We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.

Neustavnost Odluke o vršenju provjere tačnosti i istinitosti podataka prilikom prijave prebivališta na teritoriji Republike Srpske (Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine broj U 10/14)

Author(s): Ena Gotovuša / Language(s): Bosnian

Odluka u predmetu U 10/14 je značajna zbog toga što Ustavni sud BiH prvi put eksplicitno konstatuje da može zasnovati nadležnost i odlučiti o ustavnom sporu u kojem se tvrdi da je nenadležni organ donio podzakonski akt za koji nije imao nadležnost prema Ustavu Bosne i Hercegovine. Iz ovoga proizlazi da će svi podzakonski akti organa izvršne vlasti ili upravnih organa moći biti predmetom kontrole pred Ustavnim sudom ukoliko regulišu materiju koja spade u nadležnost državnog nivoa vlasti. Na ovaj način bit će osigurano poštivanje odredbi o podjeli nadležnosti iz člana III Ustava BiH i ustavnog principa vladavine prava (pravne države). Tako će se onemogućiti preuzimanje državnih nadležnosti putem pravnih akata entitetskih organa koji su u pogledu svoga dejstva jednaki zakonima, iako su formalno nominirani kao podzakonski akti. Analiza odluka Ustavnog suda u dosadašnjim predmetima preispitivanja ustavnosti akata niže pravne snage od zakona ukazuje da je Ustavni sud zauzeo kontradiktorne stavove o dopustivosti zahtjeva. Zbog toga u zahtjevima za ocjenu ustavnosti podzakonskih akata praksa Ustavnog suda služi kao pro i contra argument. Strane se pozivaju na pojedine stavove iz odluka Ustavnog suda BiH, koji naravno važe u pojedinačnom slučaju, te je Ustavnom sudu ostavljena mogućnost da izvede drugačiji zaključak o dopustivosti zahtjeva nego u predmetu na koji se referira. Ovim se ne podstiče ujednačena sudska praksa, što opet po sebi nije doprinos pravnoj sigurnosti. Na kraju, mišljenja sam da bi Ustavni sud trebao kroz svoje odluke razraditi dodatne i precizne kriterije provjere ustavnosti podzakonskih akata koji će biti primjenjivani u svakom pojedinačnom slučaju. U prilog potrebi da se uspostave dodatni kriterijumi govori i činjenica da su sve odluke u predmetima koje spominjem u ovom radu bile predmet političke pažnje i političkih izjava. Upravo zbog toga, Ustavni sud treba ujednačiti svoju praksu i uspostaviti jasne kriterije kako bi u stručnoj i političkoj javnosti osigurao status najviše, nezavisne i neutralne pravosudne institucije u BiH. Ne smatram da će Ustavni sud osigurati ovakav status ako se iz formalnih razloga ne bude upuštao u odlučivanje u meritumu (iako je, čini se, riječ o namjernom izbjegavanju donošenja odluke), kao što mi je jednako neprihvatljivo da Ustavni sud rješava probleme na koje odgovor moraju naći institucije entiteta i BiH.

More...

Analiza člana 19 Zakona o radu FBiH u odnosu na Direktivu Vijeća Europske unije 1999/70/EC o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme

