Cookies help us deliver our services. By using our services, you agree to our use of cookies. Learn more.
  • Log In
  • Register
CEEOL Logo
Advanced Search
  • Home
  • SUBJECT AREAS
  • PUBLISHERS
  • JOURNALS
  • eBooks
  • GREY LITERATURE
  • CEEOL-DIGITS
  • INDIVIDUAL ACCOUNT
  • Help
  • Contact
  • for LIBRARIANS
  • for PUBLISHERS

Filters

Content Type

Keywords (108)

  • BiH (39)
  • discrimination (9)
  • public procurement (9)
  • transparency (7)
  • minorities (5)
  • Constitution (4)
  • analysis (4)
  • political participation (4)
  • protection (4)
  • information access (3)
  • legal framework (3)
  • legislation (3)
  • politics (3)
  • practices (3)
  • role (3)
  • Article 15 (2)
  • NGO (2)
  • Ombudsman institution (2)
  • business entities (2)
  • capacities (2)
  • cases (2)
  • civil society (2)
  • corruption (2)
  • court (2)
  • criminal law (2)
  • education (2)
  • equal participation (2)
  • governance (2)
  • hate crimes (2)
  • human rights (2)
  • human rights: refugees (2)
  • importance (2)
  • judicial protection (2)
  • judiciary (2)
  • key obstacles (2)
  • labour market (2)
  • law (2)
  • laws (2)
  • legal protection (2)
  • monitoring (2)
  • needs (2)
  • opportunities (2)
  • policy (2)
  • political representation of minorities (2)
  • practice (2)
  • prosecution (2)
  • public legal education (2)
  • reforms (2)
  • representation of minorities (2)
  • situation analysis (2)
  • theory (2)
  • judiciary's response (1)
  • BiH (1)
  • Constitutional court (1)
  • Croatia (1)
  • E-procurement system (1)
  • Montenegro (1)
  • North Macedonia (1)
  • OHR (1)
  • Sarajevo (1)
  • administration (1)
  • anti-discrimination (1)
  • budget (1)
  • citizens (1)
  • communal services (1)
  • comparative perspective (1)
  • conference report (1)
  • contracts (1)
  • contracts transparency (1)
  • corruption report for 2016-2017 (1)
  • court practice (1)
  • courts (1)
  • decision-making (1)
  • decline (1)
  • e-procurement (1)
  • flexible labour (1)
  • flexible work (1)
  • guide (1)
  • inequalities (1)
  • institutional development (1)
  • More...

Subjects (45)

  • Politics (16)
  • Corruption - Transparency - Anti-Corruption (13)
  • Criminal Law (12)
  • Court case (12)
  • Public Finances (11)
  • Human Rights and Humanitarian Law (9)
  • Government/Political systems (8)
  • Business Economy / Management (7)
  • Public Law (7)
  • Law on Economics (7)
  • Commercial Law (7)
  • Constitutional Law (6)
  • Governance (6)
  • Accounting - Business Administration (6)
  • Ethnic Minorities Studies (5)
  • Public Administration (4)
  • Economic policy (4)
  • Policy, planning, forecast and speculation (4)
  • Present Times (2010 - today) (4)
  • International Law (3)
  • Information Architecture (3)
  • Civil Society (3)
  • Labor relations (3)
  • Education (2)
  • Law, Constitution, Jurisprudence (2)
  • Regional Geography (2)
  • Security and defense (2)
  • Politics and society (2)
  • Higher Education (2)
  • State/Government and Education (2)
  • ICT Information and Communications Technologies (2)
  • Socio-Economic Research (2)
  • Asylum, Refugees, Migration as Policy-fields (2)
  • Labour and Social Security Law (2)
  • Civil Law (1)
  • Welfare systems (1)
  • Politics and law (1)
  • Politics and religion (1)
  • Criminology (1)
  • Rural and urban sociology (1)
  • Economic development (1)
  • Fiscal Politics / Budgeting (1)
  • Penal Policy (1)
  • Human Resources in Economy (1)
  • Sociology of Religion (1)
  • More...

Authors (42)

  • Edin Hodžić (23)
  • Mirna Jusić (11)
  • Nermina Voloder (8)
  • Tarik Jusić (6)
  • Kanita Halilović (5)
  • Adrijana Hanušić (4)
  • Stanka Pejaković (4)
  • Dženana Hrlović (4)
  • Amar Numanović (3)
  • Ulvija Tanović (3)
  • Amra Mehmedić (3)
  • Mihail Arandarenko (2)
  • Mirela Rožajac-Zulčić (2)
  • Marija Lučić-Ćatić (2)
  • Boris Topić (2)
  • Not Specified Author (2)
  • Emina Ćerimović (2)
  • Ivan Kutleša (2)
  • Mirza Purić (2)
  • Sanela Hrlović (2)
  • Amir Bajrić (2)
  • Kiran Auerbach (2)
  • Dženana Radončić (1)
  • Wojciech Sadurski (1)
  • Aida Gavrić (1)
  • Božidarka Dodik (1)
  • Blagica Petreski (1)
  • Nedim Kulenović (1)
  • Midhat Izmirlija (1)
  • Tea Hadžiristić (1)
  • Aida Malkić (1)
  • Amila Kurtović (1)
  • Mirjana Evtov (1)
  • Lejla Hodžić (1)
  • Dalida Burzić (1)
  • Selma Korlat (1)
  • Ermin Sarajlija (1)
  • Elena Polo (1)
  • Despina Tumanoska (1)
  • Maša Mavrić (1)
  • Tomislav Vračić (1)
  • Nazifa Savčić (1)
  • More...

Languages

Legend

  • Journal
  • Article
  • Book
  • Chapter
  • Open Access

Series:Analitika - Report

Result 21-40 of 42
  • Prev
  • 1
  • 2
  • 3
  • Next
Proactive Transparency in BiH: From Cacophony Towards Harmonization
0.00 €

Proactive Transparency in BiH: From Cacophony Towards Harmonization

Proaktivna transparentnost u Bosni i Hercegovini: Od kakofonije ka harmonizaciji

Author(s): Nermina Voloder / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; transparency; information access; legislation;

This report is the result of research conducted in the period from March to September 2016, which consisted of a review of international standards and practices, an analysis of the legal framework and relevant policies in BiH, interviews with representatives of public institutions at the level of BiH, and two rounds of analysis website of public institutions at the BiH level in order to determine the degree of their proactive transparency. The first round of website analysis was done in May 2016 and included 68 institutions at the BiH level, and the second round was in September of the same year, and included the websites of the 10 best-ranked institutions from the first round of website analysis. The "Standards of proactive transparency in public administration in Bosnia and Herzegovina" were used as a basis for the analysis of websites, which will be discussed in more detail in the fourth chapter of this study. After an analysis of the availability of information on websites, interviews were conducted with representatives of public institutions in order to identify factors that contribute to or limit proactive transparency in BiH, and to obtain a comprehensive picture of practices, different approaches, limitations and challenges when it comes to transparency. institution.

More...
From Collection to Prevention - Preconditions for Comprehensive Gathering of Information on Discrimination in Bosnia and Herzegovina
0.00 €

From Collection to Prevention - Preconditions for Comprehensive Gathering of Information on Discrimination in Bosnia and Herzegovina

From Collection to Prevention - Preconditions for Comprehensive Gathering of Information on Discrimination in Bosnia and Herzegovina

Author(s): Emina Ćerimović,Dženana Hrlović / Language(s): English

Keywords: BiH; discrimination; information access; politics; human rights: refugees;

The adoption of the Law on the Prohibition of Discrimination (hereinafter LPD) in July 2009, was a milestone in the efforts to ensure the right of each individual in Bosnia and Herzegovina (BiH) to the protection from discrimination. The institutional framework for the protection against discrimination was defined through the appointment of the Institution of the Human Rights Ombudsman of BiH as the central institution for the protection against discrimination and the appointment of the Ministry for Human Rights and Refugees of BiH as the central institution responsible for monitoring the implementation of the LPD. The LPD provisions provide for important protection mechanisms and activities aimed at the prevention and elimination of discrimination in BiH. The protection mechanisms defined under this Law are the discrimination lawsuits and the proceedings in response to the complaints lodged with the Institution of Ombudsman of BiH. The effectiveness of protection mechanisms in discrimination cases before the Ombudsman is further enhanced by the introduction of a minor offence liability for the failure to act upon Ombudsman’s recommendation in a concrete case. In addition, the Law provides for an important obligation of the competent state bodies to collect, consolidate and analyse data on discrimination cases. The activities of collecting and analysing data on discrimination are recognised as one of the key measures undertaken by governments in fighting discrimination. However, collecting data in this field is a complex task for which the best modalities are yet to be found. There is no universally accepted model for the collection of such data and the methodology used differs between countries. In addition, there are certain dilemmas as to whether the collection of this data is justified with regards to ethical issues (for example, allegations that discrimination data itself reinforces prejudices and discrimination patterns), financial implications, and privacy protection concerns. However, the multiple benefits of reliable data on discrimination, particularly in the context of strengthening the measures and policies against discrimination, clearly indicate that the collection of data on discrimination requires special attention. Currently, the data on discrimination in BiH is collected in a fragmented manner, on an ad hoc basis, and the LPD provisions that regulate this matter are implemented with delay. The Rulebook on Methods of Collecting Data on Cases of Discrimination in BiH (hereinafter the Rulebook), which was supposed to be adopted within 90 days after the Law enters into force, was adopted almost four years later – at the beginning of April 2013. In addition, the central database on discrimination cases (the central database) has not been established yet, and the above-mentioned Rulebook stipulates its establishment only by the end of 2013. It is clear that an effective fight against discrimination requires both, the adoption of appropriate legal and institutional framework, as well as taking concrete steps in order to ensure its implementation. In this regard, taking into account the current legal framework in this field, this study attempts to answer the questions as to what are the key difficulties that the competent institutions face in collecting data on discrimination in BiH and what needs to be done to overcome them? The goal of this study is to provide recommendations for a better, more comprehensive, and consistent data collection on discrimination in BiH. In seeking to address the key research questions, first, the relevant literature on the subject of the collection of data on discrimination was reviewed. Then, the LPD, the Rulebook on Methods of Collecting Data on Cases of Discrimination in BiH, other national legislation relevant to this subject matter, legislation of other countries, including international documents related to the collection of data on discrimination, were analysed. Also, the system of data collection on discrimination cases in BiH was examined, as provided for in the LPD, i.e. the manner in which the Ministry for Human Rights and Refugees of BiH, The Institution of Human Rights Ombudsman of BiH and other stakeholders interpret the relevant provisions of the LPD and their own obligations as prescribed by law. In addition, in order to compare the BiH system of data collection with the best comparative practices, an analysis of current and planned activities of the key BiH players in this field was undertaken. Due to the lack of secondary data on this subject matter in BiH, a total of 14 interviews with the key stakeholders, including the representatives of institutions responsible for the implementation of the LPD, were conducted. Finally, with the aim of identifying good practices and possible solutions to the identified problems, a comparative analysis of the experiences of the countries in the region and the European Union (EU) in the collection of data on discrimination was also conducted. The above-described goal of the study also largely determines its structure. The first part of the study elaborates on the importance of data collection in fighting discrimination. The second part of the study deals with the type of data on discrimination that should be collected, focusing on the comparative experiences and the legal framework for the collection of discrimination data in BiH. The following section attempts to answer the question as to who collects data on discrimination. In addition, this section aims to identify some of the basic preconditions for successful collection of data on discrimination. The fifth section of the study aims to identify the methods for the collection of data on discrimination and the sources of such data in the light of international standards and comparative experiences. This section additionally provides an overview of the sources of data in BiH. Given the complex ethical issues inevitably arising in the collection of such, usually sensitive, data, the subsequent section seeks to address the privacy protection concerns in data collection, followed by the section that deals with the issue of access and availability of the collected data. Finally, an overview and analysis of the current situation in this field in BiH, as well as the experiences of other countries, served as a useful framework for proposing recommendations in order to improve the collection of data on discrimination in BiH.

More...
From Collection to Prevention - Preconditions for Comprehensive Gathering of Information on Discrimination in Bosnia and Herzegovina
0.00 €

From Collection to Prevention - Preconditions for Comprehensive Gathering of Information on Discrimination in Bosnia and Herzegovina

Od evidencije do prevencije - Pretpostavke za sistemsko prikupljanje informacija o diskriminaciji u Bosni i Hercegovini

Author(s): Emina Ćerimović,Dženana Hrlović / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; discrimination; information access; politics; human rights: refugees;

