Cookies help us deliver our services. By using our services, you agree to our use of cookies. Learn more.
  • Log In
  • Register
CEEOL Logo
Advanced Search
  • Home
  • SUBJECT AREAS
  • PUBLISHERS
  • JOURNALS
  • eBooks
  • GREY LITERATURE
  • CEEOL-DIGITS
  • INDIVIDUAL ACCOUNT
  • Help
  • Contact
  • for LIBRARIANS
  • for PUBLISHERS

Filters

Content Type

Keywords (1429)

  • Public law (411)
  • constitution (313)
  • BiH (214)
  • Constitutional Court (112)
  • Republic of Serbia (91)
  • judiciary (87)
  • evaluation (85)
  • legislation (78)
  • Republic of Croatia (68)
  • human rights (60)
  • BiH (58)
  • judges (54)
  • Constitutional court (39)
  • RS (37)
  • legal framework (35)
  • EU (28)
  • FBiH (28)
  • education (28)
  • VSTV (26)
  • history (24)
  • reform (24)
  • public law (23)
  • Serbia (22)
  • jurisdiction (21)
  • practices (21)
  • prosecutors (21)
  • government (20)
  • EU legislation (19)
  • criminal law (19)
  • amendment (18)
  • verdict (18)
  • EU accession (17)
  • politics (17)
  • religion (17)
  • Bosnia and Herzegovina (17)
  • Serbia (17)
  • entities (16)
  • selection (16)
  • European court for human rights (15)
  • HJPC (15)
  • healthcare (14)
  • Constitution (13)
  • changes (13)
  • discrimination (13)
  • electoral system (13)
  • institutions (13)
  • Supreme Court (12)
  • courts (12)
  • independence (12)
  • media (12)
  • ombudsman (12)
  • Croatia (11)
  • ZUP (11)
  • constitutionality (11)
  • international law (11)
  • social protection (11)
  • transparency (11)
  • Bosnia and Herzegovina (10)
  • criterion (10)
  • federalism (10)
  • revision (10)
  • ECHR (9)
  • Montenegro (9)
  • appointment (9)
  • higher education (9)
  • law (9)
  • necessity (9)
  • region (9)
  • Law on Public Procurement (8)
  • civil law (8)
  • constitutional court (8)
  • draft law (8)
  • ethnic minorities (8)
  • ethnicity (8)
  • labour law (8)
  • mandate (8)
  • public administration (8)
  • reforms (8)
  • review (8)
  • secularism (8)
  • More...

Subjects (103)

  • Public Law (534)
  • Law, Constitution, Jurisprudence (494)
  • Constitutional Law (365)
  • Evaluation research (229)
  • Human Rights and Humanitarian Law (94)
  • Government/Political systems (78)
  • EU-Legislation (75)
  • Politics (43)
  • Criminal Law (40)
  • Present Times (2010 - today) (36)
  • Law on Economics (34)
  • Education (33)
  • Electoral systems (33)
  • Transformation Period (1990 - 2010) (32)
  • Governance (31)
  • Health and medicine and law (28)
  • Policy, planning, forecast and speculation (28)
  • EU-Approach / EU-Accession / EU-Development (28)
  • International Law (27)
  • Corruption - Transparency - Anti-Corruption (27)
  • Public Administration (26)
  • Theology and Religion (26)
  • State/Government and Education (24)
  • Politics and law (23)
  • Family and social welfare (23)
  • Higher Education (22)
  • Fiscal Politics / Budgeting (21)
  • Court case (21)
  • Geography, Regional studies (16)
  • Labor relations (16)
  • Civil Law (15)
  • Media studies (14)
  • Ethnic Minorities Studies (12)
  • Inter-Ethnic Relations (11)
  • History (10)
  • Sociology of Law (10)
  • Recent History (1900 till today) (8)
  • International relations/trade (8)
  • Peace and Conflict Studies (8)
  • Conference Report (7)
  • Security and defense (6)
  • Politics and religion (6)
  • Criminology (6)
  • Studies in violence and power (6)
  • Penal Policy (6)
  • Christian Theology and Religion (5)
  • Economy (5)
  • Gender Studies (5)
  • Energy and Environmental Studies (5)
  • Communication studies (5)
  • Management and complex organizations (5)
  • History of Law (4)
  • Civil Society (4)
  • Political history (4)
  • Social differentiation (4)
  • Sociology of Religion (4)
  • Identity of Collectives (4)
  • Museology & Heritage Studies (3)
  • Ethics / Practical Philosophy (3)
  • Social development (3)
  • Social Informatics (3)
  • Sports Studies (3)
  • Human Resources in Economy (3)
  • ICT Information and Communications Technologies (3)
  • Politics and Identity (3)
  • Politics / Political Sciences (2)
  • National Economy (2)
  • Supranational / Global Economy (2)
  • Business Economy / Management (2)
  • Islam studies (2)
  • Economic policy (2)
  • Military policy (2)
  • Welfare systems (2)
  • Political economy (2)
  • Cultural Anthropology / Ethnology (2)
  • Methodology and research technology (2)
  • Post-War period (1950 - 1989) (2)
  • Migration Studies (2)
  • Public Finances (2)
  • Socio-Economic Research (2)
  • More...

Authors (300)

  • Edin Šarčević (21)
  • Nurko Pobrić (17)
  • Author Not Specified (16)
  • Branko Perić (13)
  • Demirel Delić (11)
  • Darko Simović (10)
  • Alen Rajko (9)
  • Vladimir Mikić (9)
  • Harun Išerić (9)
  • Ervin Mujkić (9)
  • Aida Hunček-Pita (8)
  • Sevima Sali-Terzić (7)
  • Amra Ohranović (7)
  • Ena Gotovuša (7)
  • Vladan Petrov (6)
  • Gordana Krstić (6)
  • Amela Kadrić (6)
  • Davor Trlin (5)
  • Maja Nastić (5)
  • Emir Mehmedović (5)
  • Nataša Novaković (5)
  • Smilja Spasojević (5)
  • Jasmin Muratagić (5)
  • Savo Manojlović (5)
  • Miloš B. Stanić (5)
  • Ana Stevanović (4)
  • Nenad Veličković (4)
  • Tarik Haverić (4)
  • Enesa Mrkaljević (4)
  • Milica Adamović (4)
  • Marija Draškić (4)
  • Frane Staničić (4)
  • Đorđe Marković (4)
  • Manfred Dauster (4)
  • Lejla Ramić (4)
  • Nikolina Obradović (3)
  • Sreten M. Jugović (3)
  • Zlatan Meškić (3)
  • Radomir Zekavica (3)
  • Smajo Šabić (3)
  • Nihad Odobašić (3)
  • Bojana Todorović (3)
  • Marko Turudić (3)
  • Rifat Zlomužica (3)
  • Tamás Korhecz (3)
  • Adi Džamalija (3)
  • Goran Marković (3)
  • Petar Mrkonjić (3)
  • Tijana Šurlan (3)
  • Dragoslav Erdelić (3)
  • Not Specified Author (3)
  • Maja Sahadžić (2)
  • Ivan Šarčević (2)
  • Dragana Boljević (2)
  • Vesna Rakić-Vodinelić (2)
  • Dženeta Omerdić (2)
  • Nedim Kulenović (2)
  • Jasminka Gradaščević-Sijerčić (2)
  • Mehmed Hadžić (2)
  • Bedrudin Nurikić (2)
  • Ivan Šprajc (2)
  • Mihovil Rismondo (2)
  • Nikola Pantelić (2)
  • Tamara Bogdanović (2)
  • Antun Žagar (2)
  • Andrej Abramović (2)
  • Višnja Ljubičić (2)
  • Neven Akšamija (2)
  • Sead Maslo (2)
  • Davor Derenčinović (2)
  • Merima Mujanović (2)
  • Dražen Jakovina (2)
  • Mihajlo A. Vučić (2)
  • Irina Terzić (2)
  • Jadranko Jug (2)
  • Nataša Rajić (2)
  • Sana Čengić (2)
  • Mirha Karahodžić (2)
  • More...

