Publisher: Atlantska inicijativa: Udruženje za promicanje euroatlantskih integracija BiH

Rad s pojedincima i porodicama koje su u riziku od radikalizacije ili su radikalizirane: priručnik za stručnjake

Author(s): Jelena Brkić Šmigoc,Mirela Mujagić,Srđan Šušnica,Indira Haračić-Nović,Aner Zuković / Language(s): Bosnian

Atlantska inicijativa se od 2009. aktivno bavi istraživanjima, obukama te informiranjem stručne i šire javnosti o različitim sigurnosnim izazovima u Bosni i Hercegovini, uključujući izazove koje nose ekstremizam i radikalizacija. U cilju izgradnje znanja i jačanja preventivnih kapaciteta Atlantska inicijativa je projektom Smanjenje rizika i rehabilitacija – prevencija radikalizacije, koji podržava Norveška ambasada u Sarajevu, u 2018. godini pokrenula rad sa panelom stručnjaka koji rade u oblasti psihologije i psihoterapije, socijalnog rada, rehabilitacije u zatvorima te sigurnosti radi razmatranja na koji način djelovati u kontaktu i radu s radikaliziranim porodicama i pojedincima, ili onima koji su u riziku od radikalizacije. U Evropi su praktičari s prve linije (profesionalci iz javnog sektora) identificirani kao ključna grupa koja može doprinijeti identificiranju pokazatelja radikalizacije i prevenciji rizika. Svoje djelovanje zasnivaju prvenstveno na međunarodnim konvencijama o ljudskim pravima, zatim relevantnim strategijama, zakonskoj regulativi države (pogotovo krivičnim zakonima) te etičkim kodeksima. Međutim, kako dosadašnja iskustva ukazuju, zaposlenici u javnom sektoru (frontline practitioners) u Bosni i Hercegovini nemaju uvijek potrebna znanja o ovom fenomenu koja bi im omogućila adekvatnu procjenu razine individualne osjetljivosti niti mogućnost da prikupe dodatne informacije (osim ponašanja i izgleda) da podrže svoju procjenu o kompleksnosti slučaja i njegovim glavnim uzrocima. Shodno tome, podizanje svijesti, znanja i vještina ključno je prije nego što se implementira sistematski pristup praćenju i analizi rizika i preventivnim programima. Stručnjaci na panelu su iz vlastitog profesionalnog iskustva ponudili odgovore na pitanja poput: Kako pristupiti prevenciji radikalizacije, nasilnog i nenasilnog ekstremizma? Koje ciljne grupe su najizloženije radikalizaciji i kako ih klasificirati? Koji su znakovi/pokazatelji prepoznavanja procesa radikalizacije u domaćem i različitim profesionalnim kontekstima? Koje su prepreke da se nakon prepoznavanja adekvatno reagira u našem lokalnom ili profesionalnom kontekstu? Šta su prepreke da se dođe do osoba u riziku, naprimjer žena koje trpe nasilje, navijača, radikaliziranih mladih, pripadnika paradžemata ili njihovih porodica? Koja znanja i mehanizmi su potrebni za uspješnu prevenciju i intervenciju? Kakva je podrška sistema? Osim toga, kroz rad, učesnici su istakli neke od glavnih problema s kojima se susreću u ostvarivanju kontakta i radu s osobama koje su radikalizirane ili su u vrlo visokom riziku od radikalizacije, a to su: - Štura znanja o ranim znakovima radi- kalizacije, o pravilnom pristupanju ako pojedincu tako i njihovim porodicama/ zajednici, te o učinkovitim intervencijama; - U radu se pristupa post festum – javni servisi poput centara za socijalni rad ili centara za mentalno zdravlje često po- stupaju tek po prijavama (kada nastane neki problem, npr. s djetetom u školi ili u slučajevima nasilja u porodici), ali ne idu ususret tim zajednicama i osobama s preventivnim intervencijama i uključi- vanjem pojedinaca i grupa u zajednicu; Kada profesionalci i prepoznaju neke od znakova, kao što je naprimjer isključiv stav i zabrana roditelja da žensko dijete pohađa nastavu fizičkog odgoja iako je obavezna, ne znaju kako djelovati te u kojoj mjeri ih druge institucije sistema prate u realizaciji aktivnosti koje trebaju poduzeti. Tokom svoga rada panel se susreo s nizom izazova i dilema, ali u konačnici, i nakon dugotrajnih konsultacija, te kombinacije profesionalnog iskustva i međunarodnih znanja, panel je razvio ovaj priručnik čiji je cilj osnažiti stručnjake u radu s radikaliziranim porodicama i pojedincima ili onima koji su u riziku od radikalizacije kako bi mogli djelovati ka ciljevima prevencije i deradikalizacije. Panel je prepoznao niz dilema s kojima se susreće stručna zajednica u pružanju različitih oblika socijalne ili psihološke podrške osobama čiji stil života, narativi i odnos prema društvu značajno odudaraju od općeprihvaćenih demokratskih normi te principa poštivanja individualnih prava, a naročito prava žena. Istovremeno, na osnovu brojnih saznanja, panel je pošao od pretpostavke da stručnjaci u javnom sektoru u Bosni i Hercegovini do sada nisu educirani o ovim temama kako u svom stručnom obrazovanju tako ni tokom profesionalnih edukacija. Upravo zbog toga ovaj priručnik polazi od osnova kad je riječ o radikalizaciji, ali se dotiče i dubljeg razumijevanja ove problematike. Svi stručnjaci koji su učestvovali u razvijanju priručnika se u nekom obimu u svom radu bave ili psihoterapijom ili psihosocijalnim savjetovanjem. Priručnik se u velikoj mjeri oslanja na teorije i iskustva psihologije, psihoterapije i socijalne psihologije, koja u kombinaciji s iskustvima stručnjaka iz oblasti sigurnosti daje multidisciplinarni okvir za razumijevanje radikalizacije i rizika od radikalizacije. I na kraju, ovaj priručnik ima svrhu i podizanje svijesti šireg kruga stručnjaka (osobe zadužene za provođenje zakona, političari, akademska zajednica, nastavnici) o kompleksnosti ovog fenomena. Priručnik u prva dva poglavlja daje pregled problema radikalizacije, razjašnjava dileme oko definicija i razumijevanja pojmova, pojašnjava faktore ranjivosti i otpornosti, daje pregled pokazatelja radikalizacije, te upozoravajućih i visokorizičnih znakova. Priručnik u poglavlju tri teoretsko i istraživačko znanje prenosi u praktično i daje pregled individualnih i grupnih procesa radikalizacije. U četvrtom poglavlju priručnika date su preporuke i razrađenije strategije kako u direktnom kontaktu s porodicama i pojedincima adresirati ponašanja i porodične obrasce koji su utemeljeni na radikalnim narativima i shvatanjima.