Usvajanje Zakona o zabrani diskriminacije (ZZD) u julu 2009. godine predstavlja ključni korak u nastojanju da se u Bosni i Hercegovini (BiH) osigura pravo svakog pojedinca na slobodu od diskriminacije. Imenovanjem Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH centralnom institucijom za zaštitu od diskriminacije i Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH centralnom institucijom odgovornom za nadzor sprovođenja ZZD-a definiran je i institucionalni okvir za zaštitu od diskriminacije. Odredbama ZZD-a su predviđeni važni mehanizmi zaštite i aktivnosti, usmjereni na suzbijanje i ukidanje diskriminacije u BiH. Mehanizmi zaštite predviđeni ovim zakonom su antidiskriminacijski parnični postupci te postupci po žalbi pred Institucijom ombudsmena BiH. U predmetima koji se tiču diskriminacije efektivnost mehanizama zaštite pred Institucijom ombudsmena je dodatno pojačana uvođenjem instituta prekršajne odgovornosti za nepostupanje po preporuci ove institucije u konkretnom predmetu. Osim toga, Zakonom je predviđena i važna obaveza nadležnih državnih tijela i organa da prikupljaju, konsolidiraju i analiziraju podatke o slučajevima diskriminacije. Aktivnosti prikupljanja i analize podataka o diskriminaciji prepoznaju se kao jedna od ključnih mjera države u domenu borbe protiv diskriminacije. Međutim, prikupljanje podataka u ovoj oblasti je složen posao za koji se još uvijek pokušavaju pronaći najbolji modaliteti. Naime, ne postoji općeprihvaćeni model za prikupljanje takvih podataka, pa ni metodologija koja se za te svrhe koristi nije istovjetna u svim zemljama. Također, postoje određene dileme o opravdanosti prikupljanja ovih podataka, poput etičkih pitanja (npr. tvrdnje da podaci o diskriminaciji sami po sebi učvršćuju predrasude i obrasce diskriminacije), finansijskih implikacija ili izazova zaštite privatnosti osoba o kojima se podaci prikupljaju. Ipak, višestruki značaj pouzdanih podataka o diskriminaciji, naročito u kontekstu definiranja antidiskriminacijskih mjera i politika, jasno ukazuje na to da je ovoj problematici potrebno posvetiti posebnu pažnju. Trenutno se u BiH podaci o diskriminaciji prikupljaju fragmentirano, na ad hoc principu, a odredbe ZZD-a koje o tome govore implementiraju se sporo. Pravilnik o načinu prikupljanja podataka o predmetima diskriminacije (Pravilnik) koji je trebao biti sačinjen u roku od 90 dana od dana stupanja Zakona na snagu donesen je gotovo četiri godine kasnije - početkom aprila 2013. godine. Pored toga, još uvijek nije uspostavljena centralna baza podataka o predmetima diskriminacije (centralna baza podataka), a spomenuti pravilnikom je predviđeno da će to biti učinjeno tek do kraja 2013. godine. Jasno je, naime, da za efikasnu borbu protiv diskriminacije nije dovoljno samo usvojiti odgovarajući pravni i institucionalni okvir, nego je potrebno poduzeti konkretne korake kako bi bila osigurana njegova provedba. S tim u vezi, a uzimajući u obzir aktuelni zakonski okvir u ovoj oblasti, ova studija nastoji odgovoriti na pitanje koji su ključni problemi sa kojima se nadležne institucije suočavaju u prikupljanju podataka o diskriminaciji u BiH i šta je potrebno učiniti da se oni prevaziđu? Cilj studije je da ponudi preporuke na temelju kojih bi se stvorili preduvjeti za bolje, sveobuhvatnije i konzistentnije prikupljanje podataka o diskriminaciji u BiH. U potrazi za odgovorom na ključno istraživačko pitanje najprije je obavljen pregled recentne literature o ovoj problematici. Zatim su analizirani ZZD, Pravilnik o načinu prikupljanja podataka o predmetima diskriminacije u BiH te drugi domaći i strani propisi relevantni za ovu tematiku, uključujući i međunarodne dokumente koji se odnose na prikupljanje podataka o diskriminaciji. Treće, ispitan je sistem prikupljanja podataka o diskriminaciji u BiH, predviđen ZZD-om, odnosno način na koji Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice BiH, Institucija ombudsmena BiH ali i drugi relevantni akteri interpretiraju značajne odredbe ZZD-a i vlastite obaveze koje iz njih proizlaze. Pored toga, analizirane su aktuelne i planirane aktivnosti relevantnih aktera u BiH kako bi se utvrdilo koliko je situacija u BiH u ovoj oblasti daleko od najbolje komparativne prakse. Usljed nepostojanja relevantnih informacija iz sekundarnih izvora u ovoj oblasti u bosanskohercegovačkom kontekstu, u tu svrhu je obavljeno ukupno 14 intervjua sa ključnim akterima, uključujući predstavnike institucija nadležnih za implementaciju ZZD-a. Na kraju, a s ciljem utvrđivanja dobrih praksi i mogućih rješenja za identificirane probleme, obavljena je i komparativna analiza iskustava zemalja regije, ali i Evropske unije (EU), u domenu prikupljanja informacija o diskriminaciji. Opisana namjera studije umnogome određuje i njenu strukturu. Prvi dio studije elaborira značaj prikupljanja podataka u borbi protiv diskriminacije. Koje podatke o diskriminaciji je potrebno prikupljati, pitanje je koje tematizira drugi dio studije, fokusirajući se na komparativna iskustva i zakonski okvir za prikupljanje podataka o diskriminaciji u BiH. Naredno poglavlje nastoji odgovoriti na pitanje ko prikuplja podatke o diskriminaciji, nastojeći utvrditi neke od temeljnih uvjeta uspješnog funkcioniranja sistema za prikupljanje podataka o diskriminaciji. Peti dio studije ima za cilj da identificira metode i izvore prikupljanja podataka o diskriminaciji u svjetlu međunarodnih standarda i komparativnih iskustava te ponuditi pregled izvora tih podataka u kontekstu BiH. S obzirom na kompleksna etička pitanja koja se nužno postavljaju prilikom prikupljanja ovakvih, u pravilu osjetljivih podataka, naredna sekcija ima za cilj da se osvrne na problematiku zaštite privatnosti pri prikupljanju podataka. Nakon toga slijedi sekcija koja tematizira pitanje pristupa, odnosno dostupnosti prikupljenih informacija. Konačno, pregled i analiza trenutnog stanja u ovoj oblasti u BiH, kao i iskustva drugih zemalja, poslužili su kao koristan okvir za formuliranje preporuka za unapređenje sistema prikupljanja podataka o diskriminaciji u BiH.

More...
Missing the Rules of Engagement - An Overview of Legal Frameworks for Citizen Participation in Local Decision-Making Processes in Bosnia and Herzegovina, Croatia and Montenegro
0.00 €

Missing the Rules of Engagement - An Overview of Legal Frameworks for Citizen Participation in Local Decision-Making Processes in Bosnia and Herzegovina, Croatia and Montenegro

Missing the Rules of Engagement - An Overview of Legal Frameworks for Citizen Participation in Local Decision-Making Processes in Bosnia and Herzegovina, Croatia and Montenegro

Author(s): Mirna Jusić / Language(s): English

Keywords: BiH; Croatia; Montenegro; governance; citizens; participation; decision-making; political systems;

Citizen participation in local level decision-making processes is not a novelty in the region of former Yugoslavia. The subject had received international attention during the 1970s, when innovative participatory institutions and practices in Yugoslav municipalities were making their way into scholarly texts discussing solutions to the problems of participatory democracy. Yet despite – or maybe because of – the apparent historical legacy of citizen participation in local-level decision-making, current accounts of local-level practices of citizen engagement appear to be wanting. Research conducted in Bosnia and Herzegovina (hereafter: BiH), Croatia and Montenegro, three countries considered in this report, points to weaknesses in the way participatory processes are conducted. Despite variations in practice, the general impression is that citizens are inadequately informed about possibilities for participation and may lack feedback on outcomes of participatory processes; that their ability to influence decision-making is perceived to be questionable; or that local administrations lack capacities and expertise for organizing well-structured participatory events. The motivation of citizens to engage in decision-making appears to be hampered by their perception that chances to do so are limited and that official channels for addressing their problems and needs are absent. Such findings are especially telling considering that citizen participation has become a key word in the jargon of national and local governments, as well as international organizations that have in the past twenty years devoted significant efforts to policy development and capacity building processes in the area of citizen engagement. To date, little attention has been paid to the factors that potentially influence participatory processes and that may help explain the similarities and differences in practice in these three countries since their democratization. Considering an enabling policy environment to be such a factor, this report seeks to inquire whether legal and institutional frameworks for citizen participation in BiH, Croatia, and Montenegro enable or discourage citizen participation in decision-making in local affairs. This factor appears especially important given the substantial effort vested in participation policies and programs by domestic and international actors. At the same time, we recognize the importance of other contextual factors for effective participation, such as the level of democratization, tradition of citizen engagement or the capacities of different actors to encourage participatory practices, but do not examine them at any length in here. This report is a result of research conducted for the project “Effective and sustainable citizen participation” in order to inform the creation of operational documents for citizen participation in local decision-making processes in BiH, Croatia and Montenegro. The ultimate purpose of the report is to provide a systematic overview of legal arrangements for citizen participation in the three countries, so that operational documents could be drafted in such a way as to correspond with the existing legal and institutional frameworks. Besides the needs of the project, the comparison of these three countries is also conceptually and methodologically motivating because they recently were a part of the same legal, political and cultural whole in the joint administrative organization of the former Yugoslavia, but have in the past twenty years had different reform paths, as suggested by their different EU accession prospects. These differences and similarities between countries form an interesting basis for analysis of legal and institutional frameworks for citizen participation, especially having in mind the rather bleak findings on citizen participation in practice. Furthermore, an almost total absence of comparative studies on legal frameworks and institutional practices with respect to citizen participation at the local level in the three countries is an additional reason for providing an overview such as this one. Although its theoretical and explanatory value might be limited by a primarily descriptive approach and methodological limitations (see below, Chapters 2 and 3), this report attempts to offer a sound systematic basis for further studies on this largely neglected topic in the region of Western Balkans. In that respect, the ambition of this text is to provide a broad overview of key characteristics, trends and processes in respect to the evolving legal frameworks and institutional practices for citizen participation in BiH, Croatia and Montenegro, and to point out key issues and questions, rather than to offer explanations and answers. Special emphasis will be placed on correspondence between legal frameworks in the three countries on one side, and relevant international norms and standards, notably those of the Council of Europe, on the other. This report begins with a conceptual framework of citizen participation in Chapter 2, followed by the analytical approach and methodology in Chapter 3. Chapter 4 provides an overview of local governance and a synthesis of results on citizen participation in practice in these three countries to date, and Chapter 5 contains an analysis of the enabling and disabling aspects of the institutional and legal frameworks for citizen participation. The findings of this overview are discussed in the concluding Chapter 6, with recommendations for the institutionalization of local-level citizen participation processes and with suggestions for further inquiry.

More...
Judicial Protection from Discrimination in Bosnia and Herzegovina - Analysis of Legislative Solutions and Practice in Light of the First Cases in this Field
0.00 €

Judicial Protection from Discrimination in Bosnia and Herzegovina - Analysis of Legislative Solutions and Practice in Light of the First Cases in this Field

Judicial Protection from Discrimination in Bosnia and Herzegovina - Analysis of Legislative Solutions and Practice in Light of the First Cases in this Field

Author(s): Adrijana Hanušić / Language(s): English

Keywords: BiH; discrimination; judicial protection; laws; practices; cases;

With the passing of the Law on the Prohibition of Discrimination in 2009, Bosnia and Herzegovina (B&H) took a big step on the charted course of advancing the protection of human rights. Three years after the day the normative prerequisite for protection from discrimination was established, however, judicial practice regarding this matter remains very scanty. Statistics kept by the organization Vaša prava, which among other things deals with legal representation of victims of discrimination and strategic litigation, are certainly telling. At the time of finalizing this report, in December 2012, only three claims approved by applying the Law on the Prohibition of Discrimination of B&H (LPDB&H) were known of – a final judgment by Mostar Municipal Court, a first-instance judgment by Livno Municipal Court, and a first-instance judgment by Mostar Municipal Court. Meanwhile, five claims were rejected and lawsuits in two cases were dismissed. Considering the above, it is difficult at this time to draw firmly substantiated conclusions on the application of many legal institutes and innovations prescribed by the Law, as well as on problems that may appear in this regard in future court practice. The judiciary in Bosnia and Herzegovina yet faces the important and challenging task of their interpretation and proper application. In the absence of developed case-law, as a Livno Municipal Court judge who conducted one of these cases pointed out, judges are struggling to “resolve their dilemmas in line with the acquired experience and practice from other types of proceedings, in the spirit and meaning of the legal provisions”. In the meantime, it is precisely for this reason that it is worth making an analysis primarily of the procedural legislative institutes specific for judicial protection from discrimination which were introduced by the Law on the Prohibition of Discrimination of B&H, with particular focus on those whose application has already shown to be problematic, or may yet, based on comparative experience and the nature of the procedural rules in this field in Bosnia and Herzegovina, shown to be problematic. In this report, the key anti-discrimination procedural institutes and their application in Bosnia and Herzegovina are examined from the perspective of relevant standards established through European Court of Human Rights case-law and European Union standards, as well as legislative solutions and experience from other countries. The main purpose of such an analytical framework is to offer guidance on potential advancement and proper treatment of certain specificities introduced by the LPDB&H in the legal system of Bosnia and Herzegovina, with the goal of ensuring the attainment of their purpose – privileged protection of individuals who find themselves in the position of victims of discrimination. We are proceeding from the assumption that conclusions may already be reached from an analysis of the legislative framework and initial examples of court practice on some of the key challenges that may pose an obstacle to efficient judicial protection of individuals from discrimination. The report is based on an analysis of the specificities of the LPDB&H, available data on the situation in the area of combating discrimination in practice in Bosnia and Herzegovina (such as relevant statistics and information on the course and outcome of certain court cases), analysis of relevant court judgments and interviews with several competent interlocutors. It is important to point out that comparative research was carried out as well, with the goal of identifying examples of good practice in particular problem areas and identified obstacles to efficient implementation of the LPDB&H from the perspective of judicial protection. Countries included in the comparative research are mainly European Union countries and countries in the region that share our problems. Additional interesting cases were also included if required by the analysis of specific issues covered by this study. Based on the identification and analysis of the challenges and problems that have already appeared in the processing of discrimination cases before courts in Bosnia and Herzegovina, and based on a contextualized analysis of current legislative solutions in Bosnia and Herzegovina and comparative experience, we attempted to come up with recommendations on how to advance the efficiency of judicial protection of victims of discrimination in Bosnia and Herzegovina. This report is certainly not exhaustive and comprehensive, but it is focused on the key problems that we have identified, based on available sources – primarily the first anti-discrimination court cases – in this field in Bosnia and Herzegovina. Of course, we hope that future research projects will give due attention to those aspects of judicial protection from discrimination that we could not, due to conceptual and technical limitations, cover in this study. We conceived and presented the analysis in line with the different stages of the proceeding – from the identification and reporting of discrimination to the final judgment. After introductory considerations on judicial protection from discrimination in Bosnia and Herzegovina, the report analyzes the various specific elements of this form of protection and related characteristic problems and ends with concluding observations and recommendations aimed at their elimination.

More...
Judicial Protection from Discrimination in Bosnia and Herzegovina - Analysis of Legislative Solutions and Practice in Light of the First Cases in this Field
0.00 €

Judicial Protection from Discrimination in Bosnia and Herzegovina - Analysis of Legislative Solutions and Practice in Light of the First Cases in this Field

Sudska zaštita od diskriminacije u Bosni i Hercegovini - Analiza zakonskih rješenja i prakse u svjetlu prvih predmeta u ovoj oblasti

Author(s): Adrijana Hanušić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; discrimination; judicial protection; laws; practices; cases;