Languages

Legend

  • Journal
  • Article
  • Book
  • Chapter
  • Open Access

Publisher: Fondacija Centar za javno pravo

Result 21-40 of 591
  • Prev
  • 1
  • 2
  • 3
  • ...
  • 28
  • 29
  • 30
  • Next
Justification of the existence of the Ombudsman Institution for Human Rights of Bosnia and Herzegovina on the example of the use of jurisdiction in administrative and administrative proceedings

Justification of the existence of the Ombudsman Institution for Human Rights of Bosnia and Herzegovina on the example of the use of jurisdiction in administrative and administrative proceedings

Opravdanost postojanja Institucije ombudsmena za ljudska prava BiH na primjeru korištenja nadležnosti u upravnom postupku i upravnom sporu

Author(s): Harun Išerić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; BiH; ombudsman; human rights; freedoms; jurisdiction; administrative proceedings; evaluation;

Nadležnosti Institucije ombudsmena za ljudska prava Bosne i Hercegovine (BiH) nisu samo sadržane u Zakonu o Ombudsmenu , već i u drugim zakonima, donesenim na različitim nivoima vlasti u BiH . Nadležnosti ove institucije mogu se grupisati u sljedeće: one koje se tiču pokretanja i učešća u upravnim postupcima i upravnim sporovima, sudskim postupcima i prekršajnim postupcima, potom pokretanje postupka medijacije, pristupa informacijama, izvršenja krivičnih sankcija, prigovora u postupku ministarskih, vladinih i drugih imenovanja i, u konačnici, provođenje istraga i izdavanje preporuka, sve u cilju zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda. Nadležnosti koje se tiču učešća u različitim postupcima (sudskim, upravnim i prekršajnim), najmoćnije su oružje koje Institucija ombudsmena ima za zaštitu ljudskih prava i sloboda u skladu sa svojim nadležnostima, zato što odluke donesene u ovim postupcima stiču kvalitet pravosnažnosti i izvršnosti, te su shodno tome provodive i pod prijetnjom upotrebe sile. Pokretanje i učešće u prekršajnim postupcima ograničeno je samo na slučajeve diskriminacije. Prema podacima dostupnim u godišnjim izvještajima o pojavama diskriminacije od 2011. do 2014. godine, ombudsmen je pokrenuo (samo!) dva prekršajna postupka. Pokretanje i učešće u sudskim i upravnim postupcima/sporovima nije ograničeno povredom nekog posebnog ljudskog prava ili slobode, te ombudsmen može u njima učestvovati kada god je to potrebno, radi zaštite ljudskih prava i sloboda i dostojanstva.

More...
Review of the role of the Ombudsman's Institution in the Protection and Promotion of Human Rights in Croatia

Review of the role of the Ombudsman's Institution in the Protection and Promotion of Human Rights in Croatia

Osvrt na ulogu institucije pučkog pravobranitelja u zaštiti i promociji ljudskih prava u Hrvatskoj

Author(s): Gordan Bosanac / Language(s): Croatian

Keywords: Public law; constitution; Republic of Croatia; ombudsman; review; human rights; autonomy; efficiency;

The Ombudsperson Office is an important human rights institution within the human rights institutional framework in Croatia. In new democracies, where human rights culture is still developing, it is a good model to have a part of central Ombudsperson institution also other independent human rights institutions. Specialized Ombudspersons for gender equality, children and persons with disabilities have contributed to the human rights protection although there were attempts to merge those specialized institutions with central Ombudsperson office. Ombudsperson in Croatia has legal precondition for its independent work, although political attacks on Ombudspersons offices are frequent. Ombudspersons (general and specialized one) may get more political weight through the stronger support of general public to their work and through increased collaboration with other human rights institutions and civil society organizations.

More...
Institution of the Ombudsman in the Republic of Croatia

Institution of the Ombudsman in the Republic of Croatia

Institucija pučkog pravobranitelja u Republici Hrvatskoj

Author(s): Dijana Kesonja / Language(s): Croatian

Keywords: Public law; constitution; Republic of Croatia; ombudsman; institution; human rights; independence; autonomy; evaluation;

The Ombudswoman of the Republic of Croatia as the commissioner of the Croatian Parliament responsible for the promotion and protection of human rights and freedoms and the central equality body for combating discrimination, carries the central role in the field of the protection of human rights in the Republic of Croatia. Institution’s independence and autonomy have been strengthening during the time, following updated legal solutions and organizational improvements. Today it is institution with regional offices over the state, recognized among the citizens for its work in the field of the promotion and protection of human rights and combating discrimination and dealing with the highest number of citizens’ complaints during its 25 years work. However, despite its accreditation with status „A“ according to the Paris Principles, institutions further works on improving and strengthening its' independence in carrying out its mandates and competences.

More...
Possibilities of Ombudsman intervention in administrative procedures in the example of the Freedom of Access to Information Act

Possibilities of Ombudsman intervention in administrative procedures in the example of the Freedom of Access to Information Act

Mogućnosti intervencije ombudsmana u upravnim postupcima na primjeru Zakona o slobodi pristupa informacijama

Author(s): Emir Mehmedović,Selma Horić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; BiH; constitution; ombudsman; administrative proceedings; intervention; information access;

In this paper authors are considering the potential of the Ombudsman's intervention in the Administrative Procedure, which is the basic procedure related to the work of Public administration. Existing legislation provides significant opportunities for Ombudsman to intervene in Administrative Procedure, as well as in Administrative Dispute, as a continuation of the Administrative Procedure. Analysis has been carried out in the area of Freedom of access to information, while the Freedom of Access to Information Act specifically emphasizes the role of the Ombudsman and due to the fact that this freedom is realized in Special Administrative Procedure. The Annual Report on results of the activities of the Institution of Human Rights Ombudsman of Bosnia and Herzegovina for 2016 was taken as the basis for the analysis. Data from aforementioned report compared to the legally regulated potentials led to the conclusion that the Ombudsman does not have significant influence on Administrative Procedures. The Ombudsmen does not use all the available remedies in the area of Freedom of access to information and in this cases it almost never acts as a party in the first instance and second instance of Administrative Procedure nor as the Plaintiff in an Administrative Dispute. Also, the Ombudsman's recommendations are rarely addressed to the second instance bodies or to the Court before termination of the (second instance or judicial) procedure. Timely issued recommendations (although by legal nature not binding) could be helpful in making legitimate and fair decisions by the power of their arguments. Also, it was found that there is not a satisfactory level of cooperation between Ombudsmen and Public Bodies, which challenges the effectiveness and efficiency of the Ombudsman in the area of Freedom of access to information. This requires appropriate measures which can lead to effective protection of the mentioned right. Improvement of the legal framework, cooperation and mutual respect are key factors.

More...
Position of the Human Rights Ombudsman of Bosnia and Herzegovina in Administrative Procedure and Administrative Disputes

Position of the Human Rights Ombudsman of Bosnia and Herzegovina in Administrative Procedure and Administrative Disputes

Pozicija Ombudsmana za ljudska prava Bosne i Hercegovine u upravnom postupku i upravnom sporu

Author(s): Nurko Pobrić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; ombudsman; human rights; BiH; administrative proceedings; administrative disputes; evaluation;

U analizi normativnog okvira koji je osnov za djelovanje Ombudsmana u upravnom postupku i upravnom sporu (zakoni o upravnom postupku, zakoni o upravnim sporovima, Zakon i Pravila), ukazano je na različitost i nekonzistentnost zakonskih rješenja u ovoj oblasti, nepreciznost u pojedinim segmentima tih rješenja, što je jedan od razloga za "neprimjetno" i "neuvjerljivo" djelovanje Ombudsmana. Osim normativnih rješenja, razloge za "neprimjetno" i "neuvjerljivo" djelovanje Ombudsmana treba tražiti i u samoj Instituciji ombudsmana, nepostojanju tradicije i dovoljno razvijenog interesa za ovu Instituciju u bosansko-hercegovačkom društvu. Svakako, trebalo bi, iz razloga kvalitetnijeg zakonskog okvira donijeti novi Zakon o Ombudsmanu za ljudska prava za Bosnu i Hercegovinu, sa preciznim ovlaštenjima u odnosu na djelatnost javne uprave i poziciju u upravnom postupku, ali i precizne obaveze Ombudsmana prema javnosti i građanima u zaštiti njihovih ljudskih prava i sloboda.

