Rod i reforma sektora sigurnosti u Bosni i Hercegovini
Author(s): Majda Bečirević,Željka Šulc,Maja Šoštarić / Language(s): Bosnian
Keywords: BiH; security sector; gender; policy;
Ovo istraživanje pokazuje da je Bosna i Hercegovina postigla značajan napredak u promociji učešća žena u sektoru sigurnosti. U isto vrijeme, potrebno je da vladine institucije i organizacije civilnog društva poduzmu konkretne aktivnosti kako bi se osigurale jednake i dugoročne prilike za muškarce i žene zaposlene u sektoru sigurnosti, te da sigurnost i pravda budu na efikasan način dostupne svim korisnicima usluga. Ova procjena stanja je obuhvatila različite tipove podataka: nacionalne politike i legislativu, institucionalne politike i prakse, informacije o rodno osjetljivim budžetima, obukama o rodu, kao i mehanizmima nadzora. Također je istražena provedba politika i praksi koje se tiču potreba zaposlenih i korisnika usluga sektora sigurnosti u BiH. Procjena stanja daje informacije i preporuke koje mogu potencijalno pomoći vladinim institucijama u BiH, organizacijama civilnog društva i donatorima u integriranju rodnih pitanja u reformu sektora sigurnosti i razvijanje rodno osjetljivih politika i praksi u BiH. Kako je objašnjeno u Poglavlju jedan, proces lokalnih konsultacija osigurao je forum za više od 300 učesnika, koji su raspravljali o sigurnosti i rodnim pitanjima relevantnim za različite zajednice diljem BiH te dali kritiku trenutne politike i prakse. Osim toga, lokalne konsultacije, početni okrugli sto u Sarajevu i dvije završne konsultacije u Sarajevu i Banjoj Luci bile su glavne aktivnosti za podizanje svijesti i poboljšanje podrške aktera za buduće inicijative o uvođenju načela ravnopravnosti spolova, što je bio dodatni cilj ovog istraživanja. Jedan od ciljeva ove procjene stanja – stvoriti pregled aktuelnih inicijativa – pokazao se zahtjevnim zadatkom s obzirom na brojne aktivnosti međunarodne zajednice, nacionalnih i lokalnih organizacija civilnog društva i vlade. Popis inicijativa na stražnjem dijelu izvještaja (Aneks 7) nije iscrpan, ali se može koristiti za planiranje ukoliko se želi izbjeći dupliciranje sredstava i napora. Nadalje, istraživanje, lokalne konsultacije i kontinuirano povezivanje s raznim organizacijama pomogli su u stvaranju pregleda osnovnih aktera, koji se može koristiti za jačanje postojećih mreža i privlačenje novih partnera. U Poglavlju dva su ovo istraživanje i analiza rodnih politika i praksi u sektoru sigurnosti stavljeni u kontekst kompleksne društveno-političke i ekonomske situacije. Uzeti su u obzir i drugi faktori osim odbrane i policije u kreiranju sigurnog okruženja. Istovremeno, glavni fokus je bio na utjecaju i provedbi rodne jednakosti u sklopu reforme sigurnosnog sektora, uključujući policiju, vojsku, pravosuđe i kaznene ustanove, kao i djelovanje organizacija civilnog društva koje rade u području ravnopravnosti i sigurnosti. U Poglavlju tri su analizirane legislativa i institucionalne politike identificirane u ovom istraživanju. Usvajanje Zakona o ravnopravnosti spolova BiH, Zakona o zabrani diskriminacije, kao i entitetskih zakona o zaštiti od nasilja u porodici su identificirani koraci naprijed u adresiranju rodno zasnovanih pitanja s kojima se suočavaju zaposleni ili korisnici usluga sektora sigurnosti u BiH. U ovoj fazi bi kreatori politika trebalo da rade na dodatnim amandmanima na zakonodavstvo kako bi zakoni bili precizniji i konkretniji u adresiranju pitanja koja se tiču rodno zasnovane diskriminacije, ta kako bi ovi zakoni bili harmonizirani između entiteta i kantona. Kako je elaborirano u Poglavlju četiri, jedno od ključnih pitanja koje se pojavilo u procjeni stanja je nedostatak ozbiljnog razumijevanja seksualnog uznemiravanja i diskriminacije unutar institucija. Zaposleni u sigurnosnim institucijama se trebaju osjećati sigurnima u sistemu te moći prijaviti sve slučajeve diskriminacije bez straha od posljedica. Da bi se to omogućilo, sigurnosne institucije moraju imati učinkovite sisteme