Bosna i Hercegovina je usvajanjem Zakona o zabrani diskriminacije 2009. godine napravila veliki korak na zacrtanom putu unapređenja zaštite ljudskih prava. Tri godine od dana stvaranja normativne pretpostavke za zaštitu od diskriminacije, međutim, sudska praksa po ovom pitanju ostaje još uvijek izuzetno oskudna. Statistika organizacije Vaša prava, koja se, pored ostalog, bavi i pravnim zastupanjem žrtava diskriminacije i strateškim parničenjem, svakako je indikativna. U periodu finaliziranja ovog izvještaja, u decembru 2012. godine, poznata su samo tri tužbena zahtjeva koja su usvojena primjenom Zakona o zabrani diskriminacije BiH (u daljnjem tekstu: ZZDBiH) – pravosnažna presuda Općinskog suda u Mostaru, nepravosnažna presuda Općinskog suda u Livnu , te nepravosnažna presuda Općinskog suda u Mostaru. Istovremeno, pet tužbenih zahtjeva je odbijeno, a u dva predmeta tužba je odbačena. S obzirom na navedeno, u ovom je momentu teško izvući čvrsto utemeljene zaključke o primjeni mnogih pravnih instituta i inovacija koje Zakon predviđa, kao i o problemima koji se s tim u vezi mogu pojaviti u daljnjoj sudskoj praksi. Pravosuđu Bosne i Hercegovine tek predstoji važan i izazovan zadatak njihovog tumačenja i pravilne primjene. U nedostatku razvijene sudske prakse, kako ističe sudija Općinskog suda u Livnu, koja je postupala u jednom od ovih predmeta, i sudije se bore “svoje nedoumice riješiti sukladno stečenom iskustvu i praksi iz drugih vrsta postupaka, a sve u duhu i smislu zakonskih odredbi”. U međuvremenu, upravo iz tog razloga vrijedi izvršiti analizu, prvenstveno, proceduralnih pravnih instituta specifičnih za sudsku zaštitu od diskriminacije uvedenih Zakonom o zabrani diskriminacije BiH, sa posebnim fokusom na one čija se primjena već pokazala ili bi se, pak, na osnovu komparativnih iskustava i prirode procesnih pravila u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini, tek mogla pokazati problematičnom. U ovom izvještaju, ključni antidiskriminacijski procesni instituti i njihova primjena u Bosni i Hercegovini razmatraju se iz perspektive relevantnih standarda uspostavljenih kroz praksu Evropskog suda za ljudska prava i standarda Evropske unije, te zakonskih rješenja i iskustava iz drugih država. Osnovna je ideja tako postavljenog analitičkog okvira ponuditi orijentir za eventualno unapređenje i pravilno tretiranje pojedinih specifičnosti koje ZZDBiH uvodi u pravni sistem Bosne i Hercegovine, a sve u cilju osiguranja ostvarivanja njihove svrhe – privilegirane zaštite pojedinca koji se nađe u poziciji žrtve diskriminacije. Polazimo od pretpostavke da se iz analize zakonskog okvira i početnih primjera sudske prakse već mogu izvući zaključci o nekim od ključnih izazova koji mogu biti prepreka efikasnoj sudskoj zaštiti pojedinaca od diskriminacije. Izvještaj je zasnovan na analizi specifičnosti ZZDBiH, raspoloživim podacima o situaciji u području borbe protiv diskriminacije u praksi u Bosni i Hercegovini (kao što su rele vantna statistika, te informacije o toku i ishodu pojedinih sudskih predmeta), na analizi relevantnih sudskih presuda, te na intervjuima sa nekoliko kompetentnih sagovornika. Važno je istaći da je obavljeno i komparativno istraživanje koje je imalo za cilj da identificira primjere dobre prakse po pojedinim problemskim oblastima i identificiranim preprekama za efikasnu implementaciju ZZDBiH iz perspektive sudske zaštite. Zemlje koje su uključene u komparativno istraživanje prije svega su zemlje Evropske unije i zemlje regiona koje dijele naše probleme. Dodatni zanimljivi slučajevi su također uključeni ukoliko je to zahtijevala analiza specifičnih pitanja obuhvaćenih ovom studijom. Na osnovu identifikacije i analize izazova i problema koji su se već pojavili u procesuiranju slučajeva diskriminacije pred sudovima u Bosni i Hercegovini, te na osnovu kontekstualizirane analize aktualnih zakonskih rješenja u Bosni i Hercegovini i komparativnih iskustava, nastojali smo doći do preporuka o tome kako unaprijediti efikasnost sudske zaštite žrtava diskriminacije u Bosni i Hercegovini. Ovaj izvještaj svakako nije iscrpan i sveobuhvatan, ali jeste fokusiran na ključne probleme koje smo, na osnovu dostupnih izvora – a prije svega prvih antidiskriminacijskih sudskih predmeta – identificirali u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini. Naravno, nadamo se da će naredna istraživanja posvetiti dužnu pažnju i onim aspektima sudske zaštite od diskriminacije kojima se, zbog konceptualnih i tehničkih ograničenja, nismo mogli baviti u ovoj studiji. Analizu smo koncipirali i prezentirali u skladu sa pojedinim stadijima postupka – od prepoznavanja i prijave diskriminacije do pravosnažne presude. Nakon uvodnih razmatranja o sudskoj zaštiti od diskriminacije u Bosni i Hercegovini, izvještaj se bavi analizom pojedinih specifičnih elemenata ovog vida zaštite i s njima povezanim karakterističnim problemima, te završava zaključnim razmatranjima i preporukama usmjerenim ka njihovom eliminiranju.

More...
Unused Potential - The Role and Importance of Non-Governmental Organizations in Protection against Discrimination in Bosnia and Herzegovina
0.00 €

Unused Potential - The Role and Importance of Non-Governmental Organizations in Protection against Discrimination in Bosnia and Herzegovina

Unused Potential - The Role and Importance of Non-Governmental Organizations in Protection against Discrimination in Bosnia and Herzegovina

Author(s): Boris Topić / Language(s): English

Keywords: BiH; discrimination; protection; NGO; civil society; role; importance;

With the passing of the Law on the Prohibition of Discrimination (hereinafter referred to as: LPD) in July 2009, the existing anti-discrimination framework in Bosnia and Herzegovina was supplemented. Thus Bosnia and Herzegovina joined a broad circle of countries trying to ensure the elimination of discrimination by adopting comprehensive anti-discrimination legislation that provides legal protection against discrimination committed both by the state and its bodies and by private persons. This important law, among other things, recognizes the significant role that non-governmental organizations are able to play in the field of combating discrimination by according them, among other things, certain procedural roles in the judicial proceeding for protection against discrimination. In the international and comparative field, one of the most important activities of non-governmental organizations that stands out in the area of combating discrimination is their role in proceedings for protection against discrimination. The reason why organizations of civil society are allowed to participate in proceedings for protection against discrimination basically lies in the fact that suppression of discrimination is a public interest activity and that any well-regulated anti-discrimination system should contain different modalities of participation of non-governmental organizations in proceedings for protection against discrimination. Therefore, we may characterize NGO activities in proceedings for protection against discrimination as a specific form of public interest litigation. Special significance to NGOs in this field, at least in European Union countries, was accorded by directives in the discrimination field, which require, for the purpose of ensuring efficient protection against discrimination, that the states in their judicial systems allow non-governmental organizations to act on behalf of victims of discrimination or in support of these individuals in proceedings for protection against discrimination. These procedural roles of non-governmental organizations are regulated differently in different legal systems. Yet, possible forms of activities of nongovernmental organizations on behalf of the victim that we might single out are filing a lawsuit in the name and on behalf of the victim – i.e. legal representation, the option for a non-governmental organization to appear as co-plaintiff together with the victim or the option to appear as an independent plaintiff with the consent of the victim. In addition, a specific form of action on behalf of victims of discrimination that stands out are activities of non-governmental organizations on filing a collective or group lawsuit. A very important form of support to victims of discrimination in anti-discrimination proceedings is certainly the participation of organizations of civil society as interveners in proceedings on the side of the victim or as friends of the court (amici curiae). Finally, a key contribution of non-governmental organizations in the field of combating discrimination is undoubtedly their role in so-called strategic lawsuits instigated to provide support to the implementation of anti-discrimination laws or to clarify various concepts contained in anti-discrimination legislation. Bearing in mind the above, this report attempts to analyze the existing legislative solutions in light of comparative experience and to point out the obstacles standing in the way of more active engagement of non-governmental organizations in judicial proceedings for protection against discrimination. In addition, the report attempts to offer specific solutions that will additionally motivate nongovernmental organizations to actively use the procedural roles accorded to them by the LPD, in the best interest of victims of discrimination. The report is mainly based on secondary, comparative research focusing on the role, activities and best practice of organizations of civil society in judicial proceedings for protection against discrimination. In addition, relevant legislative solutions related to the procedural role of non-governmental organizations in judicial proceedings for protection against discrimination were analyzed, as well as the first court judgments in discrimination cases in Bosnia and Herzegovina. Analysis of adopted legislative solutions in Bosnia and Herzegovina was performed in light of comparative experiences, primarily experiences of neighboring countries, considering that they share with Bosnia and Herzegovina a similar legal tradition and similar problems, as well as countries of the European Union which Bosnia and Herzegovina is trying to join. The analysis also encompassed other cases when needed to provide answers to specific questions. Finally, available sources on the current situation in the non-governmental sector in Bosnia and Herzegovina were also consulted, with particular focus on organizations working on protection of human rights. In the first section, the report analyzes solutions prescribed by the Law on the Prohibition of Discrimination of Bosnia and Herzegovina pertaining to the procedural role of non-governmental organizations in anti-discrimination proceedings. The second section focuses on obstacles that prevent organizations of civil society from taking a more active part in judicial proceedings for protection against discrimination. Through an overview of comparative experiences, effort is made to point to the most important requirements and criteria for efficient use of the option of participation of non-governmental organizations in antidiscrimination proceedings in Bosnia and Herzegovina. Finally, the concluding observations sum up the observations from the analysis and formulate specific recommendations related to legislative and practical solutions in this field in Bosnia and Herzegovina.

More...
Unused Potential: The Role and Importance of Non-Governmental Organizations in Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina
0.00 €

Unused Potential: The Role and Importance of Non-Governmental Organizations in Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina

Neiskorišteni potencijal: uloga i značaj nevladinih organizacija u zaštiti od diskriminacije u Bosni i Hercegovini

Author(s): Boris Topić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; discrimination; protection; NGO; civil society; role; importance;

Usvajanjem Zakona o zabrani diskriminacije (u daljnjem tekstu: ZZD) u julu 2009. godine dopunjen je postojeći antidiskriminacioni okvir u Bosni i Herce govini. Time se i Bosna i Hercegovina priključila širokom krugu država koje eliminaciju diskriminacije nastoje da obezbijede kroz usvajanje sveobuhvatnog antidiskriminacionog zakonodavstva kojim se omogućava sudska zaštita od diskriminacije počinjene kako od države i njenih organa tako i od privatnih lica. Ovaj značajni zakon, pored ostalog, prepoznaje važnu ulogu koju nevladine organizacije mogu da odigraju na polju borbe protiv diskriminacije priznajući im, između ostalog, i određene procesne uloge u sudskom postupku za zaštitu od diskriminacije. Na međunarodnom i komparativnom planu, kao jedna od najznačajnijih aktivnosti nevladinih organizacija na polju borbe protiv diskriminacije ističe se njihova uloga u postupcima za zaštitu od diskriminacije. Razlog davanja mogućnosti organizacijama civilnog društva da učestvuju u postupcima za zaštitu od diskriminacije, u suštini, leži u činjenici da suzbijanje diskriminacije predstavlja djelatnost od javnog interesa, te da svaki dobro uređen sistem za zaštitu od diskriminacije treba da sadrži različite modalitete učešća nevladinih organizacija u postupcima za zaštitu od diskriminacije. Stoga djelovanje NVO-a u postupcima za zaštitu od diskriminacije možemo označiti kao specifičan vid parničenja u javnom interesu. Poseban značaj NVO-ima u ovom domenu, barem u zemljama Evropske unije, dale su direktive u oblasti diskriminacije, koje od država zahtijevaju da u svojim pravnim sistemima, u cilju obezbjeđivanja što efikasnije zaštite od diskriminacije, omoguće nevladinim organizacijama da djeluju u ime žrtava diskriminacije ili kao podrška ovim osobama u postupcima povodom zaštite od diskriminacije. Ove procesne uloge nevladinih organizacija su različito regulisane u različitim pravnim sistemima. Ipak, kao moguće oblike djelovanja nevladinih organizacija u ime žrtve generalno možemo da izdvojimo podnošenje tužbe u ime i za račun žrtve – dakle, pravno zastupanje, mogućnost pojavljivanja nevladine organizacije kao sutužioca uz žrtvu ili, pak, kao samostalnog nosioca tužbe uz pristanak žrtve. Pored navedenog, kao specifičan način djelovanja za račun žrtava diskriminacije izdvajaju se aktivnosti nevladinih organizacija u pravcu podnošenja kolektivne ili grupne tužbe. Veoma važan oblik podrške žrtvama diskriminacije u postupcima povodom diskriminacije svakako je i učešće organizacija civilnog društva kao umješača u postupku na strani žrtve ili, pak, kao prijatelja suda (amici curiae). Na kraju, jedan od ključnih doprinosa nevladinih organizacija u oblasti borbe protiv diskriminacije nesumnjivo je i njihova uloga u takozvanim strateškim parnicama pokrenutim radi obezbjeđenja podrške implementaciji antidiskriminacionih zakona ili rasvjetljavanju različitih koncepata sadržanih u antidiskriminacionom pravu. Imajući u vidu navedeno, ovaj izvještaj nastoji da analizira postojeća zakonska rješenja u svjetlu komparativnih iskustava te da ukaže na prepreke koje stoje na putu aktivnijem angažmanu nevladinih organizacija u sudskim postupcima za zaštitu od diskriminacije. Pored toga, izvještaj nastoji da ponudi određena rješenja koja bi dodatno motivisala nevladine organizacije da aktivno koriste procesne uloge koje su im dodijeljene ZZD-om, a u najboljem interesu žrtava diskriminacije. Izvještaj je prevashodno zasnovan na sekundarnom, komparativnom istraživanju fokusiranom na ulogu, aktivnosti i najbolju praksu organizacija civilnog društva u sudskom postupku zaštite od diskriminacije. Pored toga, analizirana su relevantna zakonska rješenja koja se tiču procesne uloge nevladinih organizacija u sudskom postupku zaštite od diskriminacije, kao i prve presude u predmetima diskriminacije u Bosni i Hercegovini. Analiza usvojenih zakonskih rješenja u Bosni i Hercegovini je izvršena u svjetlu komparativnih iskustava, prije svega iskustava zemalja u okruženju, s obzirom na to da upravo one sa Bosnom i Hercegovinom dijele sličnu pravnu tradiciju i slične probleme, ali i zemalja Evropske unije kojima se Bosna i Hercegovina nastoji pridružiti. Analiza je obuhvatila i druge slučajeve kada je to bilo potrebno radi odgovora na konkretna pitanja. Na kraju, konsultovani su i dostupni izvori o aktuelnom stanju u nevladinom sektoru u Bosni i Hercegovini, sa posebnim fokusom na organizacije koje se bave zaštitom ljudskih prava. U svom prvom dijelu, ovaj izvještaj analizira rješenja predviđena Zakonom o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine u pogledu procesne uloge nevladinih organizacija u postupku antidiskriminacione zaštite. Drugi dio se fokusira na prepreke koje organizacijama civilnog društva onemogućavaju da se aktivnije uključe u sudske postupke za zaštitu od diskriminacije. Kroz pregled komparativnih iskustava, nastoji se ukazati na najvažnije uslove i kriterije za efikasno korišćenje opcije učešća nevladinih organizacija u postupku antidiskriminacione zaštite u Bosni i Hercegovini. Konačno, u zaključnim razmatranjima sumiraju se zapažanja ove analize te formulišu određene preporuke u pogledu zakonodavnih i praktičnih rješenja u ovoj oblasti u Bosni i Hercegovini.