More...
Ombudsman position in administrative procedures and procedures in front of the BiH courts, scope and types of authorizations and opportunities that can be used

Ombudsman position in administrative procedures and procedures in front of the BiH courts, scope and types of authorizations and opportunities that can be used

Pozicija ombudsmena u upravnom postupku i postupcima pred sudovima BiH, obim i vrsta ovlaštenja i mogućnosti koje mogu koristiti

Author(s): Amra Ohranović / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; BiH; ombudsman; human rights; courts; mandate; authorization; evaluation;

Institution of Human Rights Ombudsman of Bosnia and Herzegovina was established by Dayton Peace Agreement. Originally, this system of protection of human rights and freedoms, and of the principle of good governance and the rule of law operated through three ombudsman institutions in B&H: Ombudsman of the Federation of B&H, Ombudsman of the Republic of Srpska and Ombudsman of B&H. Amendments to the Law on Ombudsman for Human Rights in Bosnia and Herzegovina in 2006 established a single independent Ombudsman Institution for Human Rights at the State level. The competencies of the ombudsman are defined by the Law on Ombudsman for Human Rights as well as some special laws, such as the Anti-Discrimination Law, the Law on Ministerial and Government Appointments, the Law on Administrative Procedure, the Law on Administrative Disputes. There are many competencies given to the institution of ombudsman, but their activities are still confined to the issue of a legally non-binding recommendation. This paper provides an overview of the jurisdiction of the ombudsman, which has been given by the general and special laws, draws attention to those that are not used and that could result in legally binding decisions and provides some recommendations for improving the efficiency of the institution and increasing the degree of complying with the recommendation.

More...
The Ombudsman Institution of BiH - a central institution for the protection against discrimination or the form without essence

The Ombudsman Institution of BiH - a central institution for the protection against discrimination or the form without essence

Institucija ombudsmana BiH – centralna institucija za zaštitu od diskriminacije ili zadovoljena forma bez suštine

Author(s): Aida Hunček-Pita / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; BiH; ombudsman; human rights; discrimination; essence; evaluation;

Although the legislator in Bosnia and Herzegovina granted to the Institution of Ombudsman a central role in protecting against discrimination, we cannot say that this trust is justified. The legal framework in Bosnia and Herzegovina exists for being of the Institution of Ombudsman and it is enough clear in defining discrimination as well as the forms of discrimination, and the ways and mechanisms in which the Institutions can and should act upon the complaint of citizens. The Institution of Ombudsman also has a regular source of funding, since it's financing from the budget of Bosnia and Herzegovina, so they cannot justify their inactivity even though they have all predispositions for performing their role.

More...
20 years of Instituition of Human Rights Ombudsman of Bosnia and Herzegovina

20 years of Instituition of Human Rights Ombudsman of Bosnia and Herzegovina

Dvadeset godina djelovanja Institucije ombudsmana u Bosni i Hercegovini

Author(s): Enesa Mrkaljević / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; BiH; ombudsman; human rights; 20 years; evaluation; activities; results; European commission;

Instituition of Human Rights Ombudsman of Bosnia and Herzegovina (Ombudsman B&H) was established by Dayton Peace Agreement and underwent structual changes upon adoption of the Law on Human Rights Ombudsman. The Ombudsman reform was finalized in 2010, and entity Ombudsman institutions have ceased to operate. Ombudsman B&H celebrated 20 years of its establishment last year. However, the institution and society haven't evolved much in those years. There are still low democratic standards in the country and human rights are being violated. The institution showed low effectiveness in the past period. Even though the reports of Ombudsman B&H and those of European Commission claim low financial and human resources impacting institution, comparative analysis concerning ombudsman's institutions in Finland, Croatia and Serbia has showed that Ombudsman B&H has similar capacity concerning budget and combatively larger number of field offices. Conclusion is that Ombudsman B&H has to do more on quality of its institution instead of quantity in order to improve its credibility. Ombudsman B&H should do more on improvement of its performances and integrity. Establishment and strengthening of independency of Ombudsman B&H should be improved. High professional and moral standards of ombudspersons and institution’s personnel should be key task in the future, also high legal professionals with court experience should be employed rather than other professions. Reducing of field offices could help on budget saving. Promotion of projects and benefits that Ombudsman B&H has to offer to the citizens should be in the focus of the institution in the future, as well as its permanent presence in the media.

More...
Protector of citizens, model in the Republic of Serbia

Protector of citizens, model in the Republic of Serbia

Zaštitnik građana, model u Republici Srbiji

Author(s): Jasmina Minić / Language(s): Serbian

Keywords: Public law; constitution; Republic of Serbia; ombudsman; human rights; citizens; independence; mandate; evaluation;

Zaštitnik građana Republike Srbije je tokom deset godina svog postojanja uspeo, zahvaljujući čestim istupanjima u javnosti, predlozima za unapređenje položaja građana i svom internet sajtu koji je dostupan svima i na kojem se nalaze obrasci pritužbe, izveštaji o poštovanju prava i uočenim nedostacima u radu organa vlasti, da skrene pažnju na značaj institucije i postao dostupniji građanima, koji mu se, iz godine u godinu, u sve većem broju obraćaju. Tokom desetogodišnje prakse pokazalo se koji su to osnovni problemi u radu i funkcionisanju ove institucije, koji se izmenama zakona i pružanjem suštinske podrške od strane vlasti mogu prebroditi u interesu svih građana. Potrebno je, najpre, definisati pojmove zapaženo iskustvo i visoki moralni i stručni kvaliteti koji su uslov koji mora ispunjavati kandidat za Zaštitnika građana, pojmove nesavesno i nestručno obavljanje funkcije, koji mogu dovesti do njegovog razrešenja, kao i pojam političkih izjava čije davanje je Zaštitniku građana zabranjeno i koje, takođe, može dovesti do njegovog razrešenja, kako bi se sprečilo proizvoljno tumačenje i zloupotreba ovih pojmova. Mogućnost predlaganja kandidata za Zaštitnika građana treba dati građanima čime bi se unapredilo njihovo poverenje u instituciju, a predlaganje kandidata ne bi bilo isključivo u sferi podložnoj političkim uticajima, što poslaničke grupe svakako jesu. Kada su u pitanju uslovi koje moraju ispunjavati zamenici Zaštitnika građana, oni bi se morali u pogledu godina iskustva izjednačiti sa Zaštitnikom građana koji im prenosi ovlašćenja koja u punom obimu ostvaruju u odnosu prema subjektima čiji rad kontrolišu, posebno imajući u vidu da Zaštitnika građana, u slučaju odsutnosti ili sprečnosti da obavlja poslove, zamenjuje zamenik koga on odredi. Zakon predviđa pet specijalističkih oblasti Zaštitnika građana te bi se broj zamenika morao prilagoditi broju ovih oblasti ili eventualno, razmisliti o potrebi postojanja oblasti ravnopravnosti polova, u smislu postojanja Poverenika za zaštitu ravnopravnosti. Izmenama zakona je neophodno obezbediti punu nezavisnost Zaštitnika građana i to najpre finansijsku, koja je jedan od preduslova za postizanje organizacione i funkcionalne nezavisnosti. Zaštitnik građana mora imati mogućnost da budžetom koji je odobren za njegov rad samostalno raspolaže bez mogućnosti Vlade da bez saglasnosti Zaštitnika građana, obustavi, odloži ili ograniči izvršenje njegovog budžeta. Takođe, mogućnost Zaštitnika građana da, u okviru odobrenog budžeta, u skladu sa kadrovskim planom i aktom o sistematizaciji, samostalno zapošljava ili angažuje nova lica, ne sme biti uslovljena odobrenjem Administrativnog odbora Narodne skupštine, jer to utiče na efikasnost rada i predstavlja smetnju nezavisnosti. Posebnu pažnju treba posvetiti problemu koji se ogleda u tome što organi ne izvršavaju zakonom propisanu obavezu saradnje, odnosno izbegavaju je i postupak kontrole opstruišu na različite načine. Zbog toga je neophodno predvideti i sankcije za neizvršavanje obaveza koje su predviđene zakonom, a odnose se na saradnju sa Zaštitnikom građana, koji, za sada može samo snagom argumenata, ali i ličnim i institucionalnim autoritetom, uveriti u neophodnost otklanjanja propusta i unapređenja načina rada. Nepoštovanje i neprimenjivanje njegovih preporuka, mišljenja i inicijativa od strane subjekata kojima ih upućuje mora biti snabdeveno sankcijama koje poznaje pravni sistem, kao što je, na primer, novčana sankcija za organ i odgovorno lice u organu. Pored izmena koje bi doprinele nezavisnosti i efikasnijem radu Zaštitnika građana, potrebna je i izmena zakona koja bi doprinela očuvanju poverenja u ovu instituciju, a odnosi se na suspenziju Zaštitnika građana. U slučaju ispunjenja zakonskih uslova za suspenziju, ona bi trebalo da bude obavezna, a ne predviđena kao mogućnost, koja stoji na raspolaganju parlamentu.