Author(s): Jasmin Muratagić / Language(s): Bosnian

Tradicionalno shvatanje ugovora o radu (kao ugovora o radu sklopljenog, u pravilu, na neodređeno vrijeme) doživljava promjene. Praksa u EU i u FBiH pokazala je tendenciju sve češćeg sklapanja ugovora o radu na određeno vrijeme, što je posljedica potrebe fleksibilizacije radnih odnosa. Kako je Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju Bosna i Hercegovina deklarativno preuzela obavezu da svoje zakonodavstvo uskladi sa pravnim poretkom EU, tako se Zakonom o radu FBiH, mora predvidjeti okvir za ostvarivanje principa i postizanje ciljeva predviđenih Direktivom. Iako je na prvi pogled zakonodavac FBiH uskladio svoje propise sa Direktivom 1999/70/EC i Okvirnim sporazumom, analizom člana 19 Zakona o radu FBiH, da se zaključiti da zakonodavac FBiH nije uspostavio pravni okvir koji bi onemogućio praksu zloupotrebe ugovora o radu na određeno vrijeme. U tom svijetlu možemo reći da odredbe Zakona o radu FBiH suštinski ne ostvaruju ciljeve i ne uspostavljaju principe predviđene Direktivom i Okvirnim sporazumom o radu. Da bi se član 19 Zakona o radu FBiH, zaista, suštinski uskladio sa ciljevima predviđenim Direktivom neophodno je da njime budu tretirana sljedeća pitanja: 1. Jasno definisani posebni slučajevi i uslovi zaključenja ugovora o radu na određeno vrijeme. Tako bi poslodavac mogao ponuditi ugovor o radu na određeno vrijeme samo u tačno propisanim slučajevima, odnosno za tačno određene vrste posla, što bi u praksi otežalo zloupotrebu ugovora o radu na određeno vrijeme, kratkog trajanja, a za poslove stalnog karaktera. 2. Ograničenje mogućeg broja zaključenja uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme između istog poslodavca i istog zaposlenika za isti posao. Ovakva mjera bi adekvatno spriječila ovaj oblik zloupotrebe. 3. Ponuditi slično rješenje kao u Zakonu o radu Republike Srpske i izmijeniti važeću pravnu fikciju da pri zaključivanju uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, od radnji i ponašanja zaposlenika, zavisi da li se ugovor na određeno vrijeme ima smatrati ugovorom na neodređeno vrijeme. Time bi se onemogućila različita tumačenja konkretne zakonske odredbe, koja u praksi, kao što je pokazano primjerom u poglavlju 5.1, zbog nepoznavanja punog obima prava i obaveza, idu na štetu zaposlenika. 4. Izmijeniti, odnosno produžiti trajanje vremenskog perioda od 15 dana, koji se po tački 7 člana 20 Zakona o radu FBiH ne smatra prekidom ugovora o radu. Time bi se trenutna praksa tzv. „prijave/odjave zaposlenika sa PIO evidnecije“ , na osnovu koje poslodavci izbjegavaju zaključenje ugovora o radu na neodređeno vrijeme i time zasnivanja radnog odnosa na neodređeno vrijeme, znatno umanjila, a u konačnici dokinula.

More...

Zastarijevanje potraživanja naknade štete prouzrokovane krivičnim djelom ratnog zločina

Author(s): Goran Nezirović / Language(s): Croatian

Ukoliko se nekome navedeni međunarodni standardi o neprimjenjivosti rokova zastarjelosti čine „isuviše“ kreativni ili neobavezujući, vratimo se domaćem normativnom okviru. U tumačenju odredbe člana 377 stav 1 ZOO u vezi sa članom 12 stav 1 i 3 ZPP, sudska praksa je već zauzela stav da i brojnost izvršilaca krivičnog djela može predstavljati procesnu smetnju usljed koje nije bilo moguće pokrenuti krivični postupak i koja, dakle, izuzetno pruža ovlašćenje parničnom sudu da radi primjene privilegovanog roka iz člana 377 ZOO utvrđuje postojanje krivičnog djela. Ta „procesna“ smetnja više je nego očigledna u odštetnim parnicama civilnih žrtava rata. Sadržaj „procesnih smetnji“ koje daju ovlašćenje parničnom sudu da utvrđuje postojanje krivičnog djela, kako ga je odredila dosadašnja sudska praksa, svakako ne mora biti konačan, pa ga sudovi svojim daljim kreativnim tumačenjem mogu proširiti i dopuniti (brojnost izvršilaca; brojnost krivičnih postupaka i njihova netipična dugotrajnost i sl). U tom kontekstu neminovno se nameće pitanje „da li sud u parničnom postupku može kao predhodno pitanje na osnovu (u pravilu) par činjenica, zaključiti da je šteta posljedica krivičnog djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava (...).“Ne smije naime, biti sporno je da se radi o izuzetno složenim krivičnim djelima i da krivični postupci povodom ovih djela, uz izvođenje brojnih dokaza, traju godinama. Ovo pitanje otvara problem standarda dokazivanja. Specijalni izvjestitelj Ujedinjenih Nacija za borbu protiv mučenja navodi da „(...) s obzirom na to da standard dokazivanja može biti viši u krivičnim postupcima, dostupnost parničnih postupaka putem kojih se zahtjeva reparacija ne smije biti ovisna o ishodu krivičnog postupka“. Međunarodni sud pravde ukazuje na potrebu prebacivanja tereta dokazivanja u slučaju zahtijevanja odštete na odgovornu stranu, koja je u boljoj poziciji da utvrdi određene činjenice. Time se odstupa od klasičnog pravila o teretu dokazivanja koji leži na onom licu koje tvrdi da se određena činjenica desila. Pravilo o okretanju tereta dokazivanja nije nepoznato našem zakonodavstvu i ono je u naš pravni sistem uvedeno radi implementacije Direktive 97/80/EZ od 15. decembra 1997. godine (član 15 Zakona o zabrani diskriminacije). U osnovi teškog kršenja ljudskih prava civilnih žrtava rata leži upravo diskriminacija po nacionalnoj osnovi prema pripadnicima naroda koji su predstavljali manjinu na određenoj teritoriji tokom rata u BiH, tako da je teško ponuditi osnovane argumente protiv stava o potrebi „okretanja“ tereta dokazivanja i u ovim parnicama. Trebalo bi, takođe, prihvatiti da nije nužno da sam tužitelj bude osuđujućom presudom krivičnog suda označen kao oštećena osoba kojoj pripada naknada štete. Smatram da bi bilo opravdano polaziti od toga da je parnični sud ovlašćen, na osnovu dokaza podnesenih od strane tužitelja o mjestu, vremenu i načinu izvršenja deliktne radnje, izvesti zaključak da li se i tužitelj nalazi, kao oštećeni, u granicama izreke osuđujuće krivične presude. Povodom mogućeg prigovora da izneseni stavovi o snižavanju tereta dokazivanja nemaju osnovu u domaćem zakonodavstvu može se odgovoriti stavom zauzetim u njemačkoj sudskoj praksi: postojanje zakonske praznine ne znači da postoji i pravna praznina, jer se tumačenjem ustavnih principa i međunarodnih standarda može pronaći zadovoljavajuće rješenje. Takav kreativan pristup sudova u parničnim postupcima povodom ozbiljnih kršenja ljudskih prava zahtijevaju i načela čovječnosti i javne savjesti.