Rat u Ukrajini i Zapadni Balkan

Author(s): Ahmed Kico,Miralem Kapetanović,Srđan Šušnica / Language(s): Bosnian

U proteklih godinu dana pokrenuti su brojni razgovori i diplomatski napori u cilju rješavanja krize u Ukrajini koja je dobijala na intenzitetu s gomilanjima vojnih efektiva Rusije u blizini granice s Ukrajinom, ali uprkos tome Putin se odlučio za klasično vojno-političko pokoravanje Ukrajine. Nakon priznavanja odmetnutih regija Donjeck i Lugansk kao nezavisnih država, započeo je agresiju na Ukrajinu, zapravo najveću vojnu ofanzivu u Evropi nakon Drugog svjetskog rata. Iako je Rusija od prve demokratske revolucije 2004. u neobjavljenom a od 2014. godine i u otvorenom ratu s Ukrajinom, od kraja 2015. godine nije bilo vojnih eskalacija, osim manjih narušavanja primirja koja je OSCE uredno bilježio. Sukob u Ukrajini je gotovo pa bio „zaboravljen“; sporazumi iz Minska spominjani su uoči velikih svjetskih političkih događaja; okupirani i anektirani teritorij Ukrajine Zapad je tolerirao Rusiji kao da se radi o „prirodnoj višoj sili“, a sankcije i druge reakcije Zapada bile su odveć mlake i nejedinstvene. Štaviše, Zapad je, pogotovo vlada Angele Merkel, nastavio trgovati s ruskim režimom i aktivno doprinositi ekonomskim i političkim ciljevima Kremlja.

