ISLAM U KULTURNOM IDENTITETU EUROPE
U sveukupnoj povijesti muslimanskog mišljenja klasična perzijska poezija je bila ta koja je već od ranijih vremena položila temelje onoj duhovnoj pojavi u mislećoj tradiciji islama danas znanoj kao ‘religija ljubavi’(dīn al-’ishq, madhab al-’ishq). Motrena u svjetlu duhovnih činjenica uzetih iz sveobuhvatnog sadržaja primarnih vrela islama Kur’āna i Hadīsa, ‘religija ljubavi’se jednostavno nadaje kao istinska vjera u pogledu Božijem od predvječnosti do postvječnosti, posebice ukazivanjima o činu Božijeg stvaranja svijeta i krunskog Božijeg stvorenja u njemu – čovjeka. Bez nje kao takvegotovo da uopće nije moguće podizati ono što se nazivakulturnim identitetom jedne društvene zajednice. Kakogod je Ljubav prevladavala u Božijem tvoračkom razvijanju‘stranica’ Prirode kao ‘prve objave’ Božije, skupa sa božanskim atributima Znanja i Milosti, ona je većma dominirala i u Božijem oblikovanju njegova krunskog stvorenja, čovjeka, koga je Bog oblikovao u dvije egzistencijalne inačice (Sād, 75), dotaknuvši ga sa ‘svoje Dvije Ruke’, smjestivši njegovo srce ‘među dva prsta Milostivoga’,1 to jeste između božanske Ljubavi i Znanja, i učinivši ga jednom od krajnjih svrha vlastitog stvaranja,baš onih svrha u čijim ljudskim cjeloživotnim plodovima trebaju biti sukusirani najbolji učinci božanske Ljubavi i Znanja.
More...