Publisher: Documenta - Centar za suočavanje s prošlošću

Civilne žrtve rata u Hrvatskoj

Pravo na pravni lijek i reparaciju za žrtve teških kršenja međunarodnog prava o ljudskim pravima i ozbiljnih povreda međunarodnog humanitarnog prava - Potrebe, praksa, preporuke.

Author(s): Emina Bužinkić,Eugen Jakovčić / Language(s): Croatian

Svaki rat za sobom ostavlja žrtve. Žrtve su namjerna ili slučajna meta svakog ratnog razaranja koja munjevito mijenjaju sliku stanovništva. Prema riječima bivšeg glavnog tajnika UN-a Kofija Annana ‘u mnogim današnjim sukobima civili su postali primarne žrtve nasilja’. U drugoj polovici 20. stoljeća sve su više u središtu političke i društvene pozornosti žrtve i teška stradanja u svjetskim i drugim ratovima i nizu etničkih sukoba. Prema Europskoj sigurnosnoj strategiji od 1990. naovamo gotovo 4 milijuna osoba stradalo je u ratovima, a od toga su 90% bili civili. Izvještaji Ujedinjenih naroda navode da je broj civilnih žrtava u ratovima devedesetih godina dramatično porastao, otprilike s 5 na 90% ukupnog stradanja. Unatoč ovoj procjeni, egzaktan broj civilnih žrtava rata nije poznat. Iako brojke nisu u toj mjeri sigurne, brojni izvještaji, kako službeni tako i akademski te oni međunarodnih organizacija za ljudska prava, govore o visokim postocima civilnih stradanja.

Evakuiran u Pakračku poljanu

Author(s): Đorđe Gunjević / Language(s): Croatian

Dnevničko-memoarski zapisi Đorđa Gunjevića, ratnog pomoćnika povjerenika Vlade za Pakrac zaduženog za zdravstvo i socijalnu skrb, tekst je koji ukazuje na sudbinu pojedinca u vihoru Domovinskoga rata, ali i na sudbinu zajednice. Gunjević je svoj posao pomoćnika povjerenika, koji je potrajao nešto više od mjesec dana, radio u ekstremno teškim ratnim uvjetima u Pakracu. Glavna točka njegovog posla bio je Medicinski centar, velika i ugledna zdravstvena ustanova, koja je bila samo dvjestotinjak metara udaljena od položaja pobunjenih Srba. Tko je bio u Pakracu i vidio gdje je Medicinski centar, a gdje su bili položaji pobunjenika, zna da im je bolnica bila kao na dlanu, doslovce na puškomet, i zna da nisu morali ni nišaniti da bi je pogodili. Pakrac je od kraja kolovoza, pa sve do potpisivanja Sarajevskog primirja bio jedna od žarišnih točaka u Domovinskom ratu. Istina, nikad toliko pod lupom javnosti poput Vukovara ili Dubrovnika, ali kada je početkom 1992. godine potpisano Sarajevsko primirje, Pakrac je, baš kao i obližnji Lipik, bio jedan od najrazrušenijih hrvatskih gradova. U takvim nemogućim okolnostima trebalo je nekako djelovati i koliko je to bilo moguće održavati red u Medicinskom centru u kojem je i pri kraju rujna 1991. godine još uvijek bilo više od 300 pacijenata, od toga njih 275 na Psihijatriji. Gunjević je osmislio, a u dogovoru s Ministarstvom zdravstva i svojim pakračkim suradnicima i suradnicama proveo važnu, rizičnu, humanu, ali i nužnu operaciju - evakuaciju Medicinskog centra. Nagrada za to bio mu je, zbog njegove nacionalne pripadnosti, „boravak“ u Pakračkoj Poljani, pod zapovjedništvom Tomislava Merčepa, jednoj od najtamnijih i najsramotnijih točaka Domovinskog rata. Tako se je klatno sudbine u Gunjevićevu slučaju gibalo vrlo brzo: od vrhunca zbog uspješne evakuacije do propasti i razmišljanja o samouništenju na Pakračkoj Poljani u samo nekoliko dana. Gunjevićevi zapisi nisu, međutim, samo knjiga o njegovoj osobnoj sudbini. To je knjiga o tome koliko jedna zajednica može u ratu brzo propasti, odnosno, preciznije rečeno, koliko brzo može biti prisiljena na propast. U samo nekoliko dana Pakrac se našao na popisu mjesta u Hrvatskoj koja su krajem ljeta i početkom jeseni za vrijeme pobune i agresije na Hrvatsku, mimo svoje volje, civilizacijski propadala. U samo nekoliko dana stanovnici Pakraca morali su zaboraviti kakva je to civilizacijska tekovina tekuća voda iz vodovoda, što je to organizirani komunalni život, morali su naučiti što znači šištanje plina iz uništenih instalacija, kako izgleda život u gradu u kojemu ne funkcioniraju socijalne službe, u kojemu se broj zaposlenih u Medicinskom centru naglo smanjuje sedam puta, u kojem se više ne mogu isplaćivati mirovine, ne zato što nema novca, nego zato što to fizički nije moguće. U svemu tome, i u svojoj dramatičnoj osobnoj sudbini, Gunjević nalazi lijepe riječi i riječi poštovanja za mnoge svoje sugrađane. Nekima od njih bit će ugodno čitati ove zapise. Ima među njima ljudi raznih struka, raznih nacionalnosti. S poštovanjem se prisjeća svojih kolega iz zdravstva, primjerice Katice Bergman, dr. Nikole Zelića, dr. Luke Vrbana i Slave Jankovića, dr. Ivice Kosteckog. Sa sjetom se prisjeća svog kolege iz Povjereništva Stjepana Širca. Nekima, pak, vjerojatno neće biti ugodno čitati Gunjevićeve zapise. I opet, tu ima ljudi raznih struka, raznih nacionalnosti, kako „ njegovih“ Srba, tako i Hrvata. Začuđujuće je, međutim, da Gunjević pronalazi riječi poštovanja, pa i simpatije, čak i za neke ljude koji su ga držali u zatočeništvu u Pakračkoj Poljani. Gunjevićeva priča na kraju je ipak imala sretan završetak, koliko je to moguće u ratno doba. Ostao je živ, kuću je obnovio, a Grad Pakrac ga se sjetio i dodijelio mu priznanje. Njegovi zapisi isključivo su - njegovi. Rezultat su začudne, gotovo nevjerojatno činjenice da je rokovnik u kojemu je 1991. godine bilježio što je radio kojega dana uspio sve „preživjeti" i koji je poslužio kao temelj za rekonstrukciju događaja i prizivanje događaja iz sjećanja. Njegova sjećanja, zabilježena oporim stilom, lišenim lirike, točna su koliko sjećanja pojedinca, bez obzira na pomoćna sredstva, mogu biti. No, ona su, osim osobnog svjedočanstva jednog doba i jedne sudbine, i poziv svima drugima da pokrenu vlastita sjećanja i iza sebe ostave memoarski zapis na jedno burno, ratno doba.

