
We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Bir yıldız daha bu fâni âlemden ebedî âleme göçtü… 1947’de Antalya’nın Akseki İlçesi Menteşbey köyünde başlayıp zorluk, yokluk ve çilelerle devam eden fakat ilim yolculuğu ve dava uğrunda dolu dolu yaşanan bir hayat… 1970’de Konya Yüksek İslam Enstitüsü mezuniyeti, 1975’de Erzurum Yüksek İslam Enstitüsü öğretim görevliliği, 1981’de İstanbul Yüksek İslam Enstitüsü ataması ve öğretim görevliliği ve üyeliği, 2003’de profesörlük, 2007-2011 yıllarında Marmara Üniversitesi İlahiyat Fakültesi dekanlığı, 2011-2014 yıllarında Diyanet İşleri Başkanlığı Din İşleri Yüksek Kurulu başkanlığı, ardından emeklilik ve daha sonra İSAM başkanlığı ve sonrası Kur’an’a, onun en güzel yaşama biçimi olan Sünnet’e, hâsılı Allah’a adan ve 22 Kasım 2022’de İstanbul’da ebedî âleme göç ederek dünya kısmı sona eren bir hayat... Şahit olduğumuz ve duyarak muttali olduğumuz bu hayat neticesinde mahşerde sorulacak olan “Ömrünüzü nerede ve nasıl geçirdiniz?” sualine Raşit Küçük hocamızın en rahat cevap vereceğini ümit ediyor ve diliyoruz. Her şeyden önce biz onun ilmiyle âmil olduğuna şâhidiz.
More...
In memoriam: Jerzy Bartmiński (19 September 1939 – 7 February 2022)
More...
In memoriam: Professor Jerzy Bartminski (1939–2022)
More...
Profesor Jerzy Andrzej Bartminski urodził sie 19 wrzesnia 1939 roku w Przemyslu – jak sam zwykł podkreslac – w rodzinie robotniczej, kolejarskiej, wielodzietnej, o tradycjach chłopskich (po mamie Franciszce Zajac) i urzedniczo-ziemianskich (po dziadku Michale i babce z Krasnopolskich Wójcickiej). Pierwsze szesc lat dziecinstwa i jednoczesnie wojny spedził wraz z matka i dwoma starszymi bracmi na plebanii swojego wuja Floriana Zajaca w Baczalu Dolnym pod Jasłem. Kolejne lata zycia zwiazane były juz z Kruhelem, gdzie, na wzgórzu, obok małego kosciółka i z widokiem na cały Przemysl, znajdował sie dom jego rodziców – Franciszki i Mieczysława Bartminskich. Tu własnie w wielkokulturowym Przemyslu uczeszczał najpierw do szkoły podstawowej, a potem do Liceum Ogólnokształcacego im. Morawskiego. Po zdaniu matury stanał przed dylematem, jaka droge zyciowa wybrac: Politechnike we Wrocławiu, kinematografie w Pradze (chciał byc operatorem kamery) czy studia polonistyczne w Lublinie. Ostatecznie zdecydował sie na to ostatnie i podjał studia na kierunku filologia polska na Uniwersytecie Marii Curie-Skłodowskiej. Utwierdziła go w tym przekonaniu pasja do literatury i jezyka zaszczepiona przez Wiktora Wlazłe, licealnego nauczyciela jezyka polskiego.
More...
In memoriam; Tiit-Rein Viitso (4. III 1938 – 2. XII 2022)
More...
In memoriam: Bogdan Walczak (February 17, 1942 – February 1, 2022)
More...
Mila Vlašić Gvozdić (Sovići, Grude, 18. rujna 1928.) pučku školu, gimnaziju i Učiteljsku školu završila je u Mostaru, a Pedagošku akademiju u Sarajevu. Diplomirala je slavistiku i romanistiku na Filozofskom fakultetu u Ljubljani. Na Pedagoškoj akademiji u Ljubljani radila je kao viša pedagoginja. Pisala je na hrvatskom i slovenskom jeziku. Objavila je više radova s pedagoškoga područja, pisala je udžbenike. Preminula je 28. veljače 2022. u Ljubljani.
More...
Na blagdan sv. Agatona pape, 10. siječnja godine Gospodnje 2023., zauvijek je sklopio svoje umorne oči hrvatski književnik Fabijan Lovrić, ali nije umro. Kako može umrijeti netko tko je napisao više od trideset knjiga, u kojima je pjevao o svim ovozemaljskim temama, dodirujući svojim stihovima i ono nedokučivo: nevidljivo, neopipljivo, nemirisavo, a tako živo i tako blisko, osobito duši pjesnika?! Fabijan je do posljednjih dana hoda ovom nesigurnom udolinom: bilježio, opominjao, molio, vapio, uranjajući duboko u dubine svoje nutrine i svega onoga što ga je okruživalo, poput leptira, kojemu je posvetio i svoju posljednju pjesmu. Grad Knin, domovinu Hrvatsku i rodnu Bosnu i Hercegovinu nosio je s ponosom u svom srcu, pisao o njima: ode, ditirambe, poeme, eseje (…), živeći one tradicijske bogoljubne i domoljubne vrijednosti.
