Doprinos Ustavnog suda Republike Hrvatske u definiranju okvira za tumačenje ustavne odredbe o nezastarijevanju ratnog profiterstva i kaznenih djela počinjenih u vrijeme pretvorbe i privatizacije
Contribution of the Constitutional Court of the Republic of Croatia in defining the framework for the interpretation of the constitutional provision on the nonobsolescence of war profits and criminal offenses committed at the time of transition and..

Author(s): Davor Derenčinović
Subject(s): Law, Constitution, Jurisprudence, Constitutional Law, Criminal Law, Public Law, Transformation Period (1990 - 2010), Present Times (2010 - today)
Published by: Fondacija Centar za javno pravo
Keywords: Public law; constitution; Constitutional Court; criminal law; war profiteering; USUD; ZON; Republic of Croatia;
Summary/Abstract: Odluka USUD je iznimno značajna jer, osim što definira okvir za realizaciju koncepcije zamišljene i provedene Promjenom URH i ZON, sadrži u sebi jasnu poruku upućenu samom ustavotvorcu da parcijalne promjene ustavnog teksta ni pod kojim uvjetima ne smiju biti oruđe konstitucionalne instrumentalizacije već moraju biti iznimne i uvijek i pod svim okolnostima dobro promišljene, protumačene i primijenjene polazeći od cjeline ustavnog teksta. Nadalje, u odluci USUD se između redaka može iščitati i kritika ustavotvorcu da je krajnje prijeporno temeljnim pravnim aktom države retrospektivno regulirati određene pojave glede kojih će učinci određenih ustavnih promjena biti vremenski krajnje ograničeni usljed čega će i sam ustavni tekst po proteku kratkog vremena postati opsoletan. U smislu implikacija odluke USUD na kaznene postupke u tijeku koji su pokrenuti na osnovi ZON, neće doći u pitanje oni postupci kod kojih se utvrdi da u vrijeme stupanja na snagu Promjene URH još nije nastupila zastara kaznenog progona. Međutim, oni postupci u kojima povodom prigovora zastare ili po službenoj dužnosti (na zastaru sudovi moraju paziti po službenoj dužnosti, što se posebno odnosi na žalbeni sud koji u tom smislu nije vezan konkretnim žalbenim osnovama) bude utvrđeno da je u vrijeme stupanja na snagu Promjene URH konkretno kazneno djelo bilo u zastari, morat će po toj osnovi biti obustavljeni. Eventualno neobaziranje sudova na tu okolnost značilo bi ne samo povredu kaznenog po Zakonu o kaznenom postupku već i povredu ustavnog prava zajamčenog člankom 31 URH. Očito je da je tendencija relativizacije zastare kaznenog progona u posljednjih nekoliko godina u Republici Hrvatskoj, a koja nije uvjetovana kriminalnopolitičkim već isključivo dnevnopolitičkim potrebama, zamišljena i realizirana na dvije razine – zakonskoj, pri čemu nezastarijevanje ne zahvaća ona kaznena djela koja su u vrijeme stupanja na snagu zakonskih izmjena već zastarjela i ustavnoj, pri čemu bi, prema shvaćanju koje je prima facie pogrešnim ocijenio i USUD, nezastarijevanje retroaktivno zahvatilo i ona kaznena djela za koje je zastara nastupila i to samo zbog toga što je to tobože dopušteno i opravdano realizirati kroz ustavni tekst (!?). USUD je takav pokušaj manipulacije i instrumentalizacije ustavnog teksta u citiranoj odluci odlučno i argumentirano otklonio uz po(r)uku da se ustav mora tumačiti integralno i s obzirom na svrhu koja se njime nastoji ostvariti. Važna je i po(r)uka USUD da su temeljna načela prava ugrađena u garantivnu funkciju ustava i zakona neprekoračivi limit ne samo pri donošenju zakona već i pri izmjenama ustava. Za nadati se da će tu po(r)uku oni kojima je upućena prije ili kasnije shvatiti u najboljem interesu vladavine prava.

• Details
• Contents