Goli otok - Kratak vodič kroz povijest logora na Golom otoku

Author(s): Martin Previšić,Boris Stamenić,Vladi Bralić / Language(s): Croatian

Goli otok je mjesto obilježeno represijom jugoslavenskog komunističkog režima nad tisućama pojedinaca koji su na otoku bili zatočeni. Negostoljubivi i nenaseljeni otok između Raba i Senja predstavlja jedno od simbolički najvažnijih mjesta u suvremenoj povijesti Hrvatske, odnosno bivše Jugoslavije. No od nekadašnjeg logora, kasnije zatvora na Golom otoku, ostale su tek derutne i devastirane zgrade po kojima zimi pasu ovce, a ljeti šetaju turisti u potrazi za iskustvom “jadranskog Alcatraza” koje im prodaju turističke agencije i lokalni brodari. Iako su za Goli otok gotovi svi u Hrvatskoj čuli, rijetki o njemu mogu reći više od nekoliko smislenih rečenica. Jedan od važnijih razloga ovog nesrazmjera je i donedavni manjak širokoobuhvatnih znanstvenih istraživanja Golog otoka. Objavom knjige “Povijest Golog otoka” dr. Martina Previšića početkom 2019. godine učinjen je veliki iskorak u znanstvenom istraživanju ove važne teme. No Previšićeva knjiga od šestotinjak stranica svojim opsegom uvelike nadilazi potrebe za informiranjem prosječnog posjetitelja, odnosno šire javnosti.

Institucije državne uprave Republike Hrvatske od osamostaljenja do članstva u europskoj uniji - I. Dio 1990.-2004.

