Компетентни органи във връзка с издаване на европейска заповед за запор на банкови сметки по трансгранични дела

Author(s): Radostina Nikodimova / Language(s): Bulgarian Publication Year: 0

The European Bank Preservation Order, еstablished by Regulation (EU) No 655/2014, as an alternative to existing legal procedures in each EU Member State. The procedure facilitates EU debt collection and serves as an additional safeguard in cross-border debt recovery in civil and commercial matters. This statement aims to guide finding the competent authorities for issuing a European Bank Account Preservation Order. Competent authorities under the procedure for implementing Regulation (EU) No 655/2014 can be distinguished in several directions: I. Competent authorities for issuing of the preservation order; II. Competent enforcement authorities; III. Courts or enforcement authorities competent to provide remedies;IV. Competent authorities with which an appeal is to be lodged; V. Others.

Форма на пророгационното споразумение по граждански и търговски дела с международен елемент

Author(s): Kristian Raychev / Language(s): Bulgarian Publication Year: 0

The purpose of this scientific report is to briefly outline the main points relating to the form of the jurisdiction clause in international civil and commercial matters with regard to the arrangements contained in EU law. Part of the relevant case law of the Court of Justice of the European Union has been discussed, analyzing some of the most recent rulings interpreting the legal framework.In this regard, the report provides guidance to law enforcement authorities on the basic principles and understandings that must be taken into account when assessing their international competence arising from an agreement between the parties.

Monitoring War Crimes Trials

Author(s): Vesna Teršelič,Milena Čalić-Jelić,Jelena Đokić Jović / Language(s): English Publication Year: 0

The biggest expectations, concerning an expected response from the state institutions to crimes and political violence, are related to trials. Since the trials, from the very moment when crimes were committed, have been recognized as the only adequate response of the state legal institutions, they have been followed in public with interest and tension. We are all aware of the fact that ending investigations and then raising indictments and holding trials are complicated by the fact that proceedings are being brought against direct perpetrators and commanders who were in power not only at the time when crimes were committed, but have remained powerful even today. After more than six decades since the first trials against defendants for war crimes and crimes against humanity were held before tribunals in Nuremberg and Tokyo, it has become clear that judgements, even when they were perceived as just by the legal professionals as well as by survivors and the public, have not always brought the expected satisfaction. Social expectations related to the work of the International Criminal Tribunal for War Crimes Committed in Former Yugoslavia, established by the UN Security Council in 1993, which is getting closer to the end of its most intensive part of work and starting of a residual mechanism, as well as expectations related to processing war crimes in post-Yugoslav countries, have been realized only partially. Public opinion polls, conducted in 2006, showed that the highest number of citizens preferred war crimes trials, as sanctions for committed crimes, but the courts’ work ranked relatively low. On the scale 1 to 5, the Hague tribunal ranked on average 2.3, while domestic courts ranked 2.5 (Kardov: 119).

Praćenje suđenja za ratne zločine

Author(s): Vesna Teršelič,Milena Čalić-Jelić,Jelena Đokić Jović / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Najveća očekivanja, u smislu priželjkivanog odgovora državnih institucija na zločine i političko nasilje, vezana su uz suđenja. Baš zato što su suđenja, od samog trenutka počinjenja zločina, prepoznata kao jedini pravi odgovor institucija pravne države, u javnosti ih se prati sa zanimanjem i nervozom. Svi smo svjesni da okončanje istraga i optuživanje te suđenje otežava činjenica da se postupci vode protiv direktnih počinitelja, ali i zapovjednika koji su često bili moćni ne samo u vrijeme počinjenja zločina, već su ostali vrlo utjecajni i danas.

Pregled suđenja u odsutnosti

Author(s): Milena Čalić-Jelić / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Prema čl. 402. (3) Zakona o kaznenom postupku, “optuženiku se može suditi u odsutnosti samo ako postoje osobito važni razlozi da mu se sudi, a nije moguće suđenje u stranoj državi ili nije moguće izručenje ili je optuženik u bijegu ili nije dostižan državnim tijelima.” U protivnom, optuženik tijekom trajanja kaznenog postupka u pravilu mora biti prisutan jer je upravo on jedan od glavnih izvora saznanja o činjenicama koje se u postupku utvrđuju te preko njegova iskaza sud može doći do saznanja o tim činjenicama. Stoga bi suđenja u odsutnosti trebala predstavljati iznimnu mogućnost u provođenju kaznenog postupka.

