We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Bulgarian society has been facing the problem of street-dogs for a long time since a consensus solution has not been found. The long lasting debates and the lack of an effective commonly acceptable solution has lead to the polarization of opinions and has blocked most of the initiatives undertaken.
More...
Bulgarian society has been facing the problem of street-dogs for a long time since a consensus solution has not been found. The long lasting debates and the lack of an effective commonly acceptable solution has lead to the polarization of opinions and has blocked most of the initiatives undertaken.
More...
The article analyzes the issue of achieving social rights in Bosnia and Herzegovina through the amount of cash benefits for people with disabilities in accordance with Entity regulations on social security, veteran - disability protection, protection of civilian victims of war, and pension and disability insurance. In fact, despite the constitutional provisions on guaranteeing social rights and prohibition of discrimination, and international commitments of the state and all levels of governments, which have become valid upon entry into force of the UN Convention on the Rights of disabled persons, and other international legal documents pertaining to insure social rights in Bosnia and Herzegovina, the most vivid example of inequality is visible in the treatment of persons with disabilities by the government. This inequality is reflected in set conditions and the amount of cash benefits, as well as other rights guaranteed which is done in accordance with cause of disability, but should be done according to estimate of needs of persons with disabilities (regardless of the cause of the disability) for more effective inclusion in society.
More...
As all the earlier reports by the Helsinki Committee for Human Rights in Serbia have been taken as relevant and objective, we used the same, time-tested methodology and scrutinized the same aspects of prison life while monitoring the Juvenile Reformatory in Valjevo and the District Prison in Leskovac. These aspects relate to living conditions (buildings and grounds, sanitary installations and hygiene, equipment, food and healthcare), security, legality of treatment, social resettlement, contact with the outside world and institutional personnel. In our view, these are the dimensions that reflect all the elements of significance for a human rights non-governmental organization. On the other hand, a standardized methodology facilitates detection of most pressing problems on the one hand, and the changes for worse or for better on the other. This summary outlines characteristics of each monitored aspect, whereas detailed observations are presented in the reports below. Living conditions – Overcrowding and changed structure of prison population characterize all detention institutions in Serbia, including the Valjevo Juvenile Reformatory and, in particular, the Leskovac District Prison. Overcrowding plagues not only dormitories but also other premises available to prisoners (living quarters, recreation halls, etc.) Though some investments have been made in the past couple of years – to renovate sanitary installations, repair roofs, etc. – prison facilities are still in very bad shape. General hygiene is far from adequate, mostly due to high fluctuation of prisoners and decayed buildings. Both prisons are also poorly furnished and inadequately equipped with bedclothes, mattresses, etc. The quality of food in the Valjevo institution is adequate and the meals served to prisoners are not uniform. However, this aspect is rather problematic in the Leskovac institution. Milk and milk products, fresh fruits and sweets are rarely on menus in both institutions. Medical services are also better in the juvenile prison. Both institutions, however, are coping with large numbers of prisoners dependent on psychoactive substances. Security – This aspect is in itself problematic in all total institutions. Increased number of prisoners has made the security situation even more complex. Despite the fact that they are the biggest in both prisons, security services are actually understaffed. Various equipment such as metal detectors or video surveillance systems do make it easier for security officers to perform their duties, but cannot compensate other shortcomings. The problem of ‘prison gangs’ that plagues the Valjevo institution is not that serious in the Leskovac one. According to records and interviews, security officers are not assaulted by prisoners but cases of intra-prisoner violence are frequent. Legality of treatment – Objective circumstances in which the two institutions operate more or less result in illegal treatments. Adequate categorization and the respect for law are hardly possible with such large numbers of prisoners, which, in turn, open the door to “legally justified” misconduct. The changed structure of prison