Publisher: Fondacija Centar za javno pravo

Vremensko ograničenje primjene hrvatskog Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije – na marginama (još) jednog zakonodavnog eksperimenta

Author(s): Davor Derenčinović / Language(s): Croatian

This article offers in depth overview of the chronology and the rationale for legislative amendments concerning temporal restriction of the procedure pursuant to Council Framework Decision of 13 June 2002 on the European arrest warrant and the surrender procedures between Member States in the Republic of Croatia. The author focuses on the introduction of the temporal restriction by the Amendments to the Croatian Law on Judicial Cooperation in Criminal Matters with European Union Members States adopted on 28 June 2013, just a few days prior to the Croatian accession to the European Union on 1 July 2013. According to these Amendments, Croatian implementing legislation was not applicable to the criminal offences committed before 8 August 2002. Soon after the European Commission, claiming that Croatia has been in violation of the Framework Decision, initiated the procedure under article 39 of the Croatian Accession Treaty (imposing of measures/sanctions), this restriction was eventually removed from the implementing legislation. Through a comparative analysis with other member states that introduced similar restrictions in their implementing legislation, the author comes to the conclusions about the justification for the temporal restriction, the manner this was done in Croatia as well as to the foreseeable implications on the mutual recognition principle introduced by the Framework Decision.

Vrhovni sud BiH – između politike i prava

Author(s): Branko Perić / Language(s): Croatian

According to the Dayton Agreement the regular judiciary in BiH is within the jurisdiction of theEntities. Entity judicial systems are autonomous and conceptually well-rounded. The state levelhas an effective functioning judicial system designed in a form of a Prosecutor's Office and theCourt of BiH. It is not clear what jurisdiction could the Supreme Court in BiH have within theexisting concept.This concept of a state judicial system lacks an independent Appellate Court and that can beconsidered the most serious problem of the judicial system today. Possible jurisprudenceproblems in the current system are dealt with through joint sessions held by the Supreme Courtsof the Entities and Brčko District Appellate Court.Establishment of the Supreme Court would require a completely new configuration ofjurisdiction. This would involve redesigning the organizational and other laws at all levels and anew round of comprehensive judicial sector reforms.The judicial system is currently in cycle of reform undertaken in accordance with the existingconcept. A new reform cycle could affect the effectiveness of that reform. At this point it couldthreaten the achieved efficiency level.The system that underwent reform needs to be stabilized through patient harmonization of entitylaws and building of the best professional and ethical standards in order to create goodconditions for a new reform.

Vrhovni sud BiH: Odgovor na probleme ili samo još jedan projekat u kontinuiranim reformama pravosuđa

Author(s): Sevima Sali-Terzić / Language(s): Bosnian

The question if BiH needs one Supreme Court at the State level is a complex issue that involves much more consideration than just the mere creation of another court. This complexity derives not from various general arguments ‘for’ and ‘against’ its creation that tend to be more political rather than legal. It derives from variety of legal issues, primarily the constitutional bases for the creation of such Court, its jurisdiction, position within the legal BiH system, relation to other Entity courts including Supreme Courts and with the Court of BiH, etc. Also, the discussion should involve strategic issues of the further constitutional development and judicial reform. Is the creation of the BiH Supreme Court crucial for the further judicial reform and for the achievement of a more functional State? Or, is it more important to resolve some other, more difficult problems that judiciary faces in BiH, such as: huge backlog, trial in reasonable time, failures in the implementation of the Judicial Reform Strategy, continuing political pressures, lack of human and material resources, etc.? Author argues that in order to find the best solution it is important to carefully consider all the various questions and issues and not just to view the creation of the BiH Supreme Court as yet another project within judicial or constitutional reform.

Vrhovni sud za Bosnu i Hercegovinu: razmišljanja o njegovoj neophodnosti

Author(s): Manfred Dauster / Language(s): Bosnian

In completion of its statehood, Bosnia and Herzegovina shall establish the up to now missing Supreme Court as exclusively. This institution on top of the judicial hierarchy provides uniform and country-wide justice, ensures equality before law and guarantees better economic competition conditions for (foreign) investments and simultaneously facilitates the country’s accession to European Union.

