održavanjem zelenih površina i parkova. Građani su također vrlo skeptični prema navikama svojih sugrađana: smatraju da njihova kultura u odlaganju smeća i spremnost da volontiraju u održavanju zelenih površina i parkova nisu na zadovoljavajućem nivou (pogledati tabelu 1, aneks 1). Trenutnom izgledu javnih prostora u urbanim naseljima u Sarajevu također doprinosi i vandalizam, odnosno svjesno uništavanje javne i privatne imovine. Prema podacima kantonalnog javnog komunalnog preduzeća “Park”, koje u Sarajevu održava javne zelene površine, više od 50 posto od 135 dječijih igrališta u Kantonu Sarajevo je oštećeno, uništeno ili pokradeno. Prema istraživanju o kriminalitetu na području općine Novi Grad Sarajevo (2011), koje je za potrebe ove općine uradio Centar za istraživanje politike suprotstavljanja kriminalitetu, 60 posto ispitanika ankete provedene u okviru istraživanja smatra da vandalizam predstavlja veliki problem u njihovoj lokalnoj zajednici. Iako je problem degradacije javnih prostora očigledan, izgleda da ga toleriraju i sami građani, ali i predstavnici vlasti zaduženih za upravljanje tim prostorima. Uništeni, oštećeni, zapušteni, zaprljani i oronuli javni prostori postali su normalan prizor u urbanim gradskim naseljima Sarajeva. Identificiranje ključnih razloga za kontinuirano propadanje javnih prostora u sarajevskim naseljima glavni je cilj ovog istraživanja. Naša polazna pretpostavka jeste da je na djelu interakcija više faktora: nejasno alocirane nadležnosti i odgovornosti za upravljanje prostorima u urba nim susjedstvima u kompleksnoj konstelaciji odnosa između kantona, pružatelja usluga, grada, gradskih općina i mjesnih zajednica; nedostatak adekvatnog nadzora usluga poput čišćenja i održavanja javnih i zelenih površina od nadležnih institucija; otežano sankcioniranje uništavanja ili onečišćenja javnih prostora; neadekvatne mogućnosti i ograničeni kapaciteti stanovnika urbanih naselja da reagiraju prema vlastima u slučaju problema. Po svom metodološkom i konceptualnom pristupu, ovo istraživanje se razlikuje od dosadašnjih studija koje su se bavile problematikom kvaliteta javnih usluga, a koje su prije svega bile bazirane na ispitivanju javnog mnijenja i percepcije građana o toj problematici. Za razliku od takvog pristupa, ovo istraživanje fokusira se na formalno-pravne uvjete, ali i na prakse upravljanja javnim prostorima, kao i na iskustva građana koji su bili u interakciji sa nadležnim javnim organima pokušavajući da riješe neki problem unutar najužeg javnog prostora u svojim susjedstvima. Ovako postavljena studija pokušava ponuditi dublji uvid i objasniti razloge koji dovode do kontinuiranog propadanja javnih prostora u Sarajevu. Izvještaj koncipiran na ovakvom istraživačkom pristupu namijenjen je prije svega donosiocima odluka na nivou kantonalne i lokalne vlasti u Sarajevu, predstavnicima drugih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, predstavnicima mjesnih zajednica, nevladinog sektora, akademske zajednice, kao i nezavisnim stručnjacima koji se bave javnim uslugama, upravljanjem urbanim područjima i urbanim politikama općenito. Izvještaj također može biti zanimljiv i građanima. U skladu sa navedenom orijentacijom istraživanja, izvještaj najprije prezentira konceptualni okvir, te analitički i metodološki pristup istraživanja. Nakon toga je ponuđen pregled nadležnosti, te pravni okvir za upravljanje javnim prostorima u urbanim naseljima u Sarajevu. Izvještaj se zatim dotiče pitanja planiranja, koordinacije i nadzora pružanja usluga, te problema sankcioniranja uništavanja i onečišćenja urbanih naselja, kao i odnosa između vlasti i stanovnika urbanih naselja. U zaključnim razmatranjima raspravljamo o interakciji između različitih uzroka propadanja javnih prostora u urbanim naseljima. Konačno, ponuđene su preporuke za rješavanje problema degradacije javnih prostora u urbanim naseljima u Sarajevu.

More...

0.00 €

Fleksibilan rad u nefleksibilnom okruženju: Reforme institucija tržišta rada u Bosni i Hercegovini u komparativnoj perspektivi

Author(s): Amar Numanović,Mirna Jusić / Language(s): Bosnian

Tržište rada u Bosni i Hercegovini (BiH) suočava se sa ozbiljnim problemima: zaposlenost je vrlo niska i iznosi 31,7%, a nezaposlenost visoka, sa stopom od čak 27,5% za osobe u dobi od 15 i više godina u 2014. godini. Između ostalog, ratno razaranje industrijske infrastrukture, gubitak poslovnih veza usljed raspada Jugoslavije, neadekvatno prilagođavanje novom poslovnom i tehnološkom okruženju i neuspješni privatizacijski procesi u poslijeratnom tranzicijskom periodu negativno su utjecali na otvaranje novih, ali i na očuvanje postojećih radnih mjesta. Posljedice takvog stanja su, između ostalog, nizak udio aktivne radne snage u ukupnom radno sposobnom stanovništvu i visoka strukturna nezaposlenost, migracije stanovništva radnog uzrasta u druge zemlje, neriješen status radnika koji su “izgubljeni u tranziciji”, kao i socijalna nesigurnost i visoka stopa siromaštva. Iako u BiH postoji konsenzus o tome da je status quo neodrživ, reforme u oblasti tržišta rada do sada su bile spore i parcijalne i bez jasne vizije modela tržišta rada kojem bi se težilo. U posljednje vrijeme, reforme tržišta rada našle su se na agendi donosilaca odluka, prvenstveno zbog preuzetih obaveza BiH prema Međunarodnom monetarnom fondu (MMF) u okviru stand-by aranžmana, kao i obaveza koje proizlaze iz “Reformske agende”, koja je “povezana s ciljevima novog pristupa EU ekonomskom upravljanju na Zapadnom Balkanu” i koju su, u kontekstu dobijanja kandidatskog statusa za članstvo u Evropskoj uniji (EU), usvojile entitetske i državna vlast. Prijedlozi reformi u ovoj oblasti također su artikulirani u inicijativi “Sporazum za rast i zapošljavanje” (SRZ) Evropske delegacije u BiH, ali i u Nacionalnom programu ekonomskih reformi (engl. National Economic Reform Programme – NERP) za BiH za 2015. godinu Vijeća ministara BiH. Kako bi se potaklo zapošljavanje i otvaranje novih radnih mjesta, naglasak u reformskim prijedlozima prvenstveno je na povećanju fleksibilnosti radnih uvjeta kroz unapređenje zakona o radu i izmjene kolektivnih ugovora, te na smanjenju poreskog opterećenja na rad. Ponuđene reforme primarno se odnose na povećanje fleksibilnosti tržišta rada, ali se u manjoj mjeri osvrću i na pitanja zaštite radnika i njihove dohodovne sigurnosti u slučaju nezaposlenosti, te se marginalno bave pitanjem zapošljivosti (npr. kroz cjeloživotno učenje, aktivne mjere zapošljavanja itd.), što su, primjera radi, važni aspekti politike “fleksigurnosti” Evropske unije. Drugim riječima, važni su elementi tržišta rada u velikoj mjeri zapostavljeni u postojećem diskursu o promjeni politika u ovoj oblasti. S tim u vezi, postavlja se pitanje koliko su reformski prijedlozi uzeli u obzir postojeće institucionalno okruženje tržišta rada u BiH i način na koji bi se fleksibilizacija uvjeta rada kao njihov ključni aspekt odrazila na performanse tržišta rada u interakciji sa institucionalnim okruženjem. U skladu s tim, ova studija polazi od pretpostavke da se različite reformske opcije moraju razmatrati u širem institucionalnom kontekstu. To podrazumijeva ne samo stavljanje naglaska na utjecaj zakonodavstva o radu na performanse tržišta rada, već i na utjecaj koji institucije poput mehanizama kolektivnog pregovaranja, politika, programa i institucionalnog okvira za zapošljavanje, politika socijalnog osiguranja radnika, politika minimalnih plaća, oporezivanja rada i isplativosti rada, kao i postojeće konfiguracije institucija, imaju na performanse tržišta rada. Na osnovu uvida u politike i prakse u domenu tržišta rada u zemljama Evrope, prvenstveno Evropske unije, ova studija ima namjeru doprinijeti razumijevanju reformskih potreba i opcija i njihovih mogućih implikacija za BiH. Da bi se uopće moglo razmatrati stanje tržišta rada i reformske putanje u BiH, analiza je situirana u širi konceptualni okvir koji definira osnovne pojmove, ukazuje na bitne elemente tržišta rada, te daje pregled glavnih rasprava i njihovih implikacija na javne politike u ovom domenu. Pritom su detaljnije analizirani zakonska zaštita zaposlenja, cijena i oporezivanje rada, mehanizmi kolektivnog pregovaranja, te politike zapošljavanja. Komparativna iskustva drugih država u Evropi uzeta su u obzir kako bi se razmotrile moguće reformske putanje, ali i razumio utjecaj različitih institucionalnih i drugih kontekstualnih faktora na performanse tržišta rada. Evropske zemlje koriste se za komparaciju ne samo zbog srodnog institucionalnog okruženja i evropske perspektive BiH, već i zbog toga što se trenutni reformski prijedlozi u velikoj mjeri pozivaju na standarde EU i prakse u ovom domenu. U metodološkom smislu, riječ je o komparativnoj studiji koja kombinira više metoda prikupljanja podataka: pregled sekundarne literature i dostupnih statističkih pokazatelja, analizu institucionalnog i zakonskog okvira u BiH i zemljama EU, te polustrukturirane intervjue sa predstavnicima organizacija i institucija u BiH koje se bave različitim aspektima tržišta rada u BiH ili su uključene u reforme tržišta rada u BiH. S obzirom na to da je istraživanje ograničeno nedostatkom važnih statističkih podataka o tržištu rada u BiH, ali i s obzirom na činjenicu da je provedeno za potrebe studije koja nastoji informirati stručnu debatu u kontekstu donošenja javnih politika u ovom domenu u BiH, važno je istaći da ono nema namjeru objasniti utjecaj različitih kontekstualnih faktora na performanse tržišta rada u BiH. Takve bi analize svakako bile korisne za bolje razumijevanje tržišta rada u BiH, ali izlaze izvan okvira ovog istraživanja. U daljnjem tekstu najprije su predstavljene konceptualne rasprave u domenu tržišta rada i njegovih institucija. Nakon toga slijedi pregled dinamike i trendova na tržištu rada u BiH, pregled različitih institucija tržišta rada u BiH u komparativnoj perspektivi, te zaključna razmatranja.

More...