More...

Ocjenjivanje sudija u BiH

Author(s): Sana Čengić / Language(s): Bosnian

Analiza Kriterija za ocjenjivanje rada sudija, uključujući i njihovu valjanost kao osnova za procjenu stručnosti sudija u proceduri njihovog napredovanja, zahtijeva određeni period primjene. Može se očekivati da će značaj koji je dat ocjeni rada u postupku imenovanja, u kojem se trenutno razvija sistem napredovanja na temelju zasluga odnosno radnih rezultata, dovesti do zaključka da su za stvaranje stvarne procjene stručnih sposobnosti i radnih učinaka sudije potrebni sveobuhvatniji kriteriji i postupak ocjenjivanja. Uspostavljanje takvih kriterija uvjetovalo bi i preispitivanje sadašnjih zakonskih rješenja, posebno u odnosu na ovlaštenja za donošenje odluka koja su trenutno data predsjedniku suda, te procjenu da li je takav proces primjerenije povjeriti kolegijalnom organu - formiranjem posebnih komisija za ocjenjivanje. U istom kontekstu dodatno je izražena manjkavost normativnog okvira, koji ne propisuje obavezu ocjenjivanja za sve sudije u BiH. Nedostatak ocjene rada sudija nameće njihovo testiranja čime se nužno stavljaju u isti položaj kao kandidati koji apliciraju prvi put za imenovanje u pravosuđu, a istovremeno se tretiraju drugačije od ostalih kolega sudija. Stoga su suštinska poboljšanja uspostavljenog procesa ocjenjivanja moguća, prije svega, stvaranjem adekvatnijeg zakonskog osnova, čija će rješenja biti opredijeljena pravcima razvoja pravosuđa u cjelini od praćenja i procjene funkcionisanja sudskog sistema, jačanja odgovornosti, razvoja sudijske karijere, obuke i pristupa pravosudnim funkcijama. Regulisanje ove oblasti kroz Zakon o VSTV-u BiH bio bi optimalan pristup koji omogućava ocjenjivanja sudija pod jednakim uslovima, propisujući osnovna pravila i parametre ocjenjivanja, definišući svrhu ovog postupka.

More...