Procesuiranje ratnih zločina počinjenih u Vukovaru i okolici 1991. godine

Author(s): Veselinka Kastratović / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Zločini počinjeni u Vukovaru u razdoblju od početka ratnih sukoba, 26. kolovoza 1991. godine, do pada Vukovara, 18. studenoga 1991. godine, te u mjestima u okolici Vukovara, samo su djelomično istraženi i procesuirani. Unatoč činjenici da je za neka mjesta u okolici Vukovara provedena istraga, da su podignute optužnice, da su neki optuženici proglašeni krivima i osuđeni na bezuvjetne kazne zatvora, mnoga su ubojstva hrvatskih i drugih nesrpskih civila i hrvatskih branitelja, koja su se dogodila nakon okupacije, ostala neistražena i neprocesuirana. Nakon povratka mještana, za vrijeme ili nakon mirne reintegracije, nađene su neke od masovnih grobnica i saznala se sudbina nestalih osoba. Neke od žrtava do danas nisu pronađene, a počinitelji tih ubojstava ostali su neistraženi. Srodnici s pravom očekuju otvaranje istraga o počinjenim zločinima i procesuiranje počinitelja.

Zakon o oprostu

Author(s): Jelena Đokić Jović,Maja Kovačević Bošković,Marko Sjekavica / Language(s): Croatian Publication Year: 0

Nakon osamostaljenja i međunarodnog priznanja, u jeku oružanog sukoba u kojemu se raspadala bivša Jugoslavija, Republika Hrvatska je (dijelom i zbog pritisaka međunarodne zajednice) preko institucija zakonodavne i sudbene vlasti odlučila dati oprost za određena kaznena djela počinjena u ratu ili u vezi s ratom. Ponajprije se to odnosilo na kazneno djelo oružane pobune. Na taj je način stvoren politički i pravni okvir za poslijeratnu integraciju srpske manjine te ponovno uspostavljanje i normalizaciju uništenih međuetničkih odnosa. Time je Hrvatska pokazala da želi mir unutar svojih granica i učvrstila svoju međunarodnu poziciju.

Zabrane nošenja vjerskih obilježja na radnom mjestu: perspektiva Suda pravde Evropske unije

Author(s): Amila Kurtović / Language(s): Bosnian

Već decenijama je marama ili hidžab tema šire društvene, a u posljednje vrijeme i pravne polemike u nekoliko evropskih država, naročito u Belgiji i Francuskoj. To nije iznenađujuće kada se uzme u obzir da obje te države na svojim prostorima imaju dugu tradiciju islama, te brojne muslimanske zajednice koje zahtijevaju poštivanje svojih vjerskih uvjerenja. Uprkos tome, ni Belgija ni Francuska ne djeluju odveć otvorene prema vjerskoj raznolikosti svojih stanovnika. Takav stav se često opravdava zahtjevima “vjerske neutralnosti” ili sekularizma. Neutralni pristup države religiji između ostalog podrazumijeva da niti jedna religija ne smije imati utjecaja na državna pitanja. Jedna od posljedica takvog pristupa u ovim dvjema državama je i zabrana nošenja vjerskih simbola na radnom mjestu za javne službenike, što – kako se u praksi pokazalo – najviše dotiče pokrivene žene muslimanke. Osim državne službe, zabrane nošenja hidžaba, odnosno drugih vjerskih obilježja, uvele su i škole, ugostiteljski i sportski objekti, a sada i poslodavci privatnog sektora, formulirajući ove zabrane kao zabrane nošenja pokrivala za glavu ili generalne zabrane nošenja vjerskih obilježja i odjeće. Takve prakse su u mnogim slučajevima svojim odlukama podržali i nacionalni sudovi.