0.00 €

From Collection to Prevention - Preconditions for Comprehensive Gathering of Information on Discrimination in Bosnia and Herzegovina

Author(s): Emina Ćerimović,Dženana Hrlović / Language(s): English

The adoption of the Law on the Prohibition of Discrimination (hereinafter LPD) in July 2009, was a milestone in the efforts to ensure the right of each individual in Bosnia and Herzegovina (BiH) to the protection from discrimination. The institutional framework for the protection against discrimination was defined through the appointment of the Institution of the Human Rights Ombudsman of BiH as the central institution for the protection against discrimination and the appointment of the Ministry for Human Rights and Refugees of BiH as the central institution responsible for monitoring the implementation of the LPD. The LPD provisions provide for important protection mechanisms and activities aimed at the prevention and elimination of discrimination in BiH. The protection mechanisms defined under this Law are the discrimination lawsuits and the proceedings in response to the complaints lodged with the Institution of Ombudsman of BiH. The effectiveness of protection mechanisms in discrimination cases before the Ombudsman is further enhanced by the introduction of a minor offence liability for the failure to act upon Ombudsman’s recommendation in a concrete case. In addition, the Law provides for an important obligation of the competent state bodies to collect, consolidate and analyse data on discrimination cases. The activities of collecting and analysing data on discrimination are recognised as one of the key measures undertaken by governments in fighting discrimination. However, collecting data in this field is a complex task for which the best modalities are yet to be found. There is no universally accepted model for the collection of such data and the methodology used differs between countries. In addition, there are certain dilemmas as to whether the collection of this data is justified with regards to ethical issues (for example, allegations that discrimination data itself reinforces prejudices and discrimination patterns), financial implications, and privacy protection concerns. However, the multiple benefits of reliable data on discrimination, particularly in the context of strengthening the measures and policies against discrimination, clearly indicate that the collection of data on discrimination requires special attention. Currently, the data on discrimination in BiH is collected in a fragmented manner, on an ad hoc basis, and the LPD provisions that regulate this matter are implemented with delay. The Rulebook on Methods of Collecting Data on Cases of Discrimination in BiH (hereinafter the Rulebook), which was supposed to be adopted within 90 days after the Law enters into force, was adopted almost four years later – at the beginning of April 2013. In addition, the central database on discrimination cases (the central database) has not been established yet, and the above-mentioned Rulebook stipulates its establishment only by the end of 2013. It is clear that an effective fight against discrimination requires both, the adoption of appropriate legal and institutional framework, as well as taking concrete steps in order to ensure its implementation. In this regard, taking into account the current legal framework in this field, this study attempts to answer the questions as to what are the key difficulties that the competent institutions face in collecting data on discrimination in BiH and what needs to be done to overcome them? The goal of this study is to provide recommendations for a better, more comprehensive, and consistent data collection on discrimination in BiH. In seeking to address the key research questions, first, the relevant literature on the subject of the collection of data on discrimination was reviewed. Then, the LPD, the Rulebook on Methods of Collecting Data on Cases of Discrimination in BiH, other national legislation relevant to this subject matter, legislation of other countries, including international documents related to the collection of data on discrimination, were analysed. Also, the system of data collection on discrimination cases in BiH was examined, as provided for in the LPD, i.e. the manner in which the Ministry for Human Rights and Refugees of BiH, The Institution of Human Rights Ombudsman of BiH and other stakeholders interpret the relevant provisions of the LPD and their own obligations as prescribed by law. In addition, in order to compare the BiH system of data collection with the best comparative practices, an analysis of current and planned activities of the key BiH players in this field was undertaken. Due to the lack of secondary data on this subject matter in BiH, a total of 14 interviews with the key stakeholders, including the representatives of institutions responsible for the implementation of the LPD, were conducted. Finally, with the aim of identifying good practices and possible solutions to the identified problems, a comparative analysis of the experiences of the countries in the region and the European Union (EU) in the collection of data on discrimination was also conducted. The above-described goal of the study also largely determines its structure. The first part of the study elaborates on the importance of data collection in fighting discrimination. The second part of the study deals with the type of data on discrimination that should be collected, focusing on the comparative experiences and the legal framework for the collection of discrimination data in BiH. The following section attempts to answer the question as to who collects data on discrimination. In addition, this section aims to identify some of the basic preconditions for successful collection of data on discrimination. The fifth section of the study aims to identify the methods for the collection of data on discrimination and the sources of such data in the light of international standards and comparative experiences. This section additionally provides an overview of the sources of data in BiH. Given the complex ethical issues inevitably arising in the collection of such, usually sensitive, data, the subsequent section seeks to address the privacy protection concerns in data collection, followed by the section that deals with the issue of access and availability of the collected data. Finally, an overview and analysis of the current situation in this field in BiH, as well as the experiences of other countries, served as a useful framework for proposing recommendations in order to improve the collection of data on discrimination in BiH.

More...

0.00 €

Judicial Protection from Discrimination in Bosnia and Herzegovina - Analysis of Legislative Solutions and Practice in Light of the First Cases in this Field

Author(s): Adrijana Hanušić / Language(s): English

With the passing of the Law on the Prohibition of Discrimination in 2009, Bosnia and Herzegovina (B&H) took a big step on the charted course of advancing the protection of human rights. Three years after the day the normative prerequisite for protection from discrimination was established, however, judicial practice regarding this matter remains very scanty. Statistics kept by the organization Vaša prava, which among other things deals with legal representation of victims of discrimination and strategic litigation, are certainly telling. At the time of finalizing this report, in December 2012, only three claims approved by applying the Law on the Prohibition of Discrimination of B&H (LPDB&H) were known of – a final judgment by Mostar Municipal Court, a first-instance judgment by Livno Municipal Court, and a first-instance judgment by Mostar Municipal Court. Meanwhile, five claims were rejected and lawsuits in two cases were dismissed. Considering the above, it is difficult at this time to draw firmly substantiated conclusions on the application of many legal institutes and innovations prescribed by the Law, as well as on problems that may appear in this regard in future court practice. The judiciary in Bosnia and Herzegovina yet faces the important and challenging task of their interpretation and proper application. In the absence of developed case-law, as a Livno Municipal Court judge who conducted one of these cases pointed out, judges are struggling to “resolve their dilemmas in line with the acquired experience and practice from other types of proceedings, in the spirit and meaning of the legal provisions”. In the meantime, it is precisely for this reason that it is worth making an analysis primarily of the procedural legislative institutes specific for judicial protection from discrimination which were introduced by the Law on the Prohibition of Discrimination of B&H, with particular focus on those whose application has already shown to be problematic, or may yet, based on comparative experience and the nature of the procedural rules in this field in Bosnia and Herzegovina, shown to be problematic. In this report, the key anti-discrimination procedural institutes and their application in Bosnia and Herzegovina are examined from the perspective of relevant standards established through European Court of Human Rights case-law and European Union standards, as well as legislative solutions and experience from other countries. The main purpose of such an analytical framework is to offer guidance on potential advancement and proper treatment of certain specificities introduced by the LPDB&H in the legal system of Bosnia and Herzegovina, with the goal of ensuring the attainment of their purpose – privileged protection of individuals who find themselves in the position of victims of discrimination. We are proceeding from the assumption that conclusions may already be reached from an analysis of the legislative framework and initial examples of court practice on some of the key challenges that may pose an obstacle to efficient judicial protection of individuals from discrimination. The report is based on an analysis of the specificities of the LPDB&H, available data on the situation in the area of combating discrimination in practice in Bosnia and Herzegovina (such as relevant statistics and information on the course and outcome of certain court cases), analysis of relevant court judgments and interviews with several competent interlocutors. It is important to point out that comparative research was carried out as well, with the goal of identifying examples of good practice in particular problem areas and identified obstacles to efficient implementation of the LPDB&H from the perspective of judicial protection. Countries included in the comparative research are mainly European Union countries and countries in the region that share our problems. Additional interesting cases were also included if required by the analysis of specific issues covered by this study. Based on the identification and analysis of the challenges and problems that have already appeared in the processing of discrimination cases before courts in Bosnia and Herzegovina, and based on a contextualized analysis of current legislative solutions in Bosnia and Herzegovina and comparative experience, we attempted to come up with recommendations on how to advance the efficiency of judicial protection of victims of discrimination in Bosnia and Herzegovina. This report is certainly not exhaustive and comprehensive, but it is focused on the key problems that we have identified, based on available sources – primarily the first anti-discrimination court cases – in this field in Bosnia and Herzegovina. Of course, we hope that future research projects will give due attention to those aspects of judicial protection from discrimination that we could not, due to conceptual and technical limitations, cover in this study. We conceived and presented the analysis in line with the different stages of the proceeding – from the identification and reporting of discrimination to the final judgment. After introductory considerations on judicial protection from discrimination in Bosnia and Herzegovina, the report analyzes the various specific elements of this form of protection and related characteristic problems and ends with concluding observations and recommendations aimed at their elimination.

More...

0.00 €

Kvadratura antidiskriminacijskog trougla u BiH Zakonski okvir, politike i prakse 2016-2018.

Author(s): Dženana Radončić,Midhat Izmirlija,Edin Hodžić / Language(s): Bosnian

Ovaj izvještaj predstavlja nastavak kontinuiranih aktivnosti Analitike – Centra za društvena istraživanja na monitoringu i analizi primjene Zakona o zabrani diskriminacije (u daljnjem tekstu: ZZD), sa akcentom na funkcioniranje ključnih mehanizama zaštite i djelovanje ključnih institucija u sistemu borbe protiv diskriminacije. Prema ZZD-u, arhitekturu antidiskriminacijskog djelovanja u Bosni i Hercegovini (BiH) čine tri institucionalna aktera: sudovi, Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH, te Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH. Sudska zaštita od diskriminacije predviđena je prvenstveno kroz specifične antidiskriminacijske parnice, čija je osnovna intencija da u određenoj mjeri olakšaju položaj tužitelja u parničnom postupku. Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH djeluje kao centralna institucija za zaštitu od diskriminacije, čije su nadležnosti u ovoj oblasti brojne i kompleksne. U skladu sa ZZD-om, Institucija ombudsmena, pored ostalog, rješava pojedinačne i grupne žalbe u vezi sa diskriminacijom, prikuplja i analizira statističke podatke o slučajevima diskriminacije, informira javnost o ovim pojavama, poduzima vlastita istraživanja u ovoj oblasti, daje mišljenja i preporuke organima vlasti, podnosi godišnje i vanredne izvještaje o pojavama diskriminacije parlamentima BiH, entiteta i Brčko distrikta, predlaže zakone i druge akte nadležnim institucijama u BiH, prati relevantno zakonodavstvo i savjetuje organe zakonodavne i izvršne vlasti, te provodi promotivne i aktivnosti podizanja svijesti u kontekstu borbe protiv diskriminacije. Na kraju, nadležnost Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH u ovoj oblasti odnosi se na prikupljanje podataka i podnošenje izvještaja Parlamentarnoj skupštini BiH o pojavama diskriminacije, uspostavljanje i vođenje centralne baze podataka za djela diskriminacije, te praćenje provođenja ZZD-a. Prema već utvrđenom metodološkom pristupu, ovaj izvještaj nastoji odgovoriti na pitanje u kojoj mjeri tri navedene institucije ispunjavaju svoje zakonom propisane nadležnosti u ovoj oblasti te, konkretnije govoreći, da li je od našeg posljednjeg izvještaja o ovoj problematici – dakle, u posljednje dvije godine – postignut napredak u njihovom radu. U prethodnom izvještaju konstatirani su brojni problemi u sva tri segmenta antidiskriminacijskog djelovanja, koji ozbiljno dovode u pitanje efektivnost zaštite od diskriminacije u BiH, pa i funkcioniranje ukupnog sistema. Kako je utvrđeno u prethodnom izvještaju, premda pokazuju trend blagog porasta, antidiskriminacijske parnice se još uvijek prečesto vode i okončavaju na način da se ne uvažavaju specifične procesne odredbe ZZD-a. Institucija ombudsmena za ljudska prava BiH suočava se sa ozbiljnim kadrovskim i budžetskim ograničenjima, koja, u kombinaciji sa brojnim i kompleksnim nadležnostima u ovoj oblasti, gotovo nužno vode do iznevjerenih očekivanja u ispunjavanju zahtjevne uloge centralne institucije za zaštitu od diskriminacije. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH također predugo kasni sa ispunjavanjem vlastitih obaveza iz ZZD-a, pa je procijenjeno da će sistem prikupljanja podataka i izvještavanje o pojavama diskriminacije biti operativan tek krajem 2018. i početkom 2019. godine. Stoga se, dvije godine kasnije, postavlja pitanje kakvi su trendovi kada je riječ o djelovanju navedena tri stuba antidiskriminacijske zaštite u BiH, te u kojoj su mjeri problemi identificirani u prethodnom ciklusu izvještavanja prevaziđeni. Odgovor na ovo opće pitanje koje se odnosi na sva tri institucionalna aktera nastojali smo dati analizom spomenutih aktivnosti iz njihove nadležnosti, s fokusom na ključne rezultate njihovog rada, ili nedostatak istih, po tim aktivnostima. Analizirani su dostupni dokumenti i drugi primarni izvori, a konsultirani su i relevantni izvještaji, članci i drugi sekundarni izvori iz ove oblasti. Po prirodi stvari, nalazi prethodnog izvještaja su korišteni kao referentni okvir. Na kraju, obavljeni su i intervjui s predstavnicima nekih od najvažnijih aktera u domenu antidiskriminacijskog djelovanja u BiH, uključujući i institucije o kojima je prvenstveno riječ, kako bi se dobila što potpunija slika. Prvo poglavlje izvještaja bavi se sudskom zaštitom od diskriminacije. Dok je fokus prethodnog izvještaja u tom dijelu bio stavljen na tada netom usvojene izmjene i dopune ZZD-a, u ovom ciklusu analiza je usmjerena prvenstveno na sudsku praksu – i to kako na kvantitativne pokazatelje tako i na kvalitativnu dimenziju antidiskriminacijskih parnica koje su odabrane za podrobniju analizu. Posebna pažnja posvećena je dokazivanju diskriminacije u praksi u svjetlu brojnih problema i nekonzistentnosti u razumijevanju i interpretaciji specifičnosti dokazivanja u antidiskriminacijskim parnicama, pa i potpunog ignoriranja ovih odredbi od strane sudova, a koji su uočeni u prethodnom izvještaju. U drugom poglavlju tematizira se rad Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH. Ono što je svakako obilježilo protekli period jesu zakonodavne aktivnosti na izmjeni i dopuni zakonskog okvira koji regulira rad Institucije, pa je toj problematici posvećena dužna pažnja. Drugo bitno pitanje kojim se bavi ovo poglavlje jeste ostvarivanje balansa između različitih nadležnosti i obaveza Institucije ombudsmena, s posebnim fokusom na ulogu i značaj aktivnosti usmjerenih na promociju jednakosti i zaštite od diskriminacije u djelovanju Institucije. Budući da najbolje institucije ombudsmena za ljudska prava u pravilu dobro kombiniraju rad na individualnim žalbama, sa jedne, te sistemsko djelovanje, sa druge strane, ovo poglavlje nastoji utvrditi da li se i u kojoj mjeri Institucija pomjerila od gotovo isključivo reaktivnog rada na individualnim žalbama karakterističnog za prethodni period. Treće poglavlje posvećeno je analizi progresa Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH u uspostavljanju sistema prikupljanja podataka i izvještavanja o pojavama diskriminacije u BiH. Polazeći od pretpostavke da je ideal u ovom segmentu kreiranje svojevrsne “baze znanja” o diskriminaciji, ovo poglavlje nastoji utvrditi da li se Ministarstvo u proteklom periodu barem u određenoj mjeri približilo tom idealu. Pored toga, ponuđen je i kratak osvrt na aktivnosti Ministarstva na uspostavljanju strateškog okvira za djelovanje na suzbijanju i prevenciji diskriminacije u BiH. Izvještaj zaključuju preporuke upućene relevantnim akterima u sistemu zaštite od diskriminacije, sa ciljem njegovog unapređenja, naročito iz perspektive njegovog funkcioniranja u praksi. Činjenica da se mnoge preporuke u našim izvještajima u ovoj oblasti ponavljaju govori o tome da je potrebna kontinuirana aktivnost i kontinuirani pritisak širokog kruga aktera – od ekspertske i akademske zajednice, preko nevladinog sektora, do organizacija koje okupljaju marginalizirane grupe – kako bi se postigao stvarni napredak u pogledu efektivnosti sistema za zaštitu od diskriminacije u BiH. Monitoring i analiza našeg istraživačkog tima upravo je usmjerena ka tom cilju i slijedit će istu ideju i u godinama koje dolaze.

