Upravnosudski nadzor zakonitosti općih akata u Hrvatskoj – potreba širenja aktivne legitimacije
Administrative judicial supervision over the legality of general acts in Croatia - the need to spread active legitimacy

Author(s): Alen Rajko
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Constitutional Law, Public Law, Evaluation research
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; constitution; administrative judicial supervision; general acts; legitimacy; Republic of Croatia;
Summary/Abstract: Uvođenjem upravnosudskog nadzora zakonitosti i statutarnosti općih akata triju skupina nedržavnih subjekata javnog sektora (jedinica lokalne i područne /regionalne/ samouprave, pravnih osoba s javnim ovlastima, te pravnih osoba koje obavljaju javnu službu) u hrvatski pravni sustav znatno je smanjen krug podzakonskih općih akata koji nisu podvrgnuti apstraktnoj kontroli zakonitosti. Istodobno, uvjetovanje aktivne legitimacije fizičkih i pravnih osoba za pokretanje postupka ocjene zakonitosti općeg akta pred Visokim upravnim sudom Republike Hrvatske vezom općeg akta s upravnim aktom koji utječe na prava ili pravne interese dotične osobe pokazalo se previše restriktivnim, ne samo u pogledu ostvarivanja prava fizičkih i pravnih osoba, već i ostvarivanja smisla i svrhe instituta upravnosudske ocjene zakonitosti općeg akta, koja se prvenstveno sastoji u jačanju objektivne zakonitosti. Stoga je predloženo noveliranje mjerodavnih odredbi ZUS-a, koje smatram racionalnim i uravnoteženim, naročito uzevši u obzir da većina spomenutih općih akata ima limitirani teritorijalni i/ili personalni doseg, i to primjenom kriterija postojanja pravnog interesa (po tome ulazi li podnositelj u krug adresata općeg akta). Takav pristup u pogledu aktivne legitimiranosti isključuje nužnost postojanja pojedinačne odluke (upravnog akta), ali zadržava potrebu postojanja relevantne veze između dosega općeg akta te prava i pravnih interesa podnositelja zahtjeva, uz istodobno širenje prostora zaštite na području javnih službi izlaskom iz okvira materije koja podliježe vođenju upravnog postupka. Radi boljeg uvida u implikacije eventualne primjene takvog modela, ponuđene su simulacije tko bi ulazio u krug ovlaštenih podnositelja zahtjeva u odnosu na pojedine vrste općih akata, ovisno o njihovu donositelju i predmetu koji uređuju, što u pojedinim slučajevima u praksi ne bi bilo uočljivo prima facie, već bi zahtijevalo precizniju analizu.

• Details
• Contents