population in Valjevo has practically changed the function of this juvenile prison. The situation in the so-called wards under intensified surveillance is questionable in both institutions. Prisoners are still not adequately informed about their rights and duties though circulation of such information is better than before. Consequently, prisoners cannot get proper legal aid, while their grievances are not always processed legally. Suspected corruption and other misconduct are usual in any prison environment – however, the number of initiated proceedings and disciplinary measures taken against officers testify that corruption and misconduct are the realities of these two institutions. Social resettlement – For all the above-mentioned reasons pre-release programs and activities meant to assist prisoners’ reintegration into the outside community are rather inadequate and ineffective. In addition, prison officers in charge or reeducation are not professionally capacitated enough, financial and technical preconditions are bad, system flaws have not been removed yet, and state authorities did little to encourage cooperation between prisons and socioeconomic factors in the outside community. Contact with the outside world – Generally speaking, this is the best aspect in both institutions. Prisoners have no complaints against the communication with the outside community, as provided under the law, or against privileges and benefits dealing with leaves of absence from prison institutions. The interviewed prison officers say their communication with prisoners’ families and relevant governmental institutions was good. However, the team assesses this cooperation as inadequate, too formal and actually inefficient notably when it comes to juveniles. Institutional personnel – With such numbers of prisoners the two institutions cater for, all services are actually understaffed and the officers working for them inadequately qualified for dealing with prison population. Difficult working environments and stressful work conditions, and the presence of corruption and nepotism, negatively affect intra-personnel relations and further complicate the anyway huge problems these institutions have to cope with on everyday basis. As the relations between different services are not clearly defined, responsibility for wrong decisions and inadequate assessments is similarly veiled. Such general climate negatively affects the exercise of prisoners’ rights but also makes manipulation possible for them. For their part, prison officers are also often deprived of many rights, mostly those stemming from labor relations. Both prison institutions are managed by acting directors. Despite good results they have achieved for rather short periods in office, the two will not be appointed directors as they work in this capacity for other prison institutions. Both prisons need to urgently solve the problem of their cadres.
More...
China’s economic development model has led to significant environmental contamination. The scale of the damage endangers the life and health of China’s inhabitants. The authorities are aware that their lack of action in the past has undermined their credibility and harmed China’s image worldwide. In 2015, the Chinese government declared a “war on pollution” and signed up for commitments under the Paris climate agreement. Simultaneously, China aims to develop the green sector of its economy. Actions it’s taken so far include a reduction in smog in 2017, but a lasting improvement in the country’s environmental condition is slowed by the huge costs of it and the resistance of local authorities. China can be expected to be moderately engaged in the implementation of the Paris agreement.
More...
Model rozwoju gospodarczego ChRL doprowadził do skażenia środowiska naturalnego. Szkody na taką skalę zagrażają życiu i zdrowiu Chińczyków. Władze zdały sobie sprawę, że brak reakcji podważa ich wiarygodność w kraju i szkodzi zewnętrznemu wizerunkowi Chin. Dlatego w 2015 r. ogłosiły politykę „walki ze smogiem” oraz przystąpiły do porozumienia paryskiego. Jednocześnie celem Chin jest rozwój „zielonego” sektora gospodarki. Podjęte działania zmniejszyły smog w 2017 r., ale przeszkodą do trwałej poprawy stanu środowiska są ogromne koszty, a także opór władz lokalnych. Chiny będą też umiarkowanie angażować się we wdrażanie porozumienia paryskiego.
More...
The possibilities of psychological and psychotherapeutic intervention for medical students during the COVID-19 pandemic were limited and achieved through the methods of distance learning and counseling. The academical success and students psycho-emotional state depend largely on students' self-organization, their psychological adaptation to the changed conditions, and the psychological support provided by psychologists from the educational field.The psychologists come up with a series of practical recommendations, which can protect the mental and psychosomatic health of the beneficiaries.
More...
