We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Poezija se često odbacuje kao najmanje politična, odveć apstraktna i najmanje društveno angažirana od svih književnih radova, ističe mladi bosansko hercegovački teoretičar Damir Arsenijević u tekstu »Bosna pharmakos – ka političkoj kritici kulture« (Sarajevske sveske, broj 15-16, 2007)
More...
The Irish writer Oscar Wilde was extremely popular in Croatian culture in the first decades of the 20th century. Although Croatian writers of that time generally did not read the original works of British authors but rather their translations, Wilde’s popularity in Germany and Vienna sparked interest in his works among the Croatian readership and spectatorship. This paper explores the translation of Wilde’s Salomé from German by Julije Benešić and Nikola Andrić, and the complex influence that this translation had on Croatian literature of early modernism, relying primarily on the interpretation of the same motif in the texts of young Fran Galović and Miroslav Krleža. The paper argues that the influence of Wilde’s aestheticism is visible not only in the adoption of typical motifs, characters, or atmosphere but also in the autonomous and self-reflective language play in Krleža’s texts.
More...
U novome programu naše stranke navodi se među ciljevima rodoljubnog odgoja i briga za poštivanje normi hrvatskoga jezika. Briga za jezičnu kulturu, za njegovanje materinskoga jezika, nije česta u programima vladajućih stranaka slobodnih naroda. Takvi su zahtjevi mnogo običniji u programima stranaka koje zastupaju interese naroda što se nalaze u podređenu ili barem neravnopravnu položaju. No kada je riječ o hrvatskome jeziku, posve je opravdano, i to mnogostruko, što je on našao svoje mjesto u programu Hrvatske demokratske zajednice.
More...
Plorantis Croatiae saecula duo (1703) by Pavao Ritter Vitezovic (1652-1713) and Vita Petri Berislavi (1620) by Ivan Tomko Mrnavic (1580-1637), two significant works in the Croatian literary corpus written in Latin that deal with important historical characters and events from Croatian history with the explicit intent of preserving them from oblivion, have unjustifiably been omitted from the national literary canon. Following recent scholarly interest in these works in the last fifteen years or so, this paper reinvestigates and confirms intertextual references, with special emphasis on Vitezovic's relation to Mrnavic. The article focuses on determining traces and re-stylizations of parts of the Vita in around sixty lines of verse from the first canto of the Two Centuries of Croatia in Mourning, which are shown to be a complete episode, paradigmatic in its ideological concept for the whole poetic work.
More...
Until Nineteenth Century the Croatian literary tradition in Bosnia and Herzegovina developed within the Roman Catholic Church, in the beginning it was characterized by the imported literature written Until Nineteenth Century the Croatian literary tradition in Bosnia and Herzegovina developed within the Roman Catholic Church, in the beginning it was characterized by the imported literature written in Latin for the foreigners in urban settlements and for the educated clergy, so the native educated people were more of an exception, such as Jurij Dragišić (Georguius Benignus, Srebrenica, Bosnia, 1450-Barletta, Italy, (1520). Dragišić spent his lifetimeand gained his glory outside Bosnia.
More...
Crnković, Meštrović, Borges: Knjige od snova; Jack Nicholson i Pet lakih komada; Ivo Dulčić, Petrarca i vojna tajna ljubavnog pismara; Danteov paradoks: Slučaj Alberiga dei Manfredija
More...
Svugdašnji?! Pridjev je to tvorbeno nalik pridjevu svagdašnji, a koji, izveden od priloga svagda, znači: ono što biva u svako doba, uvijek, vazda; no, priloga svugda nema »ni od korova« da bi značio: na svakome mjestu, svagdje, posvud(a) — što je, značenjski, u jeziku zauzeto za prilog svud(a). Međutim, nije Andrič u svom pripovjedačkom zanatu/obrtu tek običan majstor, »dunđer« (= irano-turski: drvodjelja, tesar, zidar); on je »neimar« (=arabo-turski: vrhunski graditelj) europeizmom rečeno: arhitekt je on riječima, i to ne tek izoliranima, pojedinačnim, već osobito njihovim ulančavanjem u priču / pričanje.
More...
Na samom svršetku godine 1935, s nadnevkom od 1. prosinca, pojavio se u Zagrebu novi časopis koji, nažalost, nije bio duga vijeka. Naziv mu je bio Dani i ljudi, a nosio je i podnaslov koji mu je pobliže određivao ne samo žanr, već i nacionalnu orijentaciju - hrvatska književna revija. Motto - Za Narod Za čovječanstvo Za Socijalnu Pravdu otisnut na naslovnici (koji će nepromijenjen ostati na istome mjestu kroz sva tri izašla broja) jasno je naglašavao temeljne namisli uredništva.
