Reformska agenda za BiH za period 2015-2018. i njene potencijalne implikacije na zdravstveni sistem
Reform agenda for BiH for the period 2015-2018. and its potential implications for the health system

Author(s): Ervin Mujkić
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Constitutional Law, Public Law, Government/Political systems, Evaluation research, Health and medicine and law
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; reform agenda; 2015; 2018; BiH; healthcare; healthcare system; implications; tax; PDV; health ensurance;
Summary/Abstract: Opći je utisak da je Reformska agenda prilično uopćen dokument i da ne daje dovoljno uvida u konkretne mjere koje vlasti u BiH namjeravaju provesti. To je i razumljivo ako se ima u vidu način njenog usaglašavanja i donošenja, koji je posljedica složene ustavne strukture države i podjele nadležnosti između različitih nivoa vlasti. Upravo će to vjerovatno biti i najveća prepreka implementiranju mjera utvrđenih Reformskom agendom. Ukoliko se navedene mjere zaista i provedu, to će sigurno imati značajne implikacije na zdravstveni sistem u BiH. Neke od tih mjera, poput usmjeravanja sredstava prikupljenih povećanjem akciza na duhan i alkohol prema zdravstvu, će imati pozitivne efekte, dok će neke druge, poput smanjenja doprinosa na obavezno zdravstveno osiguranje, imati negativne efekte na cjelokupan zdravstveni sektor. Stoga će biti iznimno važno sinkronizirati aktivnosti u vezi sa provođenjem ovakvih mjera sa suprotnim učincima, kako bi se izbjegle veće anomalije i nestabilnost ionako nestabilnog sistema. Ostaje da se vidi da li će ukupan zajednički učinak svih ovih mjera u međusobnoj vezi dovesti do povećanja finansijske stabilnosti zdravstvenih ustanova. Međutim, čak i pod pretpostavkom da se sve predložene mjere provedu i daju očekivane rezultate, to će eventualno pomoći u stabiliziranju finansijske situacije, što je samo jedna strana problema u zdravstvu. Druga strana problema, koju čine pitanja nejednakog pristupa zdravstvenoj zaštiti, diskriminacije dijelova stanovništva u ostvarivanju prava na zdravlje i potpune izolacije jednog dijela stanovništva iz sistema zdravstva, izgleda da još uvijek nije na dnevnom redu vlasti u BiH. Također, ni pitanja poput neravnomjerne raspodjele sredstava u zdravstvu, utvrđivanja jedinstvene liste lijekova koji se izdaju na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, privatizacije zdravstvenih ustanova ili korupcije u zdravstvu, još uvijek nisu u fokusu pažnje. Na kraju, može se zaključiti da mjere definirane Reformskom agendom, u najboljem slučaju, mogu kratkoročno ili srednjeročno poboljšati finansijsko stanje u zdravstvu i to će vjerovatno biti njihov krajnji domet. Bilo kakvo suštinsko restruktuiranje zdravstvenog sistema i njegovo postavljanje na potpuno zdrave temelje, što bi omogućilo s jedne strane dugoročnu održivost bez ponovnog zapadanja u iste probleme, a s druge strane potpunu jednakost građana u osvarivanju prava iz oblasti zdravstvene zaštite, moguće je jedino kroz promjenu ustavnog uređenja BiH, koja je sa stanovišta zdravstvenog sektora apsolutno neophodna. Da je tako, vjerovatno će se vrlo brzo pokazati kroz aktivnosti na realizaciji već usaglašenih mjera iz Reformske agende, koje će sigurno biti opstruirane i usporavane sa različitih nivoa vlasti, kao što je to nebrojeno puta do sada bio slučaj.

• Details
• Contents