Institutul Eudoxiu Hurmuzachi pentru Românii de Pretutindeni

Author(s): Emilian M. Dobrescu,Roxana Iorgulescu Bandrabur / Language(s): Romanian Issue: 1/2015

Eudoxiu, baron de Hurmuzachi (sau Eudoxius Freiherr von Hormuzaki) s-a născut la 29 septembrie 1812, la Cernăuca, Cernăuţi și a decedat la 10 februarie 1874, tot la Cernăuţi (pe atunci aflat în România, în prezent în Ucraina). Eudoxiu, baron de Hurmuzachi a fost istoric, politician austriac - mareşal al Ducatului Bucovinei și patriot român, care a luptat pentru drepturile românilor din Imperiul Habsburgic. S-a născut într-o veche familie aristocrată, ca al doilea fiu al lui Doxachi Hurmuzachi, pe domeniul familiei din Cernăuca, în regiunea istorică a Bucovinei. Tatăl său era cunoscut pentru faptul că oferea refugiu liderilor politici români transilvăneni persecutați, intrând în datorii pentru a-i putea ajuta în continuare.

Atitudinea intelectualilor față de tradițiile rome

Author(s): Dinca Janina / Language(s): Romanian Issue: 4/2014

În realizarea acestui studiu mi-am propus să analizez percepţia intelectualilor rromi din cadrul Facultăţii de Sociologie şi Asistenţă Socială faţă de tradiţiile rome, încercând să scot în evidenţă atât atitudinea pozitivă, cât şi cea negativă despre aspectele culturale rome.

Златка Генчева с награда „Антоан Мейе“

Author(s): Ekaterina Tarpomanova / Language(s): Bulgarian Issue: 2/2019

Tamási Áron hazatérései. (adatok az 1970–1989 közötti romániai Tamási-kiadások történetéhez)

Author(s): Gyula Dávid / Language(s): Hungarian Issue: 848/2022

Additional data on the history of publishing Tamási's works between 1970-1989.

„Igen, ez az üres karosszék is emlékeztet reá…”. Tamási Áron tárgyi hagyatékának néhány darabjáról

Author(s): Dalma Török / Language(s): Hungarian Issue: 848/2022

About some pieces of Áron Tamási's tangible legacy.

Tamási Áron mentsége

Author(s): Ágnes Magyary / Language(s): Hungarian Issue: 848/2022

Erdély egy mém – állítja László Noémi, és én nem fogok vele vitatkozni. Azonban olyan sikamlós területekre sem akarok tévedni, hogy kiben milyen kép él Erdélyről – szabadtéri néprajzi múzeum, vagy tejjel-mézzel folyó Kánaán, hiszen Trianon a hülyének is megérte. Bár az ilyesfajta képzeletbeli tévelygések az életerős fantázia jelei.

Crno-bijelo u crnini

Author(s): Nikica Mihaljević / Language(s): Croatian Issue: 03+04/2003

Milana pl. Sufflaya (Lepoglava, 9. XI.1879.-19.II.1931.) za života, a još više poslije smrti, pratile su brojne kontroverze u razumijevanju i tumačenju njegovih djela. Bilo da je riječ o političko-publicističkim spisima, ili pak o umjetničkim ostvarenjima. Ponajmanje nerazumijevanja/nesporazuma izazivaju njegova znanstvena nastojanja izražena u bizantološkim i albanološkim studijama, što se, opet, ne bi moglo reći za njegove prinose na području hrvatske medijevalistike.

Čitaće probe

Author(s): Marko Grčić / Language(s): Croatian Issue: 09+10/2003

Crnković, Meštrović, Borges: Knjige od snova; Jack Nicholson i Pet lakih komada; Ivo Dulčić, Petrarca i vojna tajna ljubavnog pismara; Danteov paradoks: Slučaj Alberiga dei Manfredija

Priče, pripovijetke/pripovetke Ive Andrića

Author(s): Kruno Pranjić / Language(s): Croatian Issue: 09+10/2003

Svugdašnji?! Pridjev je to tvorbeno nalik pridjevu svagdašnji, a koji, izveden od priloga svagda, znači: ono što biva u svako doba, uvijek, vazda; no, priloga svugda nema »ni od korova« da bi značio: na svakome mjestu, svagdje, posvud(a) — što je, značenjski, u jeziku zauzeto za prilog svud(a). Međutim, nije Andrič u svom pripovjedačkom zanatu/obrtu tek običan majstor, »dunđer« (= irano-turski: drvodjelja, tesar, zidar); on je »neimar« (=arabo-turski: vrhunski graditelj) europeizmom rečeno: arhitekt je on riječima, i to ne tek izoliranima, pojedinačnim, već osobito njihovim ulančavanjem u priču / pričanje.