Rod i pravosuđe. Odabrani rezultati i preporuke o implikacijama roda u pravosuđu Bosne i Hercegovine

Author(s): Majda Halilović,Heather Huhtanen / Language(s): Bosnian

Kako rod utječe na rad pravosuđa? Nekad se pretpostavlja da je zakon objektivan, neutralan i nepristran, te da prema tome rod ili nema ili ima malo utjecaja na njegovu primjenu. A ipak, u razmatranju pravnog stručnjaka odgovornog za provedbu zakona, neizbježno se nameće pitanje s kojim se profesionalni pravnici i pravni naučnici suočavaju kroz historiju pravne nauke – kako pravosudni stručnjaci na koje utječu društvene norme mogu biti nepristrani u provedbi i primjeni zakona? Ovaj izvještaj upućuje na to da pravni stručnjaci – sudije, tužioci, advokati i stručni saradnici – u svoj rad doista unose ne samo svoje akademsko obrazovanje, profesionalno iskustvo, analitičan pristup pravu i dobre namjere, nego i svoje vrijednosti, uvjerenja i mišljenja. Ipak, demokratske pravosudne institucije su opredijeljene za principe pravičnosti i nepristranosti, nosioci pravosudnih funkcija i profesionalni pravnici su obučeni da objektivno primjenjuju zakon, a pravne institucije prepoznaju značaj kontinuirane reforme, razmatranja i unapređenja, kako bi osigurale da se svi oni koji se bave pravom rukovode navedenim principima. Istraživanja sve više otkrivaju granice do kojih pojedinac može biti nepristran i objektivan bez obzira na profesiju kojom se bavi. Naročito su studije utjecaja podsvjesnih stavova, pretpostavki i stereotipa na donošenje odluka pokazale da takozvana implicitna pristranost utječe na skoro svaki aspekt ponašanja, od našeg odnosa prema ljudima koji su drugačiji od nas do biranja proizvoda koje kupujemo. Implicitna pristranost odnosi se na nesvjesne pretpostavke ili stereotipe o određenim društvenim grupama (rod, rasna pripadnost, etnička pripadnost, vjerska pripadnost itd.), koji se razvijaju od malih nogu i s vremenom se sve više ukorjenjuju – u tolikoj mjeri da čak i kada osoba (svjesno) usvoji izričito nepristran pogled na svijet “njeni stereotipi ostaju u velikoj mjeri nepromijenjeni i postaju implicitni (ili automatski)”.