Kvalitet odgovora pravosuđa BiH na korupciju: preliminarni nalazi

Author(s): Not Specified Author / Language(s): Bosnian

Uprkos značajnoj ulozi pravosuđa u borbi protiv korupcije, istraživanja i izvještaja koji se bave problematikom procesuiranja koruptivnih krivičnih djela u BiH nema mnogo. Otežavajuća okolnost u tom smislu je neujednačenost statističkih podataka o radu sudova i tužilaštava u ovoj oblasti, ali i nedosljedna primjena proaktivne transparentnosti tih institucija. Analiza pokazuje da kvalitet sudskih i tužilačkih akata u BiH, kao neizostavna komponenta efikasnosti pravosudnih institucija, nije na zadovoljavajućem nivou, barem kada je riječ o koruptivnim krivičnim djelima.

Roditeljsko pravo ili segregacija?: “dvije škole pod jednim krovom” pred dva suda u dva kantona

Author(s): Aleksandra Ivanković / Language(s): Bosnian

Prije više od tri godine pisala sam na temu skandalozne prakse po kojoj se, evo, dvadeset i jednu godinu od završetka rata u Bosni i Hercegovini, djeca i dalje odvajaju na “naše” i “njihove”. Onda se, u skladu s tim, obrazuju po “našem” ili “njihovom” obrazovnom programu. I na “našem” ili “njihovom” jeziku uče “našu” ili “njihovu” istoriju. A sve to protivno zdravom razumu i međunarodnom pravu, ali u skladu sa zakonom.

The Transformative Role of the Macedonian Constitutional Court

Author(s): Marija Risteska,Emil Shurkov / Language(s): English

The political role of the Macedonian Constitutional Court has been ignored and omitted from study by academia, as well as from commentaries and interpretations by legal professionals. The latter understand the Constitutional Court as part of the judicial system of the country and recognize its role as a legal institution which decides on matters disputed by two parties. The notion of the Constitutional Court as arbitrator and mediator remains, and the opposite notion that the Court is a truly political institution that selects among competing rules and values is typically denied or ignored at best. This paper explores the position, jurisdiction, institutional structure, operation and jurisprudence of the Macedonian Constitutional Court as policymaker. To that extent, the paper analyses the Constitutional Court as an actor that is influenced by, but also as an actor whose decisions influence, politics and political discourse. It also assesses the “hit-and-miss” opportunities the Constitutional Court had in its contribution in the transformation of the Macedonian society into a society that adheres to and promotes democratic values and principles.

Examining the Role of Constitutional Courts in Post-Yugoslav Transitions: Conceptual Framework and Methodological Issues

Author(s): Edin Hodžić / Language(s): English

The role and influence of constitutional courts in policy-making processes, particularly in Europe, has increased significantly in recent decades. Ran Hirschl has famously coined the term ‘juristocracy’, denoting, with rather vocal criticism, the increasingly significant role of courts as an integral part of modern liberal constitutionalism. The role of constitutional courts has expanded not only in terms of the scope of policy issues they decide on (from a broad range of human rights to the structure of political institutions and architecture of the political process) but also with regard to the nature of their activity. Transcending the projected boundaries of the Kelsenian ‘negative legislator’ controling the constitutionality of laws, the constitutional courts are increasingly seen as ‘positive legislators’, dictating the content of legislative acts to be adopted by parliaments and, in some instances, performing legislative activity to replace invalidated laws. This trend of judicalization of politics is observed not only in established democracies with a long tradition of constitutional review, but also in new and developing ones.