More...

0.00 €

Mapiranje ključnih prepreka za ravnopravno učešće privrednih subjekata u javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini

Author(s): Nermina Voloder / Language(s): Bosnian

Sistem javnih nabavki u Bosni i Hercegovini (BiH) karakteriziraju brojne slabosti i nedostaci. Tokom deset godina primjene Zakona o javnim nabavkama BiH uočeno je niz nepravilnosti u provođenju postupaka javne nabavke, kao što su favoriziranje određenih ponuđača putem diskriminirajućih kriterija i tehničkih specifikacija u tenderskoj dokumentaciji, dijeljenje vrijednosti nabavke na niz manjih kako bi se izbjeglo provođenje odgovarajućeg postupka predviđenog za javne nabavke veće vrijednosti, nabavka roba, usluga ili radova bez provedenog postupka javne nabavke, pribjegavanje zaključivanju aneksa postojećih ugovora kojim se povećava vrijednost nabavke ili na drugi način mijenjaju uvjeti ugovora sklopljenog na osnovu postupka javne nabavke. Nepravilnosti i zloupotrebe u oblasti javnih nabavki, između ostalog, u velikoj mjeri su pogodovale širenju korupcije i otežanom poslovanju privatnog sektora u BiH. Istraživanja su pokazala da korupcija predstavlja jednu od značajnih smetnji za rad privatnih preduzeća i ukupni ekonomski razvoj ne samo u BiH već i u zemljama regiona. Također, izvještaji međunarodnih i nevladinih organizacija i predstavnika poslovnog sektora u BiH unazad nekoliko godina ukazuju na propuste i nezakonitosti u sistemu javnih nabavki, koje narušavaju osnovne principe pravične i aktivne konkurencije, transparentnosti, jednakog tretmana ponuđača te efikasnog i odgovornog trošenja javnih sredstava. Ovaj izvještaj nastao je kao rezultat potrebe da se identificiraju ključni problemi u oblasti javnih nabavki na osnovu anketiranja reprezentativnog uzorka predstavnika poslovne zajednice koji su imali neposredno iskustvo u javnim nabavkama u BiH. Izvještaj se bazira na rezultatima istraživanja, provedenog tokom 2014. godine, čiji je osnovni cilj bio mapiranje glavnih prepreka s kojima se privredni subjekti u BiH suočavaju u postupcima javnih nabavki u BiH. U istraživanju su učestvovali predstavnici privatnih preduzeća različitih veličina (mikro, mala, srednja i velika preduzeća) i iz različitih grana privrede iz čitave BiH. Istraživanje daje uvid u stavove i percepcije, ali i stvarna iskustva predstavnika poslovnog sektora u BiH kada su u pitanju različiti aspekti i faze javnih nabavki. U tom kontekstu, ovo je prvo anketno istraživanje u BiH u kojem se identificiraju ključni problemi u oblasti javnih nabavki, oslanjajući se na stavove i iskustva predstavnika poslovnog sektora koji su sudjelovali u postupcima javnih nabavki. Za potrebe ovog izvještaja, u kojem se prezentiraju glavne prepreke za učešće privrednih subjekata u javnim nabavkama, ispitanici su okviru istraživanja odgovarali na pitanja koja se, između ostalog, odnose na dostupnost javnih poziva o nabavci, definiranje kvalifikacionih kriterija i tehničkih specifikacija, primjenu odgovarajuće vrste postupka, transparentnost ishoda postupaka, pravnu zaštitu, kontrolu realizacije ugovora o javnoj nabavci, percepciju stepena korupcije u javnim nabavkama, te povjerenje u fer i pravično provođenje postupaka javnih nabavki i dr. Ispitivanje praksi koje otežavaju efikasno tržišno poslovanje te identificiranje oblasti u kojima je rizik od pojave korupcije najizraženiji prepoznato je i u strateškim dokumentima vlasti u BiH kao neophodna mjera za kreiranje efikasnih politika usmjerenih ka suzbijanju korupcije u BiH. Ovo istraživanje se prirodno uklapa u takav normativni i strateški okvir. Naime, budući da su javne nabavke posebno ranjive na korupciju, podaci iz ovog izvještaja mogu poslužiti kao korisne smjernice donosiocima odluka u BiH za unapređenje regulatornog okvira i praksi u javnim nabavkama. U nastavku izvještaja prezentirane su osnovne odlike sistema javnih nabavki, kao i detaljne napomene o metodologiji istraživanja. Rezultati istraživanja koji reflektiraju iskustva predstavnika privatnog sektora u javnim nabavkama u BiH predstavljeni su četvrtom poglavlju, i to prema svim fazama ciklusa javnih nabavki. U zaključku se sumiraju ključni rezultati i upućuje na daljnja istraživanja i analize koje je u ovoj oblasti neophodno provesti.

More...

0.00 €

Missing the Rules of Engagement - An Overview of Legal Frameworks for Citizen Participation in Local Decision-Making Processes in Bosnia and Herzegovina, Croatia and Montenegro

Author(s): Mirna Jusić / Language(s): English

Citizen participation in local level decision-making processes is not a novelty in the region of former Yugoslavia. The subject had received international attention during the 1970s, when innovative participatory institutions and practices in Yugoslav municipalities were making their way into scholarly texts discussing solutions to the problems of participatory democracy. Yet despite – or maybe because of – the apparent historical legacy of citizen participation in local-level decision-making, current accounts of local-level practices of citizen engagement appear to be wanting. Research conducted in Bosnia and Herzegovina (hereafter: BiH), Croatia and Montenegro, three countries considered in this report, points to weaknesses in the way participatory processes are conducted. Despite variations in practice, the general impression is that citizens are inadequately informed about possibilities for participation and may lack feedback on outcomes of participatory processes; that their ability to influence decision-making is perceived to be questionable; or that local administrations lack capacities and expertise for organizing well-structured participatory events. The motivation of citizens to engage in decision-making appears to be hampered by their perception that chances to do so are limited and that official channels for addressing their problems and needs are absent. Such findings are especially telling considering that citizen participation has become a key word in the jargon of national and local governments, as well as international organizations that have in the past twenty years devoted significant efforts to policy development and capacity building processes in the area of citizen engagement. To date, little attention has been paid to the factors that potentially influence participatory processes and that may help explain the similarities and differences in practice in these three countries since their democratization. Considering an enabling policy environment to be such a factor, this report seeks to inquire whether legal and institutional frameworks for citizen participation in BiH, Croatia, and Montenegro enable or discourage citizen participation in decision-making in local affairs. This factor appears especially important given the substantial effort vested in participation policies and programs by domestic and international actors. At the same time, we recognize the importance of other contextual factors for effective participation, such as the level of democratization, tradition of citizen engagement or the capacities of different actors to encourage participatory practices, but do not examine them at any length in here. This report is a result of research conducted for the project “Effective and sustainable citizen participation” in order to inform the creation of operational documents for citizen participation in local decision-making processes in BiH, Croatia and Montenegro. The ultimate purpose of the report is to provide a systematic overview of legal arrangements for citizen participation in the three countries, so that operational documents could be drafted in such a way as to correspond with the existing legal and institutional frameworks. Besides the needs of the project, the comparison of these three countries is also conceptually and methodologically motivating because they recently were a part of the same legal, political and cultural whole in the joint administrative organization of the former Yugoslavia, but have in the past twenty years had different reform paths, as suggested by their different EU accession prospects. These differences and similarities between countries form an interesting basis for analysis of legal and institutional frameworks for citizen participation, especially having in mind the rather bleak findings on citizen participation in practice. Furthermore, an almost total absence of comparative studies on legal frameworks and institutional practices with respect to citizen participation at the local level in the three countries is an additional reason for providing an overview such as this one. Although its theoretical and explanatory value might be limited by a primarily descriptive approach and methodological limitations (see below, Chapters 2 and 3), this report attempts to offer a sound systematic basis for further studies on this largely neglected topic in the region of Western Balkans. In that respect, the ambition of this text is to provide a broad overview of key characteristics, trends and processes in respect to the evolving legal frameworks and institutional practices for citizen participation in BiH, Croatia and Montenegro, and to point out key issues and questions, rather than to offer explanations and answers. Special emphasis will be placed on correspondence between legal frameworks in the three countries on one side, and relevant international norms and standards, notably those of the Council of Europe, on the other. This report begins with a conceptual framework of citizen participation in Chapter 2, followed by the analytical approach and methodology in Chapter 3. Chapter 4 provides an overview of local governance and a synthesis of results on citizen participation in practice in these three countries to date, and Chapter 5 contains an analysis of the enabling and disabling aspects of the institutional and legal frameworks for citizen participation. The findings of this overview are discussed in the concluding Chapter 6, with recommendations for the institutionalization of local-level citizen participation processes and with suggestions for further inquiry.

More...