Rod i reforma sektora sigurnosti u Bosni i Hercegovini

Author(s): Majda Bečirević,Željka Šulc,Maja Šoštarić / Language(s): Bosnian

Ovo istraživanje pokazuje da je Bosna i Hercegovina postigla značajan napredak u promociji učešća žena u sektoru sigurnosti. U isto vrijeme, potrebno je da vladine institucije i organizacije civilnog društva poduzmu konkretne aktivnosti kako bi se osigurale jednake i dugoročne prilike za muškarce i žene zaposlene u sektoru sigurnosti, te da sigurnost i pravda budu na efikasan način dostupne svim korisnicima usluga. Ova procjena stanja je obuhvatila različite tipove podataka: nacionalne politike i legislativu, institucionalne politike i prakse, informacije o rodno osjetljivim budžetima, obukama o rodu, kao i mehanizmima nadzora. Također je istražena provedba politika i praksi koje se tiču potreba zaposlenih i korisnika usluga sektora sigurnosti u BiH. Procjena stanja daje informacije i preporuke koje mogu potencijalno pomoći vladinim institucijama u BiH, organizacijama civilnog društva i donatorima u integriranju rodnih pitanja u reformu sektora sigurnosti i razvijanje rodno osjetljivih politika i praksi u BiH. Kako je objašnjeno u Poglavlju jedan, proces lokalnih konsultacija osigurao je forum za više od 300 učesnika, koji su raspravljali o sigurnosti i rodnim pitanjima relevantnim za različite zajednice diljem BiH te dali kritiku trenutne politike i prakse. Osim toga, lokalne konsultacije, početni okrugli sto u Sarajevu i dvije završne konsultacije u Sarajevu i Banjoj Luci bile su glavne aktivnosti za podizanje svijesti i poboljšanje podrške aktera za buduće inicijative o uvođenju načela ravnopravnosti spolova, što je bio dodatni cilj ovog istraživanja. Jedan od ciljeva ove procjene stanja – stvoriti pregled aktuelnih inicijativa – pokazao se zahtjevnim zadatkom s obzirom na brojne aktivnosti međunarodne zajednice, nacionalnih i lokalnih organizacija civilnog društva i vlade. Popis inicijativa na stražnjem dijelu izvještaja (Aneks 7) nije iscrpan, ali se može koristiti za planiranje ukoliko se želi izbjeći dupliciranje sredstava i napora. Nadalje, istraživanje, lokalne konsultacije i kontinuirano povezivanje s raznim organizacijama pomogli su u stvaranju pregleda osnovnih aktera, koji se može koristiti za jačanje postojećih mreža i privlačenje novih partnera. U Poglavlju dva su ovo istraživanje i analiza rodnih politika i praksi u sektoru sigurnosti stavljeni u kontekst kompleksne društveno-političke i ekonomske situacije. Uzeti su u obzir i drugi faktori osim odbrane i policije u kreiranju sigurnog okruženja. Istovremeno, glavni fokus je bio na utjecaju i provedbi rodne jednakosti u sklopu reforme sigurnosnog sektora, uključujući policiju, vojsku, pravosuđe i kaznene ustanove, kao i djelovanje organizacija civilnog društva koje rade u području ravnopravnosti i sigurnosti. U Poglavlju tri su analizirane legislativa i institucionalne politike identificirane u ovom istraživanju. Usvajanje Zakona o ravnopravnosti spolova BiH, Zakona o zabrani diskriminacije, kao i entitetskih zakona o zaštiti od nasilja u porodici su identificirani koraci naprijed u adresiranju rodno zasnovanih pitanja s kojima se suočavaju zaposleni ili korisnici usluga sektora sigurnosti u BiH. U ovoj fazi bi kreatori politika trebalo da rade na dodatnim amandmanima na zakonodavstvo kako bi zakoni bili precizniji i konkretniji u adresiranju pitanja koja se tiču rodno zasnovane diskriminacije, ta kako bi ovi zakoni bili harmonizirani između entiteta i kantona. Kako je elaborirano u Poglavlju četiri, jedno od ključnih pitanja koje se pojavilo u procjeni stanja je nedostatak ozbiljnog razumijevanja seksualnog uznemiravanja i diskriminacije unutar institucija. Zaposleni u sigurnosnim institucijama se trebaju osjećati sigurnima u sistemu te moći prijaviti sve slučajeve diskriminacije bez straha od posljedica. Da bi se to omogućilo, sigurnosne institucije moraju imati učinkovite sisteme za prijavu i s vremena na