1. Editorial - The Return of America. 2. Has Washington picked up the baton on the Europeanization of Bosnia and Herzegovina? 3. Consensus is crucial for BiH on the road to NATO. 4. Why the urgency on adoption of the Election Law? 5. Montenegrin society is boiling.
More...
1. Uvodnik - Povratak Amerike. 2. Preuzima li Washington ponovo dirigentsku palicu u europeizaciji BiH? 3. Konsenzus je ključan za NATO put BiH. 4. Hitnost za usvajanje izmjena Izbornog zakona. Zašto? 5. Crnogorsko društvo vri.
More...
1. The Future of Europe: The Threat of Military Aggression Against Ukraine and Secessionism in Bosnia and Herzegovina 2. Listening to the echo of Putin’s Russia in Ukraine 3. Provincialism & Malign Interference: Overcoming Political and Institutional Barriers to Defending BiH’s Constitutional Order 4. Does radicalization pay off? 5. Central Bosnia: The Key to Survival for Bosnia and Herzegovina 6. From the Washington Marriott to the written-off political basketball player 7. The EU and USA should create the space for a new social contract
More...
1. Budućnost Evrope: Prijetnja vojnom agresijom na Ukrajinu i secesionizam u Bosni i Hercegovini 2. Osluškujući eho Putinove Rusije u Ukrajini 3. Provincijalizam i zloćudno uplitanje: Prevazilaženje političkih i institucionalnih barijera u odbrani ustavnog poretka BiH 4. Da li se radikalizacija isplati? 5. Srednja Bosna: ključ opstanka Bosne i Hercegovine 6. Od washingtonskog Marriotta do otpisanog političkog košarkaša 7. EU i SAD trebaju stvoriti prostor za novi društveni ugovor
More...
In this issue of the Atlantic Initiative Newsletter, we present a series of current analyses and opinions on the political situation in the Western Balkans, with a special focus on the recent crisis in Bosnia and Herzegovina caused by the systemic blockade of its state institutions. Instead of an editorial, we publish a text by Vesna Pusić, who writes about contemporary obstacles to the European transformation of Bosnia and Herzegovina and other Western Balkan countries. Pusić focusses on unblocking the progression of Euro-Atlantic processes, and how the EU must find a new modus vivendi with Russia in order to expedite change. Also, in the context of recent crises, Croatian journalist Boris Pavelić writes about relations between Sarajevo and Zagreb. Pavelić pays special attention to the friction between the recent policies of the President of Croatia, Zoran Milanović, and the President of Serbia, Aleksandar Vučić, and how their opposing political rhetorics serve to strengthen destructive nationalisms in Bosnia and Herzegovina. The latest tensions in the Western Balkans are analyzed by culturologist and publicist Srđan Šušnica, an expert on Russian politics and its malignant influence in the region, especially in Serbia. Šušnica argues that stability and peace in the Balkans region depend on the determination of the European Union and the United States to prevent disruptive policies in Serbia and the BiH entity of RS (as well as Montenegro and northern Kosovo), through military, economic and political sanctions. For this issue of the Newsletter, the Atlantic Initiative interviewed the eminent Turkish writer and journalist Mustafa Akyol, who addresses religion and politics in the Muslim world. Amila Buturović spoke with Akyol about his book The Reopening of Muslim Minds, which will soon be published in a Bosnian edition. His book has aroused global attention and great interest, especially because of its call for reform and enlightenment within Islam as a way to solve problems within Muslim societies. Vlado Azinović writes about the recent release from prison of Husein Bilal Bosnić, who was sentenced by the Court of Bosnia and Herzegovina to seven years in prison for recruiting for and inciting terrorist activities, and organizing terrorist groups. As an expert witness in the Prosecutor's Office of BiH in the trial, Azinović looks back at the trial itself and the accusations for which Bosnić was convicted, and also provides an analysis of his ideology and possible future activities. In this issue, we also feature two timely texts on the new situation in Afghanistan after the return to power of the Taliban. Afiya Shehrbano Zia writes about the resistance and struggle of Afghan women against oppression in the context of global feminist debates and criticism of Western interventions in Afghanistan, while also looking at how non-Western feminists have engaged with the situation. Jenifer Heath and Ashraf Zahedi contribute a joint article on the prospects for women in Afghanistan - around education, rights, work and daily life - as Taliban rule recommences after 20 years of US occupation and the recent withdrawals.
More...