More...
Ombudsman in the legal system of the Republic of Serbia: normative and practical details

Ombudsman in the legal system of the Republic of Serbia: normative and practical details

Zaštitnik građana (ombudsman) u pravnom sistemu Republike Srbije: normativni i praktični detalji

Author(s): Mario Reljanović / Language(s): Serbian

Keywords: Public law; constitution; Republic of Serbia; ombudsman; mandate; practices; evaluation;

Zadatak ombudsmana je korektivne prirode, u njegovoj nadležnosti nije da bude u konfliktu sa upravom, već da ukazuje na nedostatke u njenom radu. On je istovremeno i garant da se određeni poslovi vlasti obavljaju na način koji je u najboljem interesu građana. Ovo je zaključak koji svakako određuje suštinu postojanja instituta ombudsmana, ali je pitanje da li je u potpunosti prihvaćen u praksi u Republici Srbiji. Nesumnjivo je da je u poslednjih nekoliko godina došlo do afirmacije ovog instituta, naročito kada je reč o Zaštitniku građana. Statistički gledano, postoji stabilan trend uvećanja broja pritužbi koje Zaštitnik građana dobija. Lokalni ombudsmani u istom periodu takođe beleže povećan broj pritužbi. Pitanje je da li je to dovoljno da bi se konstatovalo da je njihovo postojanje poznato najvećem broju građana, kao i da li oni poseduju informacije o tome kako se mogu obratiti ombudsmanima i kakvu vrstu pomoći mogu očekivati. Čini se da je budućnost ombudsmana u Republici Srbiji trasirana trenutnim normativnim i faktičkim stanjem. Ne postoje indicije da će reforma Ustava obuhvatiti i ovaj institut. To zapravo znači da će i dalje postojati institucije ombudsmana na više organizacionih nivoa vlasti. Ovakva koegzistencija nije sama po sebi loša, kao što je već naglašeno. Problem u daljoj praksi će svakako biti već uočeno preplitanje nadležnosti i nejasna slika o tome kada i kako koji ombudsman može reagovati. Stoga je svakako jedna od osnovnih preporuka da se Zakonom o zaštitniku građana ovaj odnos odredi detaljnije, kao i da osim principa saradnje postoji i princip hijerarhije između republičkog i lokalnih ombudsmana, naročito u slučajevima mešovite – podeljene nadležnosti, dok bi se položaj lokalnih ombudsmana morao bliže urediti Zakonom o lokalnoj samoupravi, koji bi morao preciznije definisati neke važne aspekte izbora i rada ovih organa, kako bi njihovo postojanje uopšte imalo smisla na nivou lokalnih zajednica. Trenutno rešenje koje ostavlja značajnu slobodu lokalnim vlastima u pogledu uvođenja, rada, pa i ukidanja lokalnog ombudsmana, mora se prilagoditi realnosti. Sloboda da se rad ombudsmana prilagodi lokalnim uslovima i potrebama, sasvim je racionalna. Potreba da se lokalni ombudsmani uniformno urede, naročito kada je reč o njihovom položaju (samostalnosti i nezavisnosti u radu) u odnosu na lokalne vlasti, takođe je nužna do izvesnog nivoa koji će omogućiti i njihovo prilagođavanje lokalnim okolnostima, ali bez uticaja na osnove njihovog postojanja i rada. Iako ne postoje jedinstveni stavovi o tom pitanju, za sada se ne dovodi u pitanje fakultativnost uvođenja lokalnih ombudsmana i ne bi trebalo očekivati da će se takvo stanje promeniti u bližoj budućnosti. Ono što bi se međutim definitivno moralo normirati jeste pozicija lokalnih ombudsmana nakon promene lokalnih vlasti – kada se jednom lokalna samouprava odredi prema tom pitanju i uvede lokalnog ombudsmana, ne bi smelo biti uobičajeno da se oni ukidaju ili „reformišu“ prema ukusu trenutnih političkih partija na vlasti. Kada je reč o republičkom Zaštitniku građana, postoji više pitanja na koja bi trebalo dati definitivne odgovore. Najvažnija među njima su: da li su potrebni specijalizovani ombudsmani, da li Zaštitnik građana mora/može dobiti dodatne nadležnosti i instrumente za sprovođenje svojih odluka, kao i da li je nezavisnost njegovog rada moguće dodatno obezbediti, imajući u vidu ustavnopravni okvir i način izbora, odnosno delovanja? Specijalizovani ombudsmani nisu predviđeni Ustavom, kao ni zakonskim rešenjima. Postojao je pokušaj da se uvede ombudsman za prava deteta, ali je taj predlog zakona koji je 2012. godine dospeo do skupštinske procedure za usvajanje povučen nakon parlamentarnih izbora koji su te godine održani i više nije aktuelizovan. Pre toga, još u vreme prvih pokušaja sprovođenja reforme sistema odbrane u periodu 2003 – 2007. godine, postojala su nastojanja da se uvede poseban ombudsman za prava pripadnika Vojske Srbije. Ova ideja takođe nikada nije materijalizovana. Ideje o stvaranju posebnih ombudsmana uglavnom nisu bile pozitivno propraćene u stručnoj javnosti. Dok je protivljenje samog Zaštitnika građana bilo očekivano, budući da bi svaka takva promena značila umanjivanje i rasipanje nadležnosti ove institucije, dok su državne vlasti u tome uglavnom videle usložnjavanje administracije i dodatne troškove, kritike daljem cepanju nadležnosti Zaštitnika građana je čini se sasvim opravdano uputiti imajući u vidu da je reč o instituciji koja u praksi već nailazi na mnogo prepreka i veliki otpor političkog establišmenta na vlasti. Svaka dekoncentracija i „rasplinjavanje“ fokusa nadzora nad državnom upravom i poštovanjem prava građana, dodatno bi otežala afirmaciju i čvrsto ustoličenje ove institucije kao neminovnosti na čije postojanje se državna uprava mora prilagoditi. Umesto toga, postojao bi niz parcijalno nadležnih institucija čiji bi pojedinačni značaj bio zanemariv, ili makar veoma lako marginalizovan. Sprovođenje odluka ombudsmana jedno je od centralnih pitanja buduće evolucije ove institucije. Vlada Republike Srbije je svakako organ koji može obezbediti njihovo šire poštovanje i uniformnu primenu propisa u skladu sa odlukama Zaštitnika građana. Ne postoji međutim takva, ili slična inicijativa, da se stane iza odluka ombudsmana i na taj način dodatno pojača njihov autoritet. Ovo je svakako uticalo na broj (ne)izvršenih preporuka Zaštitnika građana. Kako S. Janković primećuje, ombudsman nema ovlašćenje da presuđuje, čak ni da odlučuje. On utvrđuje ili nalazi da je došlo nezakonitog ili sličnog postupanja, odnosno da li su prekršeni principi dobre uprave i prava građana. Otuda Zaštitnik građana ne donosi odluke, već preporuke. One nose izuzetnu pravnu težinu i autoritet institucije. Međutim, ne postoje mehanizmi za njihovo prinudno izvršenje – izvršenje se jednostavno podrazumeva, dok su mehanizmi disciplinske (a potencijalno i prekršajne i krivične) odgovornosti već normirani drugim propisima. „Ako organ uprave ne postupi po preporuci, Zaštitnik građana može o tome da obavesti javnost, Skupštinu i Vladu, a može i da preporuči utvrđivanje odgovornosti funkcionera koji rukovodi organom uprave“. Kao akt političke volje, ali i kao nužnost dalje izgradnje autoriteta institucije obudsmana, valjalo bi razmisliti o tome da se zakonom predvide i dodatni mehanizmi kojima bi se obezbedilo sprovođenje preporuka. Jedan od mogućih bila bi prekršajna odgovornost za izbegavanje, odnosno odbijanje izvršenja, koja je predlagana od strane stručne javnosti još pre donošenja Zakona o Zaštitniku građana ali nije našla svoje mesto u finalnoj verziji teksta. Kada je reč o poboljšanju uslova za nezavisnost delovanja Zaštitnika građana, predlog koji se može okarakterisati kao racionalan jeste da se republički ombudsman bira voljom kvalifikovane većine u Narodnoj skupštini (dvotrećinskom ili čak tročetvrtinskom), koja bi važila kao pravilo i za slučaj smene pre isteka mandata. Na ovaj način se dobija ne samo veći legitimitet izabrane ličnosti, čiji mandat će svakako biti duži od mandata parlamentarne većine koja ga je izabrala, već i teža smenjivost izabranog Zaštitnika građana, čime se osigurava njegova izolovanost iz dnevnopolitičkih pitanja i pokušaji uticaja na njegov rad. U trenutnom položaju, Zaštitnik građana kontroliše državnu upravu čije nezakonito delovanje u praksi često vodi do viših političkih krugova, koji po pravilu pripadaju vladajućoj većini – koja opet pravi pritisak na Zaštitnika građana da svoje zaključke ne iznosi u javnost. Tada se zapravo rad Zaštitnika građana svodi na kvalitet ličnosti koja je izabrana na ovu funkciju i njegovu rešenost da uđe u otvoreni konflikt sa vladajućoj parlamentarnom većinom, koja proizvodi i konflikt sa aktuelnom Vladom. Povećanje nezavisnosti bi takođe moglo biti ostvareno ukidanjem trenutnog ograničenja dva mandata, možda čak i uvođenjem „doživotnog mandata“ ombudsmana. Ovakav potez bi svakako mogao da utiče na razvoj dugoročnih politika koje bi Zaštitnik građana sprovodio, kao i na njegov uticaj na izmenu sistemskih rešenja za koja nađe da nisu u saglasnosti sa Ustavom, zakonom, ili dobrom praksom rada uprave, a za čiju bi realizaciju i implementaciju svakako trebalo daleko više vremena od jednog ili dva petogodišnja mandata.