0.00 €

Mjesne zajednice u Bosni i Hercegovini - Izazovi i perspektive institucionalnog razvoja

Author(s): Mirna Jusić / Language(s): Bosnian

Mjesne zajednice u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: BiH) već dugo se smatraju ostavštinom iz jugoslovenske prošlosti. Ove podopćinske jedinice, koje su u bivšoj Jugoslaviji osnovane kao centri mjesne samouprave, bile su prostori za učešće građana u rješavanju problema u zajednici. Nakon pada bivšeg socijalističkog sistema i rata od 1992. do 1995. godine, došlo je do novog političkog ustroja, a mjesne zajednice su zanemarene. U posljednje vrijeme, mjesnim zajednicama (u daljnjem tekstu: MZ) sve veću pažnju posebno posvećuju međunarodne i nevladine organizacije. Vjeruje se da kao zakonski priznate podopćinske jedinice, MZ imaju potencijal da podstaknu učešće građana. Anketa koju su 2012. godine proveli Centri civilnih inicijativa (CCI) u 14 općina u BiH pokazala je da su ispitanici, među različitim vidovima učešća na lokalnom nivou, bili najbolje upoznati sa mogućnosti učešća kroz MZ (74,6%) i da je MZ među najčešće korištenim participatornim mehanizmima (33,2%). Iako podaci ankete iz 20 općina, objavljeni u studiji Svjetske banke iz 2009. godine, ukazuju na to da većina građana nije imala iskustvo učešća u aktivnostima svoje zajednice, a od ispitanika koji su imali to iskustvo 81% opisalo je sastanke savjeta MZ-a kao najkorisniji vid učešća na lokalnom nivou. Stoga ne iznenađuje da su brojni projekti koje su do sada implementirale različite organizacije usmjereni na jačanje MZ-a. Neke su inicijative tražile izmjenu pravnog statusa i zagovarale minimum standarda u funkcioniranju MZ-a kroz lokalne akte, dok su druge bile usmjerene na jačanje kapaciteta mjesnih zajednica. Ipak, i dalje su prisutne brojne prepreke funkcioniranju MZ-a. Neki autori kao izazove navode, između ostalog, nedostatak formalnih nadležnosti ovih tijela, nedostatak finansijske nezavisnosti i nekonzistentne budžetske alokacije općina prema MZ-u, kao i utjecaj političkih partija na izbore članova savjeta i predsjednika MZ-a. Studija Svjetske banke pokazala je velike razlike u poznavanju aktivnosti MZ-a, kao i u praksama učešća u njima među lokalnim respondentima u različitim općinama: drugim riječima, MZ mogu biti manje ili više aktivne ili mogu obnašati različite uloge u zavisnosti od lokacije. Studija o komunalnim uslugama u Gradu Sarajevu iz 2013. godine govori o potencijalu urbanih MZ-a da budu spona između stanovništva i vlasti, ali ukazuje i na nezadovoljstvo radom MZ-a koje su stanovnici izrazili. To nezadovoljstvo proizlazi iz percepcije nedostatka efikasnosti MZ-a, kao i njihove nesposobnosti da pomognu građanima da svoje probleme komuniciraju prema višim nivoima vlasti. Razumijevanje funkcioniranja MZ-a u BiH, kao i konteksta u kojem ove institucije rade, otežano je zbog nedostatka sveobuhvatnih istraživanja u ovoj oblasti. Dosadašnja istraživanja o MZ-u ponudila su parcijalni uvid u različite aspekte rada MZ-a u praksi. Nedostaju osnovni podaci o MZ-u, uključujući pouzdane podatke o njihovom broju. Generalno, ne postoje službeni podaci ili procjene o broju MZ-a u BiH i takve podatke ne prikupljaju statistički uredi. Rijetke su empirijske studije o ovoj temi, a dosadašnje analize njihovog rada uglavnom su bile fokusirane na zakonski okvir koji regulira rad MZ-a. Istraživanje prezentirano u ovoj studiji urađeno je kako bi se na sistematičan način upoznali sa praksama MZ-a širom BiH i na osnovu toga ponudile preporuke za unapređenje njihova rada. Imajući u vidu nedostatak osnovnih podataka, analizirati rad MZ-a u BiH i na smislen način postaviti hipoteze o kontekstualnim faktorima koji utječu na njihov rad predstavlja izazov. Zbog navedenih poteškoća, istraživanje je uglavnom eksploratorno. Ono nastoji dati uvid u rad MZ-a i opisati njihovo funkcioniranje. Studija je strukturirana na sljedeći način: U sljedećem, drugom, poglavlju, prezentiran je pregled koncepata koji se odnose na podopćinsku upravu ili upravu na nivou susjedstva, a slijedi ga poglavlje o komparativnim praksama mjesnih zajednica u zemljama bivše Jugoslavije. Četvrto i peto poglavlje sadrže analitički okvir i dizajn istraživanja. U šestom poglavlju prezentirani su nalazi istraživanja, strukturirani prema ključnim aspektima funkcioniranja mjesnih zajednica. Nakon toga slijedi zaključak i preporuke.

More...

0.00 €

Monitoring odgovora pravosuđa na korupciju Izvještaj za 2016-2017. godinu

Author(s): Not Specified Author / Language(s): Bosnian

Cijeneći poseban značaj pravosuđa u borbi protiv korupcije, osnovni cilj ovog izvještaja, koji predstavlja nastavak aktivnosti Analitike u ovoj oblasti započetih 2017. godine, jeste da na sistematičan i metodološki rigorozan način ponudi neovisnu ocjenu kvaliteta odgovora pravosuđa na korupciju u Bosni i Hercegovini (BiH). Izvještaj se zasniva na rezultatima istraživanja provedenog tokom 2017. i 2018. godine, a čiji je osnovni cilj bio evaluirati rad pravosuđa na svim nivoima u BiH u postupanju povodom predmeta korupcije. Pored kvantitativnih podataka o procesuiranju korupcije u BiH iz zvaničnih izvora (VSTV BiH), ovaj izvještaj nudi uvid i u analizu sudske prakse iz oblasti koruptivnih krivičnih djela. Analizom sadržaja optužnica i pravosnažnih presuda u odabranim predmetima korupcije, ovaj dokument omogućava bolje i sistematičnije razumijevanje izazova s kojima se pravosudni sistem suočava u oblasti procesuiranja korupcije. Metodologija koju smo razvili i implementirali u ovom istraživanju stavlja naglasak na ukupni kvalitet odgovora pravosuđa na korupciju, koji za potrebe ovog izvještaja obuhvata četiri kategorije, i to: a) generalnu statistiku, b) kvantitativne pokazatelje rada pravosuđa u domenu koruptivnih krivičnih djela, c) kvalitet sadržaja sudskih i tužilačkih akata u domenu koruptivnih krivičnih djela, te d) transparentnost pravosudnih institucija u kontekstu procesuiranja korupcije. Generalna statistika u ovom kontekstu podrazumijeva numeričke pokazatelje obima posla pravosuđa u domenu koruptivnih krivičnih djela u toku jedne godine i zasniva se na zvaničnim administrativnim podacima Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTVBiH) koji su nam dostavljeni. Kvantitativni pokazatelji rada pravosuđa u ovoj oblasti u kontekstu ove metodologije podrazumijevaju sagledavanje odnosa između pojedinih bitnih kategorija i bitnih aspekata rada tužilaštava i sudova u domenu koruptivnih krivičnih djela, a također se baziraju na podacima koje je dostavio VSTV. Kvalitet sadržaja sudskih i tužilačkih akata zasnovan je na analizi kvaliteta pravosudnih dokumenata koja je izvršena na slučajnom uzorku od 49 pravosnažno okončanih predmeta korupcije u BiH. Na kraju, kategorija transparentnosti za potrebe ovog izvještaja podrazumijeva fokus na dvije ključne dimenzije: proaktivnu transparentnost (objavljivanje dokumenata i relevantnih informacija na vlastitu inicijativu na web-stranicama pravosudnih institucija) i reaktivnu transparentnost (dostavljanje dokumenata i informacija na zahtjev). Ocjena i analiza prve dimenzije ove kategorije izvršena je na osnovu uvida u web-stranice pravosudnih institucija u BiH, dok je ocjena reaktivne transparentnosti, uz sva ograničenja, vezana prvenstveno za naša iskustva s pravosudnim institucijama u procesu prikupljanja dokumenata za potrebe ovog izvještaja. Preostale dvije kategorije predviđene našom sveobuhvatnom metodologijom – postupak, te nezavisnost i integritet – podrazumijevaju nešto drugačiji i zahtjevniji pristup, koji zbog tehničkih poteškoća i nedovoljne responsivnosti relevantnih aktera nismo mogli primijeniti u ovoj fazi implementacije projekta. No, u narednim izvještajima, odnosno u narednim godinama, istraživanjem će, nadamo se, biti obuhvaćeno svih šest kategorija ove metodologije, što će nam omogućiti sveobuhvatniji uvid u rad pravosuđa u ovoj oblasti, ali i unaprijeđenu prezentaciju rezultata našeg istraživanja. Važno je istaći i to da se ova metodologija uglavnom ne bavi zakonskim okvirom u BiH kao takvim, odnosno njegovim kvalitetom i usklađenošću sa međunarodnim standardima i najboljim komparativnim praksama. Zanima nas prvenstveno u kojoj mjeri i na koji način pravosuđe, u postojećem pravnom okviru, ispunjava svoju temeljnu funkciju u domenu procesuiranja korupcije. Pritom, i to je važno naglasiti, u definiranju kategorija i indikatora svjesno smo usvojili aspiracijski pristup: gdje god smo mogli identificirati relevantni međunarodni standard (uključujući i odgovarajuće smjernice relevantnih tijela i institucija) koji nije eksplicitno predviđen aktuelnim pravnim okvirom u BiH, dali smo prednost tom standardu. Paralelno s procesom analize optužnica i presuda koju su vršili eksperti, prikupljeni su administrativni podaci o procesuiranju koruptivnih krivičnih djela u 2016. godini. Ključni izvor za ovu vrstu podataka bio je Odjel za pravosudnu upravu VSTV-a, čiji su uposlenici, nakon prijema našeg zahtjeva, tražene podatke pripremili specifično za potrebe našeg istraživanja. Imajući u vidu da VSTV ne prikuplja niti sistematizira podatke o procesuiranju korupcije po kategorijama predviđenim našom metodologijom, razumljivo je da je za prikupljanje i dostavljanje takvih podataka bilo potrebno određeno vrijeme. Nakon dostavljanja traženih podataka, izvršene su odgovarajuće statističke analize, te vizuelno predstavljanje rezultata po relevantnim kategorijama i indikatorima. U nastavku izvještaja najprije slijedi prezentacija i analiza statističkih, odnosno kvantitativnih pokazatelja rada pravosuđa u BiH u domenu procesuiranja koruptivnih krivičnih djela. Nakon toga prezentirani su rezultati analize odabranih pravosudnih akata, uz odgovarajuće poređenje sa rezultatima našeg prethodnog istraživanja u ovoj oblasti. Četvrto poglavlje donosi analizu transparentnosti pravosuđa BiH u ovoj oblasti, s posebnim fokusom na dostupnost informacija o postupcima za koruptivna krivična djela. Zaključna razmatranja sumiraju ključne nalaze ovog ciklusa monitoringa odgovora pravosuđa u BiH na korupciju.

More...

0.00 €

Monitoring odgovora pravosuđa na korupciju u BiH - Izvještaj za 2017-2018. godinu