U ovom broju Newslettera Atlantske inicijative donosimo niz aktualnih analiza i mišljenja o političkoj situaciji na Zapadnom Balkanu, s posebnim fokusom na posljednju krizu u Bosni i Hercegovini uzrokovanu sistemskom blokadom njenih državnih insititucija, ali se osvrćemo i na globalnu krizu nastalu u Afganistanu nakon povlačenja Sjedinjenih Američkih Država. Umjesto uvodnika objavljujemo tekst Vesne Pusić koja piše o deblokadi euroatlantskih procesa kao putu ka transformaciji Bosne i Hercegovine i ostalih zemalja Zapadnog Balkana, te kako EU mora pronaći novi modus vivendi s Rusijom i na taj način oduzeti vjetar iz jedara lokalnih disruptora koji su se u tom političkom međuprostoru pokazali efikasnom preprekom europskoj transformaciji ovog regiona. Također, u kontekstu posljednje krize, poznati hrvatski novinar Boris Pavelić piše o odnosima Sarajeva i Zagreba. Pavelić se posebno osvrće na politiku predsjednika Hrvatske Zorana Milanovića koja u posljednje vrijeme sve više parira politici predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, a koje zajedno osnažuju destruktivne nacionalizme u Bosni i Hercegovini. Posljednje tenzije na Zapadnom Balkanu analizira Srđan Šušnica, kutlurolog i publicista, te dobar poznavatelj ruske politike i njenog malignog utjecaja u regionu, posebno na Srbiju. Prema ovom autoru stabilnost i mir u regionu Balkana ovisiće o odlučnosti Evropske unije i Sjedinjenih Država da vojno, ekonomskim i političkim sankcijama spriječe remetilačke politike u Srbiji, bh. entitetu RS kao i u Crnoj Gori i na Sjeveru Kosova. Za ovaj broj Newslettera interjvu je dao ugledni turski pisac i novinar Mustafa Akyol koji piše o religiji i politici u muslimanskom svijetu. S Akyolom je povodom izlaska njegove knjige Ponovno otvaranje muslimanskih umova, koja uskoro izlazi i u bosanskom izdanju, razgovarala Amila Buturović. Njegova knjiga je izazvala globalnu pažnju i veliko zanimanje, posebno zbog poziva na reformu i prosvjetiteljstvo unutar islama kao put ka rješavanju nagomilanih problema muslimanskih društava. Vlado Azinović u ovom broju piše o nedavnom izlasku iz zatvora Huseina Bilala Bosnića kojeg je Sud Bosne i Hercegovine osudio na sedmogodišnju kaznu zatvora zbog podsticanja i vrbovanja na terorističke aktivnosti i organiziranja terorističke skupine. Budući da je u sudskom procesu Bosniću bio vještak Tužiteljstva BiH, Azinović se osvrće na sami proces i optužbe zbog kojih je Bosnić osuđen, ali donosi i analizu njegovih aktivnosti, ideologije i mogućih budućih angažmana. U ovo broju također donosimo dva aktualna teksta o novonastaloj situaciji u Afganistanu nakon povratka talibana na vlast. Afiya Shehrbano Zia piše o otporu i borbi afganistanskih žena protiv ugnjetavanja u kontekstu globalnih feminističkih rasprava i kritike prema intervencijama zapadnih sila u Afganistanu, ali i angažmana nezapadnih feministkinja u pružanju pomoći ženama ove zemlje. Također, Jenifer Heath i Ashraf Zahedi, pišu zajednički tekst o stanju i perspektivama žena u Afganistanu, o njihovom djelovanju, obrazovanju i pravima u kontekstu nove realnosti povratka talibana na vlast nakon dvadesetogodišnje američke okupacije ove zemlje i nedavnog povlačenja.
More...
Odlazak građana Bosne i Hercegovine na ratišta u Siriju i Irak, i posebno mogucnost njihovog povratka u zemlju, nisu najozbiljnija niti najneposrednija opasnost po njenu sigurnost. U državi koja opstanak duguje mirovnom sporazumu u koji je ugrađen temeljni spor oko kojeg je vođen rat (1992-1995) – treba li ona biti jedinstvena ili podijeljena – postoje znatno prisutniji sigurnosni rizici. Ova nerazriješena dihotomija, kroz nastavak rata (još uvijek) nenasilnim sredstvima, presudno određuje politicku, društvenu i ekonomsku dinamiku te izravno smanjuje kapacitet države da djelotvorno odgovori na gotovo svaki izazov. Odlasci na strana ratišta nisu izravna posljedica te dinamike. Oni su lokalizacija globalnog fenomena, kojem domaci kontekst ponekad pogoduje, ali su i rezultat drugih procesa koji se ovdje odvijaju skoro četvrt stoljeća. Za to vrijeme Bosna i Hercegovina je od zemlje destinacije za putujuce strane borce postala zemlja njihovog porijekla. Atlantska inicijativa je sredinom 2015. godine objavila istraživanje u kojem je pokušala objasniti ovaj fenomen. Godinu dana kasnije, cini nam se kako je saznanja do kojih smo tada došli neophodno dopuniti novima. Prije svega promjenom hijerarhije motiva koji navode na odlaske, a onda i posljedicama koje je ta promjena proizvela na sadržaj i dinamiku ovog procesa. Zbog toga i dopunjeni naslov ovog istraživanja – Novi zov rata u Siriji i bosanskohercegovacki kontingent stranih boraca.
More...
Atlantska inicijativa od 2012. godine radi na razmatranju sudskih praksi u oblasti nasilja nad ženama, a posebno nasilja u porodici. Rezultat je niz publikacija i resursa koji se koriste prvenstveno u pravosuđu, ali i u drugim sektorima zaduženim za pružanje podrške žrtvama nasilja u Bosni i Hercegovini (BiH). Rad Atlantske inicijative temelji se na saradnji sa vladinim i nevladinim sektorom i zajedničkom razvijanju istraživanja, priručnika i preporuka s ciljem unapređenja prakse i znanja u oblasti nasilja nad ženama. Svima koji rade u oblasti nasilja nad ženama pandemija COVID-19 pokazala je koliko je nasilje kompleksan problem i postavila je nove izazove pred uspostavljen sistem zaštite. S tim u vezi u novembru i decembru 2020. godine Atlantska inicijativa je provela istraživanje koje je dalo uvid u situaciju vezanu za pandemiju COVID-19 i njen uticaj na odgovor institucija i sigurnih kuća na nasilje u porodici. Analiza je pokazala razmjere problema nasilja tokom pandemije; učestalost prijava nasilja; razlike u odnosu na prethodnu godinu; specifične teškoće i specifične slučajeve nasilja; ukazala je na problem brige za mentalno zdravlje pomagača; te su na osnovu analize definirane preporuke za predstavnike institucija i sigurnih kuća za unapređenje rada u oblasti nasilja ne samo tokom kriznih situacija nego i u normalnim okolnostima. Istraživanje je bilo početna osnova za rad grupe stručnjaka i stručnjakinja iz sektora: socijalna zaštita, policija, pravosuđe i gender institucionalni mehanizmi koja je tokom pet sastanaka razmatrala na koji način je pandemija uticala na odgovor svih ovih sektora i šta je potrebno uraditi da se izazovi prevaziđu. Ovaj dokument daje sažetak istraživanja s fokusom na ključne preporuke i prijedloge kako ih realizirati.
