We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Dr Latinka Perović je radila u Institutu za istoriju radničkog pokreta Srbije, kasnije Institutu za noviju istoriju Srbije od 1975. do 1998. godine. Njeno bavljenje istorijom društvenih ideja u Srbiji druge polovine XIX veka i rusko-srpskim vezama, tokom te 23 godine provedene u Institutu, rezultiralo je opusom od šest monografi ja (Pera Todorović, 1983, Od centralizma do federalizma: KPJ o nacionalnom pitanju, 1984, Srpski socijalisti 19. veka. Prilog istoriji socijalističke misli, 1-3, 1985, 1995, Planirana revolucija. Ruski blankizam i jakobinizam, 1988, Zatvaranje kruga. Ishod rascepa 1971-1972, 1991, Srpsko-ruske revolucionarne veze. Prilozi za istoriju narodnjaštva u Srbiji, 1994), kompletnim priređivanjem devet knjiga istorijskih izvora (pisma, članci, govori, dnevnici, uspomene, izabrani spisi: Pere Todorovića, Avrama Petrovića, Mite Cenića, Nikole Pašića), objavljivanjem više desetina studija, rasprava i članaka u zbornicima i naučnim časopisima u zemlji i inostranstvu, velikim brojem predgovora i pogovora u izdanjima istorijskih izvora za XIX i XX vek drugih autora kao i nizom prikaza istoriografskih dela. Dr Latinka Perović je održala takođe i veliki broj predavanja u zemlji i inostranstvu, učestvovala na međunarodnim i domaćim naučnim skupovima i bila promotor novih istoriografskih izdanja. Svojom ukupnom delatnošću ona predstavlja jednog od najplodnijih saradnika Instituta u njegovoj pedesetogodišnjoj istoriji.
More...
U izveštaju koji sledi a koji se bavi uzrocima ubistava i kretanja izbeglica na Kosovu u periodu od marta do juna 1999. godine, potvrdili smo i proširili rezultate koje smo izneli u analizi iz 2002. godine. Opisujemo revidiranu i proširenu analizu mogućeg kauzalnog odnosa između dejstava OVK /Oslobodilačke vojske Kosova/ ili NATO snaga i perioda tokom kojih su ubistva, odnosno kretanja izbeglica dostizala najvišu vrednost. Obrazlažemo zašto je naša shema obeležavanja bila namerno konzervativna, kako bi se na najbolji mogući način ispitale tvrdnje da su OVK ili NATO bili glavni uzrok ubistava i kretanja izbeglica. Kao što ćemo prikazati, uz minimalan broj verovatnih pretpostavki, naši zaključci biće još čvršći. Naš zaključak prikazuje da uključivanje kompleta podataka o nestancima, identifikaciji posmrtnih ostataka i migraciji ne menja bitno naše prethodne rezultate. Ovim izveštajem potvrđujemo naše zaključke iz 2002. godine: smatramo da podaci ne idu u prilog tvrdnjama da bi OVK ili NATO mogli biti značajan uzrok ubistava i migracija na Kosovu u periodu od marta do juna 1999. Godine.
More...
MIXER, Milica Jovanović: Tela koja ništa ne znače; CEMENT, Dejan Ognjanović: Da, sjećam se; ARMATURA, Branislav Jakovljević: Kraljevo, Kragujevac... Srebrenica, Saša Ćirić: Kinder jaje; VREME SMRTI I RAZONODE, Tomislav Marković: Ne dirajte mi Kosovo; BULEVAR ZVEZDA, MARKOVIĆ, Mihajlo
More...
„Kada danas kažete da ste za Jugoslaviju i da biste voleli da ona bude očuvana, ljudi vas gledaju zapanjeno, jer je Jugoslavija za njih ono iskustvo koje imaju i u kojem ne vide ništa što bi vredelo sačuvati. Ni s tim se potpuno ne slažem, ali u svakom slučaju kad kažem da sam za Jugoslaviju, ne pada mi na pamet da se vraćam u prošlost. Ali mislim da su moguće i neke druge varijante. Čak mislim da nismo sposobni uopšte da zamislimo kakve sve alternative postoje, kao što mislim da nije pametno sad pokušavati definisati tu Jugoslaviju. Onog trenutka kad to postane predmet našeg razgovora – ideja će sigurno biti. Ali mi se još uvek bavimo destrukcijom. No, i tome će doći kraj. Jer ne vidim šta bi se još imalo uništavati.“
More...
Prenosimo izlaganje Olivere Milosavljević, istoričarke i profesorke na Filozofskom fakultetu u Beogradu, održano 10. maja u Kulturnom centru Novog Sada na tribini Alternativne kulturne organizacije povodom nastavka procesa rehabilitacije ratnog zločinca Draže Mihailovića.