Author(s): Živana Heđbeli / Language(s): Croatian

The subject of this book is the history of the Republic of Croatia state administration institutions, in the period between1990, when Croatia gained its independence, until June 18, 2004, when European Council promoted Croatia’s status to official candidate for the European Union membership. The book covers institutions of Croatian political system: the Parliament, President of the Republic of Croatia, the government and state administration bodies. The introduction explains basic terms and the reasons why the book covers only, strictly speaking, state administration bodies. The book includes neither public sector bodies nor civil defence and military forces and the police. Familiarity with the history and scope of activities of an institution is the starting point of archives’ and archivists’ overall work, and of providing precise and meaningful scientific information to users of archival records as well. The task of archival science is to study the organization and functions of those bodies the work and actions of which created archival and current records. Knowledge about the history of institutions is a precondition for any archival professional work. Croatian archival science produced almost no papers on this subject up until now. Some data can be found at the Croatian Information Documentation Referral Agency (HIDRA) web pages. The second chapter discusses, on the basis of published legal sources and literature, the context in which Croatian state administration institutions work. The process of Croatia’s gaining of independence is also explained, as well as the state’s development and changes in the Constitution, which directly determine names of the highest institutions and scope of their jurisdiction. System and changes of the state administration, changes of organization and domains of ministries and state administrative organizations are presented in theirs totality on the basis of published, relevant legal regulations, as well as regulations on high officials, officers and employees. The third chapter analyses the development, legislative and jurisdiction of the Croatian Parliament and its chambers or councils, the government and each of its offices and some of its commissions, the Presidency/President of the Republic of Croatia, their organization and theirs organizational bodies. The exact dates of changes of institution’s names, relevant laws, jurisdictions and changes of jurisdictions are determined, as well as organizational bodies and theirs changes, their founding and abolition. The fourth chapter analyses the development, relevant legislative and jurisdiction of ministries, theirs organization and their organizational bodies. Each existing ministry is discussed separately, exact dates of changes of ministry’s names, its founding and abolition, relevant laws, jurisdictions and changes of jurisdictions are determined, as well as organizational bodies and their changes, founding and abolition. The fifth chapter analyses each state administration organizations and central state offices, exact dates of changes of institution’s names, their founding and abolition, relevant laws, jurisdictions and changes of jurisdictions are determined, as well as organizational bodies and their changes, founding and abolition. The sixth chapter analyses state administration in counties, towns and municipalities, as well as various bodies which are not central state administration bodies or government offices, but perform executive or administrative authority tasks. Local and regional government and self-government, counties, towns and municipalities and, at a certain period, districts, their changes and relevant laws are presented in their entirety, as well as their jurisdictions. General conclusion regarding Croatian state administration institutions is that state organization is developed or complex. Special conditions of gaining independence and Croatia’s development as a state influenced the development and growth of state administration institutions. Establishment of Croatia as an independent state, faced Croatia, for the very first time, with the task to create its own, integral state administration system. Since independence presupposes the necessity to form and consolidate all units of the administrative system which are typical for an independent state, after it was constituted, Croatia founded those institutions, which did not existed in up-to-then Socialistic Republic of Croatia, and which do exist in other modern states. Development of Croatia is extremely dynamic. When considering the overall situation, as well as particular periods, there are many diver sified institutions. The very number of ministries and bureaus/directorates varies a lot, due to frequent changes: with ministries from fourteen to nineteen, and with bureaus from three to twelve. State administration institutions are created as a direct answer to new circumstances or as a form of overcoming vital tasks. Certainly, when the activates they performed is not so important any more so as to be performed by an independent body, certain institution cease to exist. With the development of a society, state administration objectives, its organization and manner of performing tasks change. There is a shift from objectives of power to objectives of service, that is to the activities that serve to accomplish and fulfil the citizens’ interests. Administrative functions become differentiated in the course of time. From tasks that were unique at the beginning and performed by a single administrative institution, certain parts are divided into individual tasks performed by separate organizations, which leads to vertical and horizontal differentiation of administration. There has been, up to now, no work that would deal with the history of institutions and Croatian state administration organization in its entirety, from 1990, the year when Croatia gained its independence, until June 18, 2004. For this reason, description of Croatian political system, the Parliament, the President of the Republic, the government and state administration bodies, will serve as systematized knowledge and understanding to all who participate in administration work, to archivists, administrative lawyers, historians, political scientists, sociologists, to students and scholars of the mentioned sciences, as well as to present and future users of archival records. The book offers materials relevant for a more comprehensive study of a large number of questions which constitute the issue of development of the Republic of Croatia and removes the need for future research to deal with the overall history of Croatian institutions, enabling that research to only deal with narrower areas which are more significant in practice. It also enables and provides a starting point for studying the rest of the bodies financed from the state budget – primarily public sector institutions or all bodies through which Croatia fulfils its rights and duties. The book provides the starting point for further work on compilation, whether in a classical or in the form of a data base, of lists of all sources significant for the history of institutions. History of state administration institutions reflects the creation and specific development of Croatia in a specific socio-historical and economic context. Meeting the criteria which are preconditions for Croatia’s EU accession in a certain way means suspension of domain and authorities of political system and state administration institutions which existed from 1900 to 2004, which is why they can be considered historical. The book includes footnotes, appendices – such as indexes of institutions, diplomatic missions and consular representations, high officials and commissioners, lists of abbreviations, bibliography and legal sources. The index of institutions lists both abolished and existing councils, commissions, committees and other bodies which are not separately analysed in the text.

Institucije državne uprave Republike Hrvatske od osamostaljenja do članstva u europskoj uniji - II. Dio 2004.–2013.

Author(s): Živana Heđbeli / Language(s): Croatian

The subject of this book are state administration institutions of the Republic of Croatia from June 18th 2004 to July 1st 2014, from the time of gaining official candidacy for membership to becoming a member of the European Union. The book consists of a foreword, seven chapters and appendixes: index of institutions, index of diplomatic missions and consular offices, index of officials, a bibliography and a list of legal sources.

Istraživanje: jačanje strategije regionalne suradnje u rješavanju problema nestalih osoba

Author(s): Maja Dubljević,Edin Ramulić,Višnja Šijačić,Njomza Haxhibeqiri / Language(s): English,Croatian

Nestanci osoba uključuju različita kršenja ljudskih prava; kršenje prava na sigurnost i slobodu, dostojanstvo osobe, prava na život, prava na zaštitu od nasilja ali i mnoga druga, te je zato temeljno polazište u rješavanju pitanja zatočenih i nestalih osoba pravo svakog pojedinca na život, nepovredljivost njegove slobode i zabrane zlostavljanja te pravo obitelji da saznaju istinu o sudbini svojih najbližih. Problematika vezana uz pronalaženje nestalih osoba dio je implementacije procesa tranzicijske pravde. Pritom, moramo imati na umu da se u zemljama nastalim raspadom bivše Jugoslavije, tranzicija odvijala, i još se odvija, na dva kolosijeka: 1) tranzicija iz ratnog društva u mirnodopsko društvo, posebno u pogledu standarda pravde i prihvaćanja međunarodnih kriterija za odgovornost u oružanim sukobima; 2) tranzicija iz jednostranačkog društva u pluralističko društvo tzv. zapadne demokracije.