Krivična odgovornost članova Parlamentarne skupštine BiH za neprovođenje odluka Ustavnog suda BiH i ESLJP: Ustavnopravna (ne)opravdanost

Author(s): Mahir Muharemović / Language(s): Bosnian

Die Vollziehung von Gerichtsentscheidungen ist ein wichtiges Element eines jeden Rechtssystems. Eine Gerichtsentscheidung, die nicht vollzogen wird, wird nicht die gewünschte Wirkung haben, falls die Subjekte die sie anspricht ihr nicht folgen. Bosnien und Herzegowina (BiH) hat auch Mechanismen, die die wirksame Umsetzung von Gerichtsentscheidungen gewährleisten sollen, jedoch gibt es immer noch einige Probleme bei der Umsetzung der Entscheidungen des Verfassungsgerichts und des Europäischen Gerichtshofs für Menschenrechte. Die Nicht-Umsetzung der Entscheidungen der Gerichte, die allgemeine Maßnahmen erfordern, z.B. Änderungen in der Verfassung oder in den Gesetzen, stellt eine Straftat gem. 289 des Strafgesetzbuches von Bosnien und Herzegowina dar, und führt somit direkt zu einer strafrechtlichen Verantwortung der Mitglieder der beiden Häuser des Parlaments von Bosnien-Herzegowina. Doch der Mechanismus der Strafverfolgung der Parlamentarier ist im Falle einer Nicht-Umsetzung der Gerichtsentscheide des Verfassungsgerichts von BosnienHerzegowina und des Europäischen Gerichtshofs für Menschenrechte, für deren Umsetzung eine Verfassungs- oder Gesetzesänderung nötig ist, strafrechtlich nicht durchsetzbar und verfassungsrechtlich teilweise unbegründet, denn es gibt erhebliche Hindernisse für eine strafrechtliche Verfolgung von Parlamentsmitgliedern und stellt auch eine nicht hinnehmbare Erosion des bosnischen Verfassungssystems dar.

More...

Prijedlog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu

Author(s): Amra Ohranović / Language(s): Bosnian

Razlozi za donošenje Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu državljana BiH, kako stoji u Obrazloženju uz Prijedlog, zasnivali su se na stvarnim potrebama proizašlim iz praktične primjene propisa vezanih za elektronski potpis, te u potrebi poboljšanja zakonskog teksta, preciziranjem uslova za prijavu i odjavu prebivališta i boravišta, u cilju sprečavanja zloupotreba ovog instituta. Izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu inovira se način prijave i odjave prebivališta, tako što će bosanskohercegovački državljani moći prijaviti, odnosno odjaviti prebivalište ili boravište elektronskim putem kod nadležnih tijela, i to sigurnim elektronskim potpisom ovjerenim kvalificiranom potvrdom. Poteškoće će svakako pričinjavati činjenica da elektronski potpis još uvijek nije zaživio u praktičnoj primjeni. Prijedlogom Zakona se preciziraju uslovi za prijavu i odjavu prebivališta radi unapređenja sigurnosti osobnih dokumenata. Tako će bh. državljani prilikom prijave prebivališta morati priložiti zakonom određene dokaze da imaju valjan osnov za prebivalište na adresi na kojoj se prijavljuju. Upravo je ova dopuna Zakona izazvala brojne reakcije, posebno povratničke populacije čiji predstavnici smatraju da će ovakvim dopunama Zakona, povratak biti otežan te da one u svojoj suštini imaju za cilj brisanje širokog kruga građana BiH iz evidencije za koju se vezuju brojna druga prava, od kojih je najbitnije pravo glasa. Međutim, ovim izmjenama se prava na olakšane prijave prebivališta povratnika i raseljenih lica na njihova prijeratna mjesta stanovanja, nisu dirala. Dakle, odredbe o postupku olakšanog prijavljivanja prebivališta (na prijeratnoj adresi povratnika) ostaju i dalje na snazi, tako da uz adekvatnu primjenu Zakona lišenu bilo kakvih zloupotreba i pogrešnog tumačenja, povratnička prava u ovoj oblasti neće biti ugrožena. Također, utvrđuje se obaveza nadležnih organa da u roku od pet godina za svakog državljanina izvrše provjeru ispunjenosti uslova, za što će se koristiti digitalno popisani podaci iz evidencija organa nadležnih za vođenje evidencija. Predloženim izmjenama skraćen je period boravka u inozemstvu za koji se veže obaveza odjave prebivališta i prijave boravka sa jedne godine na tri mjeseca. Iz svega navedenog, nije najjasnije koji su bili stvarni razlozi zbog kojih su delegati u Domu naroda PS BiH smatrali potrebnim pokretanje postupka zaštite vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda. Činjenica je da nisu bili ispunjeni uslovi razmatranja ovog Prijedloga zakona po hitnom postupku, ali to nije mogao biti razlog pokretanja postupka zaštite vitalnog nacionalnog interesa, što je Ustavni sud BiH svojom Odlukom36 i utvrdio. Nakon ovakve odluke Ustavnog suda BiH, a kako su delegati bošnjačkog naroda i najavili, ponovo je pokrenut mehanizam zaštite vitalnog nacionalnog interesa bošnjačkog naroda u odnosu na sadržaj Prijedloga. Razlog pokretanja, po njihovom mišljenju, leži u činjenici da bi rješenja sadržana u ovom Prijedlogu mogla rezultirati poništavanjem prebivališta povratnicima, koji su u najvećoj mjeri iz bošnjačkog naroda. Poteškoće u primjeni ovih novina bi se svakako javile jer još uvijek nisu doneseni potrebni podzakonski akti koji bi omogućili primjenu Zakona o elektronskom potpisu i time stvorili pretpostavke za primjenu i ovih predloženih izmjena Zakona o prebivalištu i boravištu. Ali, u slučaju pravilne primjene predloženog Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prebivalištu i boravištu, unaprijedio bi se sistem evidencija prebivališta i boravišta državljana BiH.