More...
Samo je po sebi razumljivo da su dalmatinski i istarski Hrvati izravno, a to znači istodobno s izlaskom iz tiska i bez prevoditeljskoga posredništva, čitali talijanske pisce; samo je po sebi razumljivo i to da su zato prvi upozoravali na eventualnu nazočnost hrvatskoga segmenta u njima suvremenim djelima talijanske književnosti. Posebice na pojave negativnoga odslika toga segmenta.
More...
Na jednom mjestu unutar svoje opsežne Povijesti u devet knjiga Herodot lucidno napominje »Moja je dužnost da ispričam ono što se pripovijeda, ali mi nikako nije dužnost da svemu vjerujem, i ova tvrdnja neka vrijedi za cijelo moje djelo (VII, 152).« Taj latentni sukob unutar narativnog, svojevrsni logički raskorak između fikcijskog i fakcijskog, osnovno je obilježje Herodotova historiografskog rukopisa. Zanimljivo je da tim autopoetičkim inputom Halikarnašanin utire put gotovo svim suvremenim shvaćanjima povijesti ili, točnije, pisanja povijesti. Naime, Herodot priznaje posredovanost svoga historiografskog pisma, osobitu povezanost s usmenom kulturom priče, te istodobno negira svaku mogućnost apsolutnog historiografskog uvida.
More...
Kad se, 1961., Mate Ganza pojavio s prvom knjigom, Pjesmama strpljenja, objavljenom u izdanju Pododbora Matice hrvatske u Splitu, kritika je odmah jednodušno u njemu prepoznala - unatoč tome što su se u njoj mogli dosluhnuti daleki odjeci Rilkeovih Devinjskih elegija - još jedan nov i izvoran glas. Odmah bi valjalo dometnuti: i zreo glas. Ganza se, naime, otprve predstavio gotovo sa svima svojim karakterističnim pjesničkim svijetom, s usporedbama tipa kao - što ih je onako lucidno, a istodobno i nepravedno, napadao Gottfried Benn u Problemima lirike - s glavninom repertoara slika i s biblijskim inverzijama te s kadencama koje kao da se otad u njega nisu gotovo nimalo izmijenile.
More...
U kompleksu jedinstvenih domaćih stvaralačkih osobnosti javlja se Nikola Šop (1904.-1982.). Nerijetko je slučaj da su stvaratelji, umjetnici, pjesnici ujedno i filozofi. Potvrde za to nalazimo u velikoj i višestoljetnoj evropskoj i hrvatskoj povijesti književnosti. Govor koji poduzimamo u naslovom naznačenoj problematici bit će oprimjerenje te činjenice. O kojoj je i kakvoj filozofiji ovdje riječ? O onoj koju nam otkrivaju pjesnički ciklusi N. Sopa: Svemirski pohodi (Spedizioni cosmiche), Astralije, Kućice u svemiru (Casette nel cosmo), Sanjaći (Sognatori), Nedohodi (Nonconvenienti), Dok svemiri venu (Mentre i cosmi appassiscono). Dijelom rasvijetljen pjesnički Šopov ego, daleko manje i filozofijski, pjesnikov duhovni identitet još očekuje svoju punu reafirmaciju, svoja dalja čitanja, tumačenja i kritičke prosudbe.
More...
Na kraju moje ulice, sučelice zgradi Hrvatskoga narodnog kazališta, tvoreći dio zapadnoga kraka Zelene potkove, stoji dvokatna uglovnica koja je prema projektima Lea Honigsberga podignuta između 1888. i 1889. Prvotno je izgrađena za Dom Saveza učteljskih društava odnosno Hrvatski učiteljski dom, a danas su tamo locirane različite učiteljske te profesorske udruge, njihove sindikalne središnjice, redakcije nekih stručnih pedagoških listova a i Hrvatski školski muzej.
More...
This paper deals with the frequency of use of conditional sentences in contemporary dramas that were not originally written in English but were translated into it. The hypothesis that the paper tries to prove here, states that conditional sentences are not used so frequently in modern dramas, unlike classical plays, which is tried to be proved by analyzing three plays, one of which was written in Croatian (Flour in the veins by author Igor Štiks), and the other in Bosnian (Silvertown / Crocodile Lacoste, by author Zlatko Topčić), both translated into English. Finally, the third drama, Romeo and Juliet, is a classic drama by William Shakespeare. Since the two plays that served as a basis for this analysis, were not originally written in English, the first part of the paper provides a theoretical background on conditional sentences and types of conditional sentences in Croatian, then in English, listing potential translational equivalents of conditional sentences in both languages. The results of the analysis conducted on three dramas, clearly show that the hypothesis was successfully confirmed. However, although only three plays were analyzed, it is expected that the results would be similar in case there were more plays.
