We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
The technique of the Dimovian oneiric is set up, of course, by using reality data which, by capricious juxtaposition become unrecognizable. It is not the shape perfectly articulated of the object, which causes disquiet, but the unusual relations which objects have with one another, their strange syntax, unusual arrangement, the odd angle from which they are perceived. If we make plastic art for comparison, we can detect similarities between the aggregation of the Dimovian oneiric image and some paintings belonging to Magritte or Dali, in which the objects are sketched with detail elaborateness, with mimetic unyieldingness, the terrifying fascination resulting in these paintings, as in the case of Dimov’s poetry, from the bizarre character of juxtapositions or from the unnatural spatial representation of the oneiric compilations impeccably formulated as entities. Contemplative poet by definition, Emil Brumaru brings in the Romanian lyricism of today the universe of the “boudoir”, of childhood and graceful eros, in a jubilant, carnival-like, refined writing style. Emil Brumaru’s poetry was righteously defined from the perspective of a studied naivety, of a candor frame, of a play that takes itself seriously, all that doubled by a refined finesse of the lyrical drawing.
More...
Ovaj rad o perspektivi podjele, želi promišljati književno-teorijski problem podjele književnosti: na onu za djecu i mlade i na onu za odrasle. Postoji li uopće ta i takva razdjelnica i može li se o njoj uopće govoriti? Što čini tu podjelu, kuda ide granica, od koje književne točke do koje književne točke, književnoga djela,vodi ta granična crta. Rad je podijeljen u dva dijela. Književnost za djecu i mlade prikaz je pristupa dječjoj literaturi i literaturi za mlade. Literatura za djecu, mlade, odrasle osvrt je na djela s tom dvojnom književnom namjenom: Mali princ, Pipi Duga Čarapa, Bajke Hansa Christiana Andersena, Ivane Brlić Mažuranić, Ante Kovačića, Mate Lovraka, Branka Ćopića i J. K. Rowling – Harry Potter.
More...
Ukravši komad mesa, Gavran uzletje na visoko stablo, kako bi zaštitio ukradeno. Želeći se dokopati onoga što je Gavran zdipio, Lisica priđe pod krošnju: hvalila ga je da je lijep i pametan te da bi mogao postati kralj svih Ptica ako se pokaže da mu je i glas umilan i dostojan te visoke dužnosti. Oduševljen onim što je čuo, ushićen unaprijed onim što bi mogao postati, umislivši da je doista neodoljiv, Gavran odvratno zagrakta, meso ispade, Lisica ga pokupi i reče mu: “Da još imaš i pameti, mogao bi doista biti kralj Ptica!”
More...
Svaki dobar nastavni sat počinje motivacijom. Međutim, pred učiteljem je uvijek pitanje: kako za nastavne sadržaje motivirati one duhovno lijene, one nedostojne znanja i užitka koji znanje donosi onome tko ga posjeduje? Upravo zato što nisu svi učenici jednako zainteresirani niti imaju jednake (a pod time podrazumijevam visoke) sposobnosti za usvajanje znanja, učiteljski poziv zna biti mučan, usprkos ugodi koju, načelno, sa sobom nosi. Međutim, sposoban će učitelj učiniti sve da svoje učenike privuče znanju koje im je dužan, ali i voljan podijeliti. Pritom će svojom rječitošću buditi njihovu rječitost, svojom će osjećajnošću draškati njihovu osjećajnost. Davat će im onoliku slobodu kolika im je potrebna i uskraćivat će ju onda kada im nije potrebna. Od učenika će nastojati načiniti suradnike, probudit će u njima svijest da oni zajedno s njime rade na istome, veoma korisnom i ugodnom poslu stjecanja znanja i sposobnosti koje će učenicima dobro doći u životu. Upravo u mišljenju da znanja koja su stečena u školi učenicima nikada neće trebati u životu (ili da će im trebati samo njihov maleni dio), leži i razlog zašto se učenici osjećaju nemotiviranima te se opiru školskoj stezi i nametnutim programima. Ako je učitelj sposoban u učenicima probuditi uvjerenje da se ne uči samo za danas i za sada, nego i za budućnost, da se ne uče samo znanja praktične naravi, ona koja će se iskoristiti u svakodnevnome životu da bi se radilo i zarađivalo, nego i ona koja nazivamo općima i koja nas čine naobraženima te ako je voljan programe prilagoditi interesima i sklonostima učenika, taj će učitelj postići dobre rezultate, učinit će svoju poduku privlačnom i zanimljivom, a njegovi će učenici biti motivirani. No, da bi netko postao takav učitelj, on mora imati duboko znanje koje će uvijek iznova nadopunjavati s vodotoka sveznanja, on mora imati dara za poučavanje i mudrosti za uočavanje onih bitnih sitnica koje čine život. Takav će učitelj biti dobar učitelj.
More...
This study envisages a resignification of the major events in culture from Romania's time of transition from communism to democracy. These analyzes take into account the way in which certain cultural phenomena reflected, were perceived and created the framework of a debate, ultimately constructive, during the time Romanian society was trying to redefine itself and enrolled on a new path of history. The sources used for documentation are generally items of cultural publications of that time, precisely in order to reconstruct the atmosphere of that cultural effervescence.
More...