More...

Vladavina prava ili vladavina zakona?

Author(s): Tarik Haverić / Language(s): Bosnian

Pojam pravne države (der Rechtsstaat) kako ga je u kontinentalnoj tradiciji razvila njemačka pravna misao, i koji je u početku - kao zahtjev za zakonskim ograničenjem vršenja državne vlasti - samo bio suprotstavljen pojmu države zasnovane na samovoljnom korištenju moći (der Machtsstaat, rjeđe der Obrigkeitsstaat), danas uključuje i materijalne elemente (prava i slobode čovjeka i građanina, pravednost/moralna ispravnost zakona), i po tome se približava supstancijalističkim poimanjima vladavine zakona. Stoga jezičko izjednačavanje pravne države (der Rechtsstaat) i vladavine zakona (rule of law) koje sistematski provode francuski autori nije pogrešno: iako se, u vrijeme njihovog nastanka, radilo o različitim pojmovima, njihova povijesno objašnjiva konvergencija dovela je do toga da ih je danas moguće izjednačiti. “Pravna država” i “vladavina zakona” izražavaju, na ovom početku XXI. stoljeća, supstancijalno istu ideju: djelovanje nosilaca državne vlasti, izabranih i imenovanih, ograničeno je zakonima koje oni sami nisu donijeli niti ih mogu mijenjati; ti su zakoni, koji građane štite od samovoljnog vršenja vlasti, moralno ispravni tj. pravedni (prema prevlađujućem shvatanju pravde), a građani sudjeluju u njihovom donošenju; građani uživaju određena pretpolitička prava i slobode koje država mora poštivati da bi bila legitimna, a njihovu zaštitu građani mogu ostvariti pred nezavisnim sudovima.

More...

Selekcija nosilaca pravosudnih funkcija u BiH - kritički osvrt sa prijedlozima

Author(s): Mahir Muharemović / Language(s): Bosnian

The selection procedure of judges and prosecutors represents a key competence of the High Judicial and Prosecutorial Council of Bosnia & Herzegovina (HJPC) and the quality of the selected candidates reflects directly to the quality of the judiciary of Bosnia & Herzegovina as a whole. In this sense, the HJPC issued new regulations concerning the selection procedure introducing a new examination which has to be taken by all candidates for a position within the judiciary. The initial intent of a such examination seems to be a fair and transparent selection procedure based on measurable criteria. But introducing an another exam could also have negative side effects and even effects contrary to those who are intended by such an exam. Prosperous candidates for judge or prosecutor positions have already undergone an examination procedure called ”Bar Exam“ which qualifies them, with the relevant work experience, according to the Law on the HJPC, for positions in the judiciary. The concept of the new exam is the very same as the concept of the Bar Exam regarding the knowledge that is to be tested. There is no orientation to practical issues, relevant skills, psychological test and similar. In this regard, there is also the problem of the legal associates who are performing judge tasks and issue decisions in full judge capacity at courts (at least in the Federation of B&H) but who would be treated by the new examination as all external candidates.

More...

Izmjene Zakona o sukobu interesa u institucijama vlasti u Bosni i Hercegovini: Ukidanje sukoba interesa

Author(s): Amela Kadrić / Language(s): Bosnian

Analysis of the proposed amendments and the events that followed the submission of all proposals shows that there are very serious tendency for changes to the Law that favor the political elite and to insist on them regardless the fact that they violate proper procedures and rules. Changes of the most important provisions of the Law question the purpose and objective of the Law and the principles embodied in the Law. The adoption of the proposed amendments would provide additional arbitrariness of the political elites and the devastation of the state budget. Omitting the term "close relative" and changing the sanctions provided for offender of provisions of the Law would allow direct contracts with companies owned by close relatives of officials and heads of executive functions, and modifications of the Law on increase the cash value of the contract threshold, the huge amounts of state money would go into private safe of powerful politicians.