Izvješće o tijeku konzultacijskog procesa o instrumentima za utvrđivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava u post-jugoslavenskim zemljama - svibanj 2006. - lipanj 2009.

Author(s): / Language(s): Bosnian,Croatian,Serbian

Ni 14 godina nakon oružanih sukoba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, i deset godina od kraja sukoba na Kosovu, žrtve još uvijek nisu imenovane niti priznate, a samo manji broj odgovornih izveden je pred lice pravde. Raspravu o mehanizmima za utvrđivanje i kazivanje činjenica o neposrednoj prošlosti započele su tri organizacije za ljudska prava, Fond za humanitarno pravo (Srbija), Documenta (Hrvatska) i Istraživačko-dokumentacioni centar (Bosna i Hercegovina) u rujnu 2005. godine, uz učešće stručnjaka Međunarodnog centra za tranzicijsku pravdu. Sudionici i sudionice skupa, predstavnici 10 vodećih organizacija za ljudska prava iz regije, podržali su suđenja za ratne zločine kao jedini pravni mehanizam za utvrđivanje pojedinačne odgovornosti, posebno ukazujući da je suradnja između državnih odvjetništava, tužiteljstava i sudova u regiji utjecala da se čuje glas žrtava ratnih zločina iz drugih etničkih zajednica. Imajući u vidu da su kazneni postupci fokusirani na optužene, tri organizacije su pokrenule regionalnu raspravu o instrumentima za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima, u čijem su fokusu žrtve, kako bi doprinijeli potpunijoj slici o svemu što se dogodilo u prošlosti. Rasprava (konzultacijski proces o mehanizmima za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima) je osmišljena kao niz regionalnih, nacionalnih i lokalnih rasprava (konzultacija) u manjim grupama (oko 30 sudionika i sudionica) sa predstavnicima različitih grupa civilnog društva. Dio procesa postali su i regionalni forumi za tranzicijsku pravdu, skupovi sa većim brojem sudionika (oko 250), na koje se kao gosti pozivaju i predstavnici država i međunarodnih organizacija. Cilj konzultacijskog procesa je od početka stvaranje javne platforme na kojoj će žrtve i predstavnici civilnog društva iznositi svoje potrebe u odnosu na kršenje ljudskih prava i nepravde počinjene u prošlosti. Drugi, podjednako važan cilj je jačanje podrške za prihvaćanje inicijative o regionalnom pristupu u utvrđivanju činjenica o ratnim zločinima, kako bi bila prihvaćena u svim zemljama regije, i od građana i od vlasti. U svibnju 2008. godine inicijativa je prerasla u prijedlog za formiranje Regionalne komisije za utvrđivanje i kazivanje činjenica o ratnim zločinima i drugim teškim povredama ljudskih prava. Od tada, konzultacijski proces dobiva i treći cilj: izgradnja modela Regionalne komisije (REKOM).

Izvještaj - Pravo civilnih žrtava rata u Hrvatskoj na reparacije - 2013

Author(s): Emina Bužinkić,Milena Čalić-Jelić,Eugen Jakovčić,Nives Jozić,Vesna Teršelič,Marina Petras,Božica Ciboci,Una Josipović,Miren Špek / Language(s): Croatian

1. Bez političkih i pravosudnih pomaka nakon više od 20 godina. • Civilna stradanja – neutvrđen broj • Odsustvo zakonodavnih rješenja • Postupci za naknadu štete pred hrvatskim sudovima i Europskom sudu za ljudska prava - tek poneki usvojen tužbeni zahtjev • Troškovi izgubljenih parnica – prvi slučaj otpisanog parničnog troška; 2. Potrebe i iskustva civilnih žrtava rata • Ciljevi i metodologija istraživanja; 3. Ostvarenje prava na obeštećenje • Ostvarena prava kroz upravni i sudske postupke; 4. Podrška civilnim žrtvama rata; 5. Iskustva specifičnih skupina civilnih žrtava rata • Žrtve terorističkih napada Studija slučaja • Osobe kojima je zbog ratnih djelovanja poginuo, umro ili nestalo član obitelji Studija slučaja • Civilni invalidi rata Studija slučaja • Žrtve seksualnog nasilja Studija slučaja; 6. Preporuke Korišteni izvori