More...
The Ombudsman in The System of Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina: Situation Analysis and Characteristic Problems
0.00 €

The Ombudsman in The System of Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina: Situation Analysis and Characteristic Problems

The Ombudsman in The System of Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina: Situation Analysis and Characteristic Problems

Author(s): Adrijana Hanušić / Language(s): English

Keywords: BiH; Ombudsman institution; human rights; discrimination; protection; situation analysis;

The Law on the Prohibition of Discrimination of Bosnia and Herzegovina (hereinafter referred to as LPD) accords the Ombudsman of B&H the status of “central institution competent for protection against discrimination” and for that purpose prescribes the establishment of a special department with the sole task of considering cases of alleged discrimination committed by any legal or natural person, in any sphere of life. The law envisions a broad spectrum of competences for the Ombudsman, ranging from promotional activities, through surveys in the field of discrimination, to acting on complaints filed by individuals alleging to be victims of discrimination and taking an active role in misdemeanor proceedings for protection against discrimination. In this regard, the legislative competences of the Ombudsman of B&H in the field of protection against discrimination to large extent conform with international standards relevant for the operation of equality bodies. However, for combating discrimination efficiently it is not enough only to adopt legislative solutions harmonized with these standards. The key is to ensure efficient and proper implementation of the Law, which is currently qualified as poor in Bosnia and Herzegovina, primarily through strengthening institutions that are able to respond to the new important task of anti-discrimination protection accorded to them by the Law and through continuous support to their activities by other key actors. At the same time, in light of some existing legislative innovations, it is important at the earliest possible stage of implementation of the Law to ensure a more precise formulation of certain vague or incomplete provisions which provide the framework for the role of the Ombudsman Institution in the system of anti-discrimination protection, to precisely define and strengthen its concrete competences and conduct on particular issues, as well as to urge its maximum internal engagement in dealing with the problem of discrimination in line with generally accepted standards and obligations. In line with that, the goal of this research, along with providing an overview of international standards and comparative practice related to equality bodies, is to identify some of the obstacles that stand in the way of more efficient fulfilment of the Ombudsman’s role in protection of individuals against discrimination, as well as to offer potential solutions for overcoming them. The report is based on an analysis of the legislative framework, available data on the situation in the field of combating discrimination in practice in B&H (such as relevant statistics, information on the course and outcome of individual cases before the Office of the Ombudsman), analysis of relevant recommendations made by the Ombudsman, and interviews with several competent interlocutors. In addition, a comparative survey was carried out with the aim of identifying examples of good practice related to different problem areas and identified obstacles to efficient implementation on the Law on the Prohibition of Discrimination from the perspective of the Institution of the Ombudsman of B&H. Although the countries included in the comparative survey were defined in advance – using as the basic criterion the existence of an Ombudsman or an equivalent institution in the system of protection against discrimination and aiming to encompass primarily European Union countries and countries in the region that share our problems – additional interesting cases were also included if required by a specific aspect of the survey. In this connection, bearing in mind the still insufficient practice in this field, we focused on analyzing structural conditions and processes in which the Ombudsman of B&H is involved in order to identify the fundamental structural obstacles. Based on contextualized analysis and comparative experience, we produced recommendations on how to advance the position and maximize the contribution of the Ombudsman in efficient implementation of the Law on the Prohibition of Discrimination. Bearing in mind the numerous roles accorded to this institution by the Law, we focused on institutional aspects and on the key competence of the Ombudsman in this field – i.e. on fundamental problems and possible solutions related to acting on individual discrimination complaints. It is important to emphasize that the final draft of this publication was sent to a large number of experts, Institution of the Ombudsman of B&H and Serbian Commissioner for Protection of Equality, as well as to a wide circle of relevant actors in this field. Their comments and suggestions were integrated into the final version of the report. The report is structured as follows: relevant international standards related to ombudsman institutions and equivalent equality bodies are presented first. After these introductory considerations, the position and role of the Institution of the Ombudsman of B&H is briefly presented in the context of the Law on Protection against Discrimination of B&H, specifically focusing on the procedure for individual complaints. The third, key part of the report lays out the fundamental legislative, institutional and procedural problems and obstacles that make it difficult for the Ombudsman of B&H to effectively exercise the function of central institution for protection against discrimination in B&H. Recommendations elaborated in detail and aimed at eliminating the identified problems constitute the closing section of this report.

More...
The Ombudsman in The System of Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina: Situation Analysis and Characteristic Problems
0.00 €

The Ombudsman in The System of Protection Against Discrimination in Bosnia and Herzegovina: Situation Analysis and Characteristic Problems

Ombudsmen u sistemu zaštite od diskriminacije u Bosni i Hercegovini: analiza situacije i karakteristični problemi

Author(s): Adrijana Hanušić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; Ombudsman institution; human rights; discrimination; protection; situation analysis;

Zakon o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine (u daljnjem tekstu: ZZD) povjerava Instituciji ombudsmena BiH status “centralne institucije nadležne za zaštitu od diskriminacije” i u tu svrhu predviđa osnivanje posebnog odjela sa isključivim zadatkom razmatranja predmeta navodne diskriminacije koju je poči nilo bilo koje pravno ili fizičko lice i u bilo kojoj oblasti života. Zakon predviđa široku lepezu nadležnosti Ombudsmena, koje sežu od promotivnih aktivnosti, preko istraživanja u oblasti diskriminacije, do postupanja po žalbama pojedinaca koji tvrde da su žrtve diskriminacije i preuzimanja aktivne uloge u prekršajnim postupcima za zaštitu od diskriminacije. U tom smislu, zakonske nadležnosti Ombudsmena BiH u oblasti zaštite od diskriminacije u velikoj mjeri prate me đunarodne standarde relevantne za rad tijela za zaštitu jednakosti. Međutim, za efikasnu borbu protiv diskriminacije nije dovoljno samo usvojiti zakonska rješenja usklađena s tim standardima. Ključno je osigurati efikasnu i pravilnu primjenu Zakona, koja je u Bosni i Hercegovini trenutno ocijenjena slabom, prije svega kroz jačanje institucija koje mogu odgovoriti novom važnom zadatku antidiskriminacijske zaštite koju im je Zakon povjerio i kroz kontinuiranu podršku njihovim aktivnostima od drugih ključnih aktera. Istovremeno, s obzirom na određene zakonske inovacije, u što ranijoj fazi primjene Zakona važno je osigurati i precizniju formulaciju pojedinih nejasnih ili nedorečenih odredaba koje pružaju okvir za ulogu Institucije ombudsmena u sistemu antidiskriminacijske zaštite, precizirati i ojačati njene konkretne ovlasti i način postupanja po pojedinim pitanjima, kao i podstaći njen maksimalan interni angažman u tretiranju problema diskriminacije u skladu sa općeprihvaćenim standardima i obavezama. U skladu s tim, cilj ovog istraživanja jeste da se, uz pregled međunarodnih stan darda i komparativne prakse koji se odnose na tijela za zaštitu jednakosti, identificiraju neke od prepreka koje stoje na putu ka efikasnijem ispunjavanju uloge Institucije ombudsmena u zaštiti pojedinaca od diskriminacije, te ponude potencijalna rješenja za njihovo prevazilaženje. Izvještaj je zasnovan na analizi zakonskog okvira, raspoloživim podacima o trenutnoj situaciji u borbi protiv diskriminacije u Bosni i Hercegovini (kao što su relevantna statistika, informacije o toku i ishodu pojedinih predmeta pred Insti tucijom ombudsmena), analizi relevantnih preporuka Ombudsmena, te na intervjuima sa nekoliko kompetentnih sagovornika. Pored toga, izvršeno je kompa rativno istraživanje koje je imalo za cilj da identificira primjere dobre prakse po pojedinim problemskim oblastima kao i prepreke za efikasnu implementaciju ZZD-a iz perspektive Institucije ombudsmena BiH. Iako su zemlje koje su uključene u komparativno istraživanje bile unaprijed definirane – pri čemu je temeljni kriterij bio postojanje institucije ombudsmena ili ekvivalentne institucije u sistemu zaštite od diskriminacije a istovremeno smo željeli obuhvatiti prije svega zemlje Evropske unije i zemlje regiona koje dijele naše probleme – zanimljivi slučajevi izvan tih okvira također su uključeni ukoliko je to zahtijevao specifični aspekt ovog istraživanja. Pri tome, imajući u vidu još uvijek nedovoljnu praksu u ovoj oblasti, fokusirali smo se na analizu strukturalnih uslova i procesa u koje je Institucija ombudsmena BiH uključena kako bismo identificirali temeljne strukturalne prepreke i, na temelju kontekstualizirane analize i komparativnih iskustava, došli do preporuka o tome kako unaprijediti poziciju i maksimizirati doprinos Ombudsmena u efikas nom provođenju ZZD-a. Također, imajući u vidu brojne uloge koje su ovoj instituciji Zakonom povjerene, fokusirali smo se na institucionalne aspekte, te na ključnu nadležnost Ombudsmena u ovoj oblasti – odnosno na temeljne probleme i moguća rješenja u domenu postupanja po individualnim žalbama u vezi sa diskriminacijom. Važno je naglasiti da je finalni nacrt ove publikacije upućen većem broju eksperata, Instituciji ombudsmena BiH i Povjereniku za zaštitu ravnopravnosti Srbije, te širokom krugu relevantnih aktera u ovoj oblasti. Njihovi komentari i sugestije integrirani su u konačnu verziju izvještaja. Izvještaj je strukturiran na sljedeći način: najprije su predstavljeni relevantni međunarodni standardi koji se odnose na institucije ombudsmena i ekvivalentna tijela za zaštitu jednakosti. Nakon tog uvodnog razmatranja, ukratko je pred stavljena pozicija i uloga Institucije ombudsmena BiH u kontekstu ZZD-a BiH, sa posebnim fokusom na postupak po individualnim žalbama. U trećem, ključnom dijelu izvještaja izloženi su temeljni zakonski, institucionalni i proceduralni problemi i prepreke koji Instituciji ombudsmena BiH otežavaju efikasno obavljanje funkcije centralne institucije za zaštitu od diskriminacije u Bosni i Hercegovini. Detaljno elaborirane preporuke usmjerene na uklanjanje identificiranih problema čine zaključni odjeljak ovog izvještaja.

More...
Public Legal Education in Bosnia and Herzegovina: Overview of Needs, Opportunities, and Capacities
0.00 €

Public Legal Education in Bosnia and Herzegovina: Overview of Needs, Opportunities, and Capacities

Public Legal Education in Bosnia and Herzegovina: Overview of Needs, Opportunities, and Capacities

Author(s): Dženana Hrlović / Language(s): English

Keywords: BiH; education; public legal education; law; needs; opportunities; capacities;

A number of countries in the world have initiated various programs aimed at realization of public legal education (PLE), which may be defined as systemic and continuous dissemination of information about the legal system for purpose of better understanding thereof by the citizens, building confidence in justice institutions, and better coping by the citizens in the maze of legislation, rights, and responsibilities. Education of general public about the legal system offers potentially important contribution to addressing a number of societal problems, especially improvement of the status of various marginalized and vulnerable groups. Thus, for example, the report of the UN General Secretary for 2009 emphasizes the importance of legal education for the poor as one of the necessary conditions in order to create sustainable living and eradicate poverty. This study, completed in the period September – December 2011, confirms that there is considerable need for such educational programs in Bosnia and Herzegovina. Some of the fundamental reasons why PLE is especially relevant for Bosnia and Herzegovina (hereinafter BiH) are the post-conflict, transitional, and reform contexts marked by a myriad of new legal institutes and regulations, as well as the complicated network of judicial and other institutions, and often unclear competences at different levels of organization of the government in Bosnia and Herzegovina. Creating relevant programs for public legal education is especially important for young people who are usually not aware of the legislation that relates to them, or available mechanisms of exercising their rights. Research in other countries demonstrates that it is exactly the young people who are most likely to face a legal problem. In addition, it is important to keep in mind that organizing such programs is especially fitting for a group of young people, given the fact that the formal education system, encompassing the great majority of the young people, may be used for the purpose. The goal of this present research was to assess the nature and scope of current activities in public legal education, with special focus on the youth, as well as the needs and capacities for their development within the specific context of BiH. To that end, a comparative analysis of PLE programs was conducted, mainly based on secondary sources about the programs and activities in this field of public education in Bosnia and Herzegovina, countries of the region, Europe, and beyond. In that context, experiences from Canada, United States of America, and United Kingdom were especially important, for these are the countries where such programs are the most advanced. In addition, the data for assessment was collected through primary research, which included 14 interviews with the representatives of competent ministries and other governmental institutions, as well as international and domestic organizations dealing with these issues at least to a certain extent. With respect to the current situation in the PLE domain, the first thing to highlight is that most of the past efforts in Bosnia and Herzegovina have been directed towards education about human rights, with inconsequential engagement in awareness raising and providing information and knowledge on certain judicial institutions, their powers, and roles they play in the society, as well as the legal rights and responsibilities of citizens. The analysis shows that current efforts towards public legal education in BiH are also insufficient, and that Bosnia and Herzegovina is one of the countries where PLE programs are underdeveloped, though there are also substantial initiatives in this field. Some of the major problems in this domain are weak collaboration between key players, especially governmental and non-governmental sector, and the fact that projects in this area do not sufficiently encompass important aspects of the law and legal system, such as family law, employment and labor rights, social care rights, as well as available mechanisms for protection of rights. Another problem is presented by the lack of appropriate platforms for strategic partnerships between non-governmental sector and justice institutions and other governmental institutions in this area, as well as inadequate integration of PLE segments within the strategic documents of the justice sector and other sectors relevant to certain target groups (e.g. youth strategy at different levels of government). In addition to the above, another problem is presented by inadequate representation of the PLE in formal education, which lacks permanent institutional solution, continuity of education, and of educators in this field. Most of our interlocutors think that a significant problem is presented by the lack of financing or human resources for organization and coordination, as well as for the very implementation of activities aimed at public legal education and information. Implementation of such educational programs for general population is a complex task in any environment because it requires a larger number of participants and communication channels to encompass the broadest population possible. Nonetheless, according to relevant comparative experiences and available literature, in order to fulfill their purpose, PLE programs should reflect five key principles: accessibility (information should be written in plain language, and accessible to all, regardless of obstacles like cultural differences, life in isolated areas etc.), decentralization (forming of networks and partnerships among service providers in PLE at the level of the entire state improves efficiency and encompasses the majority of population), coordination, continuity, and sustainable financing. Of course, different target groups also lend themselves to different options for implementation of PLE programs. In that regard, it is estimated that these educational programs are especially easy to organize for a group of young people given their accessibility through educational institutions, as well as due to the fact that, because of their inexperience, they are exposed to additional risk. Options for development and institutionalization of PLE programs for youth are primarily identified in expansion of the existing PLE elements within the educational system (i.e. primarily civil education subjects) aiming to include as many young people as possible, and education in this field would be implemented even before they start encountering specific legal problems. In that context, it is especially important to address introduction of curriculum contents that develop competences, as well as creating interesting educational programs to entice the interest of this population. However, one should not neglect options for implementation of PLE programs for general population, such as the activities planned in various strategic documents of competent institutions, primarily those operating in the justice sector, or the potential in the domain of PLE offered by legal aid agencies, as well as the coordinated activities by non-governmental organizations. Some of the possible solutions include intensifying activities of relevant departments of various, primarily judicial institutions (e.g. public relations departments) in the domain of PLE or long-term PLE programs implemented through the media, as well as utilizing different educational mechanisms such as seminars, printed materials, free info lines etc. Examples of the best practice in the world have served us as a framework for the analysis, as well as the source of inspiration in formulating proposals for possible future steps in the domain of PLE in Bosnia and Herzegovina. Within such comparative framework, and based on the analysis of accessible sources and practices, as well as the assessment of needs and capacities for enhancement and institutionalization of PLE programs in Bosnia and Herzegovina, the following recommendations were formulated: 1. It is necessary to create an appropriate framework, i.e. strategic documents, for implementation of PLE in Bosnia and Herzegovina. They should adhere to and reflect the five key PLE principles identified, and they are as follows: accessibility, decentralization, coordination, continuity, and sustainable financing. 2. It is necessary to create detailed and long-term PLE programs for the youth in Bosnia and Herzegovina, with a broad scope of topics, and explore options for their institutionalization. An integral part those programs should include continuous evaluation systems, which would ensure that the contents correspond to expressed needs, as well as to changes in the legal system. 3. Necessary steps should be taken towards establishment of a network or partnerships between organizations and institutions that would take active part in implementation of PLE programs. 4. It is necessary to establish an appropriate resource center, where legal professionals, as well as trainers from other professions would be able to obtain required information, training, materials, and whatever they need to conduct various activities and PLE programs. 5. Scarcity of human capacities and resources for implementation of PLE programs could be overcome by establishment of institutional mechanisms to create incentives for legal professionals to volunteer in this field. Another possible solution is to focus the education on future trainers in this field, such as teachers in elementary and secondary schools, activists in various non-governmental organizations, or to engage a number of unemployed lawyers or law students from BiH universities on a voluntary basis in realization of PLE programs.