More...
Polazni program za suzbijanje nasilnog ekstremizma koji provodi Ured za operacije stabiliziranja sukoba (CSO), a koji djeluje pri State Departmentu, istraživačka je inicijativa koja se provodi istodobno u više zemalja1 kako bi se prepoznali i pratili ključni indikatori nasilnog ekstremizma (VE), ali i otpornost zajednica na tu pojavu. Program se provodi u partnerstvu s kompanijom Management Systems International i omogućava Vladi SAD-a, partnerskim vladama i civilnom društvu, da bolje razumiju i reagiraju na pojavnosti i dinamiku nasilnog ekstremizma. U Bosni i Hercegovini (BiH), agencija za istraživanje GfK provela je terensko istraživanje kojim je obuhvaćeno 2110 osoba u 41 općini u pet kantona Federacije Bosne i Hercegovine (FBiH), u četiri općine na području Prijedora u Republici Srpskoj (RS), te u Brčko Distriktu, u razdoblju od marta/ožujka do aprila/travnja 2018. godine. Atlantska Inicijativa je obavila više intervjua i organizirala pet diskusija u formatu tzv. fokus grupa, u Mostaru, Prijedoru, Sarajevu i Zenici.
More...
Studija ima nesumnjivu edukativnu vrijednost jer na primjerima pokazuje koliko kulturološke matrice i rodna nejednakost utječu na pravno i sudsko tretiranje fenomena nasilja u porodici. Autori i autorice su feminističkim čitanjem presuda i analizom okolnosti svakog slučaja osvijetlili razumijevanje pravnih normi u specifičnom kulturnom kontekstu u kojem norme djeluju. U analizi je posvećena pažnja samoj normi i njenom tumačenju, analizi šireg porodičnog konteksta i odnosa počinitelj - žrtva, vjerodostojnosti iskaza koje je sud cijenio u konkretnim slučajevima, pristupu iskustvima koja imaju počinitelj/žrtva u ispoljavanju oblika nasilja tako da se u rezultatu dobiva dublji uvid u društveni fenomen nasilja i sudski odnos prema ovom fenomenu. …Ova studija analizom konteksta, percepcije, jezika i rodnih uloga pokazuje bolni presjek u krugu intimnih odnosa opterećenih nasiljem. Ako nije lagano štivo za čitanje, onda je neophodna literatura u obrazovanju osoba koje sudjeluju u čitavom procesu koji tretira nasilje u porodici. Potrebna je akademskoj zajednici, stručnoj zajednici, kreatorima politika i nosiocima pravosudnih funkcija. Pojednostavljeno rečeno, ova studija je lektira za stvaraoca prava, za one koje pravo štiti, pa do onih koji primjenjuju i tumače pravo u njegovoj primjeni.
More...
From December 2017 through September 2018, as part of the Gender and Justice Project in Bosnia and Herzegovina, the Atlantic Initiative facilitated a panel of thirteen judges and prosecutors who developed this Practice Handbook for handling sexual harassment cases. The work of the panel was supported by the Embassy of the Kingdom of Sweden to Bosnia and Herzegovina and the Office of Overseas Prosecutorial Development, Assistance and Training (OPDAT) of the United States Department of Justice. The panelists primarily considered the legal framework, the case law, and the legal aspects of sexual harassment, but they also analyzed psychological and social theories and studies on sexual harassment that are relevant to a comprehensive understanding of the topic and recognition of the individual and social dynamics related to this issue. This Practice Handbook, with references to the law in Bosnia and Herzegovina (BiH), as well as international case law and literature, presents the conclusions, recommendations, and key findings of panelists. The Handbook is divided into seven chapters, to be used together and separately as a resource for handling cases of sexual harassment. Chapter One presents the causes and consequences of sexual harassment and considers the dynamics of harassment, perpetrator profiles, and myths and stereotypes related to gender. Chapter Two outlines the legal framework and case law related to sexual harassment, with respect to establishing liability and presenting evidence in sexual harassment cases. Chapter Three discusses the establishment of civil liability for the existence of sexual harassment as a form of discrimination. Chapter Four introduces the practical elements of the Handbook. Chapter Five and Six present the recommendations of the panel for handling proceedings in criminal sexual harassment cases. Chapters Seven addresses the recommendations of the panel for civil proceedings in sexual harassment cases. Chapter Eight discusses minor offence proceedings for a failure to undertake appropriate measures to prevent sexual harassment. In BiH, sexual harassment was recognized and regulated by law for the first time in 2003 by the Law on Gender Equality, and later by the Law on Prohibition of Discrimination. As of 2016, sexual harassment is also addressed by labor laws at the entity level. However, despite this legislation and numerous activities aimed at supporting gender equality, data from the European Union and the region demonstrate that sexual harassment is a widespread occurrence with serious consequences; and in BiH, sexual harassment receives insufficient attention and is, in many cases, trivialized. Further, because sexual harassment is not appropriately recognized, sexual harassment cases in BiH mostly remain unreported. And though fifteen years have passed since sexual harassment was legally defined in the country, only a handful of cases have been handled by the judiciary, indicating that court practices in this area are inadequately developed. For all these reasons, the Atlantic Initiative has been working since 2014 to build the capacity of judicial institutions in BiH to prevent and recognize sexual harassment. This has resulted in the establishment of a comprehensive prevention mechanism in all judicial institutions in BiH as well as in several higher education institutions. This work on prevention revealed the need for in-depth consideration of both criminal and civil sexual harassment cases, and also the need to engage in capacity building among judges and prosecutors who handle these cases.