Opet o maštarijama Snježane Kordić

Author(s): Stjepan Babić / Language(s): Croatian Issue: 09+10/2003

Jednom sam već napisao članak pod naslovom Maštarije Snježane Kordić, objavio ga u Vjesniku 1996. godine i prenio u svoju knjigu Hrvatska jezikoslovna prenja, ali očito uzalud jer Snježana Kordić u svojim polemikama ne poštuje ni ono što je napisano, ni što je prije sama napisala, a kamoli da bi uvažavala razloge, pazila na cjelinu rečenoga, čini se da cjelinu i ne shvaća, ili ne može shvatiti, njoj je važno samo da dokaže svoju tezu, i na nju sve nateže kako joj kad zatreba. Uz to i ne zna sažeti na bitno, nego se gubi u pojedinostima misleći da će se i čitatelji izgubiti u njezinim sitnim labirintima. Tako postupa u svim svojim polemikama, a vodi ih mnogo, i u ovom časopisu, pa i u ocjeni moje knjige Hrvatska jezikoslovna prenja u članku Vlast nad jezikom , što ga je objavila u 5-6 broju ovogodišnje Književne republike, str. 191.-173.

Sarajevo kao metafora

Author(s): Muharem Bazdulj / Language(s): Croatian Issue: 01+02/2004

Godine 1992., dok je Bosnom bjesnio rat i dok je opsada Sarajeva šokantno odjekivala u programima satelitskih TV postaja, u Americi je vođena pomalo bizarna polemika između Camille Paglie i Susan Sontag. Vanity Fair, The New York Post te The Boston Globe samo su neki od medija do kojih je dospjela ova polemika, a tu ne treba zaboraviti ni nekoliko televizija, kao ni signifikantan međunarodni odjek, primjerice u Brazilu i Nizozemskoj. U novogodišnjem broju iz januara 1993. Spy je ovu polemiku uvrstio među stotinu najgorih osoba ili događaja u 1992. godini (The 100 Worst People and Events of 1992). Rezime ovog slučaja daje nam sama Camille Paglia. Riječ je o eseju Sontag, Bloody Sontag objavljenom u njezinoj zbirci eseja Vamps & Tramps (Vintage, New York, 1994.).

»Ondje« i »ovdje«

Author(s): Susan Sontag / Language(s): Croatian Issue: 01+02/2004

U Sarajevo sam prvi put otišla u travnju 1993., godinu dana nakon početka srpsko-hrvatske kampanje podjele nove, neovisne multietničke bosanske države. Otišla sam iz Sarajeva nakon tog prvog boravka, avionom, kao što sam i došla, jednim od ruskih UNPROFOR-ovih teretnih aviona na redovitoj ruti između Sarajeva i Zagreba. Zastrašujući put u grad pod opsadom čekao me je u dalekoj budućnosti, na mom sedmom i osmom posjetu; tada, zimi i ljeti 1995., moj prag opasnosti već je bio viši i već sam bila veteran straha i šoka. Ništa se nije moglo usporediti s tim, prvim šokom. Sa šokom samog Sarajeva, s bijedom svakodnevice u razrušenom gradu pod stalnom topovskom i snajperskom vatrom. A nakon toga, naknadni šok ulaska u vanjski svijet.

U očekivanju Godota u Sarajevu

Author(s): Susan Sontag / Language(s): Croatian Issue: 01+02/2004

U Sarajevo sam otišla sredinom srpnja 1993. kako bih režirala predstavu U očekivanju Godota, ne toliko zato što sam uvijek željela režirati tu Beckettovu dramu (premda je to točno) koliko zato što mi je to bio praktičan razlog da se vratim u Sarajevo i ondje ostanem mjesec dana ili dulje. Prije toga sam tu već bila dva tjedna u travnju i jako sam zavoljela taj tučeni grad i ono što on predstavlja; sprijateljila sam se s nekim njegovim stanovnicima. No nisam opet mogla biti samo svjedok: susretati se s ljudima i posjećivati ih, drhtati od straha, osjećati hrabrost, osjećati potištenost, voditi teške razgovore, promatrati kako u meni buja gnjev i gubiti na težini. Ako sam se željela vratiti, to je moralo biti kako bih nešto učinila i nečim pridonijela.

Glorija i Gloriana

Author(s): Lada Čale Feldman / Language(s): Croatian Issue: 03+04/2004

Naslov, ime izlaganja što slijedi, unaprijed je odredilo njegov tijek i zapreminu, ne obrnuto. U ovoj naslovnoj prilici, naime, zbio se, u više smislova, »obrnut slučaj naslov na koji se iznenada naleti, katkad dobrano prije teme«, tako da funkcionira poput »uvodnih riječi... to jest poticaj: jednom kad je naslov tu, jedino što valja proizvesti je tekst koji ga opravdava... ili ne opravdava« (Genette, 1997, 67, istakla L. C. F.). Utoliko više što se dvije riječi, a možda ujedno i dva ženska imena koja ga nastanjuju, očituju toliko homofonijski bliskim susjedima, da se, eto, kako i priliči imenima, posve arbitrarno - onkraj ili ispred eventualne srodnosti sadržaja što ga svojom pozicijskom obvezom najavljuju, fiksiraju, obećavaju ili prekrivaju - nude na uzajamno dozivanje, s jednim slogom jeke u produžetku drugog prizvanog člana.