vrijeme revidirati postojeće procedure. Zaposlenici i zaposlenice te osobe na vodećim pozicijama trebaju imati snažnu svijest o tome šta je diskriminacija i kako je suzbijati. Kodeksi ponašanja tek kratko spominju diskriminaciju i spolno uznemiravanje (vidi Aneks 3). Dakle, ovakva situacija neće potaknuti zaposlenike u prijavi diskriminacije ili uznemiravanja, a neće ih u tome ni spriječiti. Kontinuirano usavršavanje, učinkovit nadzor i eksplicitne politike imaju potencijal povećanja povjerenja zaposlenika u izvještavanju i borbi protiv svih vrsta diskriminacije, i to je naglašeno u izvještaju. Bitno pitanje o kojem su diskutirali svi učesnici u ovom istraživanju pokazuje da postoji jako priznanje da su žene nedovoljno zastupljene u institucijama sektora sigurnosti i da se ta situacija mora poboljšati. Ipak, aktivnosti za poboljšanje broja žena na vodećim ili operativnim pozicijama još uvijek nedostaju. Nedovoljna zastupljenost žena u političkom životu, unatoč kvotama za liste kandidata, još je jedan zabrinjavajući trend. U Poglavlju pet ova procjena stanja naglasila je predano djelovanje nevladinih organizacija, centara za socijalni rad, policije i pravosuđa u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja. Nažalost, također smo identificirali i brojne probleme postojećeg sistema. Devet sigurnih kuća u BiH nije dovoljno kako bi se odgovorilo na potrebe žrtava rodno zasnovanog nasilja. Osim toga, više pažnje treba posvetiti nedostacima jer sigurne kuće pružaju tek privremeno sklonište za žrtve i nisu održivo rješenje za borbu protiv rodno zasnovanog nasilja. Više pozornosti treba posvetiti sankcioniranju počinitelja na odgovarajući način, razvijanju ekonomske nezavisnosti žena, i brige da se nasilje ponovno ne javlja u porodici. To može biti učinjeno samo zajedničkim i koordiniranim naporima svih aktera koji su uključeni i povećanjem kapaciteta centara za socijalni rad, sigurnih kuća i pravosuđa. U izvještaju se navodi da se rodno osjetljivom budžetiranju nije posvetila odgovarajuća pažnja i to se osobito vidi u nedostatku podrške za žrtve nasilja, uključujući nedovoljno finansiranje sigurnih kuća i druge oblike podrške, kao što su SOS linije. Sistem prikupljanja podataka o pojedinim rodnim pitanjima treba omogućiti praćenje trendova i promjena te uključiti procjenu utjecaja strategije na podršku žrtvama. U identificiranju prepreka za promjenu, učesnici lokalnih konsultacija najčešće navode tradiciju, u kojoj su žene i djeca u podređenom položaju, ekonomski zavisni, dok društvo počiva na patrijarhalnim vrijednostima. Bez obzira na to koliko je to istina, ako želimo napraviti promjene, moramo prestati koristiti tradiciju kao izgovor, opravdanje ili ispriku zbog koje se situacija ne poboljšava. Tradicija nije fiksna zauvijek – to je nešto što se mijenja kako društvo raste i razvija se. Naša odgovornost je izazov tradiciji kada ta tradicija predstavlja prepreku za ostvarenje ljudskih prava. Nadalje, tokom procjene stanja shvatili smo da sistem treba biti dostupan i prilagoditi se korisnicima i korisnicama usluga različitih sposobnosti i porijekla. Naprimjer, Romi, posebice Romkinje, pate od visokog nivoa socijalne isključenosti, što ih čini podložnijima uznemiravanju i zlostavljanju. Nadalje, žene i muškarci s invaliditetom, kao i oni koji žive u ruralnim i izoliranim mjestima ne smiju biti zaboravljeni u daljnjim rodno osviještenim politikama u sektoru sigurnosti. Još nešto što je prepoznato tokom konsultacija je da reforma sektora sigurnosti ne počinje ili završava u sigurnosnim institucijama. Ona se treba dogoditi na svim nivoima zajednice, u obrazovnom sistemu, organizacijama civilnog društva i svim mehanizmima pomoću kojih građani traže ostvarenje prava. Naprimjer, djeca trebaju učiti o prepoznavanju diskriminacije i suzbijanju nasilja u školama i trebaju odrasti upoznajući se sa sistemom podrške u njihovoj zajednici, ali i uvjereni da će im postojeći sistem osigurati adekvatnu prevenciju i zaštitu.