More...
Public Legal Education in Bosnia and Herzegovina: Overview of Needs, Opportunities, and Capacities
0.00 €

Public Legal Education in Bosnia and Herzegovina: Overview of Needs, Opportunities, and Capacities

Obrazovanje javnosti o pravnom sistemu u Bosni i Hercegovini: Pregled potreba, mogućnosti i kapaciteta

Author(s): Dženana Hrlović / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; education; public legal education; law; needs; opportunities; capacities;

Brojne zemlje u svijetu pokrenule su različite programe usmjerene na obrazovanje javnosti o pravnom sistemu (OJPS), koje se može definirati kao sistemsko i kontinuirano pružanje informacija o pravnom sistemu s ciljem njegovog boljeg razumijevanja od strane građana, stjecanja povjerenja u pravosudne institucije, te boljeg snalaženja građana u labirintima pravnih akata, prava i obaveza. Obrazovanje šire javnosti o pravnom sistemu nudi potencijalno važan doprinos rješavanju brojnih društvenih problema, a naročito poboljšanju položaja različitih marginaliziranih i rizičnih grupa. Tako se, npr., u izvještaju generalnog sekretara UN-a iz 2009. godine posebno naglašava značaj pravnog obrazovanja siromašnih kao jedan od uvjeta neophodnih za kreiranje održive egzistencije i iskorjenjivanje siromaštva. Ova studija, realizirana u periodu septembar – decembar 2011. godine, potvrđuje da postoji značajna potreba za provođenjem ovakvih obrazovnih programa u Bosni i Hercegovini. Neki od temeljnih razloga za posebnu relevantnost programa OJPS-a u Bosni i Hercegovini su postkonfliktni, tranzicijski i reformski kontekst obilježen mnoštvom novih pravnih instituta i propisa, kao i komplicirana mreža pravosudnih i drugih relevantnih institucija, te često nejasne nadležnosti na različitim nivoima organizacije vlasti u Bosni i Hercegovini. Kreiranje odgovarajućih programa obrazovanja javnosti o pravnom sistemu posebno je značajno za mlade ljude, koji najčešće ne poznaju zakonske propise koji se na njih odnose, kao ni mehanizme za ostvarivanje njihovih prava. Istraživanja u drugim zemljama pokazuju kako upravo za mlade ljude postoji veća vjerovatnoća da će biti suočeni sa nekim pravnim problemom. Pored toga, važno je imati na umu i činjenicu da je organiziranje ovakvih programa posebno pogodno za grupu mladih ljudi s obzirom na to da se u tu svrhu može koristiti sistem formalnog obrazovanja, kojim je velika većina obuhvaćena. Cilj ovog istraživanja bio je procijeniti prirodu i obim trenutnih aktivnosti na obrazovanju javnosti o pravnom sistemu, sa posebnim fokusom na mlade, ali i potrebe i kapacitete za njihov razvoj u specifičnom kontekstu Bosne i Hercegovine. U nastojanju da se taj cilj ostvari, izvršena je komparativna analiza programa OJPS-a, uglavnom zasnovana na sekundarnim izvorima informacija o programima i aktivnostima u ovom području obrazovanja javnosti u Bosni i Hercegovini, zemljama regiona, Evrope, ali i šire. Od posebnog značaja u tom kontekstu bila su iskustva iz Kanade, Sjedinjenih Američkih Država i Ujedinjenog Kraljevstva, kao zemalja u kojima su ovi programi najbolje razvijeni. Također, podaci za procjenu prikupljeni su i primarnim istraživanjem, koje je obuhvatilo ukupno 14 intervjua sa predstavnicima nadležnih ministarstava i drugih državnih institucija, ali i međunarodnih i domaćih organizacija koje se, barem u određenoj mjeri, bave ovim pitanjima. Kada je riječ o aktuelnoj situaciji u domenu OJPS-a, najprije treba istaći da je većina dosadašnjih nastojanja u Bosni i Hercegovini bila usmjerena na educiranje o ljudskim pravima, sa neznatnim angažmanom na podizanju svijesti, te pružanju informacija i znanja o pojedinim pravosudnim institucijama i funkcijama, njihovim nadležnostima i ulogama koje imaju u funkcioniranju društva, kao i zakonskim pravima i obavezama građana. Rezultati analize pokazuju i da trenutna nastojanja usmjerena na obrazovanje bosanskohercegovačke javnosti o pravnom sistemu nisu dovoljna, te da se Bosna i Hercegovina može ubrojati u red zemalja u kojima su programi OJPS-a slabo razvijeni, iako postoji nezanemariv broj inicijativa u ovoj oblasti. Neki od najznačajnijih problema u ovom domenu jesu slaba saradnja između ključnih aktera, naročito vladinog i nevladinog sektora, te činjenica da projektima u ovoj oblasti nisu dovoljno obuhvaćeni značajni aspekti prava i pravnog sistema, poput porodičnog prava, prava iz oblasti zapošljavanja i radnih odnosa, prava iz oblasti socijalne zaštite, ali i dostupnih mehanizama za zaštitu prava. Problem predstavlja i nepostojanje odgovarajućih platformi za strateška partnerstva nevladinog sektora i pravosudnih i drugih državnih institucija u ovoj oblasti, kao i nedovoljno uključivanje segmenta OJPS-a u strateške dokumente u sektoru pravosuđa i drugim sektorima relevantnim za pojedine ciljne grupe (kao što su, npr., strategije za mlade na različitim nivoima vlasti). Osim navedenog, problem je i nedovoljno prisustvo OJPS-a u formalnom obrazovanju, gdje u pravilu nedostaju trajno institucionalno rješenje, kontinuitet obrazovanja i stručni edukatori u ovoj oblasti. Većina naših sagovornika značajnim problemom smatra i nedostatak finansijskih sredstava i ljudskih kapaciteta kako za organizaciju i koordinaciju, tako i za samo provođenje aktivnosti usmjerenih na informiranje i obrazovanje javnosti o pravnom sistemu. Provođenje ovakvih obrazovnih programa za opću je populaciju u svim sredinama složen zadatak s obzirom na to da on zahtijeva uključivanje većeg broja aktera i kanala komunikacije kako bi se programom obuhvatila što šira populacija. Ipak, prema relevantnim komparativnim iskustvima i literaturi, programi OJPS-a, da bi ispunili svoju svrhu, trebaju reflektirati pet ključnih principa: dostupnost (informacije trebaju biti napisane jednostavnim jezikom, te pristupačne svima bez obzira na prepreke poput kulturalnih razlika, života u izoliranom području itd.), decentralizaciju (formiranjem mreža i partnerstava pružalaca usluga OJPS-a na nivou cijele države unapređuje se efikasnost i obuhvata veći dio populacije), koordinaciju, kontinuitet i održivo finansiranje. Naravno, različite ciljne grupe nude i različite mogućnosti za provođenje programa OJPS-a. U tom smislu, procjenjuje se da je ove obrazovne programe posebno jednostavno organizirati za grupu mladih ljudi s obzirom na njihovu laku dostupnost kroz obrazovne institucije, ali i zbog činjenice da su, usljed neiskustva, izloženi dodatnim rizicima. Mogućnosti za razvoj i institucionalizaciju programa OJPS-a za mlade ponajprije se ogledaju u proširivanju postojećih elemenata OJPS-a unutar obrazovnog sistema (odnosno, prvenstveno, predmeta građansko obrazovanje) s ciljem obuhvatanja što većeg broja mladih ljudi, a obrazovanje u ovoj oblasti realiziralo bi se i prije nego se oni počnu susretati sa konkretnim pravnim problemima. U tom kontekstu, posebno je važno obratiti pažnju na uvođenje sadržaja koji bi razvijali kompetencije, ali i na kreiranje zanimljivih edukativnih programa koji bi izazvali interes ove populacije. Ipak, ne treba zanemariti ni opcije za realizaciju programa OJPS-a za opću populaciju, poput aktivnosti predviđenih različitim strateškim dokumentima nadležnih institucija, prije svega onih u oblasti pravosuđa, ili pak potencijal koji u domenu OJPS-a mogu ponuditi službe za besplatnu pravnu pomoć, te koordinirane aktivnosti nevladinih organizacija. Neka od mogućih rješenja su i intenziviranje aktivnosti relevantnih odjela različitih, prvenstveno pravosudnih, institucija (npr. službi za odnose sa javnošću) u domenu OJPS-a ili dugoročni programi OJPSa realizirani putem medija, ali i korištenje različitih mehanizama edukacije poput seminara, štampanih materijala, besplatnih informativnih linija itd. Primjeri najbolje prakse u svijetu poslužili su nam kao okvir za analizu, ali i kao izvor inspiracije za formuliranje prijedloga mogućih daljnjih koraka u domenu OJPS-a u Bosni i Hercegovini. U takvom komparativnom okviru, a na osnovu analize dostupnih izvora i praksi, te procjene potreba i mogućnosti za snažniji razvoj i institucionalizaciju programa OJPS-a u Bosni i Hercegovini, formulirane su slijedeće preporuke: 1. Potrebno je kreirati odgovarajući okvir, odnosno strateške dokumente, za provođenje OJPS-a u Bosni i Hercegovini. Oni bi trebali uvažavati i reflektirati pet identificiranih ključnih principa OJPS-a, a to su: dostupnost, decentralizacija, koordinacija, kontinuitet i održivo finansiranje. 2. Potrebno je kreirati detaljne i dugoročne programe OJPS-a za mlade u Bosni i Hercegovini, sa širokim rasponom tema, te ispitati opcije za njihovu institucionalizaciju. Sastavni dio tih programa trebali bi biti i sistemi kontinuirane evaluacije, kojima bi se osiguralo da sadržaji prate iskazane potrebe, ali i promjene u pravnom sistemu. 3. Potrebno je poduzeti neophodne korake u pravcu uspostavljanja mreže ili partnerstva organizacija i institucija koje bi aktivno bile uključene u provođenje programa OJPS-a. 4. Potrebno je kreirati odgovarajući resursni centar, u kojem će pravni profesionalci, ali i edukatori iz drugih profesija moći dobiti potrebne informacije, treninge, materijale i sve što im je potrebno za provođenje različitih aktivnosti i programa OJPS-a. 5. Nedostatak ljudskih kapaciteta i resursa za provođenje programa OJPS-a mogao bi se prevazići uspostavljanjem institucionalnih mehanizama kojima bi se pravosudni profesionalci motivirali za volonterski rad u ovom području. Moguće je rješenje i to da se edukacija posebno usmjeri na buduće edukatore u ovoj oblasti, poput nastavnika u osnovnim i srednjim školama, aktivista različitih nevladinih organizacija ili da se u realizaciji programa OJPS-a na volonterskoj osnovi angažira i jedan broj nezaposlenih pravnika ili studenata pravnih fakulteta u Bosni i Hercegovini.

More...
Political Participation of National Minorities in Local Governance in Bosnia and Herzegovina: State of the Art, Prospects and Ways Forward
0.00 €

Political Participation of National Minorities in Local Governance in Bosnia and Herzegovina: State of the Art, Prospects and Ways Forward

Political Participation of National Minorities in Local Governance in Bosnia and Herzegovina: State of the Art, Prospects and Ways Forward

Author(s): Edin Hodžić / Language(s): English

Keywords: BiH; political participation; minorities; Constitution; representation of minorities;

The issue of participation of members of national minorities, as part of the constitutional category of “Others”, in the political and public life of Bosnia and Herzegovina (BiH) has been a recurring topic of concern of international organizations and institutions. As these international actors eloquently show, ethnic power-sharing arrangements related to the elaborate mechanisms of collective political equality of the three dominant ethnic groups in the state (Serbs, Croats and Bosniaks - constitutionally termed as constituent peoples) have been one of the main obstacles to equal participation of members of national minorities and other persons not belonging to constituent peoples in public affairs. Discrimination and exclusion of the heterogeneous constitutional category of “Others” in BiH, including persons belonging to national minorities, indeed takes place in a variety of institutions and settings. The most cited example of exclusion of minority ethno-cultural groups from public affairs is the ethnically exclusivist Constitution of BiH, which prevents, inter alia, persons belonging to minorities from being elected to the three-member Bosnian Presidency and delegated to the upper chamber of the Bosnian Parliament. However, these explicit, constitutionally entrenched mechanisms of exclusion seem to have completely obscured the more complex and subtle ones operating at the level of laws and policies related to decision-making processes at the local, municipal level. While such exclusion of “Others” is a matter of discrimination, the exclusion from political life of one category from this heterogeneous group – national minorities – is a violation of another important right – the right of persons belonging to minorities to participate in public affairs, in accordance with the more recent international minority rights instruments. Namely, during the last decade of the past century, new international group and minority rights instruments have been devised, recognizing and affirming the identity and status of minorities in national constitutional and political systems. A particularly important, even ground-breaking feature of these new international legal developments is the explicit recognition of the right of minorities to participate in public affairs. This new standard of political participation of minorities is formulated as them having a say in public “matters affecting them”. Based on these new standards, regional human rights institutions - most notably, the Advisory Committee (hereinafter AC) on the Framework Convention for the Protection of National Minorities (hereinafter FCNM) have interpreted the minority right to collective political participation as a rather “strong” right and started implementing it in unqualified terms, translating the minority cultural identity directly into the political plane. This is somewhat surprising, as even the more optimistic experts have initially been skeptical of the potential and reach of the FCNM, not least because its status as a framework convention. However, as some influential commentators have argued, the AC on the FCNM has proven to be very successful in ensuring collective political participation of minorities in accordance with the relevant provisions of this instrument. State reports and the opinions of the AC issued under FCNM, as well as various other policy documents of European institutions, suggest that the concept of political participation of minorities already has deep roots in the pan-European polity. Effective participation of minorities in public affairs is a broad concept. First, it can be interpreted as participation in a narrow sense: having representatives in elected bodies at different levels of governance, in the executive, or in advisory bodies, committees or public councils. Participation can also mean membership in “semi-state bodies, such as chambers of commerce and industry, in bodies representing agriculture and labor, in social insurance bodies, in trade unions, employers’ unions and tripartite bodies, and in boards of public broadcasting companies.” Additionally, participation in public affairs can include various forms of autonomy, ranging from territorial and federal arrangements to cultural autonomy. The practice of the AC on the FCNM, however, has shown that the focus is mostly placed on representation of minorities in elected bodies and on various forms of consultation, whereas mechanisms of participation in the executive, public administration, judicial and other bodies are almost neglected. In its last Opinion on BiH, the AC on the FCNM has confirmed that this dual avenue of representation and consultation of minorities at different levels of governance has not been adequately entrenched in the political system and practice of BiH. This research project examines precisely how this important emerging right plays out in the complex legal system of BiH and the equally complex decision-making practice in the country, focusing on the local level of governance. In other words, this study examines mechanisms of inclusion and exclusion of minorities in decision-making processes at the level of municipal governance. It is important to note that even persons belonging to constituent peoples can also in certain (sub-national) contexts be in minority situations and as such be considered minorities for the purpose of international minority rights instruments. However, according to the BiH Law on the Protection of Rights of Persons Belonging to National Minorities, a minority is defined as “part of the population-citizens of BiH who do not belong to any of the three constituent peoples, and is composed of persons of the same or similar ethnic origin, the same or similar tradition, custom, belief, language, culture and spirituality, and closely related history and other traits.” This research project focuses on national minorities in the latter sense only. The structure of the study is as follows: first, the conceptual and international legal framework is briefly elaborated. Following these introductory considerations, we examine both the legal framework and the practice of participation of persons belonging to minorities in decision-making at the local level in BiH. Although political representation and consultation mechanisms are treated separately, and in different chapters of the study, we are aware of the interconnections between the two mechanisms, which figurate prominently throughout the study.