Author(s): Not Specified Author / Language(s): Bosnian

U cilju izvještavanja o kvalitetu i efikasnosti pravosudnih institucija Bosne i Hercegovine (BiH) u kontekstu procesuiranja koruptivnih krivičnih djela, sačinili smo i treći po redu monitoring izvještaj, koji donosi analizu odgovora pravosuđa na korupciju u 2017. godini. S obzirom na nedostatak zvaničnih analiza i procjena rada pravosudnih organa u ovoj oblasti, istraživačkim resursima Analitike nastoji se omogućiti bolje razumijevanje funkcionisanja pravosudnog sistema u procesuiranju korupcije. Ovaj izvještaj, koji predstavlja nastavak naših aktivnosti iz 2016. i 2017. godine, na sistematičan i metodološki rigorozan način daje neovisnu ocjenu odgovora pravosuđa na korupciju, nudeći i komparativni pregled nalaza monitoringa i analize od 2015. do 2017. godine. U skladu s prethodno utvrđenim metodološkim okvirom, ovaj izvještaj pruža uvid u kvalitet odgovora pravosuđa na korupciju u 2017. godini, te donosi komparativnu analizu statističkih, kvantitativnih i kvalitativnih pokazatelja rada bosanskohercegovačkog pravosuđa u toj oblasti u posljednje tri godine. Na osnovu podataka dostavljenih od Visokog sudskog i tužilačkog vijeća BiH (VSTVBiH), predstavljeni su opći statistički podaci o predmetima u pravosudnim institucijama u BiH koji su vezani za koruptivna krivična djela, a koji su procesuirani tokom 2017. godine. Opći statistički podaci za potrebe ovog izvještaja su, zapravo, numerički pokazatelji obima posla tužilaštava i sudova u BiH u oblasti koruptivnih krivičnih djela u periodu od godine, a koji su dobijeni na osnovu zvaničnih podataka koje su nam dostavili predstavnici VSTV-a BiH. Numerički pokazatelji su osnova za generiranje kvantitativnih pokazatelja, koji se, u skladu sa našim metodološkim okvirom, dobijaju analizom odnosa nekih od ključnih kategorija i aspekata rada tužilaštava i sudova BiH u ovoj oblasti. Ovo istraživanje polazi od pretpostavke da se analizom isključivo kvantitativnih pokazatelja rada pravosudnih institucija ne bi dobila kompletna slika o kvalitetu odgovora pravosuđa na korupciju. Stoga je neophodno i uključivanje kvalitativnih pokazatelja, koji su dobijeni analizom sadržaja optužnica i pravosnažnih presuda, koja je izvršena na slučajnom uzorku pravosnažno okončanih predmeta u 2017. godini. Ključni pokazatelji su upoređeni sa relevantnim nalazima iz 2015, odnosno 2016. godine, kako bi se uočili trendovi u ovom domenu, o kojima se svakako može govoriti nakon tri godine konzistentnog monitoringa. Važno je naglasiti da se metodologija na kojoj je ovo istraživanje zasnovano ne bavi zakonskim okvirom za procesuiranje koruptivnih krivičnih djela, niti njegovom usklađenošću sa međunarodnim standardima i najboljim praksama. Kao i prethodni izvještaji, i ovaj se bavi analizom odgovora pravosudnih organa na koruptivna krivična djela u aktuelnom zakonskom okviru. No, kada su u pitanju međunarodni standardi i prakse, bitno je naglasiti da metodološki okvir prema njima ima aspiracijski pristup. Naime, gdje god smo mogli identificirati relevantni međunarodni standard (uključujući i odgovarajuće smjernice relevantnih tijela i institucija) koji nije eksplicitno predviđen aktuelnim pravnim okvirom u BiH, dali smo prednost tom standardu. Kao i prethodnih godina, u prikupljanju podataka za izradu izvještaja koji se odnosi na 2017. godinu ključni izvor bio je Odjel za pravosudnu upravu VSTV-a. Prikupljanje i dostavljanje podataka zahtijevalo je određeni period, uzimajući u obzir da VSTV ne organizuje podatke prema metodološkom okviru predviđenom za ovo istraživanje. Na osnovu dostavljenih podataka izvršene su statističke analize i rezultati su prezentirani odgovarajućim grafikonima. U nastavku izvještaja najprije slijedi pregled administrativnih podataka o procesuiranju koruptivnih krivičnih djela u BiH, odnosno prezentacija općih statističkih podataka i kvantitativnih pokazatelja koji se odnose na taj segment rada pravosuđa, s komparativnim osvrtom na nalaze iz prethodnih izvještaja. Zatim slijedi predstavljanje nalaza kvalitativne analize odabranih pravosudnih akata, te njihovo poređenje sa rezultatima u tom dijelu koji su prezentirani u prethodnim izvještajima. U trećem dijelu prezentirani su nalazi koji se odnose na pitanje transparentnosti pravosudnih institucija, koje je posebno važno u kontekstu procesuiranja korupcije. Na kraju, predstavljeni su zaključci istraživanja za 2017. godinu, ali i ukupnog trogodišnjeg ciklusa monitoringa i analize odgovora pravosuđa na korupciju u BiH.

More...

0.00 €

Monitoring odgovora pravosuđa na korupciju u BiH - Pilot-izvještaj

Author(s): Dalida Burzić,Božidarka Dodik,Edin Hodžić,Selma Korlat,Amila Kurtović,Amra Mehmedić,Ermin Sarajlija / Language(s): Bosnian

Uprkos postojanju normativnog i institucionalnog okvira za suzbijanje korupcije, istraživanja su pokazala da u posljednjih dvadeset godina ona ostaje sveprisutna pojava u bosanskohercegovačkom društvu. Rezultati Indeksa percepcije korupcije (CPI) Transparency Internationala, koji mjeri percipirani nivo korupcije u javnom sektoru u zemljama širom svijeta, u kontekstu Bosne i Hercegovine (BiH) kontinuirano su nezadovoljavajući. Prema podacima za 2016. godinu, BiH se, od ukupno 176 država obuhvaćenih istraživanjem, nalazi na 83. mjestu. Prostor za optimizam ne nude ni nalazi Globalnog barometra korupcije Transparency Internationala za 2016. godinu, prema kojem 82% građana BiH rad vlasti u borbi protiv korupcije ocjenjuje negativno, svrstavajući zemlju među četiri najgore ocijenjene države u ovoj kategoriji, zajedno sa Ukrajinom, Moldavijom i Španijom. Ovakva statistika ne ide u prilog zahtjevima za integraciju BiH u Evropsku uniju, posebno imajući u vidu proširenje strukturiranog dijaloga o pravosuđu i na oblast korupcije, a koji uključuju usklađivanje antikoruptivnih zakonskih akata sa međunarodnim dokumentima u ovoj oblasti, te jačanje institucija koje imaju ulogu i ovlaštenja u borbi protiv korupcije. U tom smislu, posebno je značajna uloga pravosuđa, koje ima zadatak da, pored ostalog, vrši nadzor nad zakonitim djelovanjem svih drugih javnih institucija. Iz tog su razloga brojne inicijative domaćih aktera i međunarodnih donatora u prethodnoj deceniji bile usmjerene na pružanje podrške pravosudnim institucijama u postupanju povodom najkompleksnijih oblika kriminala, uključujući i predmete korupcije. Uprkos tome, nalazi iz posljednja tri izvještaja Evropske komisije o napretku Bosne i Hercegovine na putu eurointegracija ukazuju na to da je politička volja za borbu protiv korupcije i dalje nedostatna i uglavnom deklarativna. U tim izvještajima se također navodi da je ukupni nivo efikasnih istraga, krivičnih gonjenja i osuđujućih presuda za koruptivna krivična djela kontinuirano nizak, uz kaznenu politiku koja ne djeluje odvraćajuće na počinioce tih djela. Procesuiranje predmeta korupcije smatra se efikasnim ukoliko ih pravosudni sistem rješava na profesionalan i nezavisan način, bez nerazumnih odlaganja i zaostataka. Takvo postupanje i reagiranje pravosuđa u predmetima korupcije nužno je za ostvarivanje prava na pravično suđenje, ali je i preduslov za povjerenje građana u vladavinu prava i pravosudne institucije. No, to je istovremeno i dosta kompleksan zadatak. U Antikorupcijskom izvještaju Evropske unije navodi se da nedostatak kapaciteta, ali i odlučnosti pravosuđa u procesuiranju predmeta korupcije dovodi do pretjerano dugih postupaka, što u konačnici može rezultirati i zastarom tih predmeta. Osim toga, identificiran je i problem praktične primjene proceduralnih pravila na način koji može dovesti do značajnih odlaganja, koja su u nekim slučajevima usmjerena i na izbjegavanje okončanja sudskih postupaka. Efikasnost i kvalitet rada pravosuđa u postupanju povodom koruptivnih krivičnih predmeta u BiH je teško ocjenjivati, kada se uzme u obzir nedostatak pouzdanih, sveobuhvatnih i dostupnih podataka, te sistematične procjene kvalitativnog aspekta odgovora pravosuđa na korupciju. Godišnji izvještaji o radu Visokog sudskog i tužilačkog vijeća (VSTV), koji su dostupni javnosti, nude uvid u broj podignutih optužnica u predmetima korupcije, dok drugi bitni podaci, kao što su npr. broj pokrenutih istraga, potvrđenih optužnica ili pravosnažnih presuda u predmetima korupcije izostaju. Iako je tim podacima moguće pristupiti formalnim putem, po osnovu važećih zakona o slobodi pristupa informacijama, takav je pristup nedostatan za procjenu efikasnosti institucija u procesuiranju korupcije. Osim toga, formalni proces pristupa informacijama nerijetko je dugotrajan, što dodatno komplicira činjenica da VSTV u pravilu ne prikuplja niti sortira podatke koji se odnose specifično na procesuiranje korupcije pred pravosudnim institucijama u BiH. Ovaj izvještaj nastao je upravo iz potrebe da se praznina u pogledu dostupnih pouzdanih podataka u ovoj oblasti popuni. Temeljni cilj izvještaja jest na sistematičan i metodološki rigorozan način utvrditi kvalitet odgovora pravosuđa na korupciju u BiH. Izvještaj se zasniva na rezultatima istraživanja provedenog tokom 2016. i 2017. godine, u kojem su učestvovali predstavnici pravosudne zajednice u BiH, te nezavisni eksperti u oblasti korupcije, a čiji je osnovni cilj bio evaluirati rad pravosuđa na svim nivoima u BiH u postupanju povodom predmeta korupcije. Pored upotrebe kvantitativnih podataka o procesuiranju korupcije u BiH iz zvaničnih izvora (VSTVBiH), ovaj izvještaj prvi put nudi komplementaran uvid u sudsku praksu iz oblasti koruptivnih krivičnih djela. Analizom sadržaja optužnica i pravosnažnih presuda u odabranim predmetima korupcije, ovaj dokument omogućava dublje i sistematičnije razumijevanje izazova s kojima se pravosudni sistem suočava u oblasti procesuiranja korupcije, a posebno u odnosu na vlastite kapacitete da se nosi s tom kompleksnom problematikom. Konačno, izvještaj nudi novi, sveobuhvatni metodološki pristup za procjenu kvaliteta odgovora pravosuđa na korupciju, koji nadograđuje postojeće istraživačke napore u ovoj oblasti u BiH i drugim zemljama. Ovaj dokument ujedno predstavlja i prvi pilot-izvještaj, kao svojevrsni uvod u planiranu seriju redovnih godišnjih izvještaja o ovoj tematici. U tom smislu, ovaj izvještaj treba shvatiti kao važan, ali ne i posljednji korak u razvoju metodologije i u sistematiziranju podataka relevantnih za razumijevanje i ocjenu odgovora pravosuđa u BiH na korupciju, te će i metodologija i prezentacija nalaza svakako postati sofisticiranija u narednim godinama. U nastavku izvještaja najprije slijede opća razmatranja o rijetkim dostupnim istraživanjima i metodologijama koje se bave odgovorom pravosuđa na korupciju u BiH. Nakon toga se predstavlja problematika transparentnosti pravosuđa u ovoj oblasti, s posebnim fokusom na dostupnost informacija o postupcima za koruptivna krivična djela. U četvrtom poglavlju predstavljeni su rezultati statističke obrade podataka o procesuiranju korupcije u BiH u 2015. godini, nakon čega su prezentirani i rezultati analize konkretnih pravosudnih akata. Na kraju, zaključna razmatranja sumiraju ambiciju i ograničenja ovog istraživanja, kao i njegove ključne nalaze, te upućuju na daljnja istraživanja i analize koje je u ovoj oblasti neophodno provesti kako bi se bolje sagledao rad pravosuđa u BiH u domenu borbe protiv korupcije.

More...

