Medicinski pomoćnik
Poems by Ioan Flora (EZOTERIČNI PRETEKST, MEDICINSKI POMOĆNIK, SENTIMENTALNA, GRADSKA)
More...We kindly inform you that, as long as the subject affiliation of our 300.000+ articles is in progress, you might get unsufficient or no results on your third level or second level search. In this case, please broaden your search criteria.
Poems by Ioan Flora (EZOTERIČNI PRETEKST, MEDICINSKI POMOĆNIK, SENTIMENTALNA, GRADSKA)
More...
Teško je naći zadovoljavajuću definiciju prigodne poezije. Od epohe do epohe, od zemlje do zemlje, prema nacionalnim tradicijama ili ličnim gledištima, sam pojam prigodnog dela je promenljiv i ponekad dobija protivrečna značenja. Sigurno je da postoje razlozi da se upitamo u kojoj meri je moguće uočiti, više ili manje, opšte značenje prigodne poezije, na koje bismo se mogli pozvati sa, makar relativnom, sigurnošću.
More...
Kritičarska etičnost je neprestano na teškoj probi i na ispitivanju. To se neminovno postavlja u svakoj generaciji, pa i u ovoj sadašnjoj. Kritičar mora da bude svjestan upravo ovog moralnog vida svoga pisanja. Ako moralnost bude dovedena u sumnju, izgubljene su ne samo njegove kritičarske, nego i ljudske pozicije. Njemu se tada ne može vjerovati. Kao što je bilo u svakome vremenu, ni današnji kritičari ne mogu biti imuni od ljudskih slabosti i estetskih zastranjivanja. Mada se to mora podrazumijevati, to ipak dovodi u neprestanu sumnju kritičarski poziv, stvara nevjericu u svrsishodnost kritike, jer loši primjeri obično bacaju u sjenku poštene namjere. To su konstantne pojave, tako da ne vjerujem da će ona ikada biti potpuno prevaziđene i iskorijenjene. Na štetu literature, književno-kritički posao je za neke dobar zaklon za karijerizam, za nipodaštavanje stvarnih vrijednosti, pa i za niz drugih nekorektnih ili, čak, nepoštenih gestova. Kada ovo kažem, onda ne mislim na izricanje oštrih sudova o nečijem djelu, već na neobrazlože- no negiranje i obezvređivanje dobrog ili bilo kakvog stvaralaštva.
More...
Evo još jednog među tolikim dvojstvima i paradoksima knjižievne kritike: češće od samih kritičara u njenoj su milosti, iz- gleda, pesnici i znalci, dakle, oni koji sa strane i povremeno, mimo dnevnih naloga i vidika sezone, ucrtavaju svoje »znakove pored puta«, uvide svojih stvaralačkih i intelektualnih iskustava, sticanih izvan »međa ove žurbe puke« (kako bi rekao jedan stari pesnik), izvan akustike dvosmislenih i često beznadno varljivih glasova tekućeg književnog života. Okrenuti više sebi nego drugima, u situaciji ne da pokazuju reflekse već iskazuju refleksije, ovakvi duhovi, po pravilu, tačnije i čistije iscrtavaju ne samo korenske i svevremene silnice stvaralaštva uvek i svugde, nego i one opisne i vrednosne izohipse književnosti i njene samosvesti ovde i danas.
More...
Opet je Nobelovu nagradu za književnost dobio jedan pesnik nevelikog pesničkog obima: grčki pesnik Odisej Eliti ima, doduše, dosta naslova štampanih knjiga (biobibliografske podatke o njemu objavila su Polja u svom martovskom broju prošle godine), ali su to mahom sveščice od pedesetak strana, sa petnaestak do trideset pesama. Njegova najčuvenija knjiga iz 1959. godine, Hvaljeno jest (Axion esti) ima celih 88 strana, zbirka Pastorčad (1974), na primer, samo 14 pesama. Ta zbirka je i inače interesantna, jer se njen naslov odnosi na — pesme: u ovoj knjizi su, naime, štampane pesme koje su prethodno izostavljene iz drugih Elitijevih zbirki. Ova heterogena pesnička knjiga (iz koje donosimo pesmu Mozart: Romance) novog Nobelovca može da posluži i kao opomena nekim našim izdavačima koji od ponekog našeg pesnika danas zahtevaju da zbirka ponuđena za štampanje bude komponovana ne kao knjiga pesama već kao — poema. Eliti ima poverenja u pojedinačnu pesmu, ne tražeći nužno da ona bude samo deo mozaika pesničke (štampane) knjige, vraćajući se tako antičkoj tradiciji. Jer za većinu antičkih lirskih pesnika mi ne samo što ne znamo kako su im mogle izgledati pesničke knjige, već ne znamo često čak ni celu pesmu, pa se ipak već stolećima uživa i u tako krnjim i nepotpunim stihovima.
More...
Jezik je uslov postojanja poezije. I za poeziju se može reći: u početku beše reč, a reč je u poeziji, i poezija je reč. I zaista: čak i bez mistike koju može da sadrži izvor ove parafraze, postoji dublja, suštinska saglasnost između poezije i jezika. Jezik je telo i duh poezije. U njemu se ona ovaploćuje i realizuje kao imaginativna i intelektualna delatnost prvoga reda, i to u vre- menu shvaćenom i kao istorijska i kao metafizička kategorija. Dakle, pesnički jezik je istorijska kategorija ali, istovremeno, on transcendira istoriju.
More...