Vrijednosti i sistem

Author(s): Tarik Haverić / Language(s): Bosnian

Nakon islamističkog atentata na redakciju pariškog satiričnog časopisa Charlie Hebdo, javni i medijski prostor zapadnih zemalja našao se doslovno zatrpan reakcijama. Ove reakcije ispreplele su se u neprohodnu šikaru koja sada onemogućuje kako pristup inicijalnom događaju tako i njegovo sagledanje s odstojanja. Dobra strana situacije jest što nas sprečava da donosimo ishitrene sudove; treba vjerovati da će se, kao i toliko puta dosad, barem one najekstremnije strasti smiriti, i da će stvari dobiti pravu mjeru… Nažalost, ništa ne navodi na pomisao da će takvih atentata u budućnosti biti manje, i da će društva, zapadna kako i islamska, na njih reagirati odmjerenije i s manje strasti. Cyber-prostor ne zaboravlja već pohranjuje, i uvijek će se naći izjava, citata, fotografija i video-snimaka koji mogu, ako ima volje, probuditi pamćenje i usijati atmosferu. Momenat koji živimo nije proizvod konjunkture, već element strukture, i radi se samo o tome da toga svi postanemo svjesni. Buka se neće stišati; odsad nadalje, globalna debata o građanskim vrijednostima, slobodi izražavanja, slobodi vjeroispovijesti i savjesti, granicama državne prisile i univerzalnosti ili partikularnosti liberalne demokratije vodit će se povišenim tonom. S reakcijom, dakle, ne vrijedi čekati. No kakofonija obeshrabruje, a dijapazon obuhvatnih teorija razrađenih u prethodna dva desetljeća (od “kraja povijesti” preko “sukoba civilizacija” do “propasti američkog carstva”) paralizira. U iskušenju smo da posegnemo za bilo kojom od njih, samo da bismo ukazali na važne elemente koji se u nju ne uklapaju; no to bi ipak bio više zbor o autorima teorija (Fukuyami, Huntingtonu, Galtungu…) nego o samom događaju. Mogli bismo, isto tako, poći od prvog utiska i zatim ga tematizirati s ciljem da izvučemo barem dva-tri poopštiva stava ili, ako se zvijezde poklope, čak i komadić vlastite teorije. Ipak, u sličnim problemskim kompleksima nije vjerovatno da postoje konačni odgovori. Stoga je ambicija ovog doprinosa znatno skromnija: da stavi težište na pitanja i makar donekle strukturira polje u kojem se ona postavljaju sa stanovišta liberalnih vrijednosti shvaćenih kao sistem.

VSTV brani prava građana BiH

Author(s): Valentin Inzko / Language(s): Bosnian

Danas se možemo osvrnuti na produktivni, desetogodišnji rad Visokog sudskog i tužilačkog vijeća Bosne i Hercegovine na podizanju standarda stručnosti, transparentnosti i efikasnosti u pravnoj profesiji u cijeloj zemlji. Ipak, djelovanje VSTV-a i dalje je imperativ – jer, nakon godina napretka, opet smo svjedoci antagonizma među nekim interesnim grupama prema temeljnom konceptu pravosudne nepristrasnosti i vladavine prava…

Warum Bosnien-Herzegowina nicht die Schweiz oder Deutschland Südosteuropas ist

Author(s): Joseph Marko / Language(s): German

Als von allen Richterkollegen gewähltem berichterstattenden Richter im Fall Nr. U-5/98 des bosnischen Verfassungsgerichts war mir bereits klar geworden, welche Schwierigkeiten die Umsetzung der Dayton-Verfassung mit sich bringen. So hatte das Friedensabkommen von Dayton-Paris eine duale verfassungsrechtliche Struktur mit sich gebracht, die auf einem politischen Kompromiss beruhte. [...]

