Kratka istorija antiratnog otpora u Srbiji 1991 – 1992
Mala čitanka za feministički diskusioni kružok „Od materinske politike mira do feminističkog antimilitarizma“.
More...We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Mala čitanka za feministički diskusioni kružok „Od materinske politike mira do feminističkog antimilitarizma“.
More...
In the paper I am going to address the following questions. How was the story presented at the politicized market (conservative, liberal, socialist press) by male writers and how was it interpreted by their readers? How did men from the elite understand honour? What were the social functions of the duel? Why did some contemporaries make attempts to incorporate duelling into a particular way of life and why did these efforts fail? What did the duel reveal about the drive of Bulgarian society towards modernization? What did it reflect in terms of the traditions of Bulgarian society, its cultural norms and forms of behaviour, desires and anxieties? If Kevin McAleer points out that at fin-de-siècle, the Germans were Europe’s most tenacious and serious duelists the historian feels compelled to distinguish the Bulgarian kind of duel from other national styles at the time.
More...
Uzrok nasilja u porodici leži u naučenom obrascu ponašanja, odgojnom kontinuitetu kojem doprinose i obrazovni, sociološki, ekonomski, zdravstveni i drugi faktori. Kako nema značajnih razlika u pojavi nasilja u porodici na osnovu životnog standarada, finansijskog stanja i obrazovnog statusa, može se utvrditi da je nasilje u porodici naučen obrazac ponašanja integriran u izgradnju kako individualnih identiteta tako na kraju i društvenog kolektiva koji ovo ponašanje smatra prihvatljivim. Međutim, kada govorimo o nasilju u porodici, bilo kao pojave, prepoznavanja ili njegove prevencije u društvu, nije dovoljno samo sagledati porodicu i brak, potrebno je sagledati cjelokupni društveni kontekst, utvrditi pravac u kojem se društvo treba razvijati i definisati strateške pravce djelovanja. Zakoni kojima se reguliše ova oblast su najčešće represivni i kao takvi dugoročno ne mogu pokazati značajnije rezultate. Kako uzrok nasilja u porodici, ali i njegovo rješavanje leži u odgoju i obrazovanju, odnosno prekidu kruga transgeneracijskog prenošenja nasilnih obrazaca ponašanja, samim tim i normativno-pravna rješenja trebaju uključiti u većem obimu preventivno djelovanje, jasne oblike zaštite i uvezanog mehanizma djelovanja kako na prevenciji, tako i kroz represivne mjere. U narednom periodu, potrebno je raditi na potpunom usaglašavanju normativno-pravnih rješenja i njihovoj primjeni. Ovaj proces potrebno je da prati sveobuhvatna edukacija profesionalaca kroz stručne obuke, multisektorske edukacije, te rad sa osobama koje su počinile nasilje u porodici i rad sa cjelokupnim porodicama. Ovaj sistem preventivnog djelovanja i zaštite može biti upotpunjen kroz rano otkrivanje slučajeva nasilja u porodici i institucionalno preventivno djelovanje koje počinje već u predškolskom uzrastu.
More...
Nekoliko je nivoa koje treba uzeti u obzir da bi se stekla koliko-toliko puna slika o korjenima, kontekstu, politikama i posljedicama zbivanja u svijetu, obilježena nasiljem i ekstremizmom. Ti se nivoi isprepliću.Vremena i prostora za temeljitu elaboraciju uzroka ovog fenomena nema pa ću se ograničiti na ono što smatram osnovnim, što sam imao prilike da promatram i analiziram na mjestima događaja, posebno na Bliskom istoku, ali i da percipiram iz pozicije diplomate na tim prostorima. Dakle, iz pozicije politike, interesa,državnih ciljeva i zadatog tumačenja realnosti.
More...
The present report examines one of the most serious human rights violations against women – the practice of coercive sterilisation that was aimed at and programmatically performed on Romani women and women with disabilities starting from the 1970s until the 1990s. In Communist Czechoslovakia this practice was legally sanctioned by the 1971 Decree on Sterilisation. This Decree gave public authorities a more or less free rein to systematically sterilise Romani women and women with disabilities without their full and informed consent as a means of birth control. In 1979, Czechoslovakia also initiated a programme of financial incentives for Romani women to undergo sterilisations motivated by the need “to control the highly unhealthy Roma population through family planning and contraception”. An investigation into the practices of involuntary sterilisation of Romani women by the Czech Ombudsperson in 2005 estimated that, since 1972, thousands of women may have been involuntarily sterilised throughout the former Czechoslovakia. Female sterilisation was a state policy in Czechoslovakia until 1993 when the Sterilisations Directive was abolished. However, the practice of sterilising Romani women and women with disabilities against their will did not end with the abolition of the legislation which allowed it, but continued throughout the 1990s and 2000s, with the last known case occurring as recently as 2007.