More...
Već nekoliko decenija, nasilje u porodici se prepoznaje kao društveni problemi ozbiljna, krivična stvar te se više ne shvata kao privatna stvar porodice koja bi se trebala rješavati izvan krivičnopravnog sistema. Posljedično, potaknuta je analiza unutar krivičnopravnih sistema, koji su počeli preispitivati svoju ulogu u slučajevima nasilja u porodici. U Bosni i Hercegovini (BiH), takva analiza se pojavila prije nekih desetak godina, a djelimično je rezultat međunarodnih nastojanja da se zaustavi diskriminacija nad ženama i skrene veća pažnja na značajna pitanja ženskih prava. U tom cilju, izmijenjeni su važeći zakoni i doneseni novi zakoni o nasilju u porodici; uključujući krivične zakone (Federacija BiH, Republika Srpska, Brčko Distrikt), entitetske zakone o zaštiti od nasilja u porodici i državni Zakon o ravnopravnosti spolova.
More...
Nasilje u porodici ili porodičnoj zajednici je odavno prepoznato kao oblik diskriminacije žena i najdrastičnijeg kršenja osnovnih ljudskih prava i sloboda na globalnom nivou. Ne postoji nijedan dio zemaljske kugle na kojem ne postoji nasilje u porodici u kojem se dominantno žena javlja kao žrtva nasilja. Svjesni ove činjenice, kao i duboko ukorijenjene nejednakosti žena i muškaraca širom svijeta, predstavnici značajnih međunarodnih organizacija preduzeli su niz aktivnosti u cilju sprečavanja i suzbijanja ove negativne društvene pojave. Bosna i Hercegovina se među prvim državama pridružila ovim naporima, stavljajući svoj potpis na sve relevantne međunarodne i regionalne dokumente iz ove oblasti. Međutim, i pored tako proklamovane posvećenosti borbi protiv nasilja u porodici, izostali su stvarni efekti na terenu. Mnoga istraživanja koja su provedena od strane NVO i nekih drugih organizacija na teritoriji BiH pokazuju da i pored postojanja normativnih rješenja koja omogućavaju efikasnu reakciju na ovaj oblik nasilja, još uvijek izostaje adekvatna reakcija svih subjekata zaštita. To je posebno došlo do izražaja u situaciji izazvanoj pandemijom virusa korona COVID-19 koja je u Bosni i Hercegovini nastala početkom 2020. te godine. U nastojanju da spriječi širenje bolesti izazvane ovim virusom, nadležni državni organi donose različite epidemiološke mjere i preporuke koje se uglavnom odnose na smanjivanje kretanja i međusobnih kontakata sa licima sa kojima se ne živi u zajedničkom domaćinstvu, na organizaciju rada od kuće u svim organima, institucijama i poslovnim subjektima u kojima je to moguće, ne vodeći pri tome računa o efektima takvih mjera na žrtve nasilja u porodici. Opravdano je konstatovati da nadležne institucije u entitetima, u tom početnom periodu pandemije, nisu adekvatno reagovale ne problematiku vezanu za nasilje u porodici, odnosno na specifične potrebe žrtava nasilja u porodici. Naime, žrtve nasilja u porodici, nakon uvođenja mjera ograničenja kretanja i rada od kuće, dolaze u nezavidnu poziciju. Svakodnevni boravak sa nasilnikom u atmosferi straha, nezaštićenosti i nemoći da se, bez znanja nasilnika, potraži pomoć od nadležnih institucija, značajno utiču na njihovu poziciju. S druge strane, takvo stanje djeluje podsticajno na nasilnika, što rezultira povećanom stopom nasilja u porodici u svim državama, pa i u Bosni i Hercegovini. Komitet za prava žena pri Evropskom parlamentu u prvoj sedmici uvođenja mjera ograničenog kretanja navodi povećano nasilje za 30%, a predstavnici nevladinih organizacija u BiH ukazuju na činjenicu da je nasilje u porodici povećano za oko 20% tokom pandemije uz znatno povećanje broja zahtjeva za smještaj u sigurne kuće tokom 2020. godine u odnosu na prethodnu godinu. „Priručnik – COVID-19 i nasilje u porodici“ je publikacija koja je nastala kao izraz potrebe da se stručna javnost, ali i svi građani Bosne i Hercegovine, upoznaju sa problemima sa kojima se susreću žrtve nasilja u porodici za vrijeme pandemije COVID-19, te da se ukaže na najbolje prakse u postupanju subjekata zaštite u ovakvim i sličnim situacijama. Psihičko nasilje kao oblik nasilja u porodici je čest pratilac svih ostalih vidova nasilja. Međutim, ovaj vid nasilja prolazi neprimijećeno, često i od same žrtve, a ostavlja dugoročne posljedice na zdravlje i radnu sposobnost žrtve nasilja u porodici. Istraživanja potvrđuju da je tokom pandemije u BiH došlo do porasta psihičkog nasilja, naročito u onim porodicama u kojima ranije nije zabilježen bilo kakav oblik nasilja. Najčešće se manifestuje kroz omalovažavanje, zabrane, kontrolisanje kontakata sa drugim licima itd, što tokom vremena dovodi do nesigurnosti žrtve, narušava njeno mentalno zdravlje i stvara osjećaj straha i anksioznosti. Ekstremna posljedica psihičkog nasilja je samoubistvo ili pokušaj samoubistva žrtve. Stoga je neophodno pružiti psihosocijalnu pomoć i podršku žrtvama nasilja, a istovremeno je neophodno provesti i psihosocijalni tretman učinioca nasilja u porodici. Izuzetan značaj u provođenju svih normativnih akata kojima se na bilo koji način tretira oblast sprečavanja i suzbijanja nasilja u porodici ima postupanje policije u slučajevima nasilja u porodici. Ovo iz razloga što se prvi kontakt žrtve sa subjektima zaštite najčešće ostvaruje preko intervencije policije te od načina na koji policija interveniše i njihovog odnosa prema žrtvi često zavisi i daljnji tok postupanja ne samo žrtve, već i svih ostalih subjekata zaštite. Obzirom na specifičnost državnog uređenja