0.00 €

Neiskorišteni potencijal: uloga i značaj nevladinih organizacija u zaštiti od diskriminacije u Bosni i Hercegovini

Author(s): Boris Topić / Language(s): Bosnian

Usvajanjem Zakona o zabrani diskriminacije (u daljnjem tekstu: ZZD) u julu 2009. godine dopunjen je postojeći antidiskriminacioni okvir u Bosni i Herce govini. Time se i Bosna i Hercegovina priključila širokom krugu država koje eliminaciju diskriminacije nastoje da obezbijede kroz usvajanje sveobuhvatnog antidiskriminacionog zakonodavstva kojim se omogućava sudska zaštita od diskriminacije počinjene kako od države i njenih organa tako i od privatnih lica. Ovaj značajni zakon, pored ostalog, prepoznaje važnu ulogu koju nevladine organizacije mogu da odigraju na polju borbe protiv diskriminacije priznajući im, između ostalog, i određene procesne uloge u sudskom postupku za zaštitu od diskriminacije. Na međunarodnom i komparativnom planu, kao jedna od najznačajnijih aktivnosti nevladinih organizacija na polju borbe protiv diskriminacije ističe se njihova uloga u postupcima za zaštitu od diskriminacije. Razlog davanja mogućnosti organizacijama civilnog društva da učestvuju u postupcima za zaštitu od diskriminacije, u suštini, leži u činjenici da suzbijanje diskriminacije predstavlja djelatnost od javnog interesa, te da svaki dobro uređen sistem za zaštitu od diskriminacije treba da sadrži različite modalitete učešća nevladinih organizacija u postupcima za zaštitu od diskriminacije. Stoga djelovanje NVO-a u postupcima za zaštitu od diskriminacije možemo označiti kao specifičan vid parničenja u javnom interesu. Poseban značaj NVO-ima u ovom domenu, barem u zemljama Evropske unije, dale su direktive u oblasti diskriminacije, koje od država zahtijevaju da u svojim pravnim sistemima, u cilju obezbjeđivanja što efikasnije zaštite od diskriminacije, omoguće nevladinim organizacijama da djeluju u ime žrtava diskriminacije ili kao podrška ovim osobama u postupcima povodom zaštite od diskriminacije. Ove procesne uloge nevladinih organizacija su različito regulisane u različitim pravnim sistemima. Ipak, kao moguće oblike djelovanja nevladinih organizacija u ime žrtve generalno možemo da izdvojimo podnošenje tužbe u ime i za račun žrtve – dakle, pravno zastupanje, mogućnost pojavljivanja nevladine organizacije kao sutužioca uz žrtvu ili, pak, kao samostalnog nosioca tužbe uz pristanak žrtve. Pored navedenog, kao specifičan način djelovanja za račun žrtava diskriminacije izdvajaju se aktivnosti nevladinih organizacija u pravcu podnošenja kolektivne ili grupne tužbe. Veoma važan oblik podrške žrtvama diskriminacije u postupcima povodom diskriminacije svakako je i učešće organizacija civilnog društva kao umješača u postupku na strani žrtve ili, pak, kao prijatelja suda (amici curiae). Na kraju, jedan od ključnih doprinosa nevladinih organizacija u oblasti borbe protiv diskriminacije nesumnjivo je i njihova uloga u takozvanim strateškim parnicama pokrenutim radi obezbjeđenja podrške implementaciji antidiskriminacionih zakona ili rasvjetljavanju različitih koncepata sadržanih u antidiskriminacionom pravu. Imajući u vidu navedeno, ovaj izvještaj nastoji da analizira postojeća zakonska rješenja u svjetlu komparativnih iskustava te da ukaže na prepreke koje stoje na putu aktivnijem angažmanu nevladinih organizacija u sudskim postupcima za zaštitu od diskriminacije. Pored toga, izvještaj nastoji da ponudi određena rješenja koja bi dodatno motivisala nevladine organizacije da aktivno koriste procesne uloge koje su im dodijeljene ZZD-om, a u najboljem interesu žrtava diskriminacije. Izvještaj je prevashodno zasnovan na sekundarnom, komparativnom istraživanju fokusiranom na ulogu, aktivnosti i najbolju praksu organizacija civilnog društva u sudskom postupku zaštite od diskriminacije. Pored toga, analizirana su relevantna zakonska rješenja koja se tiču procesne uloge nevladinih organizacija u sudskom postupku zaštite od diskriminacije, kao i prve presude u predmetima diskriminacije u Bosni i Hercegovini. Analiza usvojenih zakonskih rješenja u Bosni i Hercegovini je izvršena u svjetlu komparativnih iskustava, prije svega iskustava zemalja u okruženju, s obzirom na to da upravo one sa Bosnom i Hercegovinom dijele sličnu pravnu tradiciju i slične probleme, ali i zemalja Evropske unije kojima se Bosna i Hercegovina nastoji pridružiti. Analiza je obuhvatila i druge slučajeve kada je to bilo potrebno radi odgovora na konkretna pitanja. Na kraju, konsultovani su i dostupni izvori o aktuelnom stanju u nevladinom sektoru u Bosni i Hercegovini, sa posebnim fokusom na organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava. U svom prvom dijelu, ovaj izvještaj analizira rješenja predviđena Zakonom o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine u pogledu procesne uloge nevladinih organizacija u postupku antidiskriminacione zaštite. Drugi dio se fokusira na prepreke koje organizacijama civilnog društva onemogućavaju da se aktivnije uključe u sudske postupke za zaštitu od diskriminacije. Kroz pregled komparativnih iskustava, nastoji se ukazati na najvažnije uslove i kriterije za efikasno korišćenje opcije učešća nevladinih organizacija u postupku antidiskriminacione zaštite u Bosni i Hercegovini. Konačno, u zaključnim razmatranjima sumiraju se zapažanja ove analize te formulišu određene preporuke u pogledu zakonodavnih i praktičnih rješenja u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini.

More...

0.00 €

Objavljivanjem ugovora do transparentnijih javnih nabava u Bosni i Hercegovini - Analiza pravnog okvira

Author(s): Stanka Pejaković / Language(s): Bosnian

Ugovori o javnoj nabavi nastaju kao rezultat potrebe za učinkovitim korištenjem proračunskih sredstava i poticanja slobodnog tržišnog natjecanja i instrument su za realizaciju javne nabave u praksi. Sklapanjem ugovora o javnoj nabavi započinje nova faza u ostvarivanju javne nabave (posttenderska faza), u kojoj se, također, mogu pojaviti zlouporabe koje negativno utječu na učinkovitost sustava javne nabave. Naime, negativni ekonomski učinci, poput korupcije, nepotizma ili pogodovanja, ne moraju biti nužno vezani za proceduru koja prethodi sklapanju ugovora, već se mogu pojaviti i u posttenderskoj fazi javne nabave. Te zlouporabe bi trebale spriječiti odgovarajuće pravne norme. U Bosni i Hercegovini (BiH) ugovori o javnoj nabavi su regulirani Zakonom o javnim nabavama (dalje u tekstu ZJN), koji uređuje procedure provođenja postupaka javne nabave. Međutim, taj Zakon ugovore o javnoj nabavi ne uređuje u cijelosti, tako da brojna pitanja u vezi sa sklapanjem i izvršavanjem ugovora ostaju izvan dosega regulacije. Zbog toga se na ugovore o javnoj nabavi supsidijarno primjenjuju relevantne odredbe Zakona o obligacionim odnosima BiH (dalje u tekstu ZOO). Posljedično tome javlja se problem primjene načela dispozitivnosti kao temeljnog načela građanskog prava, odnosno slobode volje ugovornih strana pri sklapanju i izvršavanju ugovora o javnoj nabavi, a čiju primjenu je u postupcima javne nabave potrebno ograničiti imperativnim zakonskim odredbama. Objavljivanje ugovora o javnoj nabavi je jedno od pitanja koje ne treba prepustiti slobodnoj volji ugovornih strana i koje treba urediti imperativnim odredbama ZJN-a. Iako su u tekst ZJN-a unesene odredbe o objavljivanju ugovora o javnoj nabavi, te odredbe su nedovoljno precizirane i pojašnjene, a i nedovoljno usklađene s postojećim europskim standardima. Takva regulacija dovodi u pitanje i ispravnu realizaciju načela transparentnosti kao jednog od temeljnih načela u postupcima javne nabave. I prethodna istraživanja u ovom području ukazuju na to da je pitanje transparentnosti ugovora o javnoj nabavi neuralgična točka bosanskohercegovačkog sustava javne nabave. Polazeći od naprijed navedenog, predmet ove studije je podrobnija analiza pitanja objavljivanja ugovora o javnoj nabavi u cilju jačanja načela transparentnosti, koje prema važećoj legislativi u BiH nije na zavidnoj razini. Studija se prvenstveno temelji na analizi zakonskih i podzakonskih akata u bosanskohercegovačkom zakonodavstvu, koji se odnose na objavljivanje sklopljenih ugovora o javnoj nabavi i objavljivanje izmjena takvih ugovora. Istodobno se razmatra i pitanje ograničenja načela transparentnosti načelom zaštite poslovne tajne. Analizirane su one odredbe ZJN-a koje su zbog specifičnosti uređene normama imperativnog karaktera, ali i odnos tih normi prema građanskopravnim normama koje proizlaze iz općeg propisa, tj. ZOO-a. Unatoč tendenciji da se ugovori o javnoj nabavi promatraju kroz prizmu ugovora građanskog prava, priroda specifičnih ugovornih odnosa iz ugovora o javnoj nabavi zahtijeva nešto drukčiji pristup izvršavanju ugovora o javnoj nabavi, a potpuno drukčiji pristup što se tiče objavljivanja ugovora o javnoj nabavi. Razmatrani su i relevantni standardi prava Europske unije (EU) i dobre prakse u pojedinim državama članicama. U nastavku studije predstavljene su glavne rasprave u ovom području, sa fokusom na širi značaj osiguranja transparentnosti ugovora o javnoj nabavi, ne gubeći pri tome iz vida instrumentalni karakter ovog načela. Predočen je pregled međunarodnih standarda u dijelu koji se odnosi na objavljivanje ugovora o javnoj nabavi, s naglaskom na relevantne direktive EU, kao i na komparativna iskustva država članica koje se ističu kao primjeri dobre prakse, sa posebnim osvrtom na zemlje u regiji koje su se pridružile EU (Hrvatska ili Slovenija). Analizira se zakonski okvir koji uređuje pitanje objavljivanja ugovora o javnoj nabavi i objavljivanja izmjena ugovora u BiH, a s ciljem isticanja ključnih aspekata – pozitivnih strana i nedostataka transparentnosti tih ugovora. Razmatraju se i moguća ograničenja načela transparentnosti u vezi sa zaštitom tajnih podataka poduzetnika – gospodarskih subjekata u postupcima javne nabave. U zaključku su sumirani rezultati analize, a u nastavku su ponuđene preporuke za unaprjeđenje postojećeg bosanskohercegovačkog normativnog okvira u dijelu koji se odnosi na objavljivanje ugovora o javnoj nabavi i objavljivanje izmjena toga ugovora tijekom njegovog izvršavanja.

More...

0.00 €

Obrazovanje javnosti o pravnom sistemu u Bosni i Hercegovini: Pregled potreba, mogućnosti i kapaciteta