More...

Komisija za raseljena lica i izbjeglice (CRPC) – pravno nasljeđe

Author(s): Srđan Arnaut / Language(s): Bosnian

Constitution of Bosnia and Herzegovina established state structure clearly indicating what are the competencies of institutions in Bosnia and Herzegovina and by the principle of negative competence defined that all that is not under the state responsibility is under the responsibility of entities. However, in accordance with the Article 7 of Dayton Peace Agreement the Commission for Real Property Claims of Displaced Persons and Refugees (CRPC) was established and it used to be an absolute authority in the domain of property return and tenancy rights for displaced persons and refugees, as well as to all those illegally deprived from property during the war period in Bosnia and Herzegovina. The Commission did not use to work on the basis of regulations and laws of Bosnia and Herzegovina, but on the basis of its own regulations. CRPC decisions could not be revised by any institution in Bosnia and Herzegovina. CRPC could only revise its own decision by the appeal of interested party or by the official duty. This Body which had an international character and whose members enjoyed the immunity had limited time of duration of its mandate and during this period they resolved 300.000 requests by which more than 95% of deprived or occupied property was returned. When the mandate of CRPC ceased, all unsolved requests were passed to entities in accordance with entity laws and they continued to be resolved in accordance with the entity regulations. After the casement of CRPC, 700 appeals on which objections were given in a due time by interested parties, remained unsolved, but due to the undisputed decisions of CRPC and prohibition of their revision no one could decide on them.

More...

Institut vremenskog važenja zakona u predmetima ratnih zločina pred Sudom BiH

Author(s): Azra Miletić / Language(s): Bosnian

When it comes to Bosnia and Herzegovina, the applicability of the Criminal Code may be characterized as a first-class legal issue, particularly as regards war crimes and other cases of gravest breaches of international humanitarian law currently being prosecuted. It has been in the focus of interest of not only the legal community, primarily because two quite different regimes or approaches to the application of criminal codes in such cases have been on the scene, depending on whether a criminal case is prosecuted by the Entities’ judiciary or the Court of BiH. As to the comparison between codes, sometimes several codes, two principles on which it is based should be taken into account: the principle of concreteness and the principle of alternativity. Both principles are sometimes differently perceived in theory. In addition, different approaches and even inconsistencies in their application exist in the case-law. In this respect, one should particularly bear in mind that the aforementioned comparison seeks, in fact, to identify a code more lenient to the perpetrator, that is, to the case at issue, and sometimes it can be the code prescribing a more stringent punishment for the relevant criminal offense. At the time when the Dayton Peace Agreement was signed, BiH was not a signatory state to the Second Optional Protocol to the International Covenant on the Civil and Political Rights at the international level as prescribed by the Optional Protocol II, and was not obliged to make reservations to the Protocol. Therefore, Article 2 of the Optional Protocol II constituted no obstacle to the existence of death penalty in the BiH legislation during the period from the signing of the Dayton Peace Agreement until the adoption of new criminal legislation. In general, Article 2 of the Second Optional Protocol prescribes that each member state shall be obliged to take necessary measures to abolish the death penalty within its jurisdiction. This was done by the adoption of the Criminal Code of the Federation of BiH (1998), the Criminal Code of Republika Srpska (2000) and the Criminal Code of Brčko District (2001), when the death penalty was abolished, or more precisely, removed from the criminal legislation in Bosnia and Herzegovina. Article 4a) of the CC BiH, which is identical to Article 7(2) of the ECHR, provides for an exceptional deviation from the principle set forth in Articles 3 and 4 of the same Code. It also provides for trial and punishment for acts constituting criminal offenses pursuant to international law, or violations of the prohibition-type norms and rules that are generally supported by all nations, that are of general importance, or considered to be or to represent universal civilization achievements of the contemporary criminal law, where such acts are not prescribed as criminal under national legislation. Article 4a) of the CC of BiH addresses not only trial for these criminal offenses, but their punishment, too, because if an offense has not been prescribed, then the sanction thereof has not been prescribed either. Furthermore, it is impossible to apply one code to the qualification of the offense, and another one to the criminal sanction, that is, a combination of codes. Therefore, punishment of war crimes perpetrators in application of the referenced provision has not been conditioned with the application of Articles 3 and 4 of the Criminal Code of BiH. This provision also applies in trials of cases qualified as Crimes against Humanity, as stipulated under Article 172 of the CC of BiH. The application of the referenced Article, however, also ensures to the full extent trials based on joint criminal enterprise and command responsibility. The CC of SFRY did not explicitly stipulate these forms of participation and responsibility. They however, do fall under customary international law and treaty law as now stipulated in Article 180 of the CC of BiH.