More...
Political Participation of National Minorities in Local Governance in Bosnia and Herzegovina: State of the Art, Prospects and Ways Forward
0.00 €

Political Participation of National Minorities in Local Governance in Bosnia and Herzegovina: State of the Art, Prospects and Ways Forward

Politička participacija nacionalnih manjina u lokalnoj vlasti u BiH: aktuelno stanje, perspektive i putevi napretka

Author(s): Edin Hodžić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; political participation; minorities; Constitution; representation of minorities;

Pitanje participacije pripadnika nacionalnih manjina, kao dijela ustavne kategorije ’ostalih’, u političkom i javnom životu Bosne i Hercegovine (BiH), redovno izaziva zabrinutost međunarodnih organizacija i institucija. Kako ovi međunarodni akteri rječito navode, etnička raspodjela vlasti kroz složene mehanizme kolektivne političke jednakosti tri dominantne etničke grupe u državi (Srba, Hrvata i Bošnjaka – koji se u Ustavu nazivaju konstitutivnim narodima) jedna je od glavnih prepreka za ravnopravnu participaciju u javnim poslovima pripadnika nacionalnih manjina i drugih osoba koje ne pripadaju konstitutivnim narodima. Diskriminacija i isključenost heterogene ustavne kategorije ’ostalih’ u BiH, koja uključuje i pripadnike nacionalnih manjina, zaista su evidentni u različitim institucijama i oblastima. Primjer isključenosti manjinskih etnokulturnih grupa iz javnih poslova koji se najčešće spominje jeste ekskluzivno etnički koncipiran Ustav Bosne i Hercegovine, koji, između ostalog, sprječava izbor pripadnika manjina u tročlano Predsjedništvo BiH i njihovo delegiranje u Dom naroda Parlamentarne skupštine BiH. Međutim, čini se da su ove izričite mehanizme isključenosti koji su ugrađeni u Ustav potpuno zasjenili složeniji i suptilniji mehanizmi na nivou zakona i politika koji se odnose na postupke donošenja odluka na lokalnom, općinskom nivou. Iako takva isključenost ’ostalih’ zasigurno predstavlja diskriminaciju, isključenost iz političkog života jedne kategorije iz ove heterogene grupe – kategorije nacionalnih manjina – predstavlja kršenje drugog važnog prava – prava pripadnika nacionalnih manjina da učestvuju u političkom životu, u skladu s novijim međunarodnim instrumentima manjinskih prava. Naime, tokom posljednje decenije prošlog vijeka, doneseni su novi međunarodni instrumenti grupnih i manjinskih prava, kojima se priznaje i potvrđuje identitet i status manjina u nacionalnim ustavnim i političkim sistemima. Iznimno važna, čak prijelomna osobina ovih novih međunarodnih pravnih standarda jest izričito priznanje prava manjina da učestvuju u javnim poslovima. Ovaj novi standard političke participacije manjina formuliran je kao njihovo pravo da se očituju o javnim „pitanjima koja ih se tiču”. Na osnovu ovih novih standarda, regionalne institucije za ljudska prava, među njima prvenstveno Savjetodavni odbor (u daljnjem tekstu: SO) za Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina (u daljnjem tekstu: Okvirna konvencija), su interpretirali pravo manjina na kolektivnu političku participaciju kao prilično „snažno” pravo, koje su stoga počele primjenjivati bezuvjetno, prenoseći manjinski kulturni identitet direktno u domen politike. Ovo je donekle iznenađujuće, jer su čak i optimističniji stručnjaci isprva bili skeptični u pogledu mogućnosti i dometa Okvirne konvencije, između ostalog, zbog njenog statusa okvirnog međunarodnog instrumenta. Međutim, kako tvrde pojedini utjecajni komentatori, SO za Okvirnu konvenciju pokazao se veoma uspješnim u osiguranju kolektivne političke participacije manjina u skladu sa odgovarajućim odredbama ovog instrumenta. Državni izvještaji i mišljenja SO u kontekstu okvirne konvencije, kao i razni drugi politički dokumenti evropskih institucija, sugeriraju da se koncept političke participacije manjina već duboko ukorijenio u panevropski političko-pravni poredak. Efikasna participacija manjina u javnim poslovima širok je koncept. Prvo, ona se može tumačiti kao participacija u užem smislu, kao postojanje predstavnika u izabranim tijelima na različitim nivoima vlasti, u izvršnim organima, ili u savjetodavnim tijelima, odborima i javnim vijećima. Participacija također može značiti članstvo u „poludržavnim tijelima, kao što su privredne i industrijske komore, u tijelima koja predstavljaju privredu i rad, u tijelima socijalnog osiguranja, u sindikatima, udruženjima poslodavaca i tripartitnim tijelima, te u odborima javnih radiotelevizijskih preduzeća”. Pored toga, participacija u javnim poslovima može obuhvatati različite oblike autonomije – od teritorijalnih i federalnih aranžmana do kulturne autonomije. Praksa SO za Okvirnu konvenciju, međutim, pokazuje da je pažnja ponajviše usmjerena na predstavljanje manjina u izabranim tijelima i u različitim oblicima konsultacija, dok su mehanizmi participacije u izvršnoj vlasti, u javnoj upravi, te u pravosudnim i drugim organima gotovo zanemareni. U svom posljednjem Mišljenju o Bosni i Hercegovini, Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju potvrdio je da ovaj dvostruki mehanizam predstavljanja i konsultacija s manjinama na različitim nivoima vlasti nije na odgovarajući način zaživio u političkom sistemu i praksi u Bosni i Hercegovini. U ovom istraživačkom projektu upravo se istražuje koliko se ovo važno pravo koje se razvija provodi u složenom pravnom sistemu Bosne i Hercegovine i u podjednako složenoj praksi odlučivanja u državi, s fokusom na lokalni nivo vlasti. Drugim riječima, u ovoj studiji se istražuju mehanizmi isključenosti i uključenosti manjina u postupke odlučivanja na nivou općinskih vlasti. Važno je istaći da se čak i pripadnici konstitutivnih naroda u određenom kontekstu (tj. u pojedinim dijelovima države) mogu nalaziti u situaciji manjine i da se kao takvi mogu smatrati manjinama u smislu međunarodnih instrumenata manjinskih prava. Međutim, prema Zakonu o zaštiti prava pripadnika nacionalnih manjina BiH, manjina je definirana kao „dio stanovništva – državljana BiH koji ne pripadaju nijednom od tri konstitutivna naroda, a sačinjavaju je ljudi istog ili sličnog etničkog porijekla, iste ili slične tradicije, običaja, vjerovanja, jezika, kulture i duhovnosti i bliske ili srodne povijesti i drugih obilježja”. Ovaj istraživački projekat bavi se nacionalnim manjinama samo u ovom drugom smislu. U strukturi ove studije, najprije je ukratko izložen konceptualni i međunarodnopravni okvir. Nakon ovih uvodnih razmatranja, istražujemo pravni okvir, kao i praksu participacije pripadnika manjina u odlučivanju na lokalnom nivou u BiH. Iako su političko predstavljanje i mehanizmi konsultacija analizirani odvojeno, i u različitim poglavljima, svjesni smo međusobne povezanosti ova dva mehanizma, koji se prepliću kroz cijelu studiju.

More...
Political Participation of National Minorities: Standards and State Practice in the Implementation of Article 15 of the Council of Europe’s Framework Convention for the Protection of National Minorities
0.00 €

Political Participation of National Minorities: Standards and State Practice in the Implementation of Article 15 of the Council of Europe’s Framework Convention for the Protection of National Minorities

Political Participation of National Minorities: Standards and State Practice in the Implementation of Article 15 of the Council of Europe’s Framework Convention for the Protection of National Minorities

Author(s): Kiran Auerbach / Language(s): English

Keywords: BiH; minorities; political participation; political representation of minorities; Constitution; Article 15;

In the European context, the Council of Europe’s Framework Convention for the Protection of National Minorities (hereinafter: Framework Convention or FCNM) from 1998 is the chief treaty dealing with minority rights, and it has been adopted by more than forty state parties across the continent. The Framework Convention deals with the subject of participation of national minorities in public affairs as part of Article 15; however, the text itself is ambiguous and offers little guidance on its practical implementation. In response to the growing recognition of participation in public affairs as an important aspect of minority rights, in 2008 the Advisory Committee on the Framework Convention for the Protection of National Minorities (hereinafter Advisory Committee or AC) - the expert body that monitors the implementation of the Convention - issued a detailed commentary. This Commentary on the Effective Participation of Persons Belonging to National Minorities in Cultural, Social and Economic Life and in Public Affairs offers its interpretation of fundamental standards for the realization of Article 15, reflecting its findings from the state reporting procedure. The Advisory Committee has without doubt made valuable contributions to the awareness of minority participation in decision-making and to the establishment of standards in this area. This report analyzes both its Commentary and the most current reporting cycles from each state party to the Framework Convention in order to elucidate the meaning of effective participation in decision-making and to identify models of best practice. As a framework encapsulating institutional mechanisms of participation and common issues that must be taken into consideration in designing them, the report looks at coordination between the mechanisms and on different levels of governance, including the local level, which has been prone to neglect in most of the relevant scholarship. Apart from its general purpose, the report particularly intends to promote and offer guidance for implementing minority inclusive governance in Bosnia and Herzegovina and other Balkan states. This latter dimension of orientation of this report is due to the often noted lack of understanding of the concept of political participation of minorities and often uncertain and winding routes towards truly multicultural governance that these states, to varying extents, are currently taking. The analysis also recognizes two factors that affect the work of the Advisory Committee in standard-setting and evaluating state practice. The first is the broad margin of appreciation afforded to state parties in designing systems of minority political participation as well as the individualized approach of the Advisory Committee, which takes contextual specificities (e.g. current level of minority inclusion, historical and socio-political factors) into account when evaluating these systems. The second factor is the Advisory Committee’s limited mandate, as the agenda of the reporting procedure is for the most part set up by the state parties themselves: the AC relies on the cooperation of states and lacks an enforcement mechanism to ensure compliance with its recommendations. This study therefore investigates the impact of these factors on standard-setting and on its individual opinions on state parties’ implementation of minority political participation. It incorporates illustrative examples from the state reporting procedure to highlight and further elucidate standards; however the analysis also aims to quell some of the optimism towards the AC’s work in light of noticeable gaps, influenced in part by the limitations to its mandate. Following the introductory section, Chapter 1 examines criteria commonly used by states to determine the existence of national minorities under domestic law against the AC’s prescriptions. The very term “national minority” is a primary example of the margin of appreciation, as there exists no common, universally accepted definition in the Convention. Despite this leeway, the AC stipulates basic principles by which state parties should abide; namely, this means maintaining an inclusive and flexible approach in granting national minority status. Arbitrary exclusion or differentiation between groups based on ancestral presence in a country, territorial ties to a geographic area, and numerical size are seen as unjustified by the AC. Importantly, it also insists that citizenship should not be grounds on which to exclude persons belonging to national minorities (although few states have incorporated this principle), as many articles of the FCNM, including Article 15, do not require a citizenship dimension. In particular, the AC is resolute that citizenship should not be a requirement to vote or run for office on local and regional levels. The findings of this section resound in subsequent chapters of the report, as official recognition as a national minority is directly linked to entitlements to special participatory rights reserved for persons belonging to national minorities. The next chapter analyzes the tripartite institutional structure of minority participation in political affairs. This includes representation in elected positions such as in parliament and local councils; consultative or advisory bodies; and employment in public administration. Representation in elected bodies and positions is generally the most direct means for minority representatives to take an active part in decision-making. Some of the principal measures that may be used to increase the representation of national minorities in elected bodies include allowing minority-specific political parties, electoral designs with separate voting lists, threshold exemptions, quotas and reserved seats, and special voting rights such as minority veto powers. Consultative bodies are another institutional mechanism, serving as forums where minority representatives may engage in dialogue with each other and governmental authorities. These bodies have an advisory function and may initiate and amend legislation affecting national minorities. Employment in public administration is another means of including minorities in public affairs, and the recruitment of national minorities has significant implications on raising general awareness of minorities in the state amongst majority and minority populations, and inspiring trust in government institutions from persons belonging to national minorities. Beyond these three principal mechanisms, the AC calls on specialized governmental bodies within the executive, such as ministries or departments for minority rights, to coordinate, monitor, and mainstream minority issues on all levels of governance. Specialized governmental bodies are tasked with coordinating a state’s policy towards national minorities and are in charge of monitoring implementation and results, as well as liaising with minority representatives, minority organizations, and relevant bodies where minorities participate in order to facilitate communication. In this sense, specialized governmental bodies mainstream minority issues throughout the entire institutional framework and state apparatus. Lastly, decentralized forms of government such as regional autonomy and self-government can be a useful means to give national minorities control over their interests, especially on local and regional levels. The second part of Chapter 2 elaborates upon overlapping issues concerning the effectiveness of the institutional mechanisms. This includes the legitimacy and pluralism of national minority representatives and additional interlocutors (such as relevant NGO representatives, scholars, or other experts) to advocate on behalf of persons belonging to national minorities; the range of issues beyond culture, education, and language in which representatives may be involved in decision-making, including budget allocation; their impact and voice in decision-making, which highlights the importance of being able to substantively participate as opposed to having a mere presence in governmental bodies; and mainstreaming minority issues into state policies and governmental institutions. These issues form the core standards of participation and must be incorporated into the structure of a state’s institutional framework to ensure that participatory mechanisms have the effect of empowering persons belonging to national minorities to participate in decision-making. These standards are then questioned in Chapter 3, as the study evaluates the consistency of the Advisory Committee's performance. One foremost gap is the disjointedness between explicit criticisms and amorphous recommendations that the AC issues in its opinions. Chapter 3 links the two previously-mentioned factors - margin of appreciation and individualized approach; limited mandate and reactive approach - to account for some of this disparity. Observations of additional gaps are also explored, including: common criticisms towards states with different practices; inconsistencies and leniency; promising alternative methods for coordination and mainstreaming of minority policy displayed by selected states that contrast with the prescriptions of the AC’s own Commentary; and inconsistencies in the Advisory Committee’s reaction towards trade-offs whereby a state party displays unequal development in the three types of participatory institutions or in different levels of governance.