Veliki istoričar religije Žan Delimo koji nas je napustio početkom ove godine zasigurno bi bio fasciniran pandemijom korona virusa koja predstavlja svojevrsni odjek njegovih radova posvećenih epidemijama kuge i kolere. U svojoj knjizi „Strah na Zapadu“, objavljenoj 1978. godine, posvetio je posebnu pažnju društvenim posledicama različitih epidemija. Naravno, treba se kloniti svake sumnjive istorijske paralele („stare slike u novim ramovima uvek izgledaju lošije“, govorio je Tokvil), pa ipak, u ovom slučaju postoji dovoljno materijala za razmišljanje, što nije promaklo ni nekim učesnicima razgovora na društvenim mrežama. Ovde objavljujemo nekoliko odlomaka iz ove sjajne knjige, uz ljubaznu dozvolu izdavačke kuće Fajar (Fayard). Međunaslovi su redakcijski.
More...
Svaki put kada se govori o obnovi pominje se Maršalov plan. Više motivaciono, da se kaže da se može ako se hoće. Tako je neko rekao kako je Amerika obnovila Evropu, pa je sada red da obnovi sebe. Opet, u Evropi, poziv da se napravi Maršalov plan za Evropu trebalo bi, veruje se, da naiđe na pozitivan odziv posebno u zemljama kao što je Nemačka, koje su imale koristi od Maršalovog plana. Šta je bio taj Plan, a šta bi mogao da bude u današnjim okolnostima?
More...
Nakon što ga je pogodila serija trauma, svijet se je našao u nedvojbeno neviđenoj situaciji. Nije pritom toliko riječ o tisućama mrtvih, eksploziji bijede i nestašice (čak i tamo gdje toga već dugonije bilo) – jer na sve je to svijet odavno naviknuo. Jedinstvenost je sadašnje situacije, pojavno, iskazana time što je trenutno gotovo polovina čovječanstva u kućnome pritvoru. Ispod te pojavnosti događa se zbiljski prijelom; dalo bi ga se prispodobiti moralnome šoku s kojim se je, prije više od pola tisućljeća, Amerigo Vespucci susreo na Zelenortskim otocima – sve što je kod nas zabranjeno, kod njih je dopušteno, i obratno (vlasništvo, brak…).
More...
1. Interview with prof. Sead Turčalo - Geopolitics of the pandemic: Is democracy really dying in isolation? 2. A View from Serbia: Epidemic of Coronavirus, Autocracy and Chinese Iron Friendship. 3. The view from Montenegro: from Church Processions to Coronavirus crisis. 4. COVID-19 and work from home – opportunities, chances and limitations.
More...
1. Intervju sa prof. Seadom Turčalo - Geopolitika pandemije: Da li demokratija zaista umire u izolaciji? 2. Pogled iz Srbije: Epidemija korone, autokratije i kineskog čeličnog prijateljstva. 3. Pogled iz Crne Gore: od litija do koronavirusa. 4. COVID-19 i rad od kuće - mogućnosti, šanse i ograničenja.
More...
1. Legal Aspects of the Restriction of Human Rights and Freedoms During the COVID-19 Crisis. 2. How did Serbia Unite Chomsky, Mironov and Fukuyama? Engaging with the New Despotism. 3. Economic Consequences of Covid-19 for Bosnia and Herzegovina. 4. European Solidarity in the Time of Pandemic.
More...
1. Pravni aspekti ograničenja prava i sloboda stanovništva u vrijeme krize izazvane pandemijom COVID-19. 2. Kako je Srbija ujedinila Chomskog, Mironova i Fukuyamu? Razmatranje novog despotizma. 3. Ekonomske posljedice pandemije COVID-19 po Bosnu i Hercegovinu. 4. Europska solidarnost u vrijeme pandemije.
More...