Za ili protiv vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama u BiH

Author(s): Emir Kovačević / Language(s): Bosnian

Rekao bih da kod nas u BiH još uvijek postoji pogrešna percepcija da je „vjera privatna stvar“ i da bi predstavljalo narušavanje principa sekularne države kada bi se dozvolila vjerska obilježja predstavnicima državnih institucija. To jednostavno nije tačno. Pod principom sekularne države se podrazumijeva da država i njene institucije u svom postupanju moraju biti neutralne i tretirati sve građane na ravnopravan način i da država ne smije promovisati ni jedan vjerski ili drugi svjetonazor. Vjera (njeni simboli i obilježja) ima svoje legitimno pravo prisustva u javnoj sferi i kada bi BiH dozvolila nošenje ličnih vjerskih obilježja u pravosudnim institucijama, to bi samo značilo da BiH poštuje individualna prava njenih građana. Nema sumnje da ovdje imamo sukob dva legitimna interesa. Prvi interes je zaštita nepristrasnosti i objektivnosti pravosudnih institucija o čemu vodi brigu VSTV, a drugi legitimni interes je svakako zahtjev radnika u pravosudnim institucijama i građana za poštivanje prava na slobodu vjere ili uverenja koje je garantovano Ustavom BiH i čl. 9 Evropske konvencije. Oba interesa su sasvim legitimna, opravdana i na zakonu utemeljena, međutim, ne isključuju jedan drugog uvijek i u svim situacijama. Iz tog razloga je potrebno kroz dijalog naći kompromisno rješenje. Ako se vratimo na čl. 13 Zakona o sudovima u FBiH on bi se mogao primijeniti na način da se „zabranjuje ispoljavanje vjerske pripadnosti“ u predmetima i situacijama kada postoji osnovana sumnja da vjersko obilježje utiče na nepristrasnost, objektivnost i profesionalnost pravosudne institucije. Na taj način bi zadovoljili interes VSTV-a da štiti nepristrasnost i objektivnost pravosudnih institucija, ali bi zaštitili i pravo na slobodu vjere. Radnici u pravosudnim institucijama bi u pravilu mogli nositi nenametljiva lična vjerska obilježja (uobičajena praksa u BiH), a u određenim predmetima ili situacijama gdje postoji osnovana sumnja da vjersko obilježje utiče na nepristrasnost, bili bi izuzeti (npr. u predmetima za izazivanje vjerske mržnje, netrpeljivosti i dr.). VSTV je imao mogućnost da čl. 13 Zakona o sudovima dodatno precizira i pojasni u svojim unutrašnjim aktima ili etičkim kodeksima za tužioce i sudije tako da se uvaže oba legitimna interesa. Međutim, nisam primijetio nikakvo nastojanje VSTV-a u tom pravcu. Druga mogućnost je da Parlament FBiH izvrši dopunu čl. 13 Zakona o sudovima, kako sam gore predstavio. Da li će i u kojoj mjeri BiH dozvoliti ispoljavanje ličnih vjerskih obilježja zavisi najviše od njenih građana i njihovih legitimnih predstavnika u zakonodavnim tijelima. Problemi u demokratskim zemljama se rješavaju putem dijaloga i kompromisa. Nadam se da ćemo imati dovoljno tolerancije i strpljenja, kako bismo kroz argumentovanu raspravu pronašli najbolja rješenja za BiH uvažavajući interese pravosudnih institucija ali i slobode građana.

Zabrana i ograničenje kretanja: krivično djelo ili prekršaj?

Author(s): Igor Cimeša / Language(s): Bosnian

Since the introduction of the prohibition and restriction of movement in Republic of Srpska, institutions having jurisdiction over criminal prosecution are faced with the question whether the violation of this prohibition constitutes the criminal offence of Non-compliance with Health Regulations during an Epidemic under Article 195 of the Criminal Code of Republic of Srpska or does it constitute the minor offence under Article 22 of the Law on Public Peace and Order of Republic of Srpska. After the introduction, this paper gives an overview of the elements of the criminal offence under Article 195 of the Criminal Code of Republic of Srpska. Further, the paper analyses whether the decision on prohibition and restriction of movement which is currently in force in Republic of Srpska represents a health measure - a measure for combating and prevention of spreading an epidemic of contagious diseases and it analyses the legal framework in Republic of Srpska in terms of measures for combating and preventing spreading of contagious diseases. The paper also provides an analyses of provisions of Article 43(2)(1) of the Law on Protection of Citizens of Contagious Diseases which prescribes restriction of movement as an extraordinary measure for combating and prevention of contagious diseases. Finally, the paper summarizes the presented arguments that violation of prohibition and restriction of movement may constitute the criminal offence under Article 195 of the Criminal Code of Republic of Srpska.