More...
Evaluation of the work of judges in the Republic of Slovenia

Evaluation of the work of judges in the Republic of Slovenia

Vrednovanje rada sudija u Republici Sloveniji

Author(s): Marjan Pogačnik / Language(s): Croatian

Keywords: Public law; judges; judiciary; courts; evaluation; Republic of Slovenia;

The purpose of this paper is to present legal framework for individual evaluation of judges in the Republic of Slovenia, criteria used for evaluation, bodies involved in these procedures and their powers and the consequences arising from a particular assessment of the judicial service. The aim of assessing the work of a judge, will be presented within the scope of this article as well. In the Republic of Slovenia, legal basis for the evaluation of judicial performance is set out in the provisions of the Law on the Judicial Service. Further and more detailed description is provided in the implementing act, issued by the High Judicial Council on the basis of the legal authority, i.e. Criteria for the quality of judicial work for the individual evaluation of judicial service. Criteria and measures for the evaluation comprise working skills and professional knowledge, personal characteristics, social and the ability to perform leadership functions. In 2016 the Republic of Slovenia finally abandoned the principle of so-called "judicial norms", according to which a check was made whether the judge solved the prescribed number of cases in the course of a year. In conclusion, the Republic of Slovenia is a state, where a system of formal individual evaluation is applied, wherein the assessment is not based on the scoring principle, but rather on explanation and argumentation of fulfilling each of the prescribed criteria in descriptive form.

More...
How to monitor and evaluate the work of the judiciary, or: why a system of normative work for judges should be abandoned

How to monitor and evaluate the work of the judiciary, or: why a system of normative work for judges should be abandoned

Kako pratiti i ocjenjivati rad pravosuđa, ili: zašto treba napustiti sistem normiranja rada sudija

Author(s): Branko Perić / Language(s): Croatian

Keywords: Public law; judiciary; courts; judges; work; norm; evaluation; BiH; EU;

Praćenje rada sudija je dio naše pravne tradicije. U bivšoj državi orijentacione norme u pravosuđu donosili su Sekretarijati za pravosuđe i upravu (današnja ministarstva pravde). Po svemu sudeći, postojala su bar dva razloga za to: praćenje efikasnosti pravosuđa i definisanje kriterija za sistematizaciju nosilaca pravosudnih funkcija u institucijama pravosuđa. Nema dokumenata sa pokazateljima da je u odnosu na nosioce pravosudnih funkcija pojedinačno ocjenjivanje imalo posebnog značaja. Nakon posljednje reforme pravosuđa, praćenje i ocjenjivanje rada sudija je zadržano u nešto modifikovanom modelu. Napredovalo se u razradi mehanizama ocjenjivanja i upotrebnoj vrijednosti ostvarenja norme, o čemu će biti riječi u narednim poglavljima. Ostalo je otvoreno pitanje da li je nakon radikalne reforme pravosudnog sistema i dalje neophodno normiranje rada sudija? Šta opravdava normiranje i kakvi su njegovi ciljevi u sistemu koji se radikalno reformiše u svim pravcima? Da li se na osnovu pojedinačnog praćenja rada sudija može pratiti i ocjenjivati rad pravosuđa kao cjeline? Šta je primarni interes društva: praćenje rada pojedinih nosilaca pravosudnih funkcija ili praćenje rada pravosuđa? Ovo su danas najkontroverznija pitanja pravosudnog sistema. U pravosudnoj zajednici nije bilo rasprava na ovu temu.