Author(s): Dženana Hrlović / Language(s): Bosnian

Brojne zemlje u svijetu pokrenule su različite programe usmjerene na obrazovanje javnosti o pravnom sistemu (OJPS), koje se može definirati kao sistemsko i kontinuirano pružanje informacija o pravnom sistemu s ciljem njegovog boljeg razumijevanja od strane građana, stjecanja povjerenja u pravosudne institucije, te boljeg snalaženja građana u labirintima pravnih akata, prava i obaveza. Obrazovanje šire javnosti o pravnom sistemu nudi potencijalno važan doprinos rješavanju brojnih društvenih problema, a naročito poboljšanju položaja različitih marginaliziranih i rizičnih grupa. Tako se, npr., u izvještaju generalnog sekretara UN-a iz 2009. godine posebno naglašava značaj pravnog obrazovanja siromašnih kao jedan od uvjeta neophodnih za kreiranje održive egzistencije i iskorjenjivanje siromaštva. Ova studija, realizirana u periodu septembar – decembar 2011. godine, potvrđuje da postoji značajna potreba za provođenjem ovakvih obrazovnih programa u Bosni i Hercegovini. Neki od temeljnih razloga za posebnu relevantnost programa OJPS-a u Bosni i Hercegovini su postkonfliktni, tranzicijski i reformski kontekst obilježen mnoštvom novih pravnih instituta i propisa, kao i komplicirana mreža pravosudnih i drugih relevantnih institucija, te često nejasne nadležnosti na različitim nivoima organizacije vlasti u Bosni i Hercegovini. Kreiranje odgovarajućih programa obrazovanja javnosti o pravnom sistemu posebno je značajno za mlade ljude, koji najčešće ne poznaju zakonske propise koji se na njih odnose, kao ni mehanizme za ostvarivanje njihovih prava. Istraživanja u drugim zemljama pokazuju kako upravo za mlade ljude postoji veća vjerovatnoća da će biti suočeni sa nekim pravnim problemom. Pored toga, važno je imati na umu i činjenicu da je organiziranje ovakvih programa posebno pogodno za grupu mladih ljudi s obzirom na to da se u tu svrhu može koristiti sistem formalnog obrazovanja, kojim je velika većina obuhvaćena. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti prirodu i obim trenutnih aktivnosti na obrazovanju javnosti o pravnom sistemu, sa posebnim fokusom na mlade, ali i potrebe i kapacitete za njihov razvoj u specifičnom kontekstu Bosne i Hercegovine. U nastojanju da se taj cilj ostvari, izvršena je komparativna analiza programa OJPS-a, uglavnom zasnovana na sekundarnim izvorima informacija o programima i aktivnostima u ovom području obrazovanja javnosti u Bosni i Hercegovini, zemljama regiona, Evrope, ali i šire. Od posebnog značaja u tom kontekstu bila su iskustva iz Kanade, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva, kao zemalja u kojima su ovi programi najbolje razvijeni. Također, podaci za procjenu prikupljeni su i primarnim istraživanjem, koje je obuhvatilo ukupno 14 intervjua sa predstavnicima nadležnih ministarstava i drugih državnih institucija, ali i međunarodnih i domaćih organizacija koje se, barem u određenoj mjeri, bave ovim pitanjima. Kada je riječ o aktuelnoj situaciji u domenu OJPS-a, najprije treba istaći da je većina dosadašnjih nastojanja u Bosni i Hercegovini bila usmjerena na educiranje o ljudskim pravima, sa neznatnim angažmanom na podizanju svijesti, te pružanju informacija i znanja o pojedinim pravosudnim institucijama i funkcijama, njihovim nadležnostima i ulogama koje imaju u funkcioniranju društva, kao i zakonskim pravima i obavezama građana. Rezultati analize pokazuju i da trenutna nastojanja usmjerena na obrazovanje bosanskohercegovačke javnosti o pravnom sistemu nisu dovoljna, te da se Bosna i Hercegovina može ubrojati u red zemalja u kojima su programi OJPS-a slabo razvijeni, iako postoji nezanemariv broj inicijativa u ovoj oblasti. Neki od najznačajnijih problema u ovom domenu jesu slaba saradnja između ključnih aktera, naročito vladinog i nevladinog sektora, te činjenica da projektima u ovoj oblasti nisu dovoljno obuhvaćeni značajni aspekti prava i pravnog sistema, poput porodičnog prava, prava iz oblasti zapošljavanja i radnih odnosa, prava iz oblasti socijalne zaštite, ali i dostupnih mehanizama za zaštitu prava. Problem predstavlja i nepostojanje odgovarajućih platformi za strateška partnerstva nevladinog sektora i pravosudnih i drugih državnih institucija u ovoj oblasti, kao i nedovoljno uključivanje segmenta OJPS-a u strateške dokumente u sektoru pravosuđa i drugim sektorima relevantnim za pojedine ciljne grupe (kao što su, npr., strategije za mlade na različitim nivoima vlasti). Osim navedenog, problem je i nedovoljno prisustvo OJPS-a u formalnom obrazovanju, gdje u pravilu nedostaju trajno institucionalno rješenje, kontinuitet obrazovanja i stručni edukatori u ovoj oblasti. Većina naših sagovornika značajnim problemom smatra i nedostatak finansijskih sredstava i ljudskih kapaciteta kako za organizaciju i koordinaciju, tako i za samo provođenje aktivnosti usmjerenih na informiranje i obrazovanje javnosti o pravnom sistemu. Provođenje ovakvih obrazovnih programa za opću je populaciju u svim sredinama složen zadatak s obzirom na to da on zahtijeva uključivanje većeg broja aktera i kanala komunikacije kako bi se programom obuhvatila što šira populacija. Ipak, prema relevantnim komparativnim iskustvima i literaturi, programi OJPS-a, da bi ispunili svoju svrhu, trebaju reflektirati pet ključnih principa: dostupnost (informacije trebaju biti napisane jednostavnim jezikom, te pristupačne svima bez obzira na prepreke poput kulturalnih razlika, života u izoliranom području itd.), decentralizaciju (formiranjem mreža i partnerstava pružalaca usluga OJPS-a na nivou cijele države unapređuje se efikasnost i obuhvata veći dio populacije), koordinaciju, kontinuitet i održivo finansiranje. Naravno, različite ciljne grupe nude i različite mogućnosti za provođenje programa OJPS-a. U tom smislu, procjenjuje se da je ove obrazovne programe posebno jednostavno organizirati za grupu mladih ljudi s obzirom na njihovu laku dostupnost kroz obrazovne institucije, ali i zbog činjenice da su, usljed neiskustva, izloženi dodatnim rizicima. Mogućnosti za razvoj i institucionalizaciju programa OJPS-a za mlade ponajprije se ogledaju u proširivanju postojećih elemenata OJPS-a unutar obrazovnog sistema (odnosno, prvenstveno, predmeta građansko obrazovanje) s ciljem obuhvatanja što većeg broja mladih ljudi, a obrazovanje u ovoj oblasti realiziralo bi se i prije nego se oni počnu susretati sa konkretnim pravnim problemima. U tom kontekstu, posebno je važno obratiti pažnju na uvođenje sadržaja koji bi razvijali kompetencije, ali i na kreiranje zanimljivih edukativnih programa koji bi izazvali interes ove populacije. Ipak, ne treba zanemariti ni opcije za realizaciju programa OJPS-a za opću populaciju, poput aktivnosti predviđenih različitim strateškim dokumentima nadležnih institucija, prije svega onih u oblasti pravosuđa, ili pak potencijal koji u domenu OJPS-a mogu ponuditi službe za besplatnu pravnu pomoć, te koordinirane aktivnosti nevladinih organizacija. Neka od mogućih rješenja su i intenziviranje aktivnosti relevantnih odjela različitih, prvenstveno pravosudnih, institucija (npr. službi za odnose sa javnošću) u domenu OJPS-a ili dugoročni programi OJPSa realizirani putem medija, ali i korištenje različitih mehanizama edukacije poput seminara, štampanih materijala, besplatnih informativnih linija itd. Primjeri najbolje prakse u svijetu poslužili su nam kao okvir za analizu, ali i kao izvor inspiracije za formuliranje prijedloga mogućih daljnjih koraka u domenu OJPS-a u Bosni i Hercegovini. U takvom komparativnom okviru, a na osnovu analize dostupnih izvora i praksi, te procjene potreba i mogućnosti za snažniji razvoj i institucionalizaciju programa OJPS-a u Bosni i Hercegovini, formulirane su slijedeće preporuke: 1. Potrebno je kreirati odgovarajući okvir, odnosno strateške dokumente, za provođenje OJPS-a u Bosni i Hercegovini. Oni bi trebali uvažavati i reflektirati pet identificiranih ključnih principa OJPS-a, a to su: dostupnost, decentralizacija, koordinacija, kontinuitet i održivo finansiranje. 2. Potrebno je kreirati detaljne i dugoročne programe OJPS-a za mlade u Bosni i Hercegovini, sa širokim rasponom tema, te ispitati opcije za njihovu institucionalizaciju. Sastavni dio tih programa trebali bi biti i sistemi kontinuirane evaluacije, kojima bi se osiguralo da sadržaji prate iskazane potrebe, ali i promjene u pravnom sistemu. 3. Potrebno je poduzeti neophodne korake u pravcu uspostavljanja mreže ili partnerstva organizacija i institucija koje bi aktivno bile uključene u provođenje programa OJPS-a. 4. Potrebno je kreirati odgovarajući resursni centar, u kojem će pravni profesionalci, ali i edukatori iz drugih profesija moći dobiti potrebne informacije, treninge, materijale i sve što im je potrebno za provođenje različitih aktivnosti i programa OJPS-a. 5. Nedostatak ljudskih kapaciteta i resursa za provođenje programa OJPS-a mogao bi se prevazići uspostavljanjem institucionalnih mehanizama kojima bi se pravosudni profesionalci motivirali za volonterski rad u ovom području. Moguće je rješenje i to da se edukacija posebno usmjeri na buduće edukatore u ovoj oblasti, poput nastavnika u osnovnim i srednjim školama, aktivista različitih nevladinih organizacija ili da se u realizaciji programa OJPS-a na volonterskoj osnovi angažira i jedan broj nezaposlenih pravnika ili studenata pravnih fakulteta u Bosni i Hercegovini.

More...

0.00 €

Od evidencije do prevencije - Pretpostavke za sistemsko prikupljanje informacija o diskriminaciji u Bosni i Hercegovini

Author(s): Emina Ćerimović,Dženana Hrlović / Language(s): Bosnian

Usvajanje Zakona o zabrani diskriminacije (ZZD) u julu 2009. godine predstavlja ključni korak u nastojanju da se u Bosni i Hercegovini (BiH) osigura pravo svakog pojedinca na slobodu od diskriminacije. Imenovanjem Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH centralnom institucijom za zaštitu od diskriminacije i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH centralnom institucijom odgovornom za nadzor sprovođenja ZZD-a definiran je i institucionalni okvir za zaštitu od diskriminacije. Odredbama ZZD-a su predviđeni važni mehanizmi zaštite i aktivnosti, usmjereni na suzbijanje i ukidanje diskriminacije u BiH. Mehanizmi zaštite predviđeni ovim zakonom su antidiskriminacijski parnični postupci te postupci po žalbi pred Institucijom ombudsmena BiH. U predmetima koji se tiču diskriminacije efektivnost mehanizama zaštite pred Institucijom ombudsmena je dodatno pojačana uvođenjem instituta prekršajne odgovornosti za nepostupanje po preporuci ove institucije u konkretnom predmetu. Osim toga, Zakonom je predviđena i važna obaveza nadležnih državnih tijela i organa da prikupljaju, konsolidiraju i analiziraju podatke o slučajevima diskriminacije. Aktivnosti prikupljanja i analize podataka o diskriminaciji prepoznaju se kao jedna od ključnih mjera države u domenu borbe protiv diskriminacije. Međutim, prikupljanje podataka u ovoj oblasti je složen posao za koji se još uvijek pokušavaju pronaći najbolji modaliteti. Naime, ne postoji općeprihvaćeni model za prikupljanje takvih podataka, pa ni metodologija koja se za te svrhe koristi nije istovjetna u svim zemljama. Također, postoje određene dileme o opravdanosti prikupljanja ovih podataka, poput etičkih pitanja (npr. tvrdnje da podaci o diskriminaciji sami po sebi učvršćuju predrasude i obrasce diskriminacije), finansijskih implikacija ili izazova zaštite privatnosti osoba o kojima se podaci prikupljaju. Ipak, višestruki značaj pouzdanih podataka o diskriminaciji, naročito u kontekstu definiranja antidiskriminacijskih mjera i politika, jasno ukazuje na to da je ovoj problematici potrebno posvetiti posebnu pažnju. Trenutno se u BiH podaci o diskriminaciji prikupljaju fragmentirano, na ad hoc principu, a odredbe ZZD-a koje o tome govore implementiraju se sporo. Pravilnik o načinu prikupljanja podataka o predmetima diskriminacije (Pravilnik) koji je trebao biti sačinjen u roku od 90 dana od dana stupanja Zakona na snagu donesen je gotovo četiri godine kasnije - početkom aprila 2013. godine. Pored toga, još uvijek nije uspostavljena centralna baza podataka o predmetima diskriminacije (centralna baza podataka), a spomenuti pravilnikom je predviđeno da će to biti učinjeno tek do kraja 2013. godine. Jasno je, naime, da za efikasnu borbu protiv diskriminacije nije dovoljno samo usvojiti odgovarajući pravni i institucionalni okvir, nego je potrebno poduzeti konkretne korake kako bi bila osigurana njegova provedba. S tim u vezi, a uzimajući u obzir aktuelni zakonski okvir u ovoj oblasti, ova studija nastoji odgovoriti na pitanje koji su ključni problemi sa kojima se nadležne institucije suočavaju u prikupljanju podataka o diskriminaciji u BiH i šta je potrebno učiniti da se oni prevaziđu? Cilj studije je da ponudi preporuke na temelju kojih bi se stvorili preduvjeti za bolje, sveobuhvatnije i konzistentnije prikupljanje podataka o diskriminaciji u BiH. U potrazi za odgovorom na ključno istraživačko pitanje najprije je obavljen pregled recentne literature o ovoj problematici. Zatim su analizirani ZZD, Pravilnik o načinu prikupljanja podataka o predmetima diskriminacije u BiH te drugi domaći i strani propisi relevantni za ovu tematiku, uključujući i međunarodne dokumente koji se odnose na prikupljanje podataka o diskriminaciji. Treće, ispitan je sistem prikupljanja podataka o diskriminaciji u BiH, predviđen ZZD-om, odnosno način na koji Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Institucija ombudsmena BiH ali i drugi relevantni akteri interpretiraju značajne odredbe ZZD-a i vlastite obaveze koje iz njih proizlaze. Pored toga, analizirane su aktuelne i planirane aktivnosti relevantnih aktera u BiH kako bi se utvrdilo koliko je situacija u BiH u ovoj oblasti daleko od najbolje komparativne prakse. Usljed nepostojanja relevantnih informacija iz sekundarnih izvora u ovoj oblasti u bosanskohercegovačkom kontekstu, u tu svrhu je obavljeno ukupno 14 intervjua sa ključnim akterima, uključujući predstavnike institucija nadležnih za implementaciju ZZD-a. Na kraju, a s ciljem utvrđivanja dobrih praksi i mogućih rješenja za identificirane probleme, obavljena je i komparativna analiza iskustava zemalja regije, ali i Evropske unije (EU), u domenu prikupljanja informacija o diskriminaciji. Opisana namjera studije umnogome određuje i njenu strukturu. Prvi dio studije elaborira značaj prikupljanja podataka u borbi protiv diskriminacije. Koje podatke o diskriminaciji je potrebno prikupljati, pitanje je koje tematizira drugi dio studije, fokusirajući se na komparativna iskustva i zakonski okvir za prikupljanje podataka o diskriminaciji u BiH. Naredno poglavlje nastoji odgovoriti na pitanje ko prikuplja podatke o diskriminaciji, nastojeći utvrditi neke od temeljnih uvjeta uspješnog funkcioniranja sistema za prikupljanje podataka o diskriminaciji. Peti dio studije ima za cilj da identificira metode i izvore prikupljanja podataka o diskriminaciji u svjetlu međunarodnih standarda i komparativnih iskustava te ponuditi pregled izvora tih podataka u kontekstu BiH. S obzirom na kompleksna etička pitanja koja se nužno postavljaju prilikom prikupljanja ovakvih, u pravilu osjetljivih podataka, naredna sekcija ima za cilj da se osvrne na problematiku zaštite privatnosti pri prikupljanju podataka. Nakon toga slijedi sekcija koja tematizira pitanje pristupa, odnosno dostupnosti prikupljenih informacija. Konačno, pregled i analiza trenutnog stanja u ovoj oblasti u BiH, kao i iskustva drugih zemalja, poslužili su kao koristan okvir za formuliranje preporuka za unapređenje sistema prikupljanja podataka o diskriminaciji u BiH.