BiH, u publikaciji „Priručnik – COVID-19 i nasilje u porodici“ su obrađena normativna rješenja vezana za postupanje policije u FBiH i RS, sa prikazom najboljih praksi u postupanju policije. Posebna pažnja je posvećena ovlaštenju službenih lica da podnose prijedloge za izricanje zaštitnih mjera i hitnih mjera zaštite, uz prikaz formulara za podnošenje ovog zahtjeva koji može biti od koristi svim predstavnicima ministarstva unutrašnjih poslova koji obavljaju ove poslove. Pored toga, publikacija nudi i primjere dobre prakse sudova u izricanju hitnih mjera zaštite i zaštitnih mjera u RS. To daje poseban značaj ovom priručniku, jer su u RS, nakon izmjena normativnog okvira nasilja u porodici, primjetne izvjesne dileme i nesuglasice u primjeni nekih rješenja. U publikaciji je ukazano i na neophodnost hitnog postupanja u svim slučajevima nasilja u porodici te naglašena potreba donošenje odluke Visokog sudskog i tužilačkog savjeta Bosne i Hercegovine, kojom bi bila posebno propisana obaveza postupanja tužilaštava (ali i sudova) u predmetima nasilja u porodici bez neopravdanog odgađanja. Poseban značaj ove publikacije se ogleda u prikazivanju primjera dobre prakse u postupanju pojedinih policijskih stanica, kao i primjera dobre prakse uspostave multisektorske saradnje u kriznim situacijama na lokalnom nivou. Oni mogu biti osnova za kreiranje politike postupanja u slučajevima nasilja u porodici u kriznim situacijama kao što je pandemija izazvana virusom COVID-19.
More...
Iako silovanje predstavlja najteže krivično djelo protiv spolne slobode i morala i jednu od najtežih inkriminacija u okviru savremenih krivičnih zakonodavstava, analiza dostupnih predmeta koju je Atlantska inicijativa provela krajem 2017. godine ukazala je na potrebu da se krivičnom djelu silovanja posveti dodatna pažnja u pravosudnim sistemima u Bosni i Hercegovini. Rezultati ove analize, predstavljeni u trećem poglavlju ove publikacije, ukazali su na neujednačenu praksu sudova u razmatranju olakšavajućih i otežavajućih okolnosti, na nedovoljno uzimanje u obzir posljedica silovanja po mentalno zdravlje žrtava, na često ublažavanje kazne ili izricanje minimalne kazne predviđene za ovo krivično djelo, te na prisustvo stereotipa o ponašanju žrtava i učinilaca. Stoga je Atlantska inicijativa putem projekta „Rod i pravosuđe u Bosni i Hercegovini“ facilitirala rad panela od dvanaest sudija i sutkinja s krivičnog referata iz različitih sudova u BiH s ciljem razmatranja aktuelne sudske prakse u krivičnim predmetima silovanja te razvoja preporuka i resursa za rad na ovim predmetima. Panel se sastajao jedanput mjesečno u periodu od decembra 2017. do juna 2018. godine, kada je, putem radnih grupa, na osnovi diskusija sa stručnjacima različitih profila te razmatranja prikupljenih slučajeva, nastajao ovaj priručnik. Stav panela jeste da ovaj priručnik može koristiti sudijama i sutkinjama koji/koje rade na ovim predmetima u adekvatnijem razumijevanju krivičnog djela silovanja, njegovih posljedica i utjecaja na kasniji život žrtve, ali isto tako doprinijeti prevazilaženju dilema s kojima se oni susreću u radu s ovakvim slučajevima. Tokom svog rada panel je razmatrao normativna rješenja u Bosni i Hercegovini, s osvrtom na ujednačenost zakonskih odredbi u propisivanju ovog krivičnog djela i kazni propisanih krivičnim zakonima, ali i na odmjeravanje kazne, pri čemu su posebno analizirana normativna rješenja koja se izravno odnose na područje „sudskog odmjeravanja kazne“. Razmatrane su olakšavajuće i otežavajuće okolnosti, koje naravno nisu jedini kriterij određivanja vrste i visine kazne u svakom pojedinačnom predmetu, ali prema panelu imaju značajan, ako ne i odlučujući utjecaj da se sud opredijeli upravo za određenu vrstu odnosno visinu kazne. Panel je također razmatrao i kvalifikatorne oblike silovanja, posljedice rodnih predrasuda u seksualnom napadu, te analizirao psihološke traume koje silovanje ima na žrtvu. U diskusijama i prezentacijama razmatrana je i međunarodna praksa te koncept „silovanja bez prinude“ koji promovira Istanbulska konvencija, a koji još uvijek nije pronašao svoje mjesto među inkriminacijama protiv spolne slobode i morala, odnosno spolnog integriteta u Bosni i Hercegovini (osim zločina seksualnog nasilja kao zločina protiv čovječnosti i zločina protiv civilnog stanovništva). Ovaj priručnik, uz reference na bosanskohercegovačku i međunarodnu sudsku praksu i literaturu, donosi zaključke, preporuke i ključne nalaze panelista i panelistica. Priručnik je podijeljen u sedam poglavlja, koja se mogu koristiti odvojeno ili zajedno kao resursni materijal u radu na predmetima krivičnog djela silovanja. Poglavlje jedan razmatra krivično djelo silovanje u zakonodavstvu Bosne i Hercegovine. Poglavlje dva daje osvrt na sudsku praksu i primjenu olakšavajućih i otežavajućih okolnosti. Poglavlje tri razmatra kvalifikatorni oblik krivičnog djela silovanja. Poglavlje četiri daje pregled psiholoških posljedica krivičnog djela silovanja. Poglavlje pet bavi se rodnim predrasudama i društvenim specifičnostima krivičnog djela silovanja. Poglavlje šest razmatra specifičnosti i predrasude prema osobama s invaliditetom, manjinama i migrantima u odnosu na krivično djelo silovanja. Poglavlje sedam daje preporuke panela za razmatranje otežavajućih i olakšavajućih okolnosti prilikom odmjeravanja sankcija za ovo krivično djelo
More...