Ranko Marinković urednik i suradnik časopisa Dani i ljudi

Author(s): Nikola Batušić / Language(s): Croatian Issue: 03+04/2004

Na samom svršetku godine 1935, s nadnevkom od 1. prosinca, pojavio se u Zagrebu novi časopis koji, nažalost, nije bio duga vijeka. Naziv mu je bio Dani i ljudi, a nosio je i podnaslov koji mu je pobliže određivao ne samo žanr, već i nacionalnu orijentaciju - hrvatska književna revija. Motto - Za Narod Za čovječanstvo Za Socijalnu Pravdu otisnut na naslovnici (koji će nepromijenjen ostati na istome mjestu kroz sva tri izašla broja) jasno je naglašavao temeljne namisli uredništva.

Tragoedia adriaca

Author(s): Nedjeljko Fabrio / Language(s): Croatian Issue: 03+04/2004

Samo je po sebi razumljivo da su dalmatinski i istarski Hrvati izravno, a to znači istodobno s izlaskom iz tiska i bez prevoditeljskoga posredništva, čitali talijanske pisce; samo je po sebi razumljivo i to da su zato prvi upozoravali na eventualnu nazočnost hrvatskoga segmenta u njima suvremenim djelima talijanske književnosti. Posebice na pojave negativnoga odslika toga segmenta.

Slobodan Prosperov Novak, tko je to?

Author(s): Leo Rafolt / Language(s): Croatian Issue: 03+04/2004

Na jednom mjestu unutar svoje opsežne Povijesti u devet knjiga Herodot lucidno napominje »Moja je dužnost da ispričam ono što se pripovijeda, ali mi nikako nije dužnost da svemu vjerujem, i ova tvrdnja neka vrijedi za cijelo moje djelo (VII, 152).« Taj latentni sukob unutar narativnog, svojevrsni logički raskorak između fikcijskog i fakcijskog, osnovno je obilježje Herodotova historiografskog rukopisa. Zanimljivo je da tim autopoetičkim inputom Halikarnašanin utire put gotovo svim suvremenim shvaćanjima povijesti ili, točnije, pisanja povijesti. Naime, Herodot priznaje posredovanost svoga historiografskog pisma, osobitu povezanost s usmenom kulturom priče, te istodobno negira svaku mogućnost apsolutnog historiografskog uvida.

Neke davne uspomene na pjesme Mate Ganze

Author(s): Marko Grčić / Language(s): Croatian Issue: 03+04/2004

Kad se, 1961., Mate Ganza pojavio s prvom knjigom, Pjesmama strpljenja, objavljenom u izdanju Pododbora Matice hrvatske u Splitu, kritika je odmah jednodušno u njemu prepoznala - unatoč tome što su se u njoj mogli dosluhnuti daleki odjeci Rilkeovih Devinjskih elegija - još jedan nov i izvoran glas. Odmah bi valjalo dometnuti: i zreo glas. Ganza se, naime, otprve predstavio gotovo sa svima svojim karakterističnim pjesničkim svijetom, s usporedbama tipa kao - što ih je onako lucidno, a istodobno i nepravedno, napadao Gottfried Benn u Problemima lirike - s glavninom repertoara slika i s biblijskim inverzijama te s kadencama koje kao da se otad u njega nisu gotovo nimalo izmijenile.

Ojczyzna i domovina

Author(s): Aleksandar Flaker / Language(s): Croatian Issue: 05+06/2004

Razlika pojmova je ipak bitna. Poljski pojam sugerira naslijeđe otaca, pa odgovara »razlikovnom« pojmu otadžbine, opterećenom negativnim konotacijama (»Za kralja i otadžbinu«), s odgovarajućim ruskim otečestvo (usp. otečestvennaja vojna i našu repliku u »domovinskom ratu«). U nas ustaljeni pojam »domovine« ne pretpostavlja naslijeđe »po krvi« (ili genima), nego zajedništvo »doma« -teritorijalnu, a prema tome i kulturnu pripadnost (Tesla: Srbin po narodnosti, ali pripadnik »hrvatske domovine«). Dok su romanski jezici skloni različitim inačicama pojma patria (tj. »očevine«) dotle njemački vrlo dobro luči Vaterland od Heimat.

Prvo pretkazanje Kamovljeva "programa za literaturu"

Author(s): Nedjeljko Fabrio / Language(s): Croatian Issue: 01+02/2005

O kućnoj kazališnoj predstavi Otella u obitelji Gemme Gerbaz udane Polić i Ante Polica znalo se do sada tek toliko da je postojala. Naime, u kapitalnom memoarskom tekstu Nikole Polica Iskopine (iz proljeća 1956.) taj je dramski amaterski događaj bio ovako notiran:…