More...

Organizacija fiskalne politike na nivou Bosne i Hercegovine

Author(s): Elvedin Jusufbašić / Language(s): Bosnian

Organization of fiscal policy in B&H is inherently a political issue, as the case with other countries, and not just a financial ssue. It has a special dimension in BiH because here it additionally involves ethnic criteria. Fiscal policy being effected and implemented at the State level is determined and limited by the Dayton constitutional makeup of Bosnia and Herzegovina. The existence of State-level institutions responsible for fiscal policy in Bosnia and Herzegovina, on its own, does not mean that they have a decisive influence on the creation, implementation and monitoring of fiscal policy, that is, that those institutions have safeguards for the prevention of institutional and operational blockades that occur in the field of fiscal policy as an inherently complex and a complicated system. However, it is clear that there are no perfect or universal rules or equivalent institutions for conducting a fiscal policy in a given country, and they always have national identification, namely they vary or from state to state. B&H, as well as any other country, must find a proper formula that will enable control over the fiscal policy, allowing for the sustainability and economic development of society as a whole. The elements presented in this analysis are but the skeleton framework within which one must look for such a formula.

More...

Da li je u Bosni i Hercegovini moguće uspostaviti sistem socijalne zaštite na državnom nivou: pravni osnov i potreba njihove dopune/izmjene

Author(s): Aida Hunček-Pita / Language(s): Bosnian

We can agree that in the field of social protection in Bosnia and Herzegovina, confusion prevails because of lack of social policies at the state level, and misunderstanding the basic concepts of social protection, social insurance, social assistance and social needs. Contribution to this situation was made by laws that were enacted at different levels, and also their disparity in the definition of rights, the categorization as well as the amount of financial benefits for the same categories of socially vulnerable citizens. By this manner, authorities at all levels contribute to further violations of civil rights and discrimination among citizens, particularly those socially most vulnerable.

More...

Manjkavosti upravnog postupka u postupku eksproprijacije

Author(s): Nejra Orić / Language(s): Bosnian

This article presents defectiveness, but also feasibilities with regard to improve every particular aspect of expropriational administrative procedure in purpose of efficiency, transparency, timeliness, and individual's protection against arbitrariness of public authorities. Beside each caught sight defectiveness concrete (potential) solution is proposed. For some problems, solution is possible to achieve by changing positive legislature, but for others by changing legal practice. Accordingly to Bosnia and Herzegovina's obligations to harmonize it’s legislation with acquis communautaire, relavant legal opinions of European Court for Human Rights are given. Expropriation act closely correspond with one of the fundamental rights – ownership right. Therefore, a balance between public and private interest must be expressed by adequate and precisely determined compensation for expropriated property.

More...

Sistem zdravstva u Bosni i Hercegovini: stanje i pravci moguće reforme

Author(s): Ervin Mujkić / Language(s): Bosnian

This paper represents a brief overview of the health care system in Bosnia and Herzegovina. Author analizes the legislation, and detects some of the unresolved issues regarding the health care reform. Health care organization and financing in Bosnia and Herzegovina are the responsibility of entities, while Brcko District runs a health care system over which neither entity has authority. Bosnia and Herzegovina, therefore, has 13 ministries of health: one for Republic of Srpska, one for Brcko District, one for the Federation of Bosnia and Herzegovina and ten cantonal ministries in the Federation (one for each canton). Despite a number of reform proposals, health care system remains essentially unchanged since 1997. The main problems of the health sector in Bosnia and Herzegovina are: inequitable access to health care, poor quality of health care services, corruption, inadequate and untransparent system of financing, obsolete technology and lack of funds to invest in new equipment. With all the accumulated problems in mind, it is more than obvious that the reform is necessary.

More...