Nasilje u porodici je najčešći, ali i najskriveniji, vid nasilja koji postoji koliko i samo čovječanstvo. Vijekovima se smatralo da je nasilje prema članovima porodice porodična, privatna stvar, pa su samim tim njegove razmjere bile nevidljive. Razvojem svijesti o ljudskim pravima, te pravima djece, žena i starijih u porodici u posljednje četiri decenije srušeni su brojni stereotipi o idealnoj porodici, kao što su na primjer uvjerenje o djetinjstvu kao najsretnijem razdoblju života, uvjerenje da su počinitelji seksualnog zlostavljanja najčešće osobe nepoznate žrtvi, uvjerenje o dostojanstvenoj starosti u krugu najbližih. Posljednjih decenija je nasilje u porodici postalo predmet šire društvene rasprave, naučnih istraživanja, briga brojnih društvenih i državnih institucija, a naročito nevladinih organizacija koje su istakle da je porodično nasilje (u kome su žrtve najčešće žene) jedan od najdrastičnijih oblika kršenja ljudskih prava. Klinička iskustva i empirijska istraživanja su pokazala da porodica kao osnovna jedinica društva nije samo podržavajuće okruženje koje pruža emocionalnu, socijalnu i materijalnu podršku članovima, već može biti i nasilno okruženje, pa sopstveni dom za koji kažemo da je utočište od surovog spoljnjeg svijeta postaje najopasnije mjesto u kojem se na najbrutalniji način krše osnovna ljudska prava njenih članova. Nasilje u porodici možemo odrediti kao skup ponašanja čiji je cilj kontrola nad drugim osobama upotrebom sile, zastrašivanjem i manipulacijom. Takvo određenje nasilja može se primijeniti u svim oblicima porodičnog nasilja – fizičko zlostavljanje, psihičko zlostavljanje, seksualno zlostavljanje i materijalno i radno iskorišćavanje. Nasilje u porodici predstavlja model ponašanja, u kome uglavnom muškarac, ostvaruje nadmoć i kontrolu nad drugima, korišćenjem fizičke ili psihičke prisile. Nasilju u porodici mogu biti izloženi svi članovi porodice, ali su najčešće žrtve ovog nasilja žene, djeca i starije osobe. Tolerisanje nasilja u porodici ima duboke korijene u kulturnim i patrijarhalnim obrascima ponašanja, koji podrazumijevaju rodno zasnovane strukture moći, podređenu poziciju žene, upotrebu fizičke snage kao legitimnog sredstva kontrole i moći prema ženi i slabijim članovima porodice. Patrijarhalni kulturni obrasci, koji su potpuno uspostavljeni i široko rasprostranjeni, su takvog karaktera da direktno i simbolički izražavaju i odražavaju autoritet i dominaciju muške grupe nad ženskom. Svi postupci muškaraca prema ženama i djeci, prema članovima porodice iz „nižih nivoa hijerarhije“, shvataju se kao pravo i obaveza „vaspitača“ da disciplinuju i uređuju unutrašnje odnose, da kažnjavaju neprivilegovane članove. Nasilje u porodici je izuzetno ozbiljan i složen problem sa kojim se susrijeću kako same porodice, tako i obrazovne i socijalne ustanove, organi unutrašnjih poslova i institucije pravosudnog sistema, nevladine organizacije. Ali, zakonski propisi, te pojedini strateški dokumenti, koji u svojim segmentima tretiraju problem nasilja, u praksi su teško primjenjivi jer ih nije pratilo: osiguranje infrastrukture koja je pretpostavka za sprovođenje zakona, osiguranje potrebnih sredstava, edukacija kadrova, umrežavanje nadležnih subjekata za primjenu legislative, uspostavljanje jedinstvene statističke baze podataka o žrtvama nasilja u porodici.
More...