Od decembra 2017. do septembra 2018. godine kroz projekat Rod i pravosuđe u Bosni i Hercegovini Atlantska inicijativa je facilitirala panel od trinaest sudija i sutkinja, tužiteljica i tužilaca koji su razvili ovaj praktični priručnik za postupanje u predmetima seksualnog uznemiravanja. Rad panela su podržali Ambasada Kraljevine Švedske u Bosni i Hercegovini i Ured za razvoj, podršku i edukaciju tužilaštava (OPDAT) Ministarstva pravde Sjedinjenih Američkih Država. Panelisti i panelistice su se bavile razmatranjem prvenstveno pravnog okvira, sudske prakse i zakonskih aspekata seksualnog uznemiravanja, ali i psihološkim i sociološkim teorijama i istraživanjima o seksualnom uznemiravanju relevantnim za sveobuhvatno razumijevanje date problematike i prepoznavanje individualne i društvene dinamike koja prati ovaj problem. Ovaj priručnik, uz reference na Bosnu i Hercegovinu i međunarodnu sudsku praksu i literaturu, donosi zaključke, preporuke i ključne nalaze panelista i panelistica. Priručnik je podijeljen u sedam poglavlja koja se mogu koristiti odvojeno ili zajedno kao resursni materijal u radu na ovim predmetima. U prvom poglavlju govori se o uzrocima i posljedicama seksualnog uznemiravanja uz razmatranje dinamike uznemiravanja, profila počinilaca te mitova i rodnih predrasuda. U drugom poglavlju sadržan je pravni okvir i sudska praksa u smislu utvrđivanja odgovornosti i dokazivanja u predmetima seksualnog uznemiravanja. U trećem poglavlju govori se o utvrđivanju građanske odgovornosti kod postojanja seksualnog uznemiravanja kao oblika diskriminacije. Četvrto poglavlje daje uvod u praktični dio Priručnika. U petom poglavlju date su preporuke panela za postupanje i vođenje postupka u krivičnim predmetima seksualnog uznemiravanja. U završna dva poglavlja se razmatraju preporuke panela kada se vodi parnični postupak u predmetima seksualnog uznemiravanja i kada se vodi prekršajni postupak protiv pravnog lica za nepoduzimanje adekvatnih mjera za sprečavanje seksualnog uznemiravanja. Seksualno uznemiravanje je zakonski prvi put prepoznato i regulisano 2003. godine Zakonom o ravnopravnosti spolova, a kasnije i Zakonom o zabrani diskriminacije, a od prije dvije godine i zakonima o radu na entitetskim nivoima i na nivou Brčko distrikta. Međutim, uprkos zakonskoj regulativi i velikom broju aktivnosti na planu ravnopravnosti spolova, uprkos podacima iz Evropske unije i okruženja koji govore o tome da je seksualno uznemiravanje raširena pojava s ozbiljnim posljedicama, seksualnom uznemiravanju se u Bosni i Hercegovini ne pridaje dovoljno pažnje te se ono uglavnom trivijalizira. Seksualno uznemiravanje se ne prepoznaje na adekvatan način, a slučajevi seksualnog uznemiravanja uglavnom ostaju neprijavljeni. Od definiranja seksualnog uznemiravanja u BiH prošlo je petnaest godina i za sve ovo vrijeme pravosuđe se susrelo sa malim brojem predmeta, što ukazuje na nedovoljno razvijenu sudsku praksu. Zbog svega navedenog, od 2014. godine Atlantska inicijativa se intenzivno bavi jačanjem kapaciteta pravosudnih institucija za prevenciju i prepoznavanje seksualnog uznemiravanja, što je rezultiralo i uspostavljanjem sveobuhvatnih mehanizama prevencije na nivou svih pravosudnih institucija u BiH i na nivou nekoliko visokoškolskih ustanova u BiH. Tokom rada na prevenciji ukazala se potreba za detaljnim razmatranjem krivičnih i građanskih slučajeva u predmetima seksualnog uznemiravanja, te potreba za jačanjem kapaciteta sudija i tužilaca koji rade na ovim predmetima i koji se u budućnosti mogu susretati sa ovakvim slučajevima.
