Ka tipologiji neodređenosti u postmodernom pripovedanju
[…] Hronologija koju uspostavlja čitalac, o kojoj Prins ovde govori, jeste fabula. Prema mojoj definiciji, fabula je apstrakcija događaja u narativu, poredanih po hronološkom i kauzalnom redu, koja se ontološki poima kao nešto što nije ostalo izraženo ni u jednom medijumu. Siže je manifestacija fabule (rečima — ili slikama, ili gestovima) koja uvodi perspektivu (fokalizaciju i glas), kao i temporalne manipulacije redosledom, trajanjem i frekvencijom. Da je štampar pomešao stranice Ljubomore, kao što se pričinilo kritičaru Monda, ono što bi bilo izmenjeno jeste siže. Prins, s druge strane, ima na umu nemogućnost uspostavljanja hronološke fabule. […]
More...