Zabrane negiranja genocida u EU, BiH i regionu: komparativno-pravni pregled

Author(s): Lamija Muftić / Language(s): Bosnian

Sloboda govora, kao osnovna ljudska sloboda, jedan je od temelja demokratskog društva. Ova sloboda je na različite načine ograničena u nacionalnim zakonodavstvima, u supranacionalnim i međunarodnim izvorima prava zbog očuvanja demokratske kulture, legitimnog interesa i prava drugih, državne sigurnosti, javnog reda i mira te sprečavanja krivičnih djela. Zabrana negiranja genocida i drugih najtežih međunarodnih zločina je predmet krivičnog prava ili posebnih zakona koji se bave slobodom govora. Od kraja drugog svjetskog rata pa do danas, raste broj nacionalnih zakona u Europi koja u svojim porecima osiguravaju ograničavanje slobode govora. Donošenjem odluke Vijeća EU 2008/913/PUP uvedena je obaveza harmonizacije krivično-pravne zabrane najtežih oblika govora mržnje u koje spada negiranje genocida i drugih zločina. S obzirom na rat u Bosni i Hercegovini i počinjeni genocid te njegovo negiranje u bosanskohercegovačkoj javnosti i regionu, u ovom radu ću dati komparativno-pravni uvid u zabranu negiranja genocida osnovom Evropske konvencije za ljudska prava, prava EU i njenih članica kao i zemalja BiH regiona i BiH.

Zainteresovano lice u postupku po ustavnoj žalbi pred Ustavnim sudom

Author(s): Bosa N. Nenadić / Language(s): Serbian

In the proceedings before constitutional courts of most European countries, regardless of the subject matter of the constitutional dispute, there are no parties formally (as is the case of court proceedings), instead as a rule, participants appear in the proceedings. When it comes to the constitutional complaint proceedings for the protection of fundamental rights and freedoms, obligatory participants in the proceedings before of the constitutional courts are: the appellant and the enactor of the act or action challenged by the constitutional complaint. However, other persons may participate in the constitutional court proceedings as well, persons most commonly referred in legal literature and constitutional court practice to as „third party concerned “. This paper analyzes the legal position and entitlement of these persons precisely because they have a legal interest in the outcome of constitutional complaint proceedings before constitutional court, since the decision of the constitutional court may affect (directly or indirectly) their rights or freedoms. As there is no provision in the Serbian present legislation for the third party concerned in the constitutional complaint proceedings before the constitutional court (which is rarely found in comparative law), the paper gives a critical review of the presence of a „legal gap“ on the status and entitlements of these persons and points to the necessity and way of its removal in accordance with the requirements of the Constitution and the European Convention (which our legislator has obviously ignored).

Zaključci i preporuke: prezidijalizacija parlamentarizma u Srbiji

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Serbian

Učesnici konferencije (univerzitetski profesori, sudije i sudije Ustavnog suda, tužioci, naučni saradnici instituta, advokati, NGO i saradnici CJP) su nastojali da identifikuju uzroke prezidencijalizacije parlamentarizma u Srbiji, ali i da odgovore na pitanje u kojoj meri bi se ustavnim inženjeringom, u pogledu načina izbora i delokruga ovlašćenja šefa države, moglo uticati na uspostavljanje balansa u sistemu vlasti.

Zaključci konferencije Uloga i perspektive notarske službe u BiH

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian

Stručna konferencija Uloga i perspektive notarske službe u BiH održana je 14. 11. 2013. godine u Sarajevu. Konferenciju su organizirali Notarska komora Federacije BiH (NK FBiH), Notarska komora Republike Srpske (NK RS) i regionalna fondacija Centra za javno pravo (CJP). Uvodničari su bili Merdžana Škaljić, predsjednica NK FBiH, Irena Mojović, predsjednica NK RS, Slavica Ćurić, sutkinje Vrhovnog suda FBiH, Meliha Povlakić, profesorica na Pravnom fakultetu u Sarajevu i Rankica Benc, javni bilježnik iz Varaždina.

Zaključci Mišljenja Venecijanske komisije o Nacrtu Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian

Zaključci sa stručne rasprave sa inozemnim učešćem Vrednovanje rada sudija i tužilaca u BiH (Sarajevo 29. 05. 2018)

Author(s): Edin Šarčević / Language(s): Bosnian

Conclusions from the expert discussion with foreign participation Evaluation of the work of judges and prosecutors in BiH (Sarajevo, 29. 05. 2018)

Zaključci sa stručne rasprave sa inozemnim učešćem: Vrednovanje rada sudija i tužilaca u BiH (Sarajevo 29. 05. 2018)

Author(s): Edin Šarčević / Language(s): Bosnian

Fondacija Centar za javno pravo (FCJP) se zahvaljuje Pravnom fakultetu u Sarajevu za suorganizaciju ovog skupa i ističe značaj učešća akademske zajednice u utvrđivanju standarda vrednovanja rada sudija i tužilaca. Upravo se u ovom području može uspostaviti produktivan spoj teorije i prakse koji bi trebao ponuditi orijentire za optimiranje kriterija ocjene rada tužilaca i sudija. [...]