Rodne predrasude u primjeni prava : bosanskohercegovački i međunarodni pravni okviri i praksa

Author(s): Majda Halilović,Callum Watson,Heather Huhtanen,Mylène Socquet-Juglard / Language(s): Bosnian

Iako često ostaju nezapažene ili ignorirane, rodne predrasude su istaknut fenomen, kako u bosanskohercegovačkom tako i globalno u pravnom sistemu. Posljedice rodno zasnovanih predrasuda i diskriminacije mogu osjetiti svi ljudi u sistemu, bilo da su muškarci ili žene, koji traže ostvarenje svojih prava ili oni koji rade u pravosuđu. One mogu utjecati na atmosferu u sudnici, predstavljanje slučaja, odluke sudija, pa čak i na to da li će slučaj uopće dospjeti na sud. Smanjivanjem i eventualnom eliminacijom ovih predrasuda donosit će se pravednije presude. Atlantska inicijativa (AI) i Ženevski centar za demokratsku kontrolu oružanih snaga (DCAF) od 2011. godine rade kroz projekat Rod i pravosuđe sa sutkinjama i sudijama, tužiocima i tužiteljicama iz BiH na pitanjima rodnih predrasuda. Tokom projekta oni su istakli koliko je važno da se ono što su oni naučili podijeli sa budućim generacijama pravnika. Da bi odgovorili na ukazanu potrebu, te uključili profesor(ic)e prava u dalje razumijevanje ovih rodnih predrasuda u specifičnim kontekstima, DCAF i AI su facilitirali izradu serije predavanja namijenjenu studenticama i studentima prava u BiH. Od februara do septembra 2016. godine, jedanaest univerzitetskih profesora i profesorica prava redovno se sastajalo na seriji radionica s ciljem razvijanja predavanja koja se bave utjecajem rodnih predrasuda na pravnu praksu u Bosni i Hercegovini. Svaki od sedam sastanaka bio je usmjeren na razmatranje literature, identificiranje rodnih predrasuda u određenoj oblasti prava, pregled dostupnih istraživanja, te osmišljavanje vježbi i diskusija koje studentima i studenticama prava mogu pomoći da shvate na koji način su rodne predrasude prisutne kroz pravo i primjenu zakona, te kako ove predrasude mogu negativno utjecati na provođenje pravde. Rad profesora i profesorica, uz podršku i organizaciju Atlantske inicijative i DCAF-a, rezultirao je modularnim priručnikom koji je pred vama. Iako bi se ove lekcije teoretski mogle predavati kao samostalan predmet o rodnim predrasudama u pravu, prvenstveno su osmišljene kako bi dopunile postojeće predmete u različitim aspektima krivičnog, građanskog i porodičnog prava, i kako bi saznanja o rodnim predrasudama postala sastavni dio predavanja na pravnim fakultetima. Međutim, važno je naglasiti da prva dva predavanja donose osnovni uvod u koncepte roda i rodnih predrasuda, te se stoga preporučuje da se ova dva predavanja predaju svim studentima. Preostala predavanja su osmišljena kao samostalna, u okviru jednog ili dva 45-minutna časa. Možda će neki profesori ili profesorice radije integrirati pojedine vježbe ili komponente u svoja redovna predavanja. Osim toga, predavanja će možda biti korisna za polaznike i polaznice magistarskih ili doktorskih studija kako bi dobili informacije o utjecaju roda na njihovu oblast prava. Predavanja mogu biti korisna i kao referenca na drugu literaturu, ako studenti i studentice žele detaljnije istražiti datu temu. Predavanja se zasnivaju na primjenjivim domaćim, regionalnim i međunarodnim pravnim okvirima, te na pravnoj teoriji, praktičnim primjerima i istraživanjima u oblasti sociologije prava u Bosni i Hercegovini i inostranstvu. Svako predavanje sadrži i relevantnu literaturu koja je u prevodu navedena u dodatku (a koja ranije nije bila dostupna u BiH), koju studenti mogu koristiti da obogate i prošire svoja znanja. Osim toga, predavanja su osmišljena kao podrška modernim i interaktivnim praksama podučavanja i sadrže video linkove, teme za diskusiju, praktične vježbe i studije slučaja. Cilj priručnika je da studenti i studentice prava, koji slušaju i učestvuju u ovim predavanjima, postanu svjesniji postojanja rodne pristranosti u sudskim postupcima i da prošire svoje razumijevanje o tome kako se rodne pristranosti manifestiraju u primjeni prava u bh. društvu. Studenti mogu koristiti priručnik u cjelini ili njegove dijelove, za različite svrhe: pripremu za predavanja, učenje za ispite ili širenje svog znanja o pravu. Nakon ovih predavanja studenti/ce će moći bolje prevazilaziti predubjeđenja i predrasude u vlastitim životima, kao i u svojim budućim profesijama. Kako interes za ovu temu raste u akademskim krugovima, pravni fakulteti će sa upotrebom priručnika moći doprinositi proširivanju znanja stručne pravne zajednice o tome kako se rodne predrasude manifestuju u specifičnom kontekstu bosanskohercegovačkog društva.