„Kada na rijeci Seni iz urne prosuše pepeo kremiranog tijela ubrzanim ritmom, kao pod dirigentskom palicom najpoznatijeg suvremenog dirigenta, odjednom se začuše glasovita zvona okolnih crkava. Šutite zvona! Niste zvona naših crkava! Kao da buntovnički reagiraše čestice njegovoga kremiranog tijela, sada pretvorenog u prah i pepeo, kada ih, nemilosrdno i zauvijek, proguta i poždera nečista voda mutne rijeke…!“
More...
Moja sposobnost ulaženja u osjećanja ljudi, čitanja njihovih misli, bilo je sve samo ne običnost i rutina. Znala sam dugo i bez naročitog razloga promatrati ljude, znala sam čime se bave, koji su im strahovi, što ih progoni. Jednog dana, vozeći se u tramvaju, promatrala sam čovjeka ispred sebe. Osjećala sam njegovu nervozu. Lomio je prste, na čelu mu je pulsiralo bilo. Grizao je unutrašnjost usne i… najednom… bljesne u meni slika… njegove ruke stišću nekoga oko vrata, nekoga pokušava zadaviti. Mene znoj obli, srce mi poče luđački udarati! Želim vani, van iz tog prostora i na prvoj postaji sam izletjela vanka kao oparena. U tramvaj ulazi nekoliko mladića. Vidim, jedan nešto šapće vozaču. Tramvaj stoji, vrata se zatvaraju, ali tramvaj ne polazi. Vidim da sva trojica prilaze čovjeku, bacaju se na njega. On iznenađen nije mogao ni reagirati i već je bio svezan.
More...
Ušao sam u auto, i razmišljao gdje otići. Malo sam se vozikao gradom i gledao gdje bih mogao, onda sam ugledao crkvu. Mjesto gdje nikad nisam zalazio sad mi se učinilo privlačnim i morao sam ući. Parkirao sam auto i izišao iz njega. Na ulazu u crkvu stajao je dječak. Mogao je imati tek četiri godine, bio je sav odrpan i prljav i molio je za novac. Dao sam mu novac i osjetio sam sažaljenje nad njim. To dosad nisam osjetio. U osamnaest godina života nikada nisam primjećivao ljude oko sebe. Družio sam se s bogatim tatinim sinovima i jednostavno nisam ni znao što je to siromaštvo. Kako je samo teško bilo tom dječaku? Ušao sam zatim u crkvu i sjeo u klupu pomoliti se. Odavno nisam bio na ovome mjestu i gotovo sam zaboravio kako izgleda. Nije bilo mnogo ljudi. Jedna starica bila je ispred mene i klečala je na svojim staračkim koljenima. Bilo je još nekoliko žena, a ja sam sjedio na dnu, u zadnjoj klupi i sve promatrao. Gledao sam kipove, slike na zidovima i divio se velikom stropu i kristalnim lusterima. Onda sam se malo pribrao i opet počeo moliti.
More...
The fundamental question the author of the study focuses on is related to the problemof individualisation as a vital mechanism of control in terms of the construct of thecollectivistically based society. In the totalitarian society, the control as an instrumentof power is based on the radical reduction of the “movement of existence”, thatleads towards the construct of “useful man” and introduces him mainly in his socialfunction. In this context, the study analyses and takes notice of the related discursiveinstruments and genres (poetics of control), while making use of Michel Foucault’sconcept of disciplinary writing as a methodological instrument.
More...
The paper reflects on Rudolf Chmel´s activities in the area of the comparative Hungarianstudies and the Slovak – Hungarian literary relations based on his books Literatúryv kontaktoch/Literatures in Contacts (1972), Literárne vzťahy slovensko-maďarské/The Slovak-Hungarian Literary Relations (1973), Paralely a konfrontácie/Parallelsand Confrontations (1986). It sees them within the framework of structuralist literaryscientific concepts with a synthesizing ambition, which understand the binary contactsas a part of interliterary syntheses of world literature. It takes a closer look at the phenomenathat were described by Rudolf Chmel in his comparative works: bilateralness,the role of reception with special regard to fake reception.
More...
This article explores the aesthetic intricacies of E.T.A. Hoffmann’s „The Sandman,”through the lenses of Kantian and Burkean philosophy, examining the profoundimplications of the grotesque within the narrative. Drawing from Kant’s notion ofthe sublime and Burke’s concepts of terror and delight, the article analyzes howHoffmann masterfully intertwines elements of the grotesque to evoke a sense ofastonishment and transcendence in the reader. Through an analysis of theprotagonist Nathaniel’s tumultuous journey and his fraught relationship with thegrotesque figure of Coppelius, we aim to elucidate how Hoffmann addresses themesof trauma, obsession, and existential dread. Furthermore, the article delves into thebroader implications of the grotesque within Romantic literature, highlighting itsrole as a means of approaching complex psychological and societal phenomena.Ultimately, by unravelling the enigmatic connection between the narrator andNathaniel, the article underscores how „The Sandman” emerges as a hauntingenquiry into human frailty and the elusive nature of reality
More...
In Iris Murdoch's novel The Black Prince, the characters Alazon and Eiron draw from Greek comedy archetypes, representing the boastful and self-deceiving versus themodest and clever respectively. These characters serve to explore themes ofdeception, self-awareness, and the interplay between appearance and reality.Through the interactions between Alazon (represented by Arnold Baffin) and Eiron(represented by Bradley Pearson), Murdoch delves into the complexities of human relationships and the dynamics of power and manipulation.
More...