Zaključci simpozija o VSTV

Author(s): Edin Šarčević / Language(s): Bosnian

Na simpoziju o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću u pravnom sistemu BiH (srijeda 28. 05. 2014) u pisustvu 59 učesnika iz zemlje i regije (Srbija, Crna Gora i Hrvatska) raspravljen je niz pitanja vezanih za reviziju zakona o VSTV BiH. Uvide u regionalna rješenja omogućili su referati o hrvatskom (Jakovina), srbijanskom (Škuljić), austrijskom (Karahodžić) i njemačkom (Kuči) modelu. U trosatnoj diskusiji učesnici su se upoznali sa prednostima i nedostacima pojedinih modela za izbor sudija i tužilaca u ovim zemljama. Učesnici su pokazali poseban interes za rješenja u Hrvatskoj. Drugi dio simpozija je bio posvećen nacionalnom rješenju BiH. Dvadeset i dvoje sudija, dvoje predstavnika ministarstva BiH (Ministarstva pravde i Ministarstva finansija i trezora), pet učesnika iz akademskih tijela (pravnih fakulteta u Beogradu, Sarajevu i Leipzigu), po jedan advokat i predstavnik Javne ustanove za edukaciju sudija i tužilaca u F BiH (CEST F BiH) zajedno sa članovima FCJP razmotrili su funkciju sadašnjeg VSTV-a, njegovu organizaciju, pozitivne i negativne uplive na nezavisnost pravosudne vlasti u BiH. Trosatna rasprava o nacionalnom modelu može se rezimirati sljedećim stavovima…

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian

The paper analyzes the Draft Law on Amendments to the Law on Civil Service in the Institutions of B&H, which proposes that the Secretary General of the Presidency, the Secretary General of the Council of Ministers, the Secretaries of Ministries, Assistants Ministers are appointed for a term, drawing particular attention to the implications and consequences that its adoption may have.