Zaštita od višestruke diskriminacije: Novi izazov za sudove i Instituciju ombudsmena u BiH

Author(s): Kosana Beker / Language(s): Bosnian

Antidiskriminaciono pravo spada u najmlađe grane prava i ubrzano se razvija posljednjih decenija. Iako se odredbe kojima je diskriminacija zabranjena nalaze u svim međunarodnim konvencijama donesenim nakon II svjetskog rata, od Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima do Konvencije o pravima osoba sa invaliditetom , države u regionu donijele su zakone o zabrani diskriminacije u posljednjih desetak godina. I u Bosni i Hercegovini je slična situacija, Zakon o zabrani diskriminacije usvojen je 2009. godine. Pored ključnih instituta antidiskriminacionog prava koji su uglavnom preuzeti iz evropskog zakonodavstva, zakonodavstva u regionu imaju i svoje specifičnosti. Opšti antidiskriminacioni zakoni Hrvatske, Srbije, Makedonije i Crne Gore imaju posebno definisane teške oblike diskriminacije. Posebno propisivanje teških oblika diskriminacije jeste kvalifikovanje određenih ponašanja kao posebno opasnih za određeno društvo. S druge strane, ovakvo kvalifikovanje nedozvoljenog postupanja direktno upućuje sve aktere, a posebno sudove i specijalizovana tijela za ravnopravnost, na strožiju reakciju u slučaju ovih nedozvoljenih ponašanja. Iako ima razlika u definisanju teških oblika diskriminacije, zajedničko svim navedenim državama je da su kao teški oblici diskriminacije propisani: višestruka diskriminacija, produžena diskriminacija, ponovljena diskriminacija i diskriminacija koja ima naročito teške posljedice po diskriminisanu osobu ili grupu. Samo određivanje teških oblika diskriminacije ukazuje na jasnu namjeru zakonodavaca da počinioci ovih oblika diskriminacije treba da budu strožije kažnjeni, bez obzira na to koja vrsta zaštite od diskriminacije je u pitanju (građanska, krivična ili prekršajna). Međutim, samo je u zakonu Hrvatske izričito propisano da će sud voditi računa o okolnosti da je u pitanju teži oblik diskriminacije pri utvrđivanju visine naknade nematerijalne štete i pri odmjeravanju kazne za prekršaje iz zakona. Za razliku od antidiskriminacionih zakona susjednih država, Zakonom o zabrani diskriminacije Bosne i Hercegovine nisu regulisani teški oblici diskriminacije. Ipak, ovo jeste aktuelno pitanje, ako se ima u vidu da je trenutno u parlamentarnoj proceduri Nacrt zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zabrani diskriminacije, a da su odredbama člana 3. stava 7. ovog nacrta definisani teži oblici diskriminacije, na sljedeći način: Težim oblikom diskriminacije smatrat će se diskriminacija počinjena prema određenoj osobi po više osnova iz člana 2. stava 1. ovog zakona (višestruka diskriminacija), diskriminacija počinjena više puta (ponovljena diskriminacija) i diskriminacija koja postoji duže vrijeme (produžena diskriminacija). Kod produžene i ponovljene diskriminacije ne bi trebalo da bude velikih nedoumica po pitanju njihovog prepoznavanja. Njihova specifičnost i otuda potreba za definisanjem kao teških oblika ogleda se u tome što se najčešće javljaju u situacijama kada postoji trajan i unaprijed definisan odnos između počinioca i žrtve diskriminacije, kao na primjer u radnim odnosima ili obrazovanju. Međutim, višestruka diskriminacija zahtijeva detaljnije objašnjenje, s obzirom na to da je u pitanju potpuno novi koncept, te da postoje određene nedoumice u vezi sa prepoznavanjem, razumijevanjem, dokazivanjem i adekvatnim sankcionisanjem višestruke diskriminacije.

Diskriminacija na osnovu mjesta prebivališta: Koliko razlike u tretmanu je dozvoljeno?