More...
Political Participation of National Minorities: Standards and State Practice in the Implementation of Article 15 of the Council of Europe’s Framework Convention for the Protection of National Minorities
0.00 €

Political Participation of National Minorities: Standards and State Practice in the Implementation of Article 15 of the Council of Europe’s Framework Convention for the Protection of National Minorities

Politička participacija nacionalnih manjina: Standardi i praksa država u implementaciji člana 15 Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina Vijeća Evrope

Author(s): Kiran Auerbach / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; minorities; political participation; political representation of minorities; Constitution; Article 15;

U evropskom kontekstu, najvažniji ugovor koji se bavi pravima manjina je Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina (Framework Convention for the Protection of National Minorities) (u daljnjem tekstu: Okvirna konvencija ili FCNM) Vijeća Evrope iz 1998. godine, koju je usvojilo više od 40 država članica širom kontinenta. Okvirna konvencija se u članu 15. bavi pitanjem participacije nacionalnih manjina u javnim poslovima, ali je sam tekst neodređen i nudi premalo pojašnjenja za praktičnu implementaciju. Kao odgovor na sve veće priznanje participacije u javnim poslovima kao važnog aspekta prava manjina, stručno tijelo koje prati implementaciju Konvencije – Savjetodavni odbor za Okvirnu konvenciju za zaštitu nacionalnih manjina (u daljnjem tekstu: Savjetodavni odbor ili SO) – 2008. godine je objavio detaljan Komentar o efikasnoj participaciji pripadnika nacionalnih manjina u kulturnom, društvenom i ekonomskom životu i javnim poslovima (Commentary on the Effective Participation of Persons Belonging to National Minorities in Cultural, Social and Economic Life and in Public Affairs), koji nudi tumačenje osnovnih standarda za provedbu člana 15. i predstavlja odraz izvještaja koje podnose države. Nema sumnje da je Savjetodavni odbor dao veliki doprinos podizanju svijesti o participaciji manjina u odlučivanju i uspostavljanju standarda u ovoj oblasti. U ovom izvještaju analizira se njegov Komentar, kao i najaktuelniji ciklusi podnošenja izvještaja svake države članice Okvirne konvencije, kako bi se pojasnilo značenje efikasne participacije u odlučivanju i kako bi se identifikovali modeli najbolje prakse. Kao okvir koji obuhvata institucionalne mehanizme participacije i zajednička pitanja koja treba uzeti u obzir prilikom njihovog oblikovanja, ovaj izvještaj posvećuje pažnju koordinaciji među mehanizmima, te koordinaciji na različitim nivoima vlasti, uključujući lokalni nivo, koji je često zanemaren u stručnim analizama. Pored ove opće svrhe, poseban je cilj izvještaja da posluži za pojašnjenje, promoviranje i pružanje smjernica u implementaciji vladavine koja uključuje nacionalne manjine u Bosni i Hercegovini i drugim zemljama Balkana. Ova druga dimenzija izvještaja rezultat je često primijećenog nerazumijevanja koncepta političke participacije manjina, te često neizvjesnih i kompliciranih puteva ka istinski multietničkoj vlasti kojima ove zemlje, u različitoj mjeri, trenutno idu. U analizi se također uvažavaju dva postojeća faktora koja utječu na rad Savjetodavnog odbora u postavljanju standarda i u ocjenjivanju prakse država. Prvi je široka sloboda procjene koja se daje državama u oblikovanju sistema političke participacije manjina, kao i individualizirani pristup Savjetodavnog odbora, koji uzima u obzir specifične kontekste različitih država (kao što su trenutni nivo uključenosti manjina, historijski i društveno-politički faktori) prilikom ocjenjivanja ovih sistema. Drugi je faktor ograničeni mandat Savjetodavnog odbora, jer o dnevnom redu u proceduri podnošenja izvještaja u najvećoj mjeri odlučuju same države potpisnice, a SO se oslanja na saradnju država i ne posjeduje mehanizam provedbe kojim bi osigurao ispunjavanje svojih preporuka. Ova studija, dakle, istražuje i utjecaj tih faktora na postavljanje standarda i na pojedinačna mišljenja SO-a o implementaciji političke participacije manjina koju provode države potpisnice. Ona nudi slikovite primjere iz postupka podnošenja izvještaja samih država kako bi se istaknuli i dodatno pojasnili relevantni standardi. Međutim, analiza također ima za cilj da reducira dio optimizma prema radu SO-a u svjetlu primjetnih nedostataka, na koje dijelom utječu i postojeća ograničenja njegovog mandata. Nakon uvodnog dijela, u prvom poglavlju se ispituju kriteriji koje države obično koriste za priznavanje postojanja nacionalnih manjina prema domaćim zakonima i porede se sa uputama SO-a. Sam termin „nacionalna manjina” pravi je primjer slobode tumačenja u pojedinim zemljama, jer u Konvenciji ne postoji zajednička, općeprihvaćena definicija. Uprkos ovom slobodnom prostoru, SO predviđa osnovne principe kojih države članice treba da se pridržavaju a koji se odnose na zauzimanje inkluzivnog i fleksibilnog pristupa u dodjeljivanju statusa nacionalne manjine. SO smatra neopravdanim proizvoljno isključenje ili razlikovanje grupa na osnovu njihovog dugotrajnog prisustva u zemlji, teritorijalnih veza sa geografskim područjem i brojčane zastupljenosti. Ono što je važno jeste da Odbor insistira i na tome da državljanstvo ne treba predstavljati osnov za isključivanje osoba koje pripadaju nacionalnim manjinama (mada su malobrojne države koje su usvojile ovaj princip), jer mnogi dijelovi Konvencije, uključujući član 15, ne zahtijevaju dimenziju državljanstva. SO je naročito odlučan u tome da državljanstvo ne treba predstavljati uslov za glasanje ili kandidiranje na izborima na lokalnom i regionalnom nivou. Nalazi ove sekcije imaju odjeka i u narednim poglavljima izvještaja, jer je zvanično priznanje nacionalnih manjina direktno povezano sa dodjeljivanjem posebnih participatornih prava rezerviranih za pripadnike nacionalnih manjina. U narednom poglavlju analizira se trodijelna institucionalna struktura participacije nacionalnih manjina u političkim aktivnostima. Ona obuhvata predstavljanje u kontekstu izabranih funkcija, kao što su one u parlamentima i lokalnim vijećima, konsultativna ili savjetodavna tijela, te zapošljavanje u javnoj upravi. Predstavljanje u kontekstu izabranih tijela i pozicija obično je najdirektniji način na koji predstavnici manjina aktivno učestvuju u odlučivanju. Među ključnim mjerama koje se mogu koristiti za povećanje prisustva pripadnika nacionalnih manjina u izabranim tijelima jesu: dozvola djelovanja političkih stranaka manjina, oblik izbora sa odvojenim glasačkim listama, izuzeća od izbornog praga, kvote i rezervirana mjesta, te posebna prava kao što je pravo manjinskog veta. Konsultativna tijela još su jedan institucionalni mehanizam i služe kao mjesto gdje predstavnici manjina mogu učestvovati u međusobnom dijalogu kao i u dijalogu sa organima vlasti. Ova tijela imaju savjetodavnu funkciju i mogu predlagati i dopunjavati zakone koji se tiču nacionalnih manjina. Zaposlenje u javnoj upravi još je jedan način uključivanja manjina u javne poslove, a angažiranje nacionalnih manjina u tom segmentu ima veliki utjecaj na podizanje opće svijesti o manjinama u državi i kod većinskog i kod manjinskog stanovništva, kao i na ulijevanje povjerenja u institucije vlasti kod pripadnika nacionalnih manjina. Osim ova tri osnovna mehanizma, SO poziva specijalizirane organe izvršnih vlasti, kao što su ministarstva i odjeli za prava manjina, da koordiniraju, prate i uključuju manjinska pitanja na svim nivoima vlasti. Specijalizirani organi vlasti imaju zadatak da koordiniraju državnu politiku prema nacionalnim manjinama i zaduženi su za praćenje implementacije i rezultata, kao i za povezivanje sa predstavnicima manjina, manjinskim organizacijama, te odgovarajućim tijelima u kojima učestvuju manjine u cilju olakšavanja komunikacije. U ovom smislu, specijalizirani organi vlasti uključuju manjinska pitanja u cjelokupni institucionalni okvir i državni aparat. I na kraju, decentralizirani oblici vlasti, kao što su regionalna autonomija i samouprava, mogu predstavljati korisno sredstvo da se nacionalnim manjinama omogući kontrola nad njihovim interesima, naročito na lokalnom i regionalnom nivou. Drugi dio drugog poglavlja bavi se zajedničkim pitanjima koja se tiču efikasnosti institucionalnih mehanizama. Tu se ubrajaju legitimitet i pluralizam predstavnika nacionalnih manjina i ostalih sagovornika (kao što su relevantni predstavnici nevladinih organizacija, istraživači i drugi stručnjaci) da zastupaju pripadnike nacionalnih manjina; raspon tema pored kulture, obrazovanja i jezika u pogledu kojih predstavnici mogu učestvovati u odlučivanju, uključujući i raspodjelu budžeta; njihov utjecaj i glas u odlučivanju, pri čemu se naglašava značaj suštinske participacije, za razliku od pukog prisustva u organima vlasti; kao i uključivanje pitanja koja se tiču manjina u državnu politiku i institucije vlasti. Ova pitanja predstavljaju suštinske standarde participacije i moraju se uključiti u strukturu institucionalnog okvira kako bi se osiguralo da mehanizmi participacije omoguće pripadnicima nacionalnih manjina pravo da učestvuju u odlučivanju. Ovi standardi se zatim ispituju u trećem poglavlju, gdje se procjenjuje dosljednost djelovanja Savjetodavnog odbora. Među značajnijim prazninama u njegovom radu je nedovoljna povezanost direktnih kritika i dosta apstraktnih preporuka koje SO nudi u svojim mišljenjima. U trećem poglavlju se povezuju dva ranije spomenuta faktora – sloboda procjene i individualizirani pristup; ograničeni mandat i reaktivni pristup – da bi se objasnio dio ovih nedosljednosti. Istražuju se i drugi primijećeni propusti, kao što su: jednake kritike prema državama koje imaju različitu praksu; nedosljednosti i blagost; predlaganje alternativnih metoda koordinacije i uključivanja politika prema manjinama u pojedinim državama, a koje se razlikuju od uputa iz Komentara samog Savjetodavnog odbora; te nedosljednosti u reagiranju Odbora na izbor mehanizama participacije kada država članica iskazuje neujednačen razvoj tri vrste participatornih kanala ili njihov neujednačen razvoj na različitim nivoima vlasti.

More...
Analysis of Legal Protection in Public Procurement Procedures in Bosnia and Herzegovina
0.00 €

Analysis of Legal Protection in Public Procurement Procedures in Bosnia and Herzegovina

Analiza pravne zaštite u postupcima javne nabave u Bosni i Hercegovini

Author(s): Stanka Pejaković / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; public procurement procedure; legal protection; legislation; analysis;

Pravna zaštita u postupcima javne nabave podrazumijeva skup pravnih normi koje uređuju mehanizme dostupne sudionicima u ovim postupcima radi zaštite njihovih prava i interesa. Normativni okvir pravne zaštite osigurava ostvarivanje nekoliko važnih ciljeva javne nabave. Konkurentni i transparentni postupci javne nabave pomažu javnopravnim tijelima da nabavljaju proizvode i usluge bolje kvalitete za nižu cijenu (engl. best value for money). Rezultat toga je učinkovitija potrošnja javnih sredstava, brži gospodarski razvoj, kao i veća konkurentnost među poduzetnicima. Otvoreni i transparentni postupci javne nabave utječu na sprječavanje diskriminacije, nepotizma i korupcije. Sa stajališta Europske unije (EU), cilj je javne nabave i otvaranje tržišta javne nabave među državama članicama, što omogućava sudjelovanje poduzetnika u postupcima javne nabave i izvan granica pojedine države. Pravna zaštita vrlo je važna za ostvarivanje navedenih ciljeva javne nabave. Pravna regulacija pravne zaštite trebala bi osigurati jednak pravni položaj svih poduzetnika u postupcima javne nabave, učinkovitost i žurnost u provedbi postupaka javne nabave, ali i unaprijediti pravnu sigurnost u ovome području. Neuređena ili nedovoljno uređena pravna zaštita znači neposrednu štetu gospodarstvu, jer omogućava odabir ponude koja nije nužno i najpovoljnija. To ima za posljedicu i druge negativne učinke (političke, gospodarske, sociološke). Učinkovita pravna zaštita povećava povjerenje javnosti u transparentnost postupka te potiče poduzetnike na sudjelovanje u postupcima javne nabave. Učinkovita pravna zaštita djeluje i preventivno, kako na konkretno ugovorno tijelo tako i na sva druga ugovorna tijela, na način da odustanu od mogućih povreda zakonodavstva o javnoj nabavi. Osim što zauzimaju značajno mjesto u svakom pravnom poretku, nacionalne norme o pravnoj zaštiti imaju u državama članicama EU-a, ali i u državama kandidatima i onima koje se pripremaju to postati, utemeljenje u europskom pravu i rezultat su prilagodbe zakonodavstva zahtjevima europskog prava. Na taj se način postiže ujednačavanje pravne zaštite u državama članicama, državama kandidatima pa i potencijalnim kandidatima. Zahtjev za ujednačenim postupanjem u državama članicama posljedica je shvaćanja da različita pravila u različitim državama negativno utječu na funkcioniranje ujedinjenoga europskog tržišta. Europsko zakonodavstvo od značaja je i u Bosni i Hercegovini (BiH), jer osim što je instrument za jačanje gospodarstva, značajno je i u smislu dosada preuzetih obveza postupnoga usklađivanja zakonodavstva. Jedno od područja u kojem se obavlja usklađivanje zakonodavstva u BiH je i područje javne nabave. Predmet je ove studije pravna zaštita u postupcima javne nabave u BiH, koja se provodi kao upravna i upravnosudska zaštita, i to na način da se kritički razmatraju relevantna pitanja pravne zaštite sudionika u postupcima javne nabave. Predmet su analize važeće norme koje se odnose na pravnu zaštitu u postupcima javne nabave, imajući u vidu moguće posljedice nepotpune i neadekvatne regulacije na prava i interese sudionika u postupcima javne nabave. Takav fokus studije prije svega podrazumijeva analizu zakonske regulacije osnovnoga pravnog lijeka koji stoji na dispoziciji sudionicima u postupcima javne nabave protiv odluke ugovornog tijela te radnje, propuštanja radnje ili postupka ugovornog tijela, a potom i analizu postupka povodom tužbe u upravnome sporu. U tom smislu, ova studija predlaže smjer moguće zakonodavne intervencije, koji bi, s obzirom na relevantno europsko i usporedno pravo, mogao poboljšati normativno uređenje pravne zaštite u postupcima javne nabave u BiH. Prema tome, pored pravne analize pravne zaštite, onakve kakva jeste prema postojećem (važećem) zakonskom okviru (de lege lata), ova studija uključuje i pitanje kakva bi ta zaštita trebala biti s obzirom na zahtjeve europskoga prava (de lege ferenda). Analiza polazi od toga da pitanje pravne zaštite uređuje svaka država samostalno te da je takva autonomija država članica (i budućih država članica u smislu preuzetih obveza) ograničena pravilima EU-a. Zato se u ovoj studiji izvode zaključci o utjecaju relevantnoga europskog prava na osiguranje učinkovitih pravnih lijekova u području pravne zaštite u postupcima javne nabave. Značajno je i sagledavanje prakse Europskog suda pravde u Luksemburgu (Europski sud) te propisa koji normiraju dostupnost pravnih lijekova u nekim od država članica koje su implementirale i primjenjuju europsko pravo (Hrvatska i Slovenija). Cilj je toga sagledavanja razmotriti koje se pouke mogu izvući iz iskustava spomenutih država i kako se te pouke mogu primijeniti u pravu BiH radi daljnjeg razvoja legislative o pravnoj zaštiti. Time se dobiva slika odnosa pravne regulative i prakse te se daju uočiti nedostatci trenutačne pravne normiranosti pravne zaštite u postupcima javne nabave u BiH. Nakon predstavljanja metodološkoga i analitičkog okvira studije (poglavlje 2), sumarno se navode relevantni pravni akti EU-a (poglavlje 3). Potom je predmet analize pravni i institucionalni okvir javne nabave u BiH (poglavlje 4). U poglavlju o pravnoj zaštiti (poglavlje 5) analiziraju se postupovna pravila, da bi se potom, u zaključku, sumirali rezultati analize (poglavlje 6). Analiza završava preporukama, u kojima se sugeriraju moguća rješenja prethodno prepoznatih problema (poglavlje 7).