Analizu Integracija rodne perspektive u zaštiti i spašavanju i smanjenju rizika od katastrofa je provela Fondacije Cure u saradnji, upute i usmjeranja članova IPA DRAM BiH radne grupe i Agencije za ravnopravnost spolova BiH Ministrastva za ljudska prava i izbjeglice BiH, u okviru Regionalnog IPA DRAM programa pod nazivom “Procjenjivanje rizika i mapiranje u Zemljama Zapadnog Balkana i Turskoj“ [Instrument for Pre-Accession Assistance (IPA) Disaster Risk Assessment and Mapping in the Western Balkans and Turkey (DRAM)]. Zemlje korisnice ovog programa su Albanija, Bosna i Hercegovina, Sjeverna Makedonija, Crna Gora, Srbija, Kosovo i Turska.Svrha Regionalnog IPA DRAM programa, je unapređenje koherentnih nacionalnih sistema za prikupljanje podataka o štetama i gubicima u nesrećama i katastrofama, procjeni rizika i mapiranju, kao i usklađivanje i integracija u Mehanizam civilne zaštite Europske unije. Jedno od „cross-cutting“ pitanja IPA DRAM programa je integracija rodne perpesktive u zaštitu i spašavanje i smanjenje rizika od nesreća i katastrofa. S time u vezi je 5. i 6. marta 2019. godine u Švedskoj održana IPA DRAM regionalna radionica na ovu temu, a čija namjera je bila uspostaviti kontakt između institucija zaštite i spašavanja i institucija nadležnih za rodnu ravnopravnost u cilju utvrđivanja potrebe uvođenja principa rodne ravnopravnosti u djelokrug rada institucija zaštite i spašavanja. Tokom radionice došlo se do zaključka da je neophodno provesti edukacijske programe, izraditi vodiče i uputstva i osigurati bolju koordinaciju institucija nadležnih za zaštitu i spašavanje i rodnu ravnopravnost. Iz radionice je proizašao prijedlog da svaka od zemalja provede aktivnost kojom će inicirati ili unaprijediti integraciju rodne perspektive u zaštitu i spašavanje i smanjenje rizika od nesreća i katastrofa.
More...
Analysis of Gender Mainstreaming in Protection and Rescue and Disaster Risk Reduction has been conducted by the Cure Foundation in cooperation, guidance and guidance of members of the IPA DRAM BiH Working Group and the BiH Gender Equality Agency of the BiH Ministry of Human Rights and Refugees, under the Instrument for Pre-Accession Assistance (IPA) Disaster Risk Assessment and Mapping in the Western Balkans and Turkey (DRAM) Regional Programme (IPA DRAM). Beneficiary countries of this programme are Albania, Bosnia and Herzegovina, Northern Macedonia, Montenegro, Serbia, Kosovo and Turkey. The purpose of the Regional IPA DRAM Programme is to improve coherent national systems for data collection on disaster-related damages and loses, risk assessment and mapping, as well as compliance and integration into the EU Civil Protection Mechanism. One of the cross-cutting issues of the IPA DRAM Programme is gender mainstreaming in protection and rescue and reducing the risk of accidents and disasters. In this regard, an IPA DRAM regional workshop on this very topic was held in Sweden on 5 and 6 March 2019. Its aim was to build contact between protection and rescue institutions and institutions responsible for gender equality in order to identify the need to have gender mainstreaming introduced in the work of the protection and rescue institutions. One of the conclusions from the workshop is the need to carry out educational programmes, develop guides and instructions and ensure better coordination of institutions responsible for protection and rescue and gender equality. The workshop resulted in a proposal for each country to undertake an activity to launch or advance gender mainstreaming in protection and rescue and reducing the risk of accidents and disasters.
More...