More...
Ivan Kordić (Blizanci, 22. veljače 1945.) pjesnik, književni kritičar, scenarist i novinar, pučkoškolsku i gimnazijsku naobrazbu stekao je u Mostaru, a studij hrvatsko-srpskog jezika i književnosti završio je na Pedagoškoj akademiji u Dubrovniku. Autor je većega broja zapaženih književnih djela i dobitnik prestižnih književnih nagrada, između ostalih: Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva, nagrada za životno djelo Međunarodnog sajma knjiga u Sarajevu, Bosanski stećak, godišnje nagrade Društva pisaca BiH za najbolju knjigu, nagrada “Skender Kulenović”. Radio je i kao televizijski novinar, urednik informativnog programa i voditelj. Ivan Kordić preminuo je u Sarajevu 18. siječnja 2023.
More...
Středa 1. června 2022 se stala pro mnohé zástupce (nejen) tuzemské sociologie velmi smutným dnem, jelikož nás navždy opustila významná socioložka a kriminoložka Gerlinda Šmausová. Paní profesorku si budeme pamatovat jako precizní teoretičku, která významným způsobem přispěla k rozvoji oborů sociologie a kritické kriminologie a ovlivnila řadu svých následovníků a následovnic. O jejím úctyhodném přehledu a schopnosti podat precizní kritiku přesně směřovanou k jádru problému není třeba se dlouze rozepisovat. Pouze bych znovu opakoval to, co všichni stejně dobře víme. Paní profesorka byla v odborných diskusích nesmlouvavou protivnicí a nikdy se neostýchala sdělit svůj názor. Upřímná byla i v situaci, kdy to pro ostatní nebylo dvakrát lichotivé, což mohu potvrdit z vlastní zkušenosti. Zároveň však byla velmi obětavou a laskavou dámou, která pomohla mnohým z nás.
More...
In independent Latvia, Latvian linguistics and culture, which is recovering more and more, is experiencing painful blows of fate. Antonina Rekéna was able to see Kalupe's nameplate just before her death, the capital of her life's work. Professor Valdis Zeps of the University of Wisconsin came from the United States of America especially to die in his homeland. | The remains of Harvard University student and professor Jezup Lelis have already been buried in his native Latgala. We have not yet forgotten the tragedy of Polish linguist Stanistaw Franciszek Kotbuszewski. §. m. On February 24, Antons Breidaks, the most active worker in recent deSimtmeciy Latvian linguistics, set out for "Uzsaulj", as the Latvians say. It is especially sad that all of the aforementioned left their beloved field of linguistics too early.
More...
Russian Slavic studies experienced a painful blow: after a serious illness, one of its most prominent representatives, Oleg TrubaCiov, a talented scientist, left bright traces in the science of the white language. O. TrubaCiovas was born in 1930. October 23 in Volgograd. in 1952 graduated from Dnipropetrovsk University, 1952-1955. studied at the graduate school of Moscow State M. Lomonosov University (director S. B. BernSteinas). 1955-1961 worked at the Slavonic Institute of the Academy of Sciences of the USSR. Since 1961 until his death, O. Trubaciova's main scientific activity was related to the Institute of the Russian Language.
More...
At this time of the year two thousand and seven, Nusret Idrizović, a native of Bjelopolska, left us in Zagreb, with the last wish that Sarajevo be his eternal resting place. He is a Bjelopojian by birth, from Idrizović, a well-known lineage to which this city showed respect by making one quarter of this town in Polimlje, Ejdna mahala is recognized by them, as Idriska mahala. He lived his life in Zagreb, where as a journalist and writer he left an indelible mark on the culture of Croatia. He was recognized with an award "Vladimir Nazor" is the highest recognition given by this in the field of literature state. Idrizović was awarded this award in 1987 for his novel "Wheel of Secret Signs". He ended his long and exciting literary journey with the novel of an unusual structure, the autobiographical recognition "Effendi in the Secret City", the novel "Cruel Fates" which is the most valuable for this he left a topic worthy of "contempt" to the world's cultural heritage, and with a book poetry with the nostalgic title "Bistrica dawn", from which this dear I remind my friend with the song "Between homelands". From the time of our intensive socializing, the reporter's note "The smell of grapes and walnuts" keeps me going.
More...
Publikationsfreiheiten, Arbeitnehmer und Urheberrecht - so lautet die Veröffentlichung, die die Kanzlei von Albrecht Götz von Olenhusen in Freiburg im Breisgau im Jahre 2009 zu Ehren ihres Kanzleigründers und -inhabers herausgab, um seine Schaffensgebiete zu umreißen1. Albrecht Götz von Olenhusen, geboren am 8. November 1935, ist nunmehr am 22. Oktober 2022 endgültig von uns gegangen. Die Beisetzung fand am 8. November 2022 im kleinen Kreis auf dem Familienfriedhof (Gut Olenhusen) statt.
More...