More...
Nije reč samo o konceptu francuskog istoričara Pjera Nora o mestima gde se, po dogovoru ili protiv njega, neguje sećanje na neki događaj važan za kolektivnu istoriju: reč je i o mestu sećanja u svim oblicima, dakle i ličnih, u ispisivanju prošlosti u kulturi i svakodnevnoj politici, i korigiranju tog ispisivanja u skladu sa istorijom i njenim istraživanjima i zaključcima. Kada se lično sećanje, kome nije dato da se oblikuje kao kolektivno zbog političke utilitarnosti bilo kojeg tipa, grubo deformiše i groteskno menja dok su još živi njegovi nosioci, nastaje ozbiljan problem. I naravno, najgore je kada se brlja sa „starim“ sećanjem, onim koje ima potporu ne samo u državnim feštama i ideološkim saobraćajnim znacima, nego upravo u ličnom i svakodnevnom.
More...
Nacionalna svijest teško izlazi na kraj s mitovima koje joj suprotstavlja ili nameće nacionalizam. Kritička povijest, osobito u malih naroda, često je osuđena na poraz ili na izgnanstvo. Srpska historiografija pokušavala je odavno već prikazati četništvo kao nacionalni i oslobodilački pokret. Nedavno je ono priznato čak kao oblik antifašizma. Javno mnijenje je u takvim prilikama izloženo obmanama, ponekad ih samo proizvodi ili podržava.
More...
Vest da je Rusija napala Ukrajinu dočekala sam nespremna. Nisam puno razmišljala o tome kako će građani/ke Srbije reagovati na ovu invaziju; pa zaboga, rat je nešto najgore i treba ga osuditi, mislila sam. Između ostalog, živeći na ovim prostorima mnogi su i sami iskusili posledice rata, bombardovanje i izbeglištvo. Stoga mi je bila daleka pomisao na bilo kakvo pravdanje stradanja nedužnog stanovništva. Veoma sam se uznemirila kada sam shvatila da mnogi direktno ili indirektno podržavaju agresiju na Ukrajinu. Mnogi bi rekli da niko normalan nije za rat i da to rade samo zli ljudi. Ne mora čovek da bude zao da bi podržao nasilje, ali mora da je i sam iskusio neki vid zla. To je ono što psiholozi nazivaju posledicama kolektivne traume.
More...
Politička kriza koja je zahvatila Jugoslaviju imala je snažan međunarodni odjek, naročito od prvih sukoba u leto 1990. Ta kriza je pogodila zemlju koja je u vreme prestanka Hladnog rata odista gubila na značaju u međunarodnoj političkoj areni, ali koja nije bila ni sasvim izvan „radara“ velikih svetskih sila. Naprotiv, interesovanje za Jugoslaviju i njenu budućnost raslo je sa eskalacijom krize u njoj. Sa sve većim osamostaljivanjem republika broj aktera koji su bili sagovornici stranih vlada sa jugoslovenske strane se povećavao, budući da je pragmatičan pristup međunarodnih krugova podrazumevao da se razgovara sa stvarnim nosiocima vlasti u Jugoslaviji. To je, istovremeno, bila prilika za formiranje stavova o novim liderima i, uopšte, o toku jugoslovenske krize.
More...
30 godina samostalnosti Hrvatske i Slovenije: Mentalna priprema za ratove devedesetih počela je u Srbiji najmanje 10 godina pre prvih oružanih sukoba. Revidiranjem događaja iz Prvog i Drugog svetskog rata u kojima su stvorene obe Jugoslavije, rušeni su temelji zajedničke države. Govori istoričarka Dubravka Stojanović. Razgovor vodi Svetlana Lukić.
More...