Jedna povijest, više historija - dodatak udžbenicima s kronikom objavljivanja

Author(s): / Language(s): English,Croatian

The Supplement to Textbooks of Current Croatian History is a handbook for history lectures, which was ordered by the Croatian Ministry of Science, Education, and Sports after the five-year moratorium on teaching current history in the Podunavlje region expired in the 2002/2003 school year. This easternmost region of Croatia remained under the control of local Serbs after the end of the 1991-1995 conflict, and was returned to Croatian sovereignty in 1998 after a transitory period under UN administration and the signing of an agreement between the Croatian government and the local Serb population. Part of the agreement included the decision that instruction in Podunavlje for Croat and Serb children would take place in separate classrooms, and that a five-year moratorium on teaching contemporary Croatian history in classes taught in the Serbian language would be imposed. At the end of 2002, the Ministry, headed by Minister Vladimir Strugar, in cooperation with the representatives of the Serb community and several history teachers, decided to form the „Commission for developing proposals regarding the teaching of history of the former Yugoslavia since 1989 in the schools of the Croatian Podunavlje,“ as well as produce a handbook which would cover the period of contemporary Croatian history after 1989. It was concluded that the handbook needed to function as an appendix for existing textbooks, and that it would serve as the first step in eliminating the moratorium and as a temporary solution until new textbooks could be chosen that would be translated into the Serbian language and script. After failing to find a publishing company to produce the handbook during 2003, work continued in the fall of 2004, under Minister Dragan Primorac. The Commission chose Tvrtko Jakovina and Snježana Koren from the Department of History at the Philosophy Faculty, University of Zagreb, as well as Magdalena Najbar-Agičić, the author and editor of a number of elementary and high school history textbooks, to complete the handbook. The authors finished the handbook in April 2005. In the meantime, the Commission decided that the text would not only serve the students in Podunavlje, but other students across all of Croatia as additional material for studying contemporary history. Once the work was completed, the manuscript was given to reviewers who needed to evaluate the quality of the methodology as well as the historical content of the material. However, before the reviews — some of which were subsequently shown to be very positive while others were extremely negative — reached the authors of the handbook, the content of the negative reviews appeared in the media and sparked a public debate that lasted for several months. The actual text of the Supplement remained, for the most part, inaccessible to the public, and the content of the Supplement, other than what was posted on the internet site of the Croatian Information Center without the authors’ knowledge or permission, was available only to those interested individuals who showed initiative and directly contacted the authors to see the material. Only a few of the journalists who were writing about this issue at the time actually did this. The situation which ensued was symptomatic for the mentioned time period in Croatia. The issue was overtly politicized, especially because this all occurred within the context of the tenth anniversary of the military-police action „Operation Storm.“ The authors were subjected to newspaper articles in which the Supplement was often described in an explicitly sensationalistic manner. Moreover, the authors were most often called out for allegedly relativizing wartime events, because for some media, politicians, and veterans’ organizations, the multi-perspective approach to teaching about the conflict developed in the Supplement was considered to be „a distortion of the historical truth about the Serbian aggression“ and „an attempt to equalize guilt for the war.“ A number of the reviewers recruited by the Ministry were also involved in this campaign against the authors. Already in the actual process of reviewing the material it was clear that some of the reviewers did not hesitate to stray outside of academic boundaries or resort to using primarily political disqualifications in their negative evaluations. In the course of the polemics raised over this issue, it also became evident that a number of the participants involved in the debate were not ready for thoroughly coming to terms with the past, nor did they support a systematic and academically based investigation of the recent historical events in Croatia. Despite the fact that in 2003 the Croatian Parliament approved the „Textbook Standard“ in which a number of conditions, formulated as „ethic requirements,“ needed to be met by textbooks in order to achieve certain universal values (which include raising students in a spirit of peace, tolerance, and democracy, and teaching them to respect racial, ethnic, cultural, and religious, differences, etc.), the debate over the Supplement revealed various and mutually exclusive concepts about the purpose and goals of history education, especially because of its potential role in shaping a student’s identity. Along with the fact that the universal values mentioned above are consistent with the educational policies of the European Union, there exist serious and deep-seated reasons in the past and present of this region why these values need to become an integral part of Croatian educational policies and practice. A second, specific framework of values that needs to be met by textbooks, according to the „Textbook Standard,“ is that Croatian textbooks must „nurture Croatian national identity“ and „encourage patriotic feelings towards the Republic of Croatia as a community of equal citizens, regardless of ethnicity or religious affiliation.“ The authors of the handbook unquestionably expressed a tendency to include elements from the first group of „ethic values“ mentioned in the „Textbook Standard,“ as well as to apply new methodologies in teaching history in which the students are transformed from passive recipients of information into active participants who draw their own conclusions. These goals in contemporary methodologies can be achieved by applying, among other strategies, a multi-perspective approach, which is a precondition for history education free of ideology. Ultimately, the debate influenced the Ministry of Science, Education, and Sports’ decision to not publish the Supplement. We believe that our decision to place the Supplement to Textbooks of Current Croatian History in our publishing program follows our goals and activities tied to encouraging the public to come to terms with the past and objectivizing recent Croatian history.

Kako kreativno pristupiti nastavi povijesti

Author(s): Goran Đurđević / Language(s): Croatian

Svjesni činjenice da živimo u društvu u kojem su još uvijek uvelike prisutne posljedice rata te da se pokazalo kako je tranzicija proces koji traje (ongoing process), Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, kroz svoje aktivnosti kontinuirano nastoji dati svoj doprinos unaprjeđenju nastave povijesti. Pristup koji društvo ima prema obrazovnom sustavu, s posebnim naglaskom na poučavanje povijesti, od osobitog je značaja te je kroz njega moguće iščitati postojeće socijalne tenzije i društvenu podijeljenost, a sastav razreda vrlo često oslikava društvo u malom.