Salafism vs. Moderate Islam: A Rhetorical Fight for the Hearts and Minds of Bosnian Muslims

Author(s): Edina Bećirević / Language(s): English

The overarching goal of this research is to deepen understandings of underlying structural causes of radicalization in Bosnia and Herzegovina, but also to discern the individual social and psychological factors that drive radicalization. Since September 11th, and especially with the rise of ISIL, this has been a growing field of research; however, international scholars and practitioners still grapple to properly define some basic terms. Radicalization, extremism, violent extremism, and terrorism are often used interchangeably. This conceptual confusion leads to stereotyping in media and among the general public, and sometimes even among government officials. Thus, it is important to stress that this study takes into account the differences between radicalization of belief, radicalization of behavior that does not lead to violence, and radicalization of behavior that does lead to violence. Indeed, most of the individuals interviewed for this research do not present a security threat to the country. However, in a vulnerable Bosnian society with a recent history of genocide and mass violence, even nonviolent radical behavior deepens fears of “others” and contributes to general social distrust and insecurity. [...]

Smjernice za prevenciju seksualnog i rodno zasnovanog uznemiravanja u pravosudnim institucijama u Bosni i Hercegovini

Author(s): Author Not Specified / Language(s): English

Terenski rad i nasilni ekstremizam

Author(s): Morten Bøås / Language(s): Bosnian

Nasilni ekstremizam je zahtjevna tema za istraživanje a jednako je izazovno obavljati terenski rad u područjima pogođenim nasilnim ekstremističkim ideologijama. Razlozi za to su brojni, a ovaj rad će se pozabaviti nekim od najozbiljnijih izazova na osnovu autorovih ličnih iskustava iz istraživanja i terenskog rada u nasilnim i opasnim okruženjima. Nažalost, ne postoji jedinstven recept za bezbjedan, etički i uspješan terenski rad niti se mi možemo pripremiti za sve situacije koje bi se moglo desiti pri obavljanju terenskog rada u područjima pogođenim nasilnim ekstremističkim idejama ili među akterima koji su takve ideje prihvatili. Mada nas svi tipovi istraživačkog rada, bilo da su zasnovani na terenskom radu ili ne, na jedan ili drugi način suočavaju sa pitanjima etike ili rizika. Međutim, u radu u nasilnim kontekstima gdje su prisutne ekstremističke ideje to postaje vrlo očito. Istraživanje na nasilnim i opasnim mjestima je komplicirano i terenski rad koji uz njega ide često podrazumijeva konfuziju, neuspjehe i greške, dok istovremeno od istraživača zahtijeva kreativnost, fleksibilnost i refleksivnost. Postoji nekoliko teških pitanja koja trebamo sami sebi postaviti prije, tokom i nakon terenskog rada na nasilnim i politički nesigurnim mjestima. U ovom radu ja ću govoriti koliko god je moguće pošteno o tome kako sam se ja u prošlosti nosio sa praktičnim i etičkim izazovima rada na terenu na nesigurnim mjestima i kakav je efekat to imalo na moj rad u zemljama Sahela, kao što je Mali, gdje su religijske ekstremističke ideje u obliku selefijskog džihadizma bile izvor inspiracije za nekoliko pobuna. Bavit ću se pitanjima koja se tiču lične sigurnosti istraživača i njihovih sagovornika na terenu – uključujući anonimnost doušnika, poziciju istraživača, i kako možemo osmisliti i generirati metode terenskog istraživanja koje pružaju sigurnost za istraživače kao i za njihove sagovornike, a da se ne kompromitiraju kvalitet podataka i etički standardi. Ovaj rad stoga nije tek još jedna rasprava o tehničkim specifičnostima određenih istraživačkih metoda niti da li se ciljevi istraživanja najbolje postižu kroz kvalitativni ili kvantitativni pristup. Umjesto toga, moj fokus je na haotičnim realnostima terenskog rada na nasilnim mjestima. Jednostavno nije moguće ponuditi recept za siguran, etičan i uspješan terenski rad, ali mi možemo učiti iz iskustava, a posebno iz grešaka koje napravimo. Ovo je stoga jedan pokušaj da se razmotre neke od grešaka koje sam ja napravio tokom terenskog rada i da se definiraju neke dileme terenskog rada na nasilnim mjestima o nasilnim ekstremističkim ideologijama i onima koji ih podržavaju – dileme za koje se mi pripremimo, ali koje, bez obzira na ono u šta neki etički istraživački odbori, čini se, vjeruju, mi ne možemo jednostavno razriješiti jednom i zasvagda. To znači da ću izvjesno vrijeme posvetiti tome šta treba a šta ne treba činiti, ali ću se uglavnom fokusirati na „znak upitnika“ jer tu se kriju najteži izazovi, pri čemu treba reći da nije lako biti svjestan gdje su te dileme locirane.

The New Lure of the Syrian War – The Foreign Fighters’ Bosnian Continge

Author(s): Vlado Azinović,Muhamed Jusić / Language(s): English

The departure of citizens from Bosnia and Herzegovina (BiH) to battle fields in Syria and Iraq, and the possibility of their return, is obviously worrying; but this is not the most immanent security threat facing BiH, which continues to be constrained by a peace agreement that embodied rather than resolved the fundamental dispute at the heart of the 1992-1995 war – whether the country should be united or divided – and resulted in a sort of socio-political purgatory. This extension of the war by peaceful means not only determines political, social, and economic dynamics in the country, but also limits its capacity to effectively respond to almost any challenge. In this way, the failure of the state in itself produces a number of security risks. Still, individual and group departures to foreign battle fields are not a direct consequence of these dynamics. The foreign fighter phenomenon is instead the localization of a global trend that is thriving in certain contexts. In Bosnia and Herzegovina, this has meant that a country that was once a destination for foreign fighters in the 1990s has now become a country of their origin. In mid-2015, the Atlantic Initiative published a study examining the foreign fighter phenomenon in BiH. A year later, we believe there are new developments that merit another look. For example, we have seen a shift in the motives driving people to depart for Syria and Iraq. Research conducted from the middle of 2015 through the spring of 2016 was based on limited access to police and judicial les and open sources, as well as a series of research interviews with police officers, prosecutors, and diplomats. Due to the sensitive nature of our research and their professional responsibilities, almost all interviewees asked to speak on the condition of anonymity. As researchers, we strive to clearly identify sources; but, acknowledging the need for anonymity in this case, we chose to protect the identities of interviewees. As for the individuals whose activities and personal backgrounds were the subject of this research, we identified them only in cases when, a) they revealed their identities themselves (during online activities on social networks, for instance), b) their identities were published in the media, or c) they were identified in public, after arrests in police raids or when they were prosecuted before the Court of BiH.