Trideseta godišnjica tzv. Krvavog Uskrsa na Plitvicama, koji se vodi kao službeni početak nikad proglašenog rata u Hrvatskoj, vlasti su obilježile u sred trećeg vala pandemije. Posve uobičajeno, s par prigodnih govora, s medijima koji su bili puno zainteresiraniji za sukob između predsjednika i premijera oko toga tko će biti na čelu Vrhovnog suda i s dobacivanjem radikalnih nacionalista koji su premijera vrijeđali zbog koalicije s SDSS-om, personificiranim u liku Milorada Pupovca. Istovremeno, dan ranije u Aržanu, rodnom mjestu Josipa Jovića kojeg službena historiografija vodi kao prvog poginulog branitelja svečano je obilježen početak gradnje memorijalnog centra koji će nositi njegovo ime. Josip Jović je, uz sedmoricu ranjenih, bio jedini čovjek koji je poginuo tog Uskrsa na Plitvicama u uniformi specijalne policije MUP-a Hrvatske, dok je s druge strane na strani pobunjenih Srba, poginuo Rajko Vukadinović. Iako kratkotrajan sukob, on se logično obilježava kao početak rata u Hrvatskoj, a u svemu što se oko njega događalo i događa možemo vidjeti kompletnu ratnu i poratnu stvarnost Hrvatske. S jedne strane, miting istine na Plitvicama, odluka da se tamošnji nacionalni park pripoji samoproglašenoj SAO Krajini, upad paravojske u hotele i upravu Nacionalnog parka i to u vrijeme dok se tamo odmaraju turisti, pokušaj hrvatskih vlasti da vrate otuđeni dio teritorija pod svoju kontrolu, balvani na cesti, zasjeda, okršaj i na koncu pobjeda hrvatskih vlasti te uspostava policijske stanice Republike Hrvatske na Plitvicama, sve uz nekoliko ljudi koji će kasnije odigrati bitne uloge u ratu i poraću.
More...
U ovoj, 2021. godini, navršavaju se dva jubileja od značaja za srpsko-hrvatske odnose. Prvi je stogodišnjica od usvajanja i proglašenja Vidovdanskog ustava 1921. godine (koji je imao širi značaj, ne samo u kontekstu srpsko-hrvatskih odnosa, ali je obuhvatao i njih), a drugi je trideseta godišnjica od početka ratnih sukoba u Hrvatskoj 1991. godine (pri čemu ni taj sukob nije ostao samo srpsko-hrvatski). Dva jubileja, oba ispunjena mnogim nepomirljivo suprotstavljenim stanovištima, od toga kakva je Jugoslavija trebalo da bude do toga da uopšte nije ni trebalo da je bude. Između dve okrugle godišnjice nalazi se čitava jedna istorija u kojoj su postojali kvalitativno najrazličitiji vidovi međusobne interakcije: od savršene irelevantnosti srpske odnosno hrvatske etničke identifikacije za međusobne odnose do njenog podizanja na pijedestal najvažnijeg sadržaja.
More...
Iako je Drugi svjetski rat, pun užasa i do tada nezamislivih zločina, službeno počeo 1.9.1939. na dan kad je Njemačka napala Poljsku, mi ga računamo od 6. aprila 1941. i napada na Jugoslaviju. No, on je zapravo počeo par dana ranije, odnosno 27. marta 1941., kad je nakon masovnih beogradskih demonstracija koje su se proširile po zemlji, izvršen vojni udar u kojem su s vlasti srušeni potpisnici Trojnog pakta. Taj izazov je za Hitlera bio previše, zbog čega je unatoč nastojanjima nove vlade da to spriječi, odlučio napasti i Jugoslaviju. Čitav niz knjiga je napisan o 27. martu, o ulozi britanskih tajnih službi u čitavoj priči, o tome u kolikoj mjeri su komunisti obilježili demonstracije, što je bila službena istina u SFRJ i o raznim zakulisnim igrama.
More...
Đorđe Balašević se morao dobro potruditi da kod mene izbriše mrlju one pesme u kojoj obećava sistemu da treba da računa na njih. Uradio je to relativno brzo i dobio ne samo moj oproštaj, nego obožavanje, jer me je tada i uvek docnije izražavao: to su bile pesme Svirajte mi Jesen stiže, dunjo moja i Panonski mornar. I to obožavanje su gotovo uvek pratile suze. Sa mamom, prečanskom Sredozemkom sam padala u ravničarski sevdah, više zbog nje. Posle sam i sama razvila morsku čežnju, i sa njom ljubav prema panonskoj Sloveniji. Samo po sebi je to znak da nisam Slovenka, jer podjednako volim (sa cmizdranjem) malo slovenačko more i ravnice oko i preko Drave. A pod stare dane sam se nekako pomirila i sa Alpima, ali to nije ono pravo: ne izaziva suze.
More...
Prošlo je 30 godina… Nikada se za to vreme prošlost nije tako direktno sudarila sa sadašnjošću kao ove godine. Na 20. godišnjicu početka agresije na BiH došli smo u Sarajevo nas pedesetak stranih novinara i fotografa, koji smo uz Sarajlije delili mračne dane istorije Bosne i svedočanstva rata, opsade i masovnih zločina, koji su se sada ponovo vratili u Evropu. Bili smo tu da s njima razbijemo zaborav i amneziju Evrope, koja je bila željna da izbriše svoju sramotu i to tragično poglavlje svoje istorije, i koja se bila ponovo uljuljkala u nadu o Fukujaminom kraju istorije i večnom miru.