More...
Uvođenjem nasilja u porodici kao delikta u odgovarajuće krivične zakone u BiH, od 2003. godine započinju napori krivičnopravnih aktera, posebno nosilaca pravosudnih funkcija, na iznalaženju kvalitetnog i usklađenog pristupa i odgovora na nasilje u porodici; pristupa koji u konačnici treba dovesti do efikasnog kažnjavanja počinilaca i pružanja zaštite žrtvama nasilja u porodici. Policija, tužilaštvo i sudovi kao odgovorni za istraživanje, inkriminiranje i presuđivanje predmeta nasilja u porodici suočavaju se sa brojnim izazovima u radu. Kada je u pitanju postupanje tužilaca, između ostaloga, a prema svjedočanstvima praktičara: po pravilu nema specijalizacije u postupanju; predmetima se u većini slučajeva ne pristupa ažurno; postoji nerazumijevanje različitih elemenata ovog krivičnog djela i nedostatak optuživanja za sve prisutne oblike izvršenog nasilja, drskog ili bezobzirnog ponašanja u porodici; dolazi do čestih obustava istraga ili odustajanja od optužnice uslijed odbijanja oštećene-svjedoka da svjedoči; nedovoljne koordinacije tužilaštva i policije u provođenju istražnih radnji i dr. Postoji prepoznata potreba za unaprjeđenjem odgovora pravosuđa na nasilje u porodici. U kojoj mjeri će institucionalni represivni aparat na različitim nivoima organizacije vlasti u BiH biti spreman ponuditi efikasan pristup u rješavanju predmeta nasilja u porodici zavisiće od brojnih faktora. [...]
More...
Na popisu iz 2013. godine 12.583 osobe izjasnile su se kao Romi i Romkinje, dok su 252 osobe iskoristile drugačije termine, poput „bošnjački Rom“, „Ciganin“, „muslimanski Rom“, „bijeli Rom“ itd., dok se dvanaest osoba izjasnilo kao Egipćani. Procjene o broju Roma koji žive u Bosni i Hercegovini ne podudaraju se sa zvaničnim podacima popisa. Ministarstvo za ljudska prava i izbjeglice Bosne i Hercegovine procjenjuje da u državi živi najmanje 25.000 do 30.000 Roma. Međunarodne i lokalne nevladine organizacije u Bosni i Hercegovini iz godine u godinu izvještavaju o sistemskoj, višestrukoj i višegeneracijskoj isključenost romske populacije koja ostavlja snažne posljedice na kvalitetu života velikog broja Roma u Bosni i Hercegovini. Romska populacija susreće se s velikom stopom nezaposlenosti, lošim stambenim uslovima i diskriminacijom u institucijama i javnom životu. Izuzetno mali broj Roma radi u policiji i drugim javnim ustanovama, dok se samo jedna sutkinja u Bosni i Hercegovini izjašnjava kao Romkinja. Nije zvanično utvrđeno koliko Roma u Bosni i Hercegovini ne posjeduju lične dokumente, čime im se ograničava pristup građanskim, političkim, socijalnim, ekonomskim i kulturnim pravima. Nemogućnost pribavljanja dokumenata povezana je sa siromaštvom i niskim društvenim statusom romskih zajednica, što vodi daljnjoj isključenosti iz javnog života. Romi nailaze na brojne prepreke u ostvarivanju pristupa osnovnom i srednjem obrazovanju, jer često romske porodice ne mogu platiti troškove školovanja djece. Romi i sami nerijetko odustaju od školovanja zbog diskriminacije. Istraživanja provedena u Bosni i Hercegovini tokom protekle decenije pokazala su da patrijarhalni stavovi i niži stepen obrazovanja Romkinja u odnosu na muškarce sunarodnjake imaju veliki uticaj na nizak standard i izloženost Romkinja nasilju i diskriminaciji i unutar i van svojih zajednica. Aktivnosti koje provode institucije usmjerene na zapošljavanje, obrazovanje, stambeno zbrinjavanje i zdravstvenu zaštitu često ne daju odgovarajuće rezultate; nekada aktivnosti nisu adekvatno usklađene s potrebama, a nekada izostaje praćenje i održivost pojedinih aktivnosti. Atlantska inicijativa provela je istraživanje u periodu od aprila do juna 2020. godine s osnovnim ciljem da istraži stavove romske populacije kada je riječ o pristupu i povjerenju Roma u institucije sigurnosti i pravosuđa. Studija osigurava uvid u probleme s kojima se susreću Romi i Romkinje u kontaktu s pravosudnim sistemom. Polazeći od rezultata istraživanja, formulirali smo preporuke za unapređenje položaja Roma neophodne za jačanje povjerenja između romske populacije i institucija u Bosni i Hercegovini. Identificirane su prepreke izgradnji povjerenja Roma u pravosudne institucije, kao i specifični problemi i potrebe kada je riječ o pristupu Romkinja pravosudnim institucijama. Istraživanje je zamišljeno i kao podsticaj bosanskohercegovačkim institucijama i međunarodnim organizacijama da, polazeći od specifičnih potreba romske populacije, omoguće bolji i ravnopravan pristup Roma i Romkinja pravosudnom sistemu. Metode koje su primijenjene u istraživanju uključuju normativnu analizu važećih domaćih i međunarodnih propisa, analizu postojeće literature i provedenih istraživanja te prikupljanje podataka putem polustrukturiranih i strukturiranih intervjua s Romima i predstavnicima/cama pravosudnih institucija u Bosni i Hercegovini. Iako je inicijalno predviđeno da istraživanje uključi veći broj detaljnih intervjua, od predviđenog broja intervjua se moralo odustati uslijed početka pandemije