Publikacija koja je pred nama proizvod je promišljanja i istraživanja grupe autorica, koje su uradile rodno osjetljive analize pravnih akata, relevantnih propisa i politika, na državnim, entitetskim, kantonalnim i gradskim nivoima u Bosni i Hercegovini, u oblastima socijalne i zdravstvene zaštite, te rada i zapošljavanja, sa posebnim osvrtom na prava žena povratnica. Ova analiza nadovezuje se na ranije urađenu rodno osjetljivu situacionu analizu pravnih dokumenata i konkretne prakse, u relevantnim institucijama u tri grada, pod nazivom „Socijalna uključenost povratnica: rodno osjetljiva situaciona analiza". Kako je izsituacione analize postalo vidljivo da se većina povratnika i povratnica ne osjeća nacionalno ugroženima, s obzirom na povratak u kraj u kojem su manjinska grupa, već zanenemareno od društva i države, jer im nije u stanju pružiti zaposlenje, tj. ekonomsku sigurnost, pojavila se potreba za analizom normativno-pravnih akata, koji direktno proizvode socijalnu isključenost povratničke populacije, posebno žena povratnica. Obje analize dio su implementacije projekta Socijalna uključenost žena povratnica u BiH koju vodi Transkulturna psihosocijalna obrazovna fondacija (TPO) iz Sarajeva, uz podršku Norveške Vlade. Iako je, u globalu, jednakopravnost pred zakonom u Bosni i Hercegovini dobro obezbijeđena, postoje podzakonski i drugi dokumenti koji direktno ili indirektno diskriminiraju žene i tako ih višestruko marginalizuju u društvu. Nepotpuni zakoni iz oblasti socijalne i zdravstvene zaštite, rada i zapošljavanja, o kojima je ovim analizama riječ, direktno određuju ekonomsku situaciju žena povratnica. U zakonskim propustima, koje autorice detaljno otkrivaju, čita se ekonomska diskriminacija žena, budući da žene nemaju, zakonski tačno uređen, pristup ekonomskim resursima. Sve to zajedno proizvodi i umnožava siromaštvo, zavisnost od drugih, nezbrinutost, nemogućnost društvenog djelovanja i samostalnog rada, te patnju žena povratnica. Osnovni cilj ove publikacije jeste da se ukaže na nedostatke u zakonskim i drugim dokumentima, koji onemogućavaju povratnice da ravnopravno sudjeluju u dobijanju i korišćenju ekonomske pomoći i beneficija, koje su raznim aktima predviđeni za povratničku populaciju. U tom smislu izuzetno su značajne intervencije ovdje okupljenih autorica, čije preporuke ne treba da budu utopijsko rješenje, već dragocjeni doprinos antipatrijarhalnim pravnim dokumentima, koji će uvažiti specifične potrebe žena i tako obezbijediti jednakopravnost spolova, osim pred zakonom, i u praksi. Širi kontekst priče o ekonomskoj neravnopravnosti žena, posebno povratnica, pred zakonima Bosne i Hercegovine, jeste pitanje raspodjele javne moći i novca. Kada se već ekonomski odnosi uređuju i kontrolišu pravnim mehanizmima, a institucije direktno određuju naše životne prilike, dragocjeni su svi napori da se obezbijede ravnopravne i najbolje moguće prilike za sve. Na kraju, dolazi se i do pitanja prava i pravde, jer je za žene povratnice, trenutno, ideal pravde nedostižan. Zbog svega ovoga, publikacija „Socijalna uključenost povratnica u Bosni i Hercegovini - rodno osjetljiva analiza zakonskih dokumenata u oblastima socijalne i zdravstvene zaštite, rada i zapošljavanja" nije puka pravna analiza dokumenata, već smjernica za stvaranje ravnopravne stvarnosti za sve i pravne prakse koja će ukinuti simboličko nasilje nad, ionako, ranjivim grupama. Autorice okupljene oko ovog projekta ukazuju na problemska mjesta bosanskohercegovačkih pravnih mehanizama provedbe i zaštite prava žena povratnica. Žene povratnice - samohrane majke, privrednice ili vlasnice imovine, itd., koje postojeći zakoni i drugi dokumenti ne prepoznaju kao specifičnu grupu, svakodnevno se susreću sa diskriminacijom. Povratnice kao kategorija su nevidljive, jer se zakon, riječima Natalije Petrić „bavi muškarcima kao predominantno nositeljima porodičnog domaćinstva (...), muškarcima kao predominantno vlasnicima preduzeća i/ili samostalnim privrednicima, odnosno, vlasnicima poljoprivrednog