More...
Bila je ta nesretna, ratna 1991. Sjećam se, vratila sam se s nekog ratišta, očiju punih razaranja i smrti zbog želje srpskog vodstva za stvaranjem Velike Srbije. Glupo i nepotrebno umiranje za teritorij i naciju, kao i ovo kojemu sa zebnjom svjedočimo – Putinovu razaranju Ukrajine, zločinu protiv civila, pretvaranju Marijupolja u hrvatski Vukovar… Na porti TV kuće sjedio je portir, „čuvar“ redakcije s onim svojim telefonskim uređajem preko kojega je u mirno doba Jugoslavije prisluškivao razgovore novinara, a nije bio jedini, i potom ta bezvezna čavrljanja dojavljivao Službi koja je brinula da nitko ne skrene sa zadanog pravca neslobode i čvrste ruke jedine nam Partije. Elem, onako umorna, ipak sam na staklu porte, pred očima dotičnog sluge novoga režima, primijetila papir s imenima zaposlenika „kojima se ubuduće zabranjuje ulazak u zgradu“, to jest „nepoćudnih“ kolega sumnjiva porijekla, a koje je nova nacionalistička vlast proglasila unutarnjim neprijateljima, petom kolonom za koju više nema mjesta među nama, čistim Hrvatima. Impulzivno sam strgnula taj ogavni spisak i dobila udarac nogom od vratara, budnog čuvara nacionalne TV kuće od neprijateljskih „spavača“.
More...
Nakon bezuspješnih pokušaja domaće vlasti da Bosnu i Hercegovinu (BiH) pridruži krugu evropskih država koje su inkriminirale javno propagiranje i promoviranje ksenofobičnih i negatorskih ideologija , 22. jula 2021. godine ured Visokog predstavnika u BiH (OHR) je objavio Odluku kojom se donosi Zakon o dopuni Krivičnog zakona BiH (Odluka OHR). Njome je ekstenzivno dopunjen normativ djela iz čl. 145a Krivičnog zakona BiH (KZ BiH) „Izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje, razdora i netrpeljivosti”. Posebno je značajna odredba iz st. (3) kojom se zabranjuje negiranje genocida, zločina protiv čovječnosti i ratnih zločina relevantnih sudova. Bez obzira na činjenicu da Odluka OHR neutralno podstiče kulturu sjećanja u istinitosti i pravednosti4 , te podjednako važi za sve građane BiH, njeno usvajanje proizvelo je suprostavljene političke reakcije.
More...
The wars of the 1990s in the former Yugoslavia have had severe and longterm consequences, which Montenegro too still faces today and only to a limited degree. Also, almost all states of the former Yugoslavia face the challenge of addressing systemic violations of human rights, which is reflected in the process of building functional democratic institutions that should establish a responsible attitude towards the recent violent past. Such a relationship is inconceivable without establishing the truth about the fate of persons who are still listed as missing due to the armed conflicts of the 1990s. The states of the region continue to owe the families of 9,969 missing persons a full and impartial investigation into the circumstances under which their loved ones were killed or went missing, and they fail to carry out responsible sentences in accordance with the gravity of the crime committed. In Montenegro, the legislative framework does not recognize the families of persons considered missing as civilian victims of war, whereas the system of reparations is flawed and discriminatory. Given the recorded activities of Montenegro in the armed conflicts during the 1990s, as well as the court-established facts indicating the role of Montenegrin citizens in these events, a proactive approach by Montenegrin institutions is crucial in determining the fate of missing persons. Victims’ communities have high expectations from these institutions, which is proportional to the participation of the armed forces under the direct or indirect control of the state of Montenegro in the waged wars. Unfortunately, the disproportionate commitment of Montenegrin decision-makers and institutions to this issue remains. The process of searching for the missing is difficult and conditioned by the political situation in the countries of the region. Although the need to find out the truth about the fate of persons who disappeared during the armed conflicts is expressed, above all, among their family members, and sporadically appears on the agenda of meetings of statesmen in the region, in practice, there are obstacles to the search for missing persons. These obstacles range from the inadequate capacities of state bodies involved in the search for missing persons, through insufficient financial resources, to a lack of political will to substantially improve regional cooperation, which also includes the determination to make the search for missing persons more efficient. In general, there is not enough information on this issue in Montenegro, and it is also marginalized in public discourse. Therefore, this publication, as an alternative report, offers an overview of international standards and national legislation, reviewing the results and challenges of the search for missing persons during the armed conflicts in the former Yugoslavia in the 1990s, but also proposes recommendations for improving efficiency in this area.
More...