Poezija – Malkica Dugeč
Poems by Malkica Dugeč: Ne čekajmo!; Što je sloboda?; Moć oluje; Usred zemlje tuđe;
More...We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Poems by Malkica Dugeč: Ne čekajmo!; Što je sloboda?; Moć oluje; Usred zemlje tuđe;
More...
Poems by Fabijan Lovrić: Hrvatska perunika (Iris Croatica); Gorostasi; Pjesma o praznoj učionici; Maslini u lice;
More...
Poems by Matej Škarica: Isprani tragovi prošlosti po Donjoj Rami i Sjevernoj Hercegovini;
More...
Poem by Nikola Šimić Tonin: Prkosan osmijeh škabrnjskog dječaka
More...
Poems by Marija Pavković: Škripa prašinom posoljenog praga; Svjetionik moje ulice; Suze;
More...
Taj odlazak mogu proglasiti bijegom, rekla sam sama sebi i samo potkupila krajeve jakne kako bi mi bilo toplije. Jesen je, bez najave, zakoračila u dubokim čizmama. Samo jedna jača kiša bila je dovoljna da spere ljetnu toplinu i pruži svoje ledene prste po cijelom kraju. Gledam nogostupe koji su prepuni, sada ne više tako zlatnoga, lišća jer komunalna služba danas nije mogla stići uraditi toliko posla. [...]
More...
Dok je pisao Slijepu sovu, jednoga dana na bazaru u Teheranu, sreo je starca koji mu je ponudio nešto zamotano u marami. - Ovo, poklanjam vama za uspomenu – rekao je. Hedayat se začudio gesti u poklonu. Bio je nestrpljiv, otvorio maramu, u rukama je držao divnu vazu, nije bila dobro očišćena od zemlje. Starac nije sačekao da mu se postavi pitanje. Poče govoriti: -Prije nekoliko dana bio sam u ruševinama Reja, drevnoga grada, u koji ste vjerojatno odlazili. [...]
More...
Brodovi! Brodovi! Brodovi… Brodovi su ka’ i ljudi. Mornari. Morna mora. Oceani. Imaju dušu. Sudbinu koju s mornarima, morima, oceanima – dijele. Sudbina su jedni drugima. Jedni drugima neraskidivi dijelovi života. S njima i njihove obitelji žive. Žive tim životom i od toga života žive. [...]
More...
Ferial Triboulet, dvorska luda francuskog kralja Franje I, i „utemeljitelj i najslavnije ime profesije", prema jednoj ocjeni francuskog historičara književnosti Mauricea Levera bio je jedan od „najdarovitijih šaljivdžija stoljeća, vješt parodiji i satiri, ismijava cijeli svijet, govori svakome što ga ide, ne štedi nikoga: a sve s toliko duhovitosti, i s takvim smislom za lakrdiju, ne odustajući nikad od iskrena govora... Tako se nadaje kao arhetip lude-mudraca, onaj koji kralju predaje nešto od mudrosti njegova naroda. Utjelovljuje on, posred dvora nešto poput takozvanog narodnog duga: mješavinu podrugljivosti, sirovosti dobričine, lažne naivnosti i dobranu količinu zdrava razuma".
More...
Rijetki su autori koji su fenomen smijeha doživljavali tako ozbiljno kao što je to bio slučaj sa Predragom Lucićem, lako je veći dio svog života pisao blistavu društvenu satiru, iako se, dakle, primarno bavio tipom komike koji nastaje tek kada evropska kultura zaboravi na religijsko porijeklo smijeha i kada taj fenomen počne svoditi na društvenu gestu, kod Lucića se može prepoznati nostalgija za smijehom kao životodavnim principom. O tome jednako svjedoče neke njegove pjesme (naprimjer, u pjesmi Bilješka o piscu stoji: Karahasan za njega kaže/Da se smije/Da se ne ubije), kao i sve njegove drame.
More...
Review of: Jolanda Bilić, "Ljudska geometrija", Zora, Zagreb, 1963.; by: Marina Trumić
More...