More...
Nakon više od dvadeset godina, ime Aleksandre Zec još uvijek je demarkaciona linija u hrvatskom društvu. S jedne strane su oni koji lamentiraju nad pravosudnom farsom koja je poznate ubojice, bez obzira na njihova priznanja i materijalne dokaze, ostavila na slobodi. S druge pak oni kojima Aleksandra Zec služi isključivo za uspostavljanje razlike između ‘naših’ i ‘njihovih’ žrtava. U takvoj viktimološkoj dihotomiji ‘naše žrtve’ dobivaju mjesta posebnog pijeteta i “mramor ih se sjeća”, dok ‘njihove’ ostavljamo medijskim strvinama, stalno novom prežvakavanju onoga što nacionalno lobotomirana svijest nikako ne može provariti.
More...
U okviru projekta “Rodno uvjetovano nasilje: Pogledi iz drugog ugla – Nasilje u vezama mladih sprovodi se i ova analiza zakona pod nazivom „Nasilje među mladima i nasilje u vezama mladih“.
More...
Fondacija CURE je u sklopu edukativne inicijative „Upoznaj svoja prava i žensku istoriju (herstory), osnaži se i aktiviraj!“ koja je uz financijsku podršku od strane CFD Švicarske feminističke organizacije uradila istraživanje o tome koliko su mladi ljudi u BiH upoznati sa problemom nasilja, sa oblicima nasilja koji postoje, te o postojanju SOS telefona za žrtve koje su preživjele nasilje i zakona u BiH koji štite od nasilja i kažnjavaju počinitelje. Države kreiraju zakone, programe i sigurne kuće za žene koje odluče prestati trpiti nasilje i u mogućnosti su izaći iz situacije nasilja. Razvijenije države imaju organizovane sigurne kuće i organizacije za konzultacije nasilnika koji su se opredjelili, što zbog sankcija što zbog stvarne posvećenosti izlječenju od nasilnog ponašanja, potražiti stručnu pomoć. U današnje vrijeme svakodnevno se susrećemo sa problemom nasilja, posebno kada je riječ o vršnjačkom nasilju. Pored toga što je nasilje nad ženama izraženo, sve je veći broj mladih djevojaka i muškaraca koji se skoro svakodnevno susreću sa nekim od oblika nasilja.
More...
U ponedeljak je na sajtu KRIK-a objavljen intervju sa bivšom suprugom gradonačelnika Beograda, Marijom Mali. U tom intervjuu Marija Mali je iznela ozbiljne optužbe na račun svog bivšeg supruga, uključujući i to da je on organizovao rušenje u Savamali u noći izbora 2016. godine. Međutim, ukoliko ne pratite društvene mreže, N1 televiziju, ili ne čitate Danas, mogli ste da ostanete bez te informacije. Javni servis, naše pravo da znamo sve, smatrao je da ovo ne treba da znamo. Nije velika tajna šta se desilo. Mediji su čekali reakciju predsednika Vlade Aleksandra Vučića.
More...
Predsednik vlade se požalio – „šalju novac raznim nevladinim organizacijama da nas maltretiraju zbog tri barake“. I onda se zapitao – „Ima li tu pravde?“ I odmah odgovorio – „nema“. Posle je dodao i nešto o „borbi“ za „narod“ i „bolji status“, ali se to naprosto ne može dovesti u vezu sa njegovom jadikovkom o tome kako ga zahvaljujući stranom novcu maltretiraju nevladine organizacije. Jer valjda su neki „narod“ i vlasnici kuća srušenih u Savamali (pa makar te kuće bile i „barake“), i valjda bi predsednik vlade morao da se bori i za njihov „bolji status“ (makar u pravnom pogledu). Hajde odmah da kažemo da predsednik vlade laže kada se žali da ga „razne nevladine organizacije“ „maltretiraju“ zbog „tri barake“, pre nego što dođemo do onoga što je u ovoj njegovoj izjavi zaista važno, jer to da on laže – znamo odavno. Nije tačno da prigovore na protivpravno rušenje u Savamali iznose samo „razne nevladine organizacije“. Ključne prigovore iznela su u stvari upravo nezavisna državna kontrolna tela (i ombudsman i poverenik za informacije od javnog značaja). Tretirati ta tela kao „razne nevladine organizacije“ jeste ogoljena manifestacija ambicije da se stekne nekontrolisana moć.