Referendum i njegova (zlo)upotreba: pravni aspekt

Author(s): Zlatan Begić / Language(s): Bosnian

The referendum is a democratic institution that is fully complementary to the concept of governance based on democratic principles. Unlike the Republic of Srpska, subject matter of direct citizen participation in decision-making process is not regulated by the Constitution of B&H and Federation of B&H nor by the other legislative acts. This subject matter is only partially regulated in Federation of B&H at the local self-government but not at the level of this entity and cantons. Complex states, such as Bosnia and Herzegovina, must be based on negotiation and consensus between different political actors which represent various economic, regional, ethnic and other interests. Cooperation of these subjects must be provided in good faith and within the limits of law, and must be located within the relevant institutions of the system. It seems that crucial mistake made by the international community in Bosnia and Herzegovina was the allocation of negotiation of constitutional changes and other key issues from state institutions to the informal centers of power, located around political leaders and party leaderships, thus giving them some kind of legitimacy and competencies that do not belong to them in accordance to inner and international law. Thus, responsibility of elected representatives in government institutions have been reduced to a great extent. This process caused an opportunity for manipulation with citizens which culminated with adoption of the Decision on calling a republican referendum in Republic of Srpska. As will be seen from the text that follows, not only the Constitution of Bosnia and Herzegovina, but also the Constitution of the Republic of Srpska were violated by the mentioned decision.

More...

Referendum u Bosni i Hercegovini

Author(s): Aida Hunček-Pita / Language(s): Bosnian

In order for citizens to directly decide at the state level, it is essential to define, in the Constitution, the jurisdiction of the Parliamentary Assembly to announce a referendum by its decision. As Bosnia and Herzegovina in its Constitution do not regulate the issue of referendum, therefore there is no legislation to regulate this issue in details; nobody can talk about the issue of citizen's referendum at the state level. The Constitution of Republika Srpska defines that National Assembly, as the holder of the legislature, can call the referendum on matters within its jurisdiction. Furthermore, following the legal subordination, the Law on referendum and citizen's initiative regulates that National Assembly can call referendum at the Republic level on any matter within its jurisdiction. However, if we descent to the level of local self-government, we can find the legal basis for direct participation of citizens in decision making and thus the basis for the referendum. Referendum can be announced at the level of municipality or city by municipal assembly or city assembly in order to declare the matters from its jurisdiction that are established by the law, the statute of municipality or city.

More...

Stručno mišljenje u predmetu državna imovina U 1/11

Author(s): Edin Šarčević / Language(s): Bosnian

B/H/S edition Registrar Ustavnog suda BiH, gospodin Zvonko Mijan me je 21. jula 2011. godine ispred Ustavnog suda BiH pozvao da na javnoj raspravi u predmetu U 1/11 – državna imovina – u svojstvu učesnika iznesem stručno mišljenje. Istim dopisom sam obaviješten da je predmet rasprave Zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o statusu državne imovine koja se nalazi na teritoriji Republike Srpske i pod zabranom je raspolaganja i da u slučaju pristanka putne troškove i troškove boravka moram snositi sam.

More...

Expert opinion in the case of state property no. U 1/11

Author(s): Edin Šarčević / Language(s): English

English edition On 21 July 2011, the Registrar of the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina, Mr. Zvonko Mijan invited me to present my expert opinion in the capacity as a participant in the public hearing in case no. U 1/11 concerning state property. By the same letter, I was informed that the subject-matter of the hearing was a request for review of constitutionality of the Law on the Status of State Property Located on the Territory of the Republika Srpska and under Disposal Ban and he informed me that in case of my acceptance, I would cover my own accommodation and travel costs.

More...

Pledoaje za javno djelovanje: Politologija i politička filozofija pravnih preporuka

Author(s): Nerzuk Ćurak / Language(s): Bosnian

Na Konferenciji održanoj u hotelu Sarajevo 15. maja 2013. godine, a u povodu javnog predstavljanja preporuka ekspertnog tima za reformu Ustava FBiH, učesnici te važne debate civilnog društva iznijeli su zanimljive prijedloge, konkretna očitovanja na preporuke ekspertne grupe, bilo je korisnih sugestija, dilema koje su ostale nerazriješene, ali ono što se može generalizirati kao opći ton skupa, bila je vrlo jasna fokusiranost na same preporuke. I intencija Konferencije bila je vrlo pragmatična: radom u nekoliko tematskih grupa, plus centralna panel diskusija, odrediti se prema preporukama kao ozbiljnom intelektualnom i stručnopravnom poduhvatu skupine vrijednih i kompetentnih ljudi koji nisu lišeni empatijskog obrasca, a koji u ovako složenoj zemlji nije ništa manje važan od jurisprudencije.

More...