More...

0.00 €

Ombudsmen u sistemu zaštite od diskriminacije u Bosni i Hercegovini: analiza situacije i karakteristični problemi

Author(s): Adrijana Hanušić / Language(s): Bosnian

Zakon o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZZD) povjerava Instituciji ombudsmena BiH status “centralne institucije nadležne za zaštitu od diskriminacije” i u tu svrhu predviđa osnivanje posebnog odjela sa isključivim zadatkom razmatranja predmeta navodne diskriminacije koju je poči nilo bilo koje pravno ili fizičko lice i u bilo kojoj oblasti života. Zakon predviđa široku lepezu nadležnosti Ombudsmena, koje sežu od promotivnih aktivnosti, preko istraživanja u oblasti diskriminacije, do postupanja po žalbama pojedinaca koji tvrde da su žrtve diskriminacije i preuzimanja aktivne uloge u prekršajnim postupcima za zaštitu od diskriminacije. U tom smislu, zakonske nadležnosti Ombudsmena BiH u oblasti zaštite od diskriminacije u velikoj mjeri prate me đunarodne standarde relevantne za rad tijela za zaštitu jednakosti. Međutim, za efikasnu borbu protiv diskriminacije nije dovoljno samo usvojiti zakonska rješenja usklađena s tim standardima. Ključno je osigurati efikasnu i pravilnu primjenu Zakona, koja je u Bosni i Hercegovini trenutno ocijenjena slabom, prije svega kroz jačanje institucija koje mogu odgovoriti novom važnom zadatku antidiskriminacijske zaštite koju im je Zakon povjerio i kroz kontinuiranu podršku njihovim aktivnostima od drugih ključnih aktera. Istovremeno, s obzirom na određene zakonske inovacije, u što ranijoj fazi primjene Zakona važno je osigurati i precizniju formulaciju pojedinih nejasnih ili nedorečenih odredaba koje pružaju okvir za ulogu Institucije ombudsmena u sistemu antidiskriminacijske zaštite, precizirati i ojačati njene konkretne ovlasti i način postupanja po pojedinim pitanjima, kao i podstaći njen maksimalan interni angažman u tretiranju problema diskriminacije u skladu sa općeprihvaćenim standardima i obavezama. U skladu s tim, cilj ovog istraživanja jeste da se, uz pregled međunarodnih stan darda i komparativne prakse koji se odnose na tijela za zaštitu jednakosti, identificiraju neke od prepreka koje stoje na putu ka efikasnijem ispunjavanju uloge Institucije ombudsmena u zaštiti pojedinaca od diskriminacije, te ponude potencijalna rješenja za njihovo prevazilaženje. Izvještaj je zasnovan na analizi zakonskog okvira, raspoloživim podacima o trenutnoj situaciji u borbi protiv diskriminacije u Bosni i Hercegovini (kao što su relevantna statistika, informacije o toku i ishodu pojedinih predmeta pred Insti tucijom ombudsmena), analizi relevantnih preporuka Ombudsmena, te na intervjuima sa nekoliko kompetentnih sagovornika. Pored toga, izvršeno je kompa rativno istraživanje koje je imalo za cilj da identificira primjere dobre prakse po pojedinim problemskim oblastima kao i prepreke za efikasnu implementaciju ZZD-a iz perspektive Institucije ombudsmena BiH. Iako su zemlje koje su uključene u komparativno istraživanje bile unaprijed definirane – pri čemu je temeljni kriterij bio postojanje institucije ombudsmena ili ekvivalentne institucije u sistemu zaštite od diskriminacije a istovremeno smo željeli obuhvatiti prije svega zemlje Evropske unije i zemlje regiona koje dijele naše probleme – zanimljivi slučajevi izvan tih okvira također su uključeni ukoliko je to zahtijevao specifični aspekt ovog istraživanja. Pri tome, imajući u vidu još uvijek nedovoljnu praksu u ovoj oblasti, fokusirali smo se na analizu strukturalnih uslova i procesa u koje je Institucija ombudsmena BiH uključena kako bismo identificirali temeljne strukturalne prepreke i, na temelju kontekstualizirane analize i komparativnih iskustava, došli do preporuka o tome kako unaprijediti poziciju i maksimizirati doprinos Ombudsmena u efikas nom provođenju ZZD-a. Također, imajući u vidu brojne uloge koje su ovoj instituciji Zakonom povjerene, fokusirali smo se na institucionalne aspekte, te na ključnu nadležnost Ombudsmena u ovoj oblasti – odnosno na temeljne probleme i moguća rješenja u domenu postupanja po individualnim žalbama u vezi sa diskriminacijom. Važno je naglasiti da je finalni nacrt ove publikacije upućen većem broju eksperata, Instituciji ombudsmena BiH i Povjereniku za zaštitu ravnopravnosti Srbije, te širokom krugu relevantnih aktera u ovoj oblasti. Njihovi komentari i sugestije integrirani su u konačnu verziju izvještaja. Izvještaj je strukturiran na sljedeći način: najprije su predstavljeni relevantni međunarodni standardi koji se odnose na institucije ombudsmena i ekvivalentna tijela za zaštitu jednakosti. Nakon tog uvodnog razmatranja, ukratko je pred stavljena pozicija i uloga Institucije ombudsmena BiH u kontekstu ZZD-a BiH, sa posebnim fokusom na postupak po individualnim žalbama. U trećem, ključnom dijelu izvještaja izloženi su temeljni zakonski, institucionalni i proceduralni problemi i prepreke koji Instituciji ombudsmena BiH otežavaju efikasno obavljanje funkcije centralne institucije za zaštitu od diskriminacije u Bosni i Hercegovini. Detaljno elaborirane preporuke usmjerene na uklanjanje identificiranih problema čine zaključni odjeljak ovog izvještaja.

More...

0.00 €

Political Participation of National Minorities in Local Governance in Bosnia and Herzegovina: State of the Art, Prospects and Ways Forward

Author(s): Edin Hodžić / Language(s): English

The issue of participation of members of national minorities, as part of the constitutional category of “Others”, in the political and public life of Bosnia and Herzegovina (BiH) has been a recurring topic of concern of international organizations and institutions. As these international actors eloquently show, ethnic power-sharing arrangements related to the elaborate mechanisms of collective political equality of the three dominant ethnic groups in the state (Serbs, Croats and Bosniaks - constitutionally termed as constituent peoples) have been one of the main obstacles to equal participation of members of national minorities and other persons not belonging to constituent peoples in public affairs. Discrimination and exclusion of the heterogeneous constitutional category of “Others” in BiH, including persons belonging to national minorities, indeed takes place in a variety of institutions and settings. The most cited example of exclusion of minority ethno-cultural groups from public affairs is the ethnically exclusivist Constitution of BiH, which prevents, inter alia, persons belonging to minorities from being elected to the three-member Bosnian Presidency and delegated to the upper chamber of the Bosnian Parliament. However, these explicit, constitutionally entrenched mechanisms of exclusion seem to have completely obscured the more complex and subtle ones operating at the level of laws and policies related to decision-making processes at the local, municipal level. While such exclusion of “Others” is a matter of discrimination, the exclusion from political life of one category from this heterogeneous group – national minorities – is a violation of another important right – the right of persons belonging to minorities to participate in public affairs, in accordance with the more recent international minority rights instruments. Namely, during the last decade of the past century, new international group and minority rights instruments have been devised, recognizing and affirming the identity and status of minorities in national constitutional and political systems. A particularly important, even ground-breaking feature of these new international legal developments is the explicit recognition of the right of minorities to participate in public affairs. This new standard of political participation of minorities is formulated as them having a say in public “matters affecting them”. Based on these new standards, regional human rights institutions - most notably, the Advisory Committee (hereinafter AC) on the Framework Convention for the Protection of National Minorities (hereinafter FCNM) have interpreted the minority right to collective political participation as a rather “strong” right and started implementing it in unqualified terms, translating the minority cultural identity directly into the political plane. This is somewhat surprising, as even the more optimistic experts have initially been skeptical of the potential and reach of the FCNM, not least because its status as a framework convention. However, as some influential commentators have argued, the AC on the FCNM has proven to be very successful in ensuring collective political participation of minorities in accordance with the relevant provisions of this instrument. State reports and the opinions of the AC issued under FCNM, as well as various other policy documents of European institutions, suggest that the concept of political participation of minorities already has deep roots in the pan-European polity. Effective participation of minorities in public affairs is a broad concept. First, it can be interpreted as participation in a narrow sense: having representatives in elected bodies at different levels of governance, in the executive, or in advisory bodies, committees or public councils. Participation can also mean membership in “semi-state bodies, such as chambers of commerce and industry, in bodies representing agriculture and labor, in social insurance bodies, in trade unions, employers’ unions and tripartite bodies, and in boards of public broadcasting companies.” Additionally, participation in public affairs can include various forms of autonomy, ranging from territorial and federal arrangements to cultural autonomy. The practice of the AC on the FCNM, however, has shown that the focus is mostly placed on representation of minorities in elected bodies and on various forms of consultation, whereas mechanisms of participation in the executive, public administration, judicial and other bodies are almost neglected. In its last Opinion on BiH, the AC on the FCNM has confirmed that this dual avenue of representation and consultation of minorities at different levels of governance has not been adequately entrenched in the political system and practice of BiH. This research project examines precisely how this important emerging right plays out in the complex legal system of BiH and the equally complex decision-making practice in the country, focusing on the local level of governance. In other words, this study examines mechanisms of inclusion and exclusion of minorities in decision-making processes at the level of municipal governance. It is important to note that even persons belonging to constituent peoples can also in certain (sub-national) contexts be in minority situations and as such be considered minorities for the purpose of international minority rights instruments. However, according to the BiH Law on the Protection of Rights of Persons Belonging to National Minorities, a minority is defined as “part of the population-citizens of BiH who do not belong to any of the three constituent peoples, and is composed of persons of the same or similar ethnic origin, the same or similar tradition, custom, belief, language, culture and spirituality, and closely related history and other traits.” This research project focuses on national minorities in the latter sense only. The structure of the study is as follows: first, the conceptual and international legal framework is briefly elaborated. Following these introductory considerations, we examine both the legal framework and the practice of participation of persons belonging to minorities in decision-making at the local level in BiH. Although political representation and consultation mechanisms are treated separately, and in different chapters of the study, we are aware of the interconnections between the two mechanisms, which figurate prominently throughout the study.

More...

Series:Analitika - Report