More...
Šefica pregovaračkog tima Srbije za pristupanje EU Tanja Miščević izjavila je prošle nedelje da “Evropska komisija ne ulazi u pojedinačne slučajeve poput Savamale”. Miščević je tako odgovorila na novinarsko pitanje – da li će rešavanje slučaja “Savamala” biti uslov napretka u tek otvorenim poglavljima 23 (pravosuđe, osnovna prava) i 24 (pravda, sloboda, bezbednost) u pregovorima sa Evropskom unijom. Pitanja nasilnog i nelegalnog rušenja u centru Beograda, kao i protivpravno lišavanje slobode građana koje policija nije zaštitila, vrlo su važni za ova dva poglavlja. Poglavlje 23 obuhvata vladavinu prava, dok se 24 temeljno bavi profesionalnim i odgovornim radom policije. Međutim, od jedne od ključnih osoba koje se u našoj zemlji bave pridruživanjem EU, saznajemo da “Evropska komisija ne ulazi u pojedinačne slučajeve poput Savamale”. Pored toga, nastavlja Miščević, “poenta je u izgradnji institucija i sistema stabilne demokratske države što podrazumeva i jačanje uloge državnih institucija i kontrolne uloge nezavisnih tela i civilnog društva”.
More...
Nekoliko sati po zatvaranju glasačkih mesta u Srbiji grupa maskiranih muškaraca zauzela je ulicu u Beogradu. Oni koji su se našli u Hercegovačkoj te noći, odvedeni su u šupe, oduzeti su im mobilni telefoni, naređeno im je da ćute i gledaju u zemlju. Oni koji su u ulici imali nekretnine i poslove, ostali su bez njih. Oni koji su verovali da će ih policija zaštititi, ostavljeni su na cedilu. A onima koji žive u gradu i državi u kojima se ovakve stvari dešavaju, izgleda da je bilo dosta. ’Beograd na vodi’ je od početka bio predmet žestoke kritike dela javnosti. Ugovori, rokovi i iznosi ulaganja su držani u tajnosti, zaobilažene su procedure, pravila igre menjana u hodu da bi se prilagodila samom projektu i postupalo se u suprotnosti sa zakonskim i podzakonskim aktima, sve bez posledica. Sam projekat je osmišljen površno, tipski, bez učešća građana, bez stvarne rasprave o pravcu u kome bi grad trebalo da se razvija, o sadržajima koji su građanima potrebni, kao i o planiranim i neplaniranim posledicama ovog spektakla na vodi.
More...
Toliko je već sve izrečeno o nelegalnom i razbojničkom rušenju Hercegovačke ulice i Savamali, da mi je samo ostalo da malo dosolim. Iz svega što je izgovorio, lepo se vidi da je Vučić načisto oduševljen “kompletnim idiotima” koji su izveli rušenje po kratkom postupku. On to uopšte ne skriva, samo se pravi Toša da ne zna ko su ti “kompletni idioti” koji ruše noću umesto danju i ko im je naredio da se takvim idiotlucima bave. Vučić ne zna ko ruši u Beogradu i bespomoćno doziva institucije da istražuju, a ima informacije šta će se dešavati na mitingu u Banja Luci. Paternalistički je obavestio političare u Srpskoj da se uzmu upamet, jer će do nereda doći, te po svaku cenu treba sprečiti “sprsko-srpski sukob”. A tako nešto će se desiti po navici da svi društveni sukobi moraju da se nacifikuju kako se ne bi zaturila glavna podela na branioce i izdajnike srpstva.
More...
Način na koji se negira razbojništvo u Savamali veoma podseća na odnos ovdašnjih vlasti prema kolektivnim zločinima srpske strane u postjugoslovenskim ratovima. Uprkos dramatičnim razlikama u težini i razmerama između tih zlodela, ova sličnost ne iznenađuje. Sa tekućom vlašću i predsednikom vlade na njenom čelu, devedesete u Srbiji vrebaju iza svakog ćoška ili svake srušene kuće. Višedecenijski kontinuitet neodgovornosti i izbegavanja da se položi račun je očigledan. A retorička sredstva upotrebljena u te svrhe praktično su sve vreme ista. Ovde ćemo skrenuti pažnju na ta sredstva, koja je identifikovao i opisao Stanley Cohen u svojoj čuvenoj knjizi Stanje poricanja iz 2001. godine. U vezi sa svakim zlodelom – a u slučaju Savamale reč je o protivpravnom rušenju kuća i uništavanju imovine, te o odbijanju policije da zaštiti građane od nasilja kome su bili izloženi – negiranje uključuje tri aspekta: 1) nepriznavanje činjenica; 2) nepriznavanje nepravde ili odgovornosti; i 3) nepreduzimanje koraka koji bi bili odgovor na saznanje o zlodelu. Sva tri aspekta prisutna su u tretmanu slučaja Savamale od strane vlasti i pojedinih medija.