Konzultacijski proces o Inicijativi za osnivanje REKOM - pregled mišljenja, prijedloga i preporuka - srpanj – prosinac 2009.

Author(s): / Language(s): Bosnian,Croatian,Serbian

Konzultacije su organizirali Centar za građanske inicijative Poreč (Hrvatska) i Documenta (Hrvatska). Skupu je prisustvovalo 25 sudionika/ca iz organizacija za ljudska prava, udruga stradalih i obitelji nestalih, organizacija mladih, ženskih grupa, profesionalnih udruga i lokalnih vlasti u Istri. Amir Kulaglić iz Srebrenice (BiH), Vesna Teršelič (Documenta, Hrvatska) i Eugen Jakovčić (Documenta, Hrvatska) bili su predavači, dok su skup moderirali Bisera Momčinović (Centar za građanske inicijative Pula, Hrvatska) i Goran Božičević (MIRamiDA centar Grožnjan, Hrvatska). Radio Pula, Tv Nova izvještavali su sa događaja. Novi list i Glas Istre su objavili razgovor s Amirom Kulaglićem, autora Mladena Radića, kao i tekst „Prekinuti šutnju i poricanje“ autorice Tatjane Gromače.

Moj zavičaj kroz vrijeme

Author(s): / Language(s): Croatian

Ne jednom smo si postavili pitanje zašto bi mladi ljudi trebali imati odnos prema prošlosti!? Većinu vremena tijekom našeg obrazovanja, nemamo velik interes za povijest. Često ju smatramo dosadnom i nepotrebnom. Međutim, dođe vrijeme kada si počnemo postavljati važna pitanja o kojima odgovore tražimo upravo u osobnim rukopisima i stranicama ispisanima povijesnim podacima koje nam mogu pomoći razumjeti uzroke sukoba, ratova i stalnih kršenja ljudskih prava. Uzroke i načine ljudskog stradanja koje nas vode traženju puteva solidarnosti i pozitivne društvene akcije, pamćenja i sjećanja. Zašto bi mlade prošlost trebala zanimati i kako danas dovodimo u vezu prošla zbivanja i život mladih danas? Vjerojatno se nećete iznenaditi, no mladi ljudi imaju odnos prema prošlosti, oni ga stvaraju i on se u njima stvara svakodnevno. Kroz obiteljske priče, iskustva naših susjeda, nastavne sadržaje, medije... Ključno je pitanje kakav je to odnos. Stvaramo li odnos prihvaćanja svega što čujemo ili ipak u tom odnosu spram prošlih zbivanja ima prostora kritičkom razmišljanju, selekciji sadržaja, korištenju kvalitetnih izvora informacija? Kakvom vidimo ulogu osobnih iskustava, kakvu priču o ratu i miru ona pričaju? Jeste li znali da su mladi najčešće korišteni instrument totalitarnih režima 20. stoljeća? Jeste li znali da mladi uglavnom nemaju pristup objektivnim interpretacijama povijesnih zbivanja utemeljenih na činjenicama? Jeste li znali da su mladi ljudi danas aktivni pronositelji isključivih političkih ideja i govora mržnje? Što mislite zašto je tome tako? Kako mladi mogu postati nositelji pozitivnih promjena, poruka solidarnosti i kulture mira? U pogledu na prošlost važnim ističemo suočavanje s istom, s bolnim posljedicama sukoba i ratova, s mnogobrojnim stradanjima nedužnih – djece, mladih, žena, staraca, muškaraca... Ističemo važnost suočavanja s istom jer se pokazuje da se povijest ponavlja. Važno je učiti iz nje. I sami poznajete izreku – povijest je učiteljica života! Čemu nas ona uči? Razmislite o nekim aspektima vašeg života danas, utjecajima koji su vas formirali – stavovima i iskustvima vaših baka i djedova. Kakvu odgovornost mladi ljudi imaju oko toga? Složit ćete se da je naša odgovornost kao mladih pripadnika/ica društva u kojemu živimo upravo način kako ćemo živjeti i graditi naša društva, na vrijednosnim temeljima ravnopravnog i uvažavajućeg odnosa spram svih ljudskih bića i njihovih prava i sloboda. Uz tu odgovornost, važna je i ona kako ćemo pričati povijesne priče i govoriti o prošlim zbivanjima, kako ćemo prenositi iskustva naših predaka. Naposljetku, važan je i naš stav prema teškim posljedicama ratova i svh oblika društvene isključivosti i političkoga nasilja koji nas i danas u modernim društvima okružuju. Upravo zato odlučili smo se na promišljen i sustavan doprinos dijalogu o prošlosti i kulturi sjećanja na stradanja i otpor nasilju kroz obogaćivanje nastave povijesti i nastavnih materijala. Željeli smo da taj dijalog unese kvalitetnije poznavanje i razumijevanje povijesnih zbivanja kod mladih, ali i da ih potakne na aktivno istraživanje povijesti njihova zavičaja – mjesta stradanja, mjesta sjećanja, mjesta otpora... Ove smo godine istražili zavičaje Osijeka, Zagreba i Opatijsko-liburnijskog kraja. U suradnji sa III. Gimnazijom Osijek, zagrebačkom Gimnazijom Lucijana Vranjanina i opatijskom Gimnazijom Eugen Kumičić kao i Volonterskim centrom Osijek i Muzejom Slavonije, Centrom za mirovne studije i Udrugom antifašističkih boraca i antifašista Opatije i Liburnije, u kasnim ljetnim, jesenskim i ranim zimskim mjesecima učili smo, razgovarali i istraživali ‘Moj zavičaj kroz vrijeme’ - kako smo i nazvali zajednički projekt – u vrijeme Drugog svjetskog rata i poraća te naslijeđe antifašizma na ovim prostorima. U tijeku istraživanja, suradnju smo ostvarili i sa nizom drugih vjerskih i manjinskih organizacija, koje su s nama podjelile njihova iskustva ovih teških događaja. Željeli bismo da nam se više srednjih škola u Hrvatskoj pridruži u otkrivanju povijesti krajeva koja su obilježila teška stradanja u Drugom svjetskom ratu i poraća, ali i antifašističkog otpora za vrijeme i poslije rata koji je jednako tako ostavio duboke tragove u kulturi hrvatskoga društva.