More...
Pod nadnevkom 3. VIII. 1920. nalazim o u Davnim danima slijedeću indikativnu zabilješku: Razmišljam o pojmu: Ars scribendi. (...) Sta je jezgra, a što je ljuska toga posla? Sto znači pišući ljuštiti, i da li se uopće može nešto - oljuštiti pisanjem? Koliko zapravo daleko seže to što bi pisanjem trebalo oljuštiti, nedvosmisleno proizlazi iz prethodnoga programskog iskaza »Mrzim sve što nas čini time što jesmo«, a »što ja neću da budem «. Do čega bi pak onda tako radikalnom redukcijom trebalo doprijeti? U »trenutku sloma svih ovozemaljskih vrijednosti«, glasi dijagnoza vremena, »misija umjetnika... ne može da bude drugo, nego da propovijeda ljubav prema čovjeku kao takvom, bez obzira na meridijane, paralele, boju masti, države, nacije ili kontinente.
More...
O kućnoj kazališnoj predstavi Otella u obitelji Gemme Gerbaz udane Polić i Ante Polica znalo se do sada tek toliko da je postojala. Naime, u kapitalnom memoarskom tekstu Nikole Polica Iskopine (iz proljeća 1956.) taj je dramski amaterski događaj bio ovako notiran:…
More...
Memoarski zapisi Tragovi prošlosti pojavili su se u hrvatskom prijevodu 1994., u pravome trenutku, kada je napokon pokolebano uvjerenje da je povijest ovog naroda i zemlje otpočela tek 1945. godine. Naglo je poraslo zanimanje za razlijte fasete prohujaloga građanskog života pa je novinstvo i čitateljstvo pozdravilo tu knjigu kao pouzdan brevijar građanskih navika, osobnog i poslovnog morala, mode, kulinarskih delicija, životne filozofije... jednom riječju, one specifične uljudbe srednjoeuropskog tipa. Nešto kasnije publicirana »Kronika slobodnog kraljevskog grada Osijeka« U stiješnjenim granicama dodatno je učvrstila dojam da je Vilma Vukelić naprosto »prva dama esekerske književnosti«. Krleža je to djelo kratko okarakterizirao kao »roman o esekerskim gospodskim familijama«. Ne potječe li autorica, uostalom, iz ugledne i gospodarski utjecajne obitelji Miskolczy? Na naslovnici memoara decentnog je držanja, pod šeširom širokog oboda s makartovskim cvjetnim aranžmanom!
More...
1941. -godina koja se vraća knjiga je svjedočenja: knjiga koja govori o prošlosti i svjedoči o njoj, jer njezin autor, Slavko Goldstein, koji je svjedok vremena o kojemu piše -a to je naša suvremena povijest, koja nam je ujedno i sadašnjost -i o tom vremenu ne govori kao neutralni, vanjski svjedok događaja, već kao osoba koja na sebe preuzima teret svjedoka i odgovornost svjedočenja. Njegova je knjiga pisanje o vremenu iz aspekta osobe koja je to vrijeme živjela i živi ga -budući da se vremenska perspektiva svjedoka stalno pomiče, i perspektiva sjećanja uvijek je u promjeni.
More...
Koliko vrijedi Slavko Goldstein najbolje se vidi po tome što ga Zagreb ni poslije toliko godina nije uspio zatvoriti u neku nišu, kao većinu ljudi koji dugo djeluju, pa ako se ne uklope u poredak, postanu lokalne veličine koje, kao ekscentrike, treba tolerirati zbog slikovitosti pojave što obogaćuje našu sredinu. Sve što napravi Slavko Goldstein ipak je previše važno ili previše kontroverzno da bismo ga tako olako mogli marginalizirati.
More...
The aim of this paper is to analyze the textualization of motherhood in Eugen Kumičić’s novel Olga i Lina [Olga and Lina]. The emphasis is on the characters of mothers portrayed in the novel as “good” mothers and “bad” mothers. The paper addresses two main research questions. The first refers to what characterizes Kumičić’s “good” mother as “good” as well as the features of his “bad” mothers. Secondly, we look into whether the author uses standard (literary) models of motherhood or whether he departs from social and literary conventions, and why motherhood appears as an essential topic in Kumičić’s novel.
More...
