Svjedok sjećanja
Witness of memory

The Face of Discourse in Krleža's "Davni dani" and "Djetinjstvo" 1902-03

Summary/Abstract: Pod nadnevkom 3. VIII. 1920. nalazim o u Davnim danima slijedeću indikativnu zabilješku: Razmišljam o pojmu: Ars scribendi. (...) Sta je jezgra, a što je ljuska toga posla? Sto znači pišući ljuštiti, i da li se uopće može nešto - oljuštiti pisanjem? Koliko zapravo daleko seže to što bi pisanjem trebalo oljuštiti, nedvosmisleno proizlazi iz prethodnoga programskog iskaza »Mrzim sve što nas čini time što jesmo«, a »što ja neću da budem «. Do čega bi pak onda tako radikalnom redukcijom trebalo doprijeti? U »trenutku sloma svih ovozemaljskih vrijednosti«, glasi dijagnoza vremena, »misija umjetnika... ne može da bude drugo, nego da propovijeda ljubav prema čovjeku kao takvom, bez obzira na meridijane, paralele, boju masti, države, nacije ili kontinente.

• Details
• Contents