Moj zavičaj kroz vrijeme II

Author(s): / Language(s): Croatian

U dva ciklusa projekta Projekt Moj zavičaj kroz vrijeme od 2013. godine do danas sudjelovalo je 120 učenika/ca iz 6 srednjih škola, 9 nastavnika i 7 partnerskih organizacija. U sklopu oba ciklusa realizirano je 28 mentoriranih učeničkih istraživanja na odabrane teme iz povijesti lokalnih zajednica u razdoblju Drugog svjetskog rata i poraća. U publikaciji koja se nalazi pred vama prezentirani su rezultati višemjesečnog rada na drugom ciklusu projekta, na kojem je sinergijski surađivalo nekoliko organizacija Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću kao nositeljica u izvedbi projekta radila je s tri partnerske škole - Gimnazijom Dubrovnik, Srednjom školom Čakovec i Ekonomskom školom iz Pule. U svakom gradu osim škola radili smo sa organizacijama civilnog društva - ART radionicom Lazareti u Dubrovniku, Udrugom za edukaciju i promicanje ljudskih prava u Čakovcu i Istarskim povijesnim društvom u Puli.

Neispričana povijest

Author(s): / Language(s): Croatian

Osnaživanje uloge rada s mladima u sprječavanju zamiranja gradova. Priručnik za rad s mladima u zamirućim gradovima

Author(s): Cristina Bandeira,Moritz Borchardt,Nikola Buković,Adriana Gomes,Jorge Gomes,Élia Henriques,Petra Jakovina,Ana Lancha Montes,Elena Mena Sánchez,Edite Pereira,Tristán Pertiñez Blasco,Daniel Pittl,Ammalia Podlaszewska / Language(s): Croatian

Mnogo toga je već napisano o uzrocima i posljedicama zamiranja gradova, kao i o politikama i strategijama planiranja. Međutim, razina kvalitete informacija koje se tiču transnacionalne perspektive nije posebno visoka, s obzirom na to da su dosadašnje studije bile više usredotočene na velike gradove i baratale s empirijskim podacima koji su u drugi plan stavljali kontekstualni utjecaj na lokalnu dinamiku (Wolff, Wiechmann; 2017). Zamirući grad je grad koji je doživio gubitak stanovništva, pad zaposlenosti i društvene probleme koji su simptomi strukturne krize (Martinez-Fernandez; 2012). To pokazuje koliko je proces zamiranja složen te stoga zahtijeva detaljnije objašnjenje čimbenika koji ga potiču. Čini se kako je presudni faktor za napuštanje mjesta prebivališta, ideja kako u njemu za određenu osobu nema perspektive.

Osobna Sjećanja - Na ratove i druge oblike političkog nasilja

Author(s): / Language(s): Croatian

U ovoj knjizi donosimo transkript nekoliko izlaganja sa konferencije koju je Documenta organizirala u Zagrebu u rujnu 2013. godine s ciljem predstavljanja višegodišnjeg snimanja i objave intervjua na web stranici www.osobnasjecanja.hr. Uz komentare i pitanja nekih od sudionika konferencije, u knjizi možete pročitati uvodni tekst koji je na konferenciji izložila urednica kolekcije Maja Dubljević, te transkript izlaganja Vesne Jakumetović iz Vukovara, Ane Raffai iz Zagreba, te Đorđa Gunjevića iz Pakraca. Predstavljamo vam i dvije studije slučaja u kojima su korišteni snimljeni intervjui - studiju slučaja publicistkinje i istraživačice, Vesne Kesić „Španovica / Novo selo / Španovica: Znalo se? Nije se znalo?“ te studiju slučaja povjesničara Marka Smokvine “Stara Gradiška kao paradigma hrvatske povijesti 20. stoljeća”.