Author(s): Aleksandra Ivanković-Tamamović / Language(s): Bosnian

Diskriminaciju shvatamo kao svako različito postupanje koje ima za svrhu ili posljedicu da bilo kojem licu onemogući ili ugrožava priznavanje, uživanje ili ostvarivanje na ravnopravnoj osnovi prava i sloboda u svim oblastima javnog života. Razlika u postupanju predstavlja diskriminaciju ukoliko nema razumno obrazloženje, odnosno ukoliko nije uvedena kako bi se ostvario neki legitiman cilj, ili ukoliko nema dovoljno razumne proporcionalne veze između korišćenog sredstva i cilja koji se nastoji postići. Diskriminacija, nažalost, i dalje predstavlja dio naše svakodnevnice. A kad o njoj pak govorimo, najčešće govorimo o diskriminaciji na osnovu etničkog porijekla, invaliditeta i seksualne orijentacije. Pored toga, rodna diskriminacija zahvata najveći dio svjetske populacije, i kao takva sasvim sigurno (i “zasluženo”) ne samo da često predstavlja predmet diskusije, nego je pitanje od posebnog značaja za svako društvo, pa i bosanskohercegovačko. Ipak, kada govorimo o diskriminaciji, vrijedi podsjetiti se da se ona mijenja zajedno sa društvom u kojem se pojavljuje. Kroz vrijeme i prostor, oblici diskriminacije se mijenjaju. Tako, na primjer, možemo zapaziti promjene u polnoj diskriminaciji koja danas ima različite intenzitete u različitim dijelovima planete, a jednako tako se pokazivala u različitim oblicima kroz istoriju. Prije tek stotinu godina žene globalno nisu imale pravo glasa, niti su imale jednak pristup obrazovanju ili tržištu rada. Danas, bez obzira na to što je pravo glasa gotovo univerzalno (sa nekoliko rijetkih i uznemirujućih izuzetaka), pristup obrazovanju, ako ne jednak, onda bar dovoljno otvoren i ženama, a ravnopravnost u pristupu tržištu rada (opet sa nekim izuzecima) barem deklarativno postignuta, rodna nejednakost i diskriminacija je, zadržavši neka stara obličja, istovremeno uzela i neka nova, drugačija i suptilnija. Upravo imajući u vidu ovu sposobnost diskriminacije da metamorfira u izmijenjenim društvenim uslovima, instrumenti koji pružaju zaštitu moraju da dozvole dovoljno fleksibilnosti da mogu da se prilagode tim novim okolnostima. Tako i Ustav BiH, kao uostalom i Evropska konvencija, te Međunarodni pakt o građanskim i političkim pravima, kao i Međunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima, koji su u Ustav inkorporirani, garantuju zaštitu od diskriminacije sa otvorenom klauzulom “ili drugi status”. Zapravo, već je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima pozvala na jednaku zaštitu pred zakonom “bez bilo kakve diskriminacije”. Slično je rješenje predviđeno i Zakonom o zabrani diskriminacije, koji diskriminaciju definiše i s obzirom na “svaku drugu okolnost” koja za svrhu ili posljedicu ima nejednako postupanje bez objektivnog i razumnog opravdanja. Takva je fleksibilnost i otvorenost u pogledu mogućih osnova diskriminacije omogućila Evropskom sudu za ljudska prava da raspravlja o diskriminaciji na osnovu seksualne orijentacije, rođenja van braka ili promjene pola nakon operacije (gender reassignment following an operation), bez obzira što ti osnovi nisu bili pomenuti u samom tekstu Konvencije, a neki od njih vrlo vjerovatno nisu bili ni na umu tvoraca ovog regionalnog instrumenta u vrijeme kad su ga pisali – kasnih četrdesetih godina dvadesetog vijeka.

Regulacija mobinga u Bosni i Hercegovini u kontekstu zakona o zabrani diskriminacije

Author(s): Mario Reljanović / Language(s): Bosnian

Kompleksnost diskriminacije i mobinga u posljednjim je decenijama rezultirala donošenjem posebne zakonske regulative u gotovo svim evropskim državama. Iako pravna regulativa u Bosni i Hercegovini prepoznaje mobing kao oblik diskriminisanja, čini se da je neophodno donošenje posebnog zakona u ovoj oblasti, koji bi pravni režim zaštite od mobinga potpuno odvojio od zaštite od diskriminacije, te predvidio sve potrebne elemente borbe protiv mobinga, uključujući i snažnu preventivnu dimenziju.