izazvane virusom bolesti COVID-19. Mogućnost provođenja online intervjua i fokus grupa, nakon konsultacija s predstavnicima romskog Udruženja „Kali Sara“, nije uzeta u razmatranje zbog slabijeg pristupa sredstvima internetske komunikacije većine Roma. Ankete, iako predstavljaju mišljenje ograničenog uzorka romske populacije, pružaju uvid u veoma složenu temu pristupa Roma pravosuđu. Kreiranju ankete istraživačice su prišle sa stanovišta da su Romi ugroženi kada je riječ o pristupu javnim institucijama zbog sistemske diskriminacije i isključenosti iz društvenih tokova. Romske nevladine organizacije, s kojima je Atlantska inicijativa imala priliku da sarađuje, navode da opća populacija, kao i osobe koje rade s Romima, nerijetko imaju implicitne predrasude kojih nisu svjesni i da je potrebno ozbiljno i sistemsko tretiranje anticiganizma u Bosni i Hercegovini, odnosno višestruke, dugotrajne diskriminacije, predrasuda i pogrešnih stavova o Romima, što je česta pojava u BiH i drugim zemljama Zapadnog Balkana i Evrope. U vezi s navedenim, a u cilju stvaranja atmosfere povjerenja tokom provođenja istraživanja, Atlantska inicijativa i Udruženje „Kali Sara“ donijeli su odluku da istraživači na terenu budu Romi kako bi se ostvario viši stepen povjerenja u istraživače i dobile što preciznije informacije. Sudije koje su zaposlene na različitim referatima i lokacijama i koje imaju profesionalno iskustvo u radu s Romima odgovarale su na otvorene upitnike koji su im dostavljeni putem elektronske pošte. Osim svojih ličnih iskustava i stavova, sudije su adresirale i pitanja općih stavova prema problemima pristupa i povjerenja Roma prema pravosudnim institucijama. Metode istraživanja, lokacije na kojima je istraživanje rađeno, kao i usaglašavanje upitnika proces je koji je usaglašavan između Atlantske inicijative i Udruženja „Kali Sara“. Interpretaciju i analizu rezultata uradile su istraživačice Atlantske inicijative. Osobe s kojima su obavljeni polustrukturirani intervjui pripadaju različitim starosnim i socioekonomskim skupinama i žive na različitim lokacijama u Bosni i Hercegovini. Romi koji su učestvovali u istraživanju podijeljeni su u dvije kategorije: Romi angažirani u nevladinim organizacijama (11 učesnika/ca) i Romi koji nisu uključeni u rad organizacija i nisu aktivni u javnom i/ili političkom životu (136 učesnika/ca). Od navedenog broja u istraživanju je učestvovalo 73 posto muškaraca i 27 posto žena, što dovodi do problematizacije omjera žena i muškaraca koji su obuhvaćeni istraživanjem. Ukupno sedam sudija dalo je odgovore na pitanja koja su se odnosila na pristup Roma institucijama pravosuđa. Istraživanjem su obuhvaćena ukupno 154 ispitanika. Kada govorimo o metodološkim ograničenjima ovog istraživanja, primarno moramo spomenuti ograničen broj intervjuiranih Roma te da se nalazi istraživanja ne mogu generalizirati za cijelu romsku populaciju. Uprkos ograničenjima, studija obezbjeđuje uvid u probleme s kojima se susreću Romi i Romkinje u kontaktu s pravosudnim sistemom.
More...
Pretpostavke na kojima je počivala aktuelna međunarodna politika prema Bosni i Hercegovini i posljedična promjena stava od početka 2006. godine glavni su faktori u stvaranju sadašnjeg političkog i društvenog okruženja. Nespremnost da se održe i primijene dejtonski mehanizmi za provedbu i izvršavanje – OHR i EUFOR – te da se pređe na pristup ‘blage sile’ stvorili su okruženje u kojem nema pravila i u kojem se političari osjećaju slobodnim da bez ustezanja rade na ostvarivanju svojih neostvarenih ciljeva. Iako je jasno da sadašnji pristup ne funkcionira, nema kolektivne političke volje za preispitivanjem njegovih temelja. Rezultat takve situacije su sve veće podjele unutar Upravnog odbora Vijeća za provedbu mira između članova koji vjeruju da će instrumentarij EU-a za proširenje biti dovoljan da se spriječi daljnje pogoršanje situacije (Njemačka, Francuska, Italija, Španija, Rusija te same institucije EU-a) i onih koji su sve više skeptični i frustrirani zbog takvog pristupa (SAD, Velika Britanija, Turska, Japan, Kanada i povremeno Holandija).
More...
Seksualno uznemiravanje predstavlja globalnu pojavu koja datira vjekovima, a koja se služila za omalovažavanje i ponižavanje žena u radnom kontekstu. Ovoj pojavi se kroz historiju nije pridavala velika pažnja jer su žene i feministkinje bile okupirane ostvarivanjem pristupa tržištu rada i borbom za osnovna prava. Danas se prepoznaje da je seksualno uznemiravanje rezultat rodnih predrasuda prema ženama, koje prevladavaju u svim državama širom svijeta, s manjim ili većim intenzitetom, te postoje jasni koraci da se zaustavi.
More...
Krivično djelo silovanja čini: ko drugu osobu, upotrebom sile ili prijetnje da će izravno napasti na njezin život ili tijelo ili na život ili tijelo njoj bliske osobe, prisili na spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju... (Krivični zakon Federacije BiH, Krivični zakonik Republike Srpske i Krivični zakon Brčko distrikta).
More...