More...
Evaluation of the work of judges and court presidents in the Republic of Serbia

Evaluation of the work of judges and court presidents in the Republic of Serbia

Vrednovanje rada sudija i predsednika sudova u Republici Srbiji

Author(s): Miroljub Tomić / Language(s): Serbian

Keywords: Public law; judiciary; judges; work; evaluation; Republic of Serbia; president of the court; criterias; legal framework;

U Republici Srbiji primenjuje se model vrednovanja rada sudija i predsednika sudova kroz sistem ocenjivanja. Izuzetan je značaj uvođenja sistema vrednovanja rada sudija i predsednika sudova, jer je pre svega uspostavljen radi jačanja nezavisnosti sudstva, poboljšanja kvaliteta i efikasnosti rada sudija i jačanja poverenja javnosti u rad sudija i sudova u okviru sveobuhvatne reforme pravosudnog sistema. Odredbe o postupku vrednovanja obezbeđuju učešće sudije tokom celog postupka vrednovanja. Pravilnikom je predviđeno da sudija odnosno predsednik suda ima pravo da izvrši uvid u materijal za vrednovanje i da stavi primedbe, kao i obavezu komisija da pre ocenjivanja obave razgovor sa sudijom, odnosnom predsednikom suda. Pored toga, Komisija Visokog saveta sudstva za odlučivanje o prigovorima na postupak vrednovanja rada sudija i predsednika suda obavlja razgovor sa sudijom odnosno predsednikom suda, koji je podneo prigovor. Značajno je i što se u zapisnik unose aktivnosti sudije van suđenja kao što je učestvovanje sudije u nastavnim i naučnim delatnostima, objavljivanje stručnih radova i referata i dr. (član 36 stav 2 Pravilnika). Postupak vrednovanja rada sudija i predsednika sudova nije direktno povezan sa disciplinskim postupkom niti disciplinskim merama protiv sudija, već je svrha predloženih rešenja napredovanje sudija, njihovo usavršavanje i unapređenje stručnosti i osposobljenosti, podsticanje sudija i predsednika sudova u ostvarivanju najboljih rezultata rada, održavanje i jačanje poverenja javnosti u rad sudija i sudova i napredovanje u karijeri. U toku rada na izradi Pravilnika napušteni su neki od prvobitnih kriterijuma, kao npr. posvećenost u vršenju sudijske funkcije. Uvažavajući mišljenje sudije Rihtera, ali i mišljenje sudija u Srbiji, napušten je kriterijum posvećenost u vršenju sudijske funkcije, a zadržani su i precizirani kriterijumi kvalitet i kvantitet. Došlo se do zaključka da kriterijum posvećenost u vršenju sudijske funkcije nije u vezi sa radom sudije, ali prihvata stav da se ovakve „vansudske aktivnosti sudije“ pomenu opisno, u zapisniku o vrednovanju. Kao dobro, pokazalo se propisivanje obrazaca za vrednovanje rada sudija i predsednika sudova, koji predstavljaju sastavni deo Pravilnika, i koji imaju za cilj da olakšaju rad komisijama, ali i obezbede jednoobrazno postupanje komisija u radu. Kada je reč o primeni Pravilnika, Visoki savet sudstva do sada je sproveo postupak vrednovanja rada 27 sudija koji su izabrani na trogodišnji mandat, a radi njihovog izbora na stalnu sudijsku funkciju. Sve sudije su bile izabrane na sudijsku funkciju od strane Narodne skupštine i u skladu sa zakonskim ovlašćenjima, Visoki savet sudstva bira ih na stalnu sudijsku funkciju. U ovom postupku vrednovanja, postoje dva perioda koja treba posmatrati. Prvi period je do 15. jula 2015. godine, jer nakon toga sledi vrednovanje rada sudija od strane obrazovanih Komisija u instanciono višim sudovima. U pogledu vrednovanja rada sudija u periodu od izbora na trogodišnje mandate pa do 15. jula 2015. godine, Visoki savet sudstva je pribavio njihove rezultate rada od sudova u kojima obavljaju sudijsku funkciju, te Visoki savet sudstva treba da ceni njihove rezultate rada koji su iskazani kroz izveštaje o radu, kao i ocene koje su dobijene od strane nadležnih Komisija u postupku vrednovanja, koje je usledilo od 15. jula 2015. godine. Svih 27 sudija Visoki savet sudstva izabrao je na stalnu sudijsku funkciju. Održano je dosta sastanaka da se ovaj sistem vrednovanja uspostavi, ali primena sistema vrednovanja tek treba da zaživi u svom punom kapacitetu, prilikom vrednovanja rada sudije na stalnoj sudijskoj funkciji i predsednika sudova.

More...
Evaluation of the work of judges: experiences from practice in the Republic of Croatia

Evaluation of the work of judges: experiences from practice in the Republic of Croatia

Vrednovanje rada sudaca: iskustva iz prakse u Republici Hrvatskoj

Author(s): Damir Kontrec / Language(s): Croatian

Keywords: Public law; judiciary; judges; work; evaluation; Republic of Croatia; practices; experiences; evaluation procedure;

Republika Hrvatska ima već duži niz godina propisano ocjenjivanje sudaca, pri čemu se uvijek postavlja pitanja po kojim kriterijima se to ocjenjivanje vrši, kakav učinak ocjena ima na profesionalnu karijeru suca (bilo u smislu napredovanja, imenovanja na viši sud, bilo u smislu provođenja stegovnih postupaka zbog neostvarivanja propisane „norme“). Isto tako, postavlja se pitanje može li se rad sudaca svesti na iskazivanje matematičkih podataka, kvantitativnih i kvalitativnih, bez da se vodi računa o tome da je posao suca kreativan, da se pojedini sudski predmeti, odnosno pojedine vrste predmeta ne mogu u potpunosti izjednačiti i da se po težini razlikuju. U ovom radu prikazana je postojeća zakonska regulativa koja se odnosi na vrednovanje rada sudaca u Republici Hrvatskoj, kao i rezultati koji su dobiveni u praksi prilikom ocjenjivanja sudaca u postupku izbora predsjednika sudova i sudaca žalbenih sudova u Republici Hrvatskoj u razdoblju od 1. ožujka 2015. do 31. listopada 2016. godine. S obzirom na prikupljene podatke iznose se određene dileme koje se odnose na ocjenjivanje sudaca, s ciljem da se cijeli sustav vrednovanja rada sudaca unaprijedi i da ocjena obnašanja sudačke dužnosti bude u što moguće većoj mjeri objektivna.

More...
Evaluation of the work of judges in Serbia, Croatia and Bosnia and Herzegovina (Belgrade, High Council of Justice of the Republic of Serbia, 24 November 2016)

Evaluation of the work of judges in Serbia, Croatia and Bosnia and Herzegovina (Belgrade, High Council of Justice of the Republic of Serbia, 24 November 2016)

Vrednovanje rada sudija u Srbiji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini (Beograd, Visoki savet sudstva Republike Srbije, 24. 11. 2016)

Author(s): Edin Šarčević,Smilja Spasojević / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; judiciary; judges; work; evaluation; Republic of Serbia; Republic of Croatia; BiH; conference; conclusions;

More...
Labor legislation at the level of Bosnia and Herzegovina and working standards of the European Union - Capacity of labor legislation at the level of Bosnia and Herzegovina in the context of negotiations on accession to the European Union

Labor legislation at the level of Bosnia and Herzegovina and working standards of the European Union - Capacity of labor legislation at the level of Bosnia and Herzegovina in the context of negotiations on accession to the European Union

Radno zakonodavstvo na nivou Bosne i Hercegovine i radni standardi Evropske unije - Kapacitet radnog zakonodavstva na nivou Bosne i Hercegovine u kontekstu pregovora o pristupanju Evropskoj uniji

Author(s): Emir Mehmedović / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; judiciary; labor legislation; worker; freedom; EU; EU standards; EU accession; BiH; evaluation;

Proces pregovora o pristupanju EU za sve države je bio dugotrajan i težak, a za Bosnu i Hercegovinu će vjerovatno biti još dugotrajniji i kompliciraniji zbog njene specifične ustavne strukture. Imajući u vidu da je cilj Upitnika da pruži sveobuhvatan i detaljan pregled političkog, pravnog, ekonomskog i administrativnog sistema države koja je podnijela zahtjev za članstvo u svrhu ocjene ispunjavanja kriterija za članstvo, kao preduslova za otvaranje pregovora, za očekivati je da će i ova razmotrena pitanja biti dijelom uslova EU kada Bosna i Hercegovina dobije status kandidata i otpočnu pregovori o pridruživanju EU. Međutim, i bez tog razloga, vjerujem da izneseni argumenti govore da je riječ o anomalijama, te da je potrebno nastaviti proces zaokruživanja trenutno nedovršenog radnog zakonodavstva na nivou Bosne i Hercegovine.