More...
Jasno je da smo u noći između 24. i 25. aprila u Savamali na delu videli strategiju svršenog čina. Jedan jednostavan uvid pokazuje da iza nasilja od početka stoji upravo država sa svojim aparatima sile: novo stanje posle nezakonitog rušenja državni vrh tretira kao legitimno trajno stanje. To stanje, međutim, ne sme biti trajno, kao što nije ni legitimno. Normalizovanje posledica rušenja od strane državnog vrha, samo je nastavak nasilja od pre mesec i po dana.
More...
Danas je 25.maj. Prošlo je tačno mesec dana od događaja koji je kao retko koji u poslednje vreme zatalasao našu javnost, a o čijim akterima, je nažalost izostala bilo kakva ozbiljna, relevantna informacija. Isto kao i o aktivnostima nadležnih čiji bi rezultat trebalo da bude “rasvetljavanje” ovog mračnog događaja. Mislim, razume se, na noćnu akciju koju su ljudi pod “fantomkama” sproveli u Savamali rušeći više zgrada u površini od preko hiljadu metara kvadratnih, izvršivši pritom više krivičnih dela. U međuvremenu, međutim, stižu i neke nimalo željene informacije.
More...
Ne dešava se često da jedna tako kratka rečenica tako mnogo govori – o onome ko je izgovorio, ali i šire. Najpre, ovim je premijer Vučić pokazao poprilično prezrenje prema činjenicama. Niko, naime,nije tražio „streljanje“ Siniše Malog; ni ranije, zbog afera „Vršački vinogradi“ i „24 stana“, ni sada, zbog nezakonitog rušenja objekata u beogradskom naselju Savamala. Drugo, Vučić je manifestovao i veliko omalovažavanje javnosti. Jer se njenim, po svemu opravdanim zahtevima da se utvrdi odgovornost za jedan nesporno protivpravni čin, tim karikaturalnim preterivanjem zapravo podsmeva.
More...
U ovom radu baviću se pitanjem da li pojedince koji su po nacionalnosti Srbi možemo smatrati odgovornim za zločine počinjene u njihovo ime. Pre nego što pokušam odbraniti pozitivan odgovor na postavljeno pitanje, dugujem nekoliko objašnjenja, potreba za kojima – pažljiv čitalac će to odmah primetiti – proizlazi iz samog načina definisanja problema. Moram objasniti značenje kategorija koje će biti korišćene; moram takođe objasniti zašto neke druge, naizgled slične kategorije neće biti korišćene. Uvodna objašnjenja, kao i ceo tekst, kombinovaće analitički i normativni metod, iako razlika između dva pristupa neće uvek biti do kraja jasna. Verujem da mogu pokazati kako izvesna metodička konfuzija koja sledi manje proizlazi iz moje nesposobnosti ili nespremnosti da pitanju pristupim na odgovarajući način: reč je prvenstveno o karakteru problema.
More...
Prošlost je moćna. Ali njena moć počiva na zaboravu autentičnih kodova istorije, ili na njihovom postupnom utilitarnom preobražaju. Tumačenje prošlosti genotipom sopstvenog vremena otvara mesta manipulacijama kojima se činjenice prilagođavaju potrebama budućnosti, i u svakom smislu se relativizuju. Prošlost je neiscrpno nadahnuće porukama koje ispunjavaju strahom ili mržnjom. Ona, u tom smislu, osporava saznajni proces istorije. Sećanje koje se ugrađuje u arhitekuturu usmenog predanja i pseudonaučne tradicije ubedljivije je od tumačenja nauke, teško dostupnih, nerazumljivih ili nedovoljno privlačnih. nauka, ako ništa drugo, nije sklona da povlađuje sopstvenom vremenu. Politička svrha izmišlja, ali se na njih oslanja, tradicije, masovnu kulturu i kolektivne mentalitete.
More...