Nadrealistička banalnost
Analizirajući televizijski serijal s kraja osamdesetih godina Top lista nadrealista, Pavle Levi u svojoj knjizi Raspad Jugoslavije na filmu pravi paralelu između pomenutog serijala i izvornog nadrealizma iz prve polovine veka: sarajevski „nadrealisti“ nikada nisu težili uspostavljanju direktne veze sa avangardnim nadrealizmom iz tridesetih godina, ali sličnost je, osim u nazivu evidentna u još jednoj činjenici – dekonstrukciji stabilne (možemo reći – esencijalistički, ili ontološki fundirane) vizije stvarnosti. U svojoj analizi Levi se poziva na postavke francuskih filozofa Rolana Barta, odnosno Žorža Bataja – ono što je svojstveno svim apsurdnim, grotesknim, „nadrealističkim“ skečevima sarajevske grupe jeste ono što Bart naziva „sistemsko izuzeće smisla“, odnosno suprotstavljanje fiksiranosti („hipostazi“) smisla: „Ova lista – ’top lista’ – predstavljala bi kompletan dosije o odbijanju sarajevskih komedijaša da ’pripišu tajnu’, definitivno značenje tekstu (i svetu kao tekstu)…“ Po Bataju, ovo je suština nadrealizma – nadrealizam jeste put ka slobodi, a sloboda implicira upravo „da ništa nije moguće fiksirati“; drugim rečima, nadrealizam jeste otvaranje ka svetu „destabilizovanih referentnih tačaka i odučavanju od stvarnosti“.
More...