Probleme der Urbanisation Därdaniens zur Römerzeit
Problems of the Urbanization of Dardania in Roman Period

Summary/Abstract: Problem urbanizacije treba razmatrati sa različitih aspekata: prije svega, sa aspekta krize ko ja je zahvatila Rimsko Carstvo krajem II i tokom čitavog III st. n.e.; nadalje, sa aspekta provala barbarskih naroda ko je su prij etile sigurnosti samoga carstva, zbog čega je autohtoni provincijski element postojao značajan vojnički faktor, i to upravo u vremenu kada rimski građanin ni je vise smatrao za cast da brani uzdrmano Carstvo. Poznato je, naime, da su, uz ođređene specifičnosti, karakteristična naselja kod Ilira uopće bile »gradine«, ko je antički pisci spominju pod raznim imenima, kao oppidum i castellum, u kojima i oko kojih se je odvijao život u plemenskom uređenju. O postojanju takvih zaštićenih naselja na teritoriju Dardanije, pored arheološkog materijala, koji je, istini za volju, još uvijek nedostatan, nalazimo potvrde i kod Tita Livija. Ta se utvrđena naselja na teritoriju Dardanije u punoj svojoj funkcionalnosti nalaze i u vrijeme »pax romana«. Značajno je da je utvrđen kontinuitet rimskih naselja na dardanskom teritoriju, jer se ona povezuju sa onim predrimskim. Taj se kontinuitet uočava î u topiakom i u neprestanom kulturno-etničkom kontinuitetu. Osnovna karakteristika urbanizacije dardanskog teritorija očituje se u činjenici da su naselja, kao što se to može zaključiti na osnovu podataka dobivenih iz itinerara, pa i epigrafskog materijala, koncentrirana uzduž putova i na bogatim rudarskim predjelima (JJlpiana, Mûriicipium DD kod Sočanice i dr.). Zbog nedostatka limitacija agera i oppidum-a civium romanorum na najvećem dijelu dardanskog teritorija, veoma je teško pratiti procès konfrontacije endogenih instituera sa onim rimskim, mada se taj procès odražavao na urbanizaciju osvojenog teritorija, koji se dijelio na ager publicus, ager privatus i ager compascus. Poznato je, naime, da su institucije ager publicus i ager coliniae sprečavale da se autohtone aglomeracije razviju u klasične urbane centre, zbog čega isti os taju u pravnom statusu kao pagus ili viens, Ova je činjenica posvjedočena i u Dardaniji, kao viens Titis, vicus Zatidis, vicus Perdica i vicus Cavaâinus, koji se nalazio na području kolonije Scupi. Vjerojatno u tome treba tražiti odgovor na pitanje zašto je dardanski teritorij siroma.šan u urbanim aglomeracijama klasičnog tipa. U vezi s tim je još poznato da se čitav urbanizacioni procès Dardanije odvijao u municipalnim teritorijalnim općinama. Međutim, teško je prihvatljivo da se čitav teritorij Dardanije nalazio unutar triju municipalnih općina (Ulpiane, Municipiuma DD kod Sočanice, Naissus) i teritorija kolonije Scupi. Jer, na osnovu epigrafskog materijala, otkrivenog na dardanskom području, potvrduju se i civitates peregrinorum. Ove teritorijalne plemenske jedinice sa jednim određenim centrom — oppidum-om, koji je prije figurirao kao castellum, imale su centralnu vlast u svojstvu or do decurionum i vršile su vrhovnu vlast između oppidum-a, kao glavnog centra te zajednice, i pagus-a, odnosno vicus-a. Takve plemenske municipalne općine, odnosno samouprave — civitates u epigrafskom materijalu potvrđene su dvije u Metohiji, i to jedna na području sela Sopište-Mušitište i Popovljane, 18 km sjeveroistočno od Prizrena, i kod Don j eg Drsnika, kod Kline. A na kosovskoj ravnici nedvojbeno je da se jedno municipalno središte sa karakterom civitas nalazio kod mjesta Klokot, nedaleko od Kosovske Vitine. Ivan Mikulčić također ističe tri takva plemenska teritorijalna središta, i to jedno na pođručju današnjeg Lešoka, drugo u Kumanovskoj kotlini i treće na području Južne Mo rave sa glavnim centrom kod scia Davidovca (Srpska Kuba). Sigumo je da će se vremenom, odnosno đaljnjim otkrivanjem potrebnog materijala takva sređišta utvrditi i na üstalom dijelu Dardanije. Postojanje ovili mnogobrojnih općinskih središta civitales sa svim administrativno-pravnim organima (ordo decurionum, duoviri hire dicundo) potvrđuje istovremeno i postojanje endogenog stanovništva, iako je u vrijeme »intenzivne romanizacije« endogeno stanovništvo dale ko od romanizacionog zahvata. To svakako potvrđuje da rimskom osvajaču nije išlo u prilog da potpuno asimilira ill potisne domorodačko stanovništvo, jer se imalo u vidu, s jedne strane, ekonomska dobit, u prvom redu rudna bogatstva Dardanije, i, s druge strane, imalo se na umu teško s tan je u kome ih je Rimsko Carstvo, osobito od II — V st. n.e., nalazilo zbog neprestanhi provala barbarskih naroda. U ovome se može vidjeti i jedan od razloga zaito Dardanija nije imala urbana naselja klasičnog tipa karakteristična za antički i rimski svijet.

• Details
• Contents