More...
The legal status of persons whose work and employment are applied by the Labor Law in the Institutions of Bosnia and Herzegovina

The legal status of persons whose work and employment are applied by the Labor Law in the Institutions of Bosnia and Herzegovina

Radnopravni status osoba na čiji se rad i zapošljavanje primjenjuje Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine

Author(s): Mehmed Hadžić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; labour law; workers; legal status; BiH; work contract; termination of employment; responsibility;

Radnopravni status osoba na čiji se rad i zapošljavanje primjenjuje ZoR je determinisan pozicijom radnog zakonodavstva na nivou Bosne i Hercegovine, koje za razliku od radnih zakonodavstava u Bosni i Hercegovini nema teritorijalno važenje u smislu da se primjenjuje na čitavoj njenoj teritoriji. Ono se veže isključivo za institucije BiH kao poslodavce i druge pravne osobe, čiji su osnivači u pravilu opet institucije BiH, u ulozi poslodavaca koje su osnovane na nivou BiH, i koje da bi ispunile svoje primarne ciljeve djeluju na cjelokupnoj teritoriji BiH. Ovo je razlog zbog čega temeljni opći propis nosi naziv Zakon o radu u institucijama Bosne i Hercegovine - ZoR. Međutim, sam ZoR se primjenjuje i na one poslodavce koji nisu institucije BiH odnosno čiji osnivači nisu institucije BiH od kojih su neki javni poput međuentitetskih korporacija, a neki mogu biti privatni poput udruženja i fondacija. Imajući u vidu precizno imenovanje ili određenje poslodavaca na koje se primjenjuje ZoR, u kontekstu radnog zakonodavstva u BiH on jeste neka vrtsta lex specialisa, ali istovremeno u kontekstu institucija BiH i pravnih subjekata koje one osnivaju on predstavlja lex generalis propis. Druga specifičnost ZoR-a je ta što se on kao lex generalis propis primarno primjenjuje samo na one zaposlenike koji ne pripadaju nekoj od posebnih grupa kao što su državni službenici, policijski službenici, te pripadnici oružanih snaga. U okviru institucija BiH koje se finansiraju iz budžeta ZoR se primarno primjenjuje samo za zaposlenike sa višom stručnom spremom i niže, te sekundarno kao lex generalis za već pomenute posebne grupe zaposlenika. S obzirom na njegovu poziciju ZoR sadrži određene specifičnosti u pogledu radnog vremena i odmora, plaća, disciplinske i materijalne odgovornosti, i prestanka radnog odnosa. Puno radno vrijeme se, da li omaškom zakonodavca ili ne, za razliku od uobičajenog načina, računa na mjesečnom nivou. Ovakav način računanja punog radnog vremena dalje generira poteškoće u rasporedu radnog vremena, određivanju odmora, te računanju prekovremenog rada jer se oni prema ZoR-u računaju na sedmičnom nivou. Institut preraspodjele radnog vremena, opet omaškom zakonodavca, na način kako je uređen, je potpuno obesmišljen jer je u praksi nemoguće postići njegovu svrhu. Regulisanje plaće zaposlenika ovisi o tome da li je njihov poslodavac institucija BiH koja se finansira iz budžeta ili ne. Za sve kategorije zaposlenika kod poslodavaca budžetskih korisnika institut plaće je u potpunosti uređen lex specialis propisom Zakonom o plaćama i naknadama u institucijama BiH. Prema ovom Zakonu plaća se sastoji od fiksnog dijela kojeg čini osnovna plaća i dodatak na plaću, i varijabilnog dijela kojeg čini novčana nagrada, sa preciznim uređenjem koeficijenata i osnovice za osnovnu plaću, kategorija i poslova na kojima zaposlenici imaju pravo na određene dodatke, te kad i pod kojim uslovima se može isplatiti novčana nagrada. Za razliku od plaće koja je zakonski uređena za sve kategorije zaposlenika kod poslodavaca budžetskih korisnika, disciplinska i materijalna odgovornost za ove poslodavce, je pored ZoR-a dodatno, prije svega u procesnom smislu, uređena podzakonskim aktima-pravilnicima posebnim za zaposlenike, a posebnim za državne službenike. Ovdje je prisutna neusklađenost postojećeg pravilnika o disciplinskoj i materijalnoj odgovornosti zaposlenika sa ZoR-om u dijelu koji se odnosi na način izvršavanja novih vrsta sankcija propisanih izmjenama i dopunama ZoR-a. Utvrđujući osnove za prestanak radnog odnosa ZoR sadrži određene nedorečenosti u pogledu preciziranja osnova (prestanak po sili zakona), i uvođenja nepotrebnih dodatnih proceduralnih mehanizama kod otkazivanja ugovora o radu od strane poslodavca zbog povrede radnih obaveza i discipline ponašanja. I na kraju, radnopravni status osoba na koje se primjenjuje ZoR s aspekta obima primjene je uslovljen: 1) pripadnošću pojedinim posebnim kategorijama zaposlenika (državni službenik, policijski službenik, pripadnik oružanih snaga) kada on ima ulogu lex generalisa, 2) pozicijom poslodavca u smislu da li je on institucija BiH ili pravna osoba kojoj je institucija BiH osnivač, međuentitetska korporacija, ili udruženje odnosno fondacija i 3) ako je poslodavac institucija BiH da li se ona finansira iz budžeta ili ne.

More...
Normative framework of employment relationships in the institutions of Bosnia and Herzegovina

Normative framework of employment relationships in the institutions of Bosnia and Herzegovina

Normativni okvir radnih odnosa zaposlenih u institucijama Bosne i Hercegovine

Author(s): Jasminka Gradaščević-Sijerčić / Language(s): Bosnian

Keywords: Public law; constitution; labour law; normative framework; institutions; BiH; international standards; european standards;