The Western Balkans and The War in Ukraine

Author(s): Ahmed Kico,Miralem Kapetanović,Srđan Šušnica / Language(s): English

Numerous talks and diplomatic efforts have been launched in the past year to resolve the crisis in Ukraine, which intensified with the accumulation of Russian military forces near their shared border, but Putin has nevertheless opted for a classic military-political subjugation of Ukraine. After recognizing the renegade regions of Donetsk and Luhansk as independent states, he launched what is in fact the largest military offensive in Europe since World War II. Although Russia has been engaged in an unofficial conflict since Ukraine’s first democratic revolution in 2004, and in an open war with the country since 2014, there had been no military escalations since the end of 2015 (except for minor breaches of the ceasefire which the OSCE has duly recorded). The conflict in Ukraine was almost “forgotten”; the Minsk agreements were mentioned on the eve of major world political events; the West tolerated the occupied and annexed territory of Ukraine by Russia as if it were a natural force majeure, and its sanctions and other responses were overly lukewarm and inconsistent. Moreover the West, especially Angela Merkel’s government, has continued to trade with the Russian regime and actively contribute to the Kremlin’s economic and political goals.

Vodič u postupanju: nasilje u porodici – Dodatak Priručniku za sudska razmatranja slučajeva nasilja u porodici u Bosni i Hercegovini

Author(s): Nenad Galić / Language(s): Bosnian

Vodič u postupanju sadržinski je komplementaran Priručniku: Sudska razmatranja slučajeva nasilja u porodici u BiH i pripremljen je kako bi sudijama poslužio kao dodatni izvor korisnih informacija u vezi s nasiljem u porodici. Kao takav, vodič obrađuje oblasti koje se nadovezuju na teme i preporuke iz priručnika; ali sadrži i poglavlja koja obrađuju nove teme od značaja za sudsko razmatranje predmeta nasilja u porodici. Prvo poglavlje pruža sažet teorijski okvir nasilja u porodici koji je važan za cjelovitije razumijevanje kompleksnosti fenomena nasilja u porodici. U okviru ovog poglavlja definirano je zlostavljanje kao nasilje u porodici; objašnjeni su uzroci nasilja u porodici; ukratko su predstavljeni faktori rizika povezani sa nasiljem u porodici a koji se često u praksi pogrešno tumače kao uzroci nasilja; te je prikazana tipologija nasilnih veza i njen značaj za rad pravosudnih aktera. U drugom poglavlju predstavljena je tematika poznavanja konteksta nasilja u porodici, a kako bi sudovi imali potpuniju sliku prilikom razmatranja predmeta nasilja u porodici. U ovom dijelu posebno su predstavljene sljedeće teme: seksualno zlostavljanje kao nasilje u porodici, izloženost djece nasilju u porodici i posljedice nasilja na djecu, te davljenje kao oblik ekstremnog nasilja u porodici. Svako potpoglavlje sadrži praktična uputstva za sudije u vezi sa datom temom, s ciljem informiranja sudijske prakse tokom različitih faza krivičnog postupka.

Where to? Bosnia and Herzegovina at the crossroads

Author(s): Sonja Biserko,Tanja Topic,Dušan Janjić,Almir Džuvo,Hana Sokolović,Faruk Vele,Slobodan Blagovčanin,Eric Folkestad / Language(s): English

Milorad Dodik’s increasingly radical behavior is not accidental. Many analysts see it as an expression of his uncertainty given the presence of a new team of American diplomats in the Balkans. However, one should also keep in mind the international context, the fact that all actors are preoccupied by their own situations. Belgrade is trying, in something of an international political vacuum, to test the possibility of implementing a state project that has never been abandoned, especially in Bosnia and Herzegovina and Montenegro.

Zov rata u Siriji i bosanskohercegovački kontingent stranih boraca : istraživački projekt

Author(s): Vlado Azinović,Muhamed Jusić / Language(s): Bosnian

Povratnici s ratišta u Siriji i Iraku – iskušani u borbama, vješti u rukovanju oružjem i eksplozivom, i ideološki motivirani – općenito se smatraju izravnom prijetnjom ne samo po sigurnost Bosne i Hercegovine nego i po regionalnu i međunarodnu sigurnost jer se vjeruje da bi se nakon povratka u matičnu zemlju mogli priključiti već postojećim mrežama ideološki radikaliziranih osoba i zajednica ili uspostaviti nove. Smatra se također da bi se takve osobe mogle angažirati u procesu radikalizacije i vrbovanja novih boraca za sukobe u Siriji i Iraku ili da bi njihova znanja i iskustvo mogli biti privlačni nekoj od organiziranih kriminalnih skupina.