zemljišta." Ovakvi zakonski akti proizvod su specifične kulturne tradicije, stereotipa i predrasuda, kao i samog jezika, koji je rodno neosjetljiv - isključivo određen muškim gramatičkim rodom i u kojem su žene nevidljive. Najvredniji doprinos publikacije koja je pred nama jesu preporuke koje autorice kroz svoje tekstove daju, te ih na kraju još jednom ističu. Iako ostvarivanje preporuka zahtijeva (parafraziraću stav Jelene Milinović i Spomenke Krunić) multisektorski pristup i uključivanje svih nadležnih institucija i društvenih aktera na svim nivoima, kao i dugotrajni proces promjene svijesti o ravnopravnosti spolova, autorice koje su učestvovale u ovoj analizi, svjesne su ograničenja, ne samo u vidu mandata i nadležnosti, već i u društvenim kretanjima, na koje imaju mali uticaj. Ipak, preporuke koje su ponudile predstavljaju intervenciju u stvaranju okruženja za pozitivne promjene u unapređivanju ravnopravnosti spolova. Ova rodno osjetljiva analiza pravnih dokumenata sastoji se iz tri dijela. U prvom dijelu analize Jelena Milinović i Spomenka Krunić daju pregled međunarodnih dokumenata, na koje se država Bosna i Hercegovina obavezala da će ih poštovati i koji su ugrađeni u domaće pravosuđe, a koji garantuju jednakopravnost spolova, odnosno direktno štite ženska ljudska prava, posebno u oblastima socijalne i zdravstvene zaštite, rada i zapošljavanja. U drugom dijelu analize, također, Jelena Milinović i Spomenka Krunić analiziraju pravna dokumenta na državnom nivou i u Republici Srpskoj, koja treba da osiguraju ravnopravan položaj žena, posebno povratnica, u već spomenutim oblastima. Vikica Šunjić analizira propise, strategije i pokazatelje na državnom i federalnom nivou u oblastima koje reguliraju pitanja raseljenih osoba, izbjeglica, povratnika i povratnica.Treći dio pokazuje postojeće prakse na nivou nekih gradova i kantona u Bosni i Hercegovini. Radmila Žigić se bavila socijalnom inkluzijom povratnica na području opštine Bijeljina, Natalija Petrić na području Banja Luke, a Sabiha Husić i Amira Alijagić uradile su rodno osjetljivu analizu podzakonskih akata i drugih dokumenata u oblastima socijalne i zdravstvene zaštite, te pokazale nivo socijalne inkluzije povratnica na području općine Zenica i Zeničko-dobojskog kantona. Posebnost ovoj pravnoj publikaciji daje i činjenica da su autorice, njih sedam, pisale svoje analize iz, međusobno, različitih profesionalnih pozicija i iskustava, slijedeći unaprijed date metodološke smjernice pri izradi svojih tekstova, ali vodeći se svojim znanjima i osjećajem za ukazivanje na najvažnije problemske tačke pravne uslovljenosti socijalne isključenosti povratnica. Možda teško vidljiv na prvo čitanje, dobio se interdisciplinarni pristup pravim problemima i rješenjima. Iz analiza koje se odnose na entitetske i gradske nivoe vlasti, vidljive su i neke razlike u postojećim propisima, ali kako te zakonske razlike nisu bile predmet ovih analiza, na zainteresovanim čitateljkama i čitateljima je da ih samostalno otkrivaju i razmišljaju o njima.
More...
Governments across the globe are increasingly using digital tools to accelerate the tracking of people infected with COVID-19 and their contacts as a key measure to prevent the pandemic’s spread. Among potential solutions, contact tracing mobile applications have emerged as the most used and discussed, and it is likely that many governments, including Serbia’s, will include them in national public health efforts. Nevertheless, issues of privacy and data protection, and low public trust and user acceptance can prevent these apps from being used, which is why Serbia’s government needs to ensure a good understanding and respect of citizens’ concerns before proceeding with the implementation of one. Given the comprehensive EU-level discussions towards finding the best possible common solution aligned with the Union’s robust personal data protection policies, little can go wrong if Serbia follows European approaches. This can also help rea rm the country’s pro-European orientation.
More...