More...
Transparency of Public Procurement in Bosnia and Herzegovina - Between Theory and Practice
0.00 €

Transparency of Public Procurement in Bosnia and Herzegovina - Between Theory and Practice

Transparentnost javnih nabavki u Bosni i Hercegovini - Između teorije i prakse

Author(s): Nermina Voloder / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; public procurement; transparency; theory; practice;

Transparentnost se često izdvaja kao jedan od ključnih pokazatelja pravednog i funkcionalnog sistema javnih nabavki, a podrazumijeva dostupnost svih relevantnih informacija koje omogućavaju zainteresiranim subjektima da budu upoznati sa pravilima i procedurama koje se primjenjuju u procesu javnih nabavki. Ukoliko javni organ ne osigura adekvatan nivo transparentnosti, nije moguće provjeriti da li je postupak javne nabavke proveden nepristrasno i u skladu sa procedurama. U tom kontekstu, transparentno provođenje javnih nabavki doprinosi većoj odgovornosti javnih organa i efikasnijoj kontroli trošenja javnih sredstava. Ugovorni organi u Bosni i Hercegovini (BiH) dužni su transparentno provoditi postupke javne nabavke, osigurati jednak i fer tretman svih ponuđača, a sve sa ciljem postizanja najbolje vrijednosti za javni novac. Ovi principi propisani su Zakonom o javnim nabavkama u Bosni i Hercegovini (u daljnjem tekstu: ZJNBiH), koji je usvojen u aprilu 2014. godine, kao dio reforme sistema javnih nabavki i usklađivanja domaćeg zakonodavstva sa legislativom Evropske unije. Novi, modernizirani zakonski okvir u BiH uspostavljen je deset godina nakon usvajanja prvog Zakona o javnim nabavkama iz 2004. godine, koji je u praksi pokazao brojne manjkavosti, između ostalog, i u domenu transparentnosti. Iako je novim zakonom bolje normiran aspekt transparentnosti u javnim nabavkama, i dalje su uočljivi nedostaci koji bi mogli imati značajne implikacije na praksu. U ovoj analizi upravo je jedan od ciljeva procijeniti u kojoj mjeri zakonski okvir osigurava adekvatan nivo transparentnosti u javnim nabavkama u BiH, te na koji bi se način transparentnost mogla unaprijediti. Analiza nudi uvid u glavne prepreke transparentnosti u oblasti javnih nabavki, posebno u svjetlu međunarodnih standarda i komparativnih praksi, prvenstveno se fokusirajući na postojeća zakonska i institucionalna rješenja u ovoj oblasti. Potrebno je napomenuti da se novi Zakon o javnim nabavkama BiH primjenjuje tek od novembra 2014. godine te određeni podzakonski akti relevantni za transparentnost još nisu doneseni. Iz tog je razloga uvid u praksu javnih nabavki ograničen u ovoj fazi istraživanja. Ovaj izvještaj stavlja fokus na obaveze javnih institucija da, u skladu sa Zakonom o javnim nabavkama BiH, samoinicijativno objavljuju ključne informacije o javnim nabavkama, koje omogućavaju provođenje postupka javnih nabavki, ali i uvid javnosti u proces dodjele ugovora. Također, pristup svim javnim informacijama u posjedu bilo koje institucije u BiH, uključujući i specifične informacije o javnim nabavkama, moguće je zahtijevati u skladu sa zakonima o slobodnom pristupu informacijama, koji su usvojeni na državnom i entitetskom nivou, no taj aspekt transparentnosti nije predmet ove analize. Za potrebe ovog izvještaja u obzir su uzete glavne rasprave konceptualne prirode kada je u pitanju transparentnost u procesima javnih nabavki. Potom je urađen pregled međunarodnih standarda u ovoj oblasti, sa fokusom na Direktive Evropske unije o provođenju postupaka javne nabavke, kao i na presude Evropskog suda pravde. Također, predstavljene su komparativne prakse u domenu transparentnih javnih nabavki u zemljama Evropske unije, koje imaju inovativne pristupe unapređenju sistema javnih nabavki, poput Slovačke i Portugala. Posebno su analizirani zakonski okviri i prakse zemalja regije zapadnog Balkana, koje su u posljednjih nekoliko godina inovirale svoj zakonski i institucionalni okvir u ovom domenu, kao dio procesa približavanja članstvu u Evropskoj uniji. Ovdje se prije svega misli na iskustva Hrvatske, Srbije i Slovenije. Analizirani su i dosadašnji izvještaji u ovoj oblasti, te stari i novi zakonski i institucionalni okvir. Konačno, urađeni su intervjui sa predstavnicima ključnih institucija, uključujući Agenciju za javne nabavke (u daljnjem tekstu: AJN) i Ured za razmatranje žalbi (u daljnjem tekstu: URŽ), kao i sa predstavnicima poslovne zajednice u BiH.

More...
A City’s Decline: Reasons for The Deterioration of Public Spaces in Sarajevo's Neighborhoods and Proposed Solutions
0.00 €

A City’s Decline: Reasons for The Deterioration of Public Spaces in Sarajevo's Neighborhoods and Proposed Solutions

Degradacija grada: Razlozi za propadanje javnih prostora u sarajevskim naseljima i prijedlozi rješenja

Author(s): Mirna Jusić / Language(s): Bosnian

Keywords: BiH; Sarajevo; decline; public spaces; communal services;

Ovo istraživanje inspirirano je percepcijom generalnog propadanja javnih prostora u urbanim susjedstvima u Sarajevu. Pod propadanjem ili degradacijom javnih prostora prvenstveno mislimo na takozvani “fizički nered”, poput grafita na zgradama, zapuštenih automobila, razbijenih prozora i smeća na ulicama, te na zapuštene javne površine općenito. Vidljivi znaci fizičkog nereda u literaturi se smatraju “necivilnostima” (incivilities). Pretpostavka je da degradacija javnih prostora općenito narušava kvalitet života stanovnika, a može dovesti i do daljnjeg pogoršanja okruženja. Primjera radi, prema teoriji “razbijenih prozora”, necivilnosti poput grafita, smeća ili razbijenih prozora dovest će do daljnjeg nereda, čak i do sitnog kriminala. Empirijska istraživanja potvrdila su da će ljudi, ako opaze da se određene norme ili pravila krše, biti skloni kršenju i drugih sličnih normi i pravila. Drugim riječima, degradacija javnih prostora podstiče dalje necivilnosti, čime se stvara začarani krug propadanja, koji je teško zaustaviti ili kontrolirati. Degradacija javnog prostora primjetna je tokom svakodnevne šetnje urbanim stambenim područjima Sarajeva i redovno je zabilježena u dnevnim izvještajima lokalnih medija. Ona je konzistentno prisutna i na periferiji grada i u centralnim gradskim naseljima sa najvećim cijenama stambenog prostora. Postojeća istraživanja ukazuju na generalno nezadovoljstvo građana Sarajeva stanjem komunalne čistoće i zelenih površina u njihovim naseljima. Primjera radi, ispitivanje zadovoljstva korisnika javnih usluga u četiri gradske općine, koje je tokom 2012. godine proveo Centar za promociju civilnog društva (CPCD) na uzorku od 2.725 stanovnika, pokazalo je da su oni općenito nezadovoljni čistoćom svojih naselja, kao i općim stanjem zelenih površina i parkova i održavanjem zelenih površina i parkova. Građani su također vrlo skeptični prema navikama svojih sugrađana: smatraju da njihova kultura u odlaganju smeća i spremnost da volontiraju u održavanju zelenih površina i parkova nisu na zadovoljavajućem nivou (pogledati tabelu 1, aneks 1). Trenutnom izgledu javnih prostora u urbanim naseljima u Sarajevu također doprinosi i vandalizam, odnosno svjesno uništavanje javne i privatne imovine. Prema podacima kantonalnog javnog komunalnog preduzeća “Park”, koje u Sarajevu održava javne zelene površine, više od 50 posto od 135 dječijih igrališta u Kantonu Sarajevo je oštećeno, uništeno ili pokradeno. Prema istraživanju o kriminalitetu na području općine Novi Grad Sarajevo (2011), koje je za potrebe ove općine uradio Centar za istraživanje politike suprotstavljanja kriminalitetu, 60 posto ispitanika ankete provedene u okviru istraživanja smatra da vandalizam predstavlja veliki problem u njihovoj lokalnoj zajednici. Iako je problem degradacije javnih prostora očigledan, izgleda da ga toleriraju i sami građani, ali i predstavnici vlasti zaduženih za upravljanje tim prostorima. Uništeni, oštećeni, zapušteni, zaprljani i oronuli javni prostori postali su normalan prizor u urbanim gradskim naseljima Sarajeva. Identificiranje ključnih razloga za kontinuirano propadanje javnih prostora u sarajevskim naseljima glavni je cilj ovog istraživanja. Naša polazna pretpostavka jeste da je na djelu interakcija više faktora: nejasno alocirane nadležnosti i odgovornosti za upravljanje prostorima u urba nim susjedstvima u kompleksnoj konstelaciji odnosa između kantona, pružatelja usluga, grada, gradskih općina i mjesnih zajednica; nedostatak adekvatnog nadzora usluga poput čišćenja i održavanja javnih i zelenih površina od nadležnih institucija; otežano sankcioniranje uništavanja ili onečišćenja javnih prostora; neadekvatne mogućnosti i ograničeni kapaciteti stanovnika urbanih naselja da reagiraju prema vlastima u slučaju problema. Po svom metodološkom i konceptualnom pristupu, ovo istraživanje se razlikuje od dosadašnjih studija koje su se bavile problematikom kvaliteta javnih usluga, a koje su prije svega bile bazirane na ispitivanju javnog mnijenja i percepcije građana o toj problematici. Za razliku od takvog pristupa, ovo istraživanje fokusira se na formalno-pravne uvjete, ali i na prakse upravljanja javnim prostorima, kao i na iskustva građana koji su bili u interakciji sa nadležnim javnim organima pokušavajući da riješe neki problem unutar najužeg javnog prostora u svojim susjedstvima. Ovako postavljena studija pokušava ponuditi dublji uvid i objasniti razloge koji dovode do kontinuiranog propadanja javnih prostora u Sarajevu. Izvještaj koncipiran na ovakvom istraživačkom pristupu namijenjen je prije svega donosiocima odluka na nivou kantonalne i lokalne vlasti u Sarajevu, predstavnicima drugih nivoa vlasti u Bosni i Hercegovini, predstavnicima mjesnih zajednica, nevladinog sektora, akademske zajednice, kao i nezavisnim stručnjacima koji se bave javnim uslugama, upravljanjem urbanim područjima i urbanim politikama općenito. Izvještaj također može biti zanimljiv i građanima. U skladu sa navedenom orijentacijom istraživanja, izvještaj najprije prezentira konceptualni okvir, te analitički i metodološki pristup istraživanja. Nakon toga je ponuđen pregled nadležnosti, te pravni okvir za upravljanje javnim prostorima u urbanim naseljima u Sarajevu. Izvještaj se zatim dotiče pitanja planiranja, koordinacije i nadzora pružanja usluga, te problema sankcioniranja uništavanja i onečišćenja urbanih naselja, kao i odnosa između vlasti i stanovnika urbanih naselja. U zaključnim razmatranjima raspravljamo o interakciji između različitih uzroka propadanja javnih prostora u urbanim naseljima. Konačno, ponuđene su preporuke za rješavanje problema degradacije javnih prostora u urbanim naseljima u Sarajevu.

More...
Mapping of Key Obstacles for Equal Participation of Business Entities in Public Procurement in Bosnia and Herzegovina
0.00 €

Mapping of Key Obstacles for Equal Participation of Business Entities in Public Procurement in Bosnia and Herzegovina

Mapping of Key Obstacles for Equal Participation of Business Entities in Public Procurement in Bosnia and Herzegovina

Author(s): Nermina Voloder / Language(s): English

Keywords: BiH; public procurement; business entities; equal participation; transparency; key obstacles;

The study provides insight into the views and perceptions, as well as the reallife experience of business sector representatives in BiH when it comes to various aspects and phases of public procurement. In that context, this is the first survey study in BiH that identifies key problems in public procurement by relying on the views and experiences of business sector representatives that have participated in public procurement procedures. For the purposes of this report, which presents the main obstacles to the participation of enterprises in public procurement, the respondents answered questions about issues such as availability of public procurement invitations for submitting bids, definitions of eligibility criteria and technical specifications, application of appropriate procedures, transparency of outcomes, legal protection, public procurement contract implementation control, perception of the degree of corruption in public procurement, trust in the fairness and justice of public procurement procedures, etc.

More...
Result 21-40 of 42
  • Prev
  • 1
  • 2
  • 3
  • Next

About

CEEOL is a leading provider of academic eJournals, eBooks and Grey Literature documents in Humanities and Social Sciences from and about Central, East and Southeast Europe. In the rapidly changing digital sphere CEEOL is a reliable source of adjusting expertise trusted by scholars, researchers, publishers, and librarians. CEEOL offers various services to subscribing institutions and their patrons to make access to its content as easy as possible. CEEOL supports publishers to reach new audiences and disseminate the scientific achievements to a broad readership worldwide. Un-affiliated scholars have the possibility to access the repository by creating their personal user account.

Contact Us

Central and Eastern European Online Library GmbH
Basaltstrasse 9
60487 Frankfurt am Main
Germany
Amtsgericht Frankfurt am Main HRB 102056
VAT number: DE300273105
Phone: +49 (0)69-20026820
Email: info@ceeol.com

Connect with CEEOL

  • Join our Facebook page
  • Follow us on Twitter
CEEOL Logo Footer
2025 © CEEOL. ALL Rights Reserved. Privacy Policy | Terms & Conditions of use | Accessibility
ver2.0.428
Toggle Accessibility Mode

Login CEEOL

{{forgottenPasswordMessage.Message}}

Enter your Username (Email) below.

Institutional Login