Položaj i prava žrtava kaznenih djela u Republici Hrvatskoj

Author(s): Mia Božić Mihanović,Matea Anić,Milena Čalić-Jelić,Ana Šeničnjak,Natalija Havelka,Reena Nair,Đino Đivanović,Miren Špek,Veselinka Kastratović / Language(s): Croatian

Documenta – Centar za suočavanje s prošlošću, Centar za mir, nenasilje i ljudska prava iz Osijeka, Bijeli krug Hrvatske iz Splita i Udruga za podršku žrtvama i svjedocima iz Vukovara od 1. siječnja 2017. provode projekt pod nazivom Prava, podrška, zaštita i kompenzacija žrtava kaznenih djela u svrhu doprinosa implementaciji Direktive 2012/29/EU o minimalnim standardima prava, podrške i zaštite žrtava kaznenih djela i Direktive 2004/80/EC o kompenzaciji žrtava kaznenih djela. Kroz razgovore i susrete sa žrtvama ratnih zločina, zločina iz mržnje, obiteljskog nasilja, diskriminacije uvidjeli smo da još uvijek postoji velik broj žrtava koje su nedovoljno informirane o svojim pravima te da se u praksi sustav besplatne pravne pomoći (BPP) pokazao kao nedjelotvoran, zbog nedovoljne potpore države programima BPP, te stoga i neodrživosti postojećih mehanizama kroz organizacije civilnog društva (OCD) te nevoljkosti odvjetnika da se prihvate kompliciranijih predmeta zbog umanjenih tarifa za svoj rad. U raskoraku između važećih normi i stvarne potrebe za zaštitom ljudskih prava prečesto stradaju stvarni, živi ljudi, žrtve povreda ljudskih prava. Vremenski period obuhvaćen ovim izvještajem, 2017. i prva polovina 2018. godine, obilježilo je poboljšanje pravnog okvira zaštite žrtava kroz ratifikaciju Istanbulske konvencije, punu implementaciju Direktive 2012/29/EU izmjenama Zakona o kaznenom postupku i donošenje novog Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Važan izvor smjernica za bolju primjenu zaštite konvencijskih prava žrtava nacionalnim tijelima dale su presude Europskog suda za ljudska prava u predmetima protiv Republike Hrvatske. Početkom 2018. započeo je program podržan od Ministarstva pravosuđa razvijanja i širenja mreže podrške žrtvama kaznenog postupka kroz suradnju i jačanje kapaciteta organizacija civilnog društva.

Popis pružatelja psihosocijalnih usluga

Author(s): / Language(s): Croatian

Popis pružatelja psihosocijalnih usluga je nastao sa ciljem informiranja civilnih žrtava rata o dostupnosti organizacija i ustanova koje nude psihosocijalnu pomoć i rehabilitacijske tretmane na području Republike Hrvatske. On je produkt sastanaka i suradnje sa različitim organizacijama i institucijama koje u svojem djelovanju pružaju psihosocijalnu podršku. Spomenuti sastanci sa pružateljima su održani u Vukovaru, Sisku, Zadru i Dubrovniku dok je trening za određeni broj pružatelja bio održan u Osijeku. Popis čine organizacije civilnog društva i državne institucije na području svih županija. Popis sadrži nama dostupne podatke, nije potpun te je podložan promjenama i nadopunama.

Prava civilnih žrtava rata

Author(s): Vesna Teršelič,Milena Čalić-Jelić / Language(s): Croatian

Žrtvama se smatraju osobe koje su, pojedinačno ili unutar skupine, pretrpjele štetu koja uključuje fizičku ili mentalnu povredu, emotivnu patnju, materijalni gubitak ili ozbiljnu povredu njihovih temeljnih prava putem akata ili propusta koji predstavljaju teška kršenja međunarodnog prava o ljudskim pravima ili ozbiljne povrede međunarodnog humanitarnog prava, u skladu s Rezolucijom Opće skupštine Ujedinjenih naroda 60/147 Temeljna načela i smjernice o pravu na pravni lijek i reparaciju za žrtve teških kršenja međunarodnog prava o ljudskim pravima i ozbiljnih povreda međunarodnog humanitarnog prava. Gdje je to primjereno te u skladu s unutarnjim pravom, pojam žrtva uključuje i članove uže obitelji ili štićenike neposredne žrtve i osobe koje su pretrpjele štetu u nastojanju da pomognu žrtvama u nevolji ili da spriječe njihovu viktimizaciju.

Prava civilnih žrtava rata

Author(s): Emina Bužinkić,Milena Čalić-Jelić,Vesna Teršelič / Language(s): Croatian

1. Priznanje patnje i naknada štete. Put do iscjeljenja žrtava i društva; 2. Prava civilnih žrtava rata; 3. Kako ostvariti pravo na zaštitu kao civilna žrtva rata u Republici Hrvatskoj kroz upravni postupak?; 4. Kako pokrenuti postupak proglašenja nestale osobe?; 5. Kako ostvariti pravo na reparaciju kao civilna žrtva rata kroz sudski postupak u Republici Hrvatskoj?; 6. Sudski postupak za naknadu nematerijalne štete zbog usmrćenja bliskog srodnika tijekom Domovinskog rata; 7. Žrtve ratnih zločina; 8. Odgovornost Republike Hrvatske za usmrćenje civila tijekom Domovinskog rata; 9. Zastara pokretanja građanskog zahtjeva za naknadu nematerijalne štete (ZOO, NN 35/05, 41/08); 10. Pokretanje sudskog postupka; 11. Presude Europskog suda za ljudska prava protiv Republike Hrvatske kojima je utvrđena povreda prava na život; 12. Korisni kontakti u ostvarivanju prava civilnih žrtava rata