Drawing The Line in Bosnia and Herzegovina: The Advocacy of Hatred Constituting Incitement to Hostility, Discrimination, and Violence

Author(s): Andrew Smith / Language(s): English

In this paper, ARTICLE 19 assesses the extent to which the criminal legal framework within Bosnia and Herzegovina (BiH) complies with its obligations under the International Covenant on Civil and Political Rights to protect and promote the right to freedom of expression while prohibiting the “advocacy of national, racial or religious hatred that constitutes incitement to discrimination, hostility or violence” (“incitement” or “the advocacy of hatred that constitutes incitement”). Prohibitions on incitement in each of the four BiH criminal codes are poorly formulated and conflate a number of distinct issues. Key components of incitement, such as the need for “advocacy of hatred”, are overlooked and not included as essential elements of criminal offences. One consequence of this the blurring of the line between expression that should be prohibited and other forms of protected speech, including the right to offend others or denigrate national symbols and objects. At the same time, incitement is conflated with other forms of bias-motivated crimes, such as torture or property damage. Despite national, ethnic and religious tensions within BiH remaining very high, criminal prohibitions on incitement have not been enforced to sanction the most harmful forms of expression in the country. Absent specific provision for recognising bias-motivation in the commission of any criminal offence (prior to 2010 bias motivation was only recognised within a limited category of offences under each code), the incitement provisions have instead been used to prosecute bias motivated crimes where there was no advocacy of hatred or expression central to the case. Since reforms to the criminal codes in 2010 have provided alternative provisions for prosecutors to punish a broader range of bias-motivated crimes that are not incitement, there is now a strong case for reforming the incitement provisions so that they specifically address the most severe forms of harmful expression, while according adequate protection to fundamental rights. The analysis arrives at a series of recommendations to reform the criminal codes in BiH so that they comply international standards. We encourage all relevant stakeholders to initiate a national debate on this issue, and for any reforms to be treated as an opportunity for not only reshaping the criminal law but assessing where alternative prohibitions and positive policy measures may more effectively promote tolerance and protect the right to freedom of expression.

JOURNALISTS AS DEFENDANTS: SLAPP LAWSUITS AS AN OVERTURE INTO EXHAUSTION: THE CASE OF THE KRIK NEWSROOM

Author(s): Vesna Radojević / Language(s): English

PROVOCĂRI ŞI STRATEGII ÎN ORDINEA ŞI SIGURANŢA PUBLICĂ

Author(s): / Language(s): English,Romanian,French

Conferința științifică internațională a Academiei de Poliție International Scientific Conference of Police Academy ,,Alexandru Ioan Cuza” Bucharest

BiH Judiciary: How politics destroyed independence

Author(s): Branko Perić / Language(s): English

Establishment of an independent regulator in the area of judiciary was one of the most important steps in the reform designed by the international community (OHR) in BiH, after a comprehensive analysis of the functioning of the judicial system.[2] The process commenced with the imposing of the law on three high judicial and prosecutorial councils, which functioned as a single body consisting of national and international members[3]. The main goal was to eliminate the powerful political influence from the election of judicial office-holders and establishment of independent judiciary. The next step was the signing of the Agreement on the transfer of competences in the area of judiciary from the entity to the state level[4] and establishment of the High Judicial and Prosecutorial Council of Bosnia and Herzegovina (hereinafter the HJPC). These measures laid the foundation for an independent national judicial system.

Western Balkans and the Rule of Law: Normative assessment of the progress of the Judicial reform vs. Public Trust in Judiciary

Author(s): Marija Vishinova,Denis Hadžović / Language(s): English

The creation of independent and efficient judiciary is of a crucial importance for every transitive democracy, such as the Western Balkans. By fulfilling the prescribed benchmarks and moving closer to the European standards based on the reform of their judiciaries, the WB countries are demonstrating different success, tracing their road(s) into the final EU membership. A great challenge for each of the six countries in the region is to free their judicial systems of corruption and to increase the public trust. Eventually, impartiality, integrity and a high standard of adjudication by the courts are crucial for preserving the rule of law. Judging by the comparative analysis of the normative assessment of the progress of the WB countries in the process of implementing the judicial reform and the public trust in Judiciary, conducted in this text, it can be emphasized that generally there is a low level of public trust in the judiciary, and that although all of the WB countries have some positive progress, implementing the necessary reforms, Montenegro in comparison with the other WB countries is a regional leader in implementation of Judicial reforms.