1. Polazište razvoja normativnog okvira radnog zakonodavstva u institucijama BiH predstavljaju obaveze iz ustavnog uređenja BiH, zatim ispunjavanje obaveza iz prihvaćenih međunarodnih ugovora, te stvarne potrebe uređenja radnopravnog statusa fizičkih osoba koje obavljaju poslove kod poslodavaca koji se podvode pod pojam institucija BiH. Donošenje propisa iz oblasti radnih odnosa u BiH vezano je za podjelu nadležnosti izvršenu između BiH i njenih sastavnih dijelova/entiteta. Naime, iz odredbi o isključivoj nadležnosti institucija BiH proizilazi da su entiteti isključivo nadležni u oblasti radnih i socijalnih odnosa (član III/1 Ustava BiH). Prema članu III/3a) Ustava BiH sve vladine funkcije i ovlaštenja koja nisu ovim Ustavom izričito povjerena institucijama Bosne i Hercegovine pripadaju entitetima. Pravni osnov za donošenje zakona kojima se reguliraju prava na radu i u vezi s radom u institucijama BiH vezan je za član IV/4a) Ustava BiH u kome je utvrđeno da je Parlamentarna skupština nadležna za „donošenje zakona koji su potrebni za provođenje odluka Predsjedništva ili za vršenje funkcija Skupštine po ovom Ustavu.“ Intenzivna normativna aktivnost započela je donošenjem Zakona o državnoj službi u institucijama BiH 2002. i odvijala se u fazama sve do danas. Donošenjem zakona i provedbenih propisa u proteklom periodu uspostavljen je pravni okvir za radno zakonodavstvo. Pri tome, donošenjem općih i posebnih zakona ratione materae i ratione persone, te niza provedbenih propisa uspostavljen je složen sistem, ne uvijek jasnih i preciznih pravnih pravila kojima je uređen radnopravni status zaposlenih u instucijama BiH. Brojne izmjene i dopune zakona koji uređuju prava na radu i u vezi s radom imaju za posljedicu, najblaže rečeno, stihijski pristup koji vodi do nepregledne, neprecizne, dvosmislene i nejasne regulative odnosno formalne i praktične nestabilnosti sistema uvjetovane stalnim promjenama. Sistemi radnih odnosa svih kategorija osoba u radnom odnosu u institucijama BiH: državnih službenika, zaposlenika, policijskih službenika, vojnih osoba, ali i izabranih i imenovanih osoba su povezani i međusobno ovisni. Konkretnije, uprkos postojanju i općih i posebnih sistema radnih odnosa u postojećem normativnom okviru radnog zakonodavstva u institucijama BiH radi se o uzajamno značajno međuovisnim sistemima. Ta međuovisnost se očituje kroz ostvarivanje temeljnog prava na radu i u vezi s radom, prava na plaću te dubini krize koja zahvata sve radne odnose u kontekstu plaćenosti rada, nezadovoljstva uposlenih i poslodavaca postojećim sistemom radnih odnosa te nerazvijenosti kolektivnih radnih odnosa. U razmatranjima bilo kojeg aspekta i općeg i posebnih sistema treba imati u vidu da na radu, kao i u vršenju raznih službi ili funkcija, nastaju mnogobrojni odnosi koji se često u praksi i široj javnosti poistovjećuju sa radnim odnosom. Jedan dio tih odnosa, ne smatra se radnim odnosom u smislu pozitivnog radnog prava, jer pravne norme koje pretežno ili u cjelini reguliraju te odnose tj. status osoba koje obavljaju određen rad, službu, funkciju, ne ulaze u korpus pravnih izvora radnog prava. Drugim riječima, u njihovom statusu nedostaju neki od bitnih elemenata iz pojma radnog odnosa (izabrani na političke funkcije, sudije). Međutim, iz postojanja pojedinih elemenata koji su karakteristični za radni odnos, pod određenim uvjetima segmenti radnog, a posebno socijalnog prava primjenjuju se po principu supsidijariteta i na pojedine grupe osoba koje vrše razne funkcije, a nisu u radnom odnosu. U cjelini, u institucijama BiH još uvjek ne postoji koherentan, cjelovit i dosljedan sistem radnih odnosa. S normativnog aspekta nužno je utvrditi sve prečišćene tekstove zakona. Korisno bi bilo izraditi Zakon o javnim službenicima koji bi utvrdio osnovne vrijednosti javne službe te postavio temeljna i jedinstvena načela djelovanja za sve javne službenike. Konačno, ma koliko da je istrošeno mora se zbog istinitosti stalno ponavljati: zaposleni su najznačajniji potencijal i ključni faktor svake organizacije pa tako i institucija BiH u kontekstu efikasnog vršenja poslova koji su predviđeni za određenu instituciju.

More...
Religious symbols in the courts in the Republic of Serbia

Religious symbols in the courts in the Republic of Serbia

Religijski simboli u sudovima u Republici Srbiji

Author(s): Dragić Radovanović,Miloš B. Stanić / Language(s): Serbian

Keywords: Public law; courts; judiciary; religion; religious symbols; Republic of Serbia; state; church; secularism;

Deluje da potrebe za nešto dužim zaključkom u ovoj temi nema. Pozitivno pravo u Republici Srbiji je jasno. Religijskim simbolima nije mesto u sudovima, jer oni ne oličavaju sekularnu državu. Naglasili bismo i da nam nije poznato da se u praksi desio pred srpskim sudovima nekakav slučaj u kojem je sporno pitanje bilo isticanje verskih simbola u sudovima. Zapravo,kada govorimo o ovoj temi, može se reći da Srbija sa svojim rešenjima, ali i praksom gde nijepoznat niti jedan primer o postavljenom pitanju upotrebe verskih simbola u samoj sudnici ili usudskom postupku, može predstavljati uzor ostalim državama. Možemo da zaključimo da je u Srbiji dosledno izvedeno načelo o svetovnoj državi.

More...
Publicity of the session of the Constitutional Court of Serbia - how it was and how it is now?

Publicity of the session of the Constitutional Court of Serbia - how it was and how it is now?

Javnost sednica Ustavnog suda Srbije – kako je bilo i kako je sada?

Author(s): Marija Draškić / Language(s): Serbian

Keywords: Public law; constitution; constitutional court; judiciary; Republic of Serbia; law on constitutional court; history; publicity; transparency; evaluation;

Pitanje javnosti rada Ustavnog suda, koje je izazvalo tako veliku polemiku kako među samim sudijama Ustavnog suda tako i u profesionalnim krugovima i medijskoj javnosti, verovatno da nije zasluživalo veliki prostor i vreme koje je potrošeno da bi se razjasnilo o čemu je zapravo reč. Ustavna garancija javnosti rasprave pred Ustavnim sudom, uz opšteprihvaćene standarde za isključenje javnosti (koji se odnose na zaštitu interesa nacionalne bezbednosti, javnog reda i morala u demokratskom društvu, kao i zaštitu interesa maloletnika ili privatnosti učesnika u postupku), odnosila se oduvek samo na javno raspravljanje učesnika u postupku pred Ustavnim sudom. Iznenada, neoprezno i bez dovoljne svesti o posledicama, Poslovnik o radu Ustavnog suda iz 1991. godine neočekivano je javnost uveo i na sve redovne sednice Ustavnog suda, na kojima se nije odvijala javna rasprava, već se na njima obavljalo većanje i glasanje sudija o predloženoj odluci. Moguće je pretpostaviti da se to dogodilo usled nedovoljnog razlikovanja faze većanja od ostalih faza u postupku odlučivanja Ustavnog suda u predmetima klasične ustavnosudske nadležnosti u normativnoj kontroli. Nažalost, iako je takva nezakonita praksa trajala godinama, neprirodnost slike „direktnog prenosa svega onog što se događalo na sednici Suda“ ili sudije koji učestvuje u većanju i glasanju, a svoja gledišta iznosi pred predstavnicima medija i svoja uverenja brani uz nadzor televizijskih kamera, nije time bila manje upečatljiva.

More...
Result 21-40 of 591
  • Prev
  • 1
  • 2
  • 3
  • ...
  • 28
  • 29
  • 30
  • Next

About

CEEOL is a leading provider of academic eJournals, eBooks and Grey Literature documents in Humanities and Social Sciences from and about Central, East and Southeast Europe. In the rapidly changing digital sphere CEEOL is a reliable source of adjusting expertise trusted by scholars, researchers, publishers, and librarians. CEEOL offers various services to subscribing institutions and their patrons to make access to its content as easy as possible. CEEOL supports publishers to reach new audiences and disseminate the scientific achievements to a broad readership worldwide. Un-affiliated scholars have the possibility to access the repository by creating their personal user account.

Contact Us

Central and Eastern European Online Library GmbH
Basaltstrasse 9
60487 Frankfurt am Main
Germany
Amtsgericht Frankfurt am Main HRB 102056
VAT number: DE300273105
Phone: +49 (0)69-20026820
Email: info@ceeol.com

Connect with CEEOL

  • Join our Facebook page
  • Follow us on Twitter
CEEOL Logo Footer
2025 © CEEOL. ALL Rights Reserved. Privacy Policy | Terms & Conditions of use | Accessibility
ver2.0.428
Toggle Accessibility Mode

Login CEEOL

{{forgottenPasswordMessage.Message}}

Enter your Username (Email) below.

Institutional Login