za prijavu i s vremena na vrijeme revidirati postojeće procedure. Zaposlenici i zaposlenice te osobe na vodećim pozicijama trebaju imati snažnu svijest o tome šta je diskriminacija i kako je suzbijati. Kodeksi ponašanja tek kratko spominju diskriminaciju i spolno uznemiravanje (vidi Aneks 3). Dakle, ovakva situacija neće potaknuti zaposlenike u prijavi diskriminacije ili uznemiravanja, a neće ih u tome ni spriječiti. Kontinuirano usavršavanje, učinkovit nadzor i eksplicitne politike imaju potencijal povećanja povjerenja zaposlenika u izvještavanju i borbi protiv svih vrsta diskriminacije, i to je naglašeno u izvještaju. Bitno pitanje o kojem su diskutirali svi učesnici u ovom istraživanju pokazuje da postoji jako priznanje da su žene nedovoljno zastupljene u institucijama sektora sigurnosti i da se ta situacija mora poboljšati. Ipak, aktivnosti za poboljšanje broja žena na vodećim ili operativnim pozicijama još uvijek nedostaju. Nedovoljna zastupljenost žena u političkom životu, unatoč kvotama za liste kandidata, još je jedan zabrinjavajući trend. U Poglavlju pet ova procjena stanja naglasila je predano djelovanje nevladinih organizacija, centara za socijalni rad, policije i pravosuđa u borbi protiv rodno zasnovanog nasilja. Nažalost, također smo identificirali i brojne probleme postojećeg sistema. Devet sigurnih kuća u BiH nije dovoljno kako bi se odgovorilo na potrebe žrtava rodno zasnovanog nasilja. Osim toga, više pažnje treba posvetiti nedostacima jer sigurne kuće pružaju tek privremeno sklonište za žrtve i nisu održivo rješenje za borbu protiv rodno zasnovanog nasilja. Više pozornosti treba posvetiti sankcioniranju počinitelja na odgovarajući način, razvijanju ekonomske nezavisnosti žena, i brige da se nasilje ponovno ne javlja u porodici. To može biti učinjeno samo zajedničkim i koordiniranim naporima svih aktera koji su uključeni i povećanjem kapaciteta centara za socijalni rad, sigurnih kuća i pravosuđa. U izvještaju se navodi da se rodno osjetljivom budžetiranju nije posvetila odgovarajuća pažnja i to se osobito vidi u nedostatku podrške za žrtve nasilja, uključujući nedovoljno finansiranje sigurnih kuća i druge oblike podrške, kao što su SOS linije. Sistem prikupljanja podataka o pojedinim rodnim pitanjima treba omogućiti praćenje trendova i promjena te uključiti procjenu utjecaja strategije na podršku žrtvama. U identificiranju prepreka za promjenu, učesnici lokalnih konsultacija najčešće navode tradiciju, u kojoj su žene i djeca u podređenom položaju, ekonomski zavisni, dok društvo počiva na patrijarhalnim vrijednostima. Bez obzira na to koliko je to istina, ako želimo napraviti promjene, moramo prestati koristiti tradiciju kao izgovor, opravdanje ili ispriku zbog koje se situacija ne poboljšava. Tradicija nije fiksna zauvijek – to je nešto što se mijenja kako društvo raste i razvija se. Naša odgovornost je izazov tradiciji kada ta tradicija predstavlja prepreku za ostvarenje ljudskih prava. Nadalje, tokom procjene stanja shvatili smo da sistem treba biti dostupan i prilagoditi se korisnicima i korisnicama usluga različitih sposobnosti i porijekla. Naprimjer, Romi, posebice Romkinje, pate od visokog nivoa socijalne isključenosti, što ih čini podložnijima uznemiravanju i zlostavljanju. Nadalje, žene i muškarci s invaliditetom, kao i oni koji žive u ruralnim i izoliranim mjestima ne smiju biti zaboravljeni u daljnjim rodno osviještenim politikama u sektoru sigurnosti. Još nešto što je prepoznato tokom konsultacija je da reforma sektora sigurnosti ne počinje ili završava u sigurnosnim institucijama. Ona se treba dogoditi na svim nivoima zajednice, u obrazovnom sistemu, organizacijama civilnog društva i svim mehanizmima pomoću kojih građani traže ostvarenje prava. Naprimjer, djeca trebaju učiti o prepoznavanju diskriminacije i suzbijanju nasilja u školama i trebaju odrasti upoznajući se sa sistemom podrške u njihovoj zajednici, ali i uvjereni da će im postojeći sistem osigurati adekvatnu prevenciju i zaštitu.
More...