Zakon o policiji i unutrašnjim poslovima Republike Srpske – kritički pogled

Author(s): Sreten M. Jugović / Language(s): Serbian

Po obuhvatu materije Zakon o policiji i unutrašnjim poslovima jeste bazični zakon za policiju koji predstavlja kompilaciju dva zakona - prethodnika: Zakona o unutrašnjim poslovima (Sl. gl. RS 4/12 i 33/14) i Zakona o policijskim službenicima (Sl. gl. RS 20/14). Budući da se materija prethodnih i ovog zakona poklapa i da su najvažniji instituti i ovlašćenja uređeni istovetno kao i prethodnim zakonima, nije reč o nekakvom novom zakonskom okviru. U nomotehničkom smislu Zakon ima nedopustivo mnogo redaktorskih propusta. On ne samo da je usvojen po hitnom postupku, već izgleda da je tako i pisan, s obzirom na sistematiku, jezik i kvalitet odredaba. Pravi razlog njegovog donošenja po hitnom postupku, čini se nije, kako se predstavlja u obrazloženju Predloga zakona, „sprečavanje štetnih posledica po bezbjednost Republike i rad organa i organizacija koje bi nastale zbog nedonošenja zakona po hitnom postupku“, što predstavlja zgodne fraze za prikrivanje drugih razloga, koji su verovatno vanpravne (političke) prirode. U sadržinskom smislu Zakon u osnovi, znači ne sasvim, bez obzira na sve propuste i manjkavosti predstavlja delotvoran pravni okvir za obavljanje pre svega policijskih poslova. Policijski poslovi obavljaju se primenom policijskih ovlašćenja koja su expressis verbis utvrđena Zakonom, ali je način njihove primene samo delimično uređen Zakonom. To je i glavna zamerka ovom zakonu. Budući da je Zakon rađen u brzini, sumarno iskazano konkretne primedbe su sledeće: Prvo, naziv zakona je pleonastičan, jer su policija i MUP (unutrašnji poslovi) sinonimi u našem jeziku. Drugo, organizacija policije RS uređena je samo načelno Zakonom, u celosti Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, stoga nije vidljiva, a između Zakona i Pravilnika nije predviđeno specijalno ovlašćenje Vlade da propisom utvrdi posebna načela za organizaciju MUP-a. Na taj način „organizaciona“ vlast ministra bila bi ograničena propisom Vlade. Treće, trebalo je ograničiti mogućnost kandidovanja istog lica za direktora policije na najviše dva mandata radi sistemskog izbegavanja personalizovanja funkcije posebno u miljeu još nedovoljno konsolidovanog demokratskog sistema. Četvrto, pravni principi primene policijskih ovlašćenja šturo su uređeni, principi oportuniteta i supsidijarnosti su izostavljeni, dok je srazmernost trebalo podrobnije urediti. Peto, policijska ovlašćenja utvrđena su za obavljanje pojedinih, navedenih policijskih poslova, a ne svih, tako da se primera radi, ne mogu primenjivati za obavljanje poslova zaštite bezbednosti RS. Šesto, policijsko ovlašćenje prikupljanje obaveštenja formulisano je bez zakonskih ograničenja, odnosno nije utvrđen krug krivičnih dela i prekršaja da bi se sprečila prekoračenja ovlašćenja. Sedmo, policijsko ovlašćenje privođenja može trajati najduže 24 časa, što suštinski predstavlja zadržavanje lica, bez mogućnosti pravne zaštite od strane suda. Osmo, način primene i ograničenja policijskog ovlašćenja poligrafskog (psihofiziološkog) ispitivanja nije uređen Zakonom. Deveto, policijska ovlašćenja prinude (sile) samo delimično su regulisana Zakonom, nisu utvrđena ograničenja pojedinih sredstava sile, već je to ostavljeno da se bliže uredi podzakonskim propisom, što je zastareo pristup, a uz to, nije i pravno valjan. Deseto, Zakonom nije predviđen institucionalni nosilac unutrašnje kontrole policije, koji treba da je snabdeven policijskim ovlašćenjima. Zakonom je predviđen samo Biro koji nema te (policijske) nadležnosti, već nadzire sprovođenje disciplinske odgovornosti i obaveštava građane o ishodu postupka rešavanja predstavki. Naposletku, nepreciznom i nejasnom raspodelom nadležnosti između predsednika Republike i Vlade u sferi unutrašnjih poslova stvoren je potencijal za konflikte između dve glave egzekutive, posebno u situacijama kada su oni različitih političkih orijentacija u periodima kohabitacije. Osim toga, nedovoljno dobra kordinacija postupanja predsednika Republike i Vlade može za posledicu da ima i nedelotvoran rad policije, a što je još opasnije i blokadu njenog rada. Kvalitet ovog zakona oceniće vreme njegovog važenja i kapacitet primene. Pravilo je da se dobri zakoni dugo primenjuju, a oni loši menjaju se odmah po donošenju, a najlošiji, preuzeti i „pozajmljeni“, koji ne odgovaraju društvenim uslovima i ne otpočnu nikad život, ostaju mrtvo slovo na papiru. Činjenica je da su nomotehnički propusti, nepažnja, nemar, pokatkad i čini se namerne nedorečenosti u formulisanju odredaba u Zakonu prosto „stil“ ovog zakona, čime policija kao institucija i građani nisu dobili pažnju kakvu zaslužuju. Tako je propuštena prilika da se u pravom smislu reči donese novi, osavremenjen zakon.

Zakon o političkim strankama pred Ustavnim sudom Srbije

Author(s): Vladimir Mikić / Language(s): Serbian

The article examines the perspectives of the decision-making of the Constitutional Court of Serbia in the case of examining the constitutionality of several important provisions of the Law on Political Parties of 2009. The constitutional and international legal framework for the exercise of freedom of association (and the establishment of political parties) is explored, and particular attention is given to examining the political and legal intentions and interests that stood behind the adoption of the Law, as well as the grounds for the criticism of its constitutionality. The key question rests in determining the appropriate measure of proportionality of legal measures aiming at reducing effectively the number of political subjects (parties) in Serbia. This author concludes that the bulk of provisions of the Law do not fulfill the request of proportionality and adequacy, particularly regarding the context of the protection of so-called small parties as well as of the parties representing national minorities. Therefore, the possibility of the Constitutional Court of Serbia deciding that the given provisions violated the Constitution of the Republic of Serbia exists and such a decision would be neither arbitrary nor legally unsound.