Uvek kada se rastužim, zgrčena lica i duše, zaželim da posmatram šiblje rascvetane dafine. Da na jabučicama prstiju osetim beličastu prašinu koja opada sa njene kore i dugačkog, nežnog lišća što kožu miluje kao gušće perce. To su ta tajanstvena, neočekivana, bekstva od porodice, to ludilo od nestrpljenja da se iskradem iz kuće, ta smetena jurnjava prema umirujućem, raskošnom žbunu, kada sam otrovno gorak.
More...
Jedno nedeljno popodne. Sa novinama u ruci, kao i obično, Tič ulazi u kafanu Miran brak. Najlepše trenutke svog osamljenog momačkog života proveo je ovde, pa kao po nekoj dnerciji svraćao je i sad, po već ustaljenoj nameri da sedne za sto u desnom uglu sale, u savršenoj tišini, narušavanoj jedino zujanjem velikog frižidera pored šanka, uz kafu i cigaretu da pročita najzanimljivije članke u novinama i da reši nedeljne mamutske ukrštene reči.
More...
Stalak za sliku bio je postavljen na žalu, pred morem i nebeskim svodom, preko kojega su klizili vazdušasti oblaci. Platno slikara pejzaža stavljeno je na njega, ali se jedva primećuje, to jest, raspoznaje se samo zahvaijujući nekolikim čavlima koji se vide na ivicama slike: ono se utapa u prirodu, a priroda u njega, i u tom uzajamnom utapanju ne može se uočiti nikakav prekid. Tako izgleda jedna od verzija Magritove Ljudske sudbine (Gvaš, 1948).
More...
Migracionim procesom koji je počeo polovinom XVIII a završio sredinom XIX veka, došli su Rusini, njih preko dvadeset hiljada, iz istočne Slovačke, Zakarpatske Ukrajine i Galicije, na teritoriju današnje Vojvodine. Zadržali su se usput u Zemplinskoj županiji i oblasti Makova, u gornjoj Mađarskoj. Doneli su sobom šarišsko-zemplinski dijalekt, govor koji je u osnovi današnjeg standardnog književnog jezika Rusina u Jugoslaviji i bogatu usmenu književnost, čiji su osnovni oblici lirska pesma, balada i pripovetka (proučavali M. Jacenko, O. Zilinski i M. Mušinka). Usmena književnost Rusina u Jugoslaviji u mlađim slojevima uspostavlja veze s tradicijom usmene knji- ževnosti srpskog i mađarskog jezika, ali njen osnovni, izvorni kontekst su usmene književnosti karpatskog areala: ukrajinskog, slovačkog i poljskog jezika.
More...
Mi u Sloveniji nemamo kritiku prevoda, kritiku književnih dela prevedenih sa stranih jezika na slovenački. Zato se domaća literarna kritika prevedenim delima bavi samo jednostrano, nepotpuno, manjkavo, jer ne poznaje ni osnovna načela teorije prevoda, ni teoriju prevodilačke kritike. To se može videti na svakom koraku. Imamo malo kritičkih analiza koje se bave problemima prevođenja. Imamo malo članaka i rasprava o teoriji i praksi prevođenja, bilo izvornih ili prevedenih. Nemamo posebnu publikaciju za objavljivanje prevedene literature i, s njom povezane, metaliterature (kritika i teonija prevođenja). Nemamo odgovarajućih ustanova za samostalno izučavanje i posredovanje u prevodilačkim problemima — problemima nauke koja se u poslednje vreme osamostalila pod imenom teorija prevođenja.
More...
Prilikom svakog razmišljanja o idejama nekog mislioca, kao i njihovoj interpretaciji, javlja se problem na kakav način je autor izložio svoje shvatanje i koliko je ostao dosledan sebi. Upravo se ovaj problem postavlja i prilikom interpretacije Sen-Simonovog učenja. Naime, njegovo delo odlikuje se mnoštvom predmeta proučavanja, nesistematičnošću (koja se pokazuje i u ponavljanju nekih ideja) i diskontinuiranim misaonim razvojem. Ova poslednja karakteristika proizlazi iz tesne povezanosti Sen-Simonove misli s idejama i društveno-istorijskim događajima doba u kojem je živeo.
More...
Na značaj i ulogu teorije za avangardu ukazali su Marks i Engels još u Manifestu komunističke partije, kao i u mnogim drugim svojim djelima. Od samog početka njihovog stvaranja proleteri svih zemalja gledaju u njima svoje učitelje i ponose se njima kao jednima od najuniverzalnijih i najdubljih umo- va, jednima od najplemenitijih i najsamoprijegornijih karaktera koje uopšte poznaje istorija. Savremeni proleter koji je usvojio teoriju naučnog socijalizma i koji ostaje vjeran njenom duhu ne može a da ne bude revolucionar i po logici i po osjećanju, to jest ne može a da ne pripada najopasnijem ,varijatetu' revolucionara.«
More...
MIRKO TOMASOVIĆ: »PREPJEVI IZ ROMANSKE LIRIKE«, »Čakavski sabar«, Split 1979. BILJANA JOVANOVIĆ: »PADA AVALA«, »Prosveta«, Beograd 1979. DUŠAN KOSTIĆ: »POSTOJBINA MASLINE«, »Nolit«, Beograd 1979. MIODRAG VUKOVIĆ: »KRUG, SOBA« »Književna omladina Srbije«, Beograd 1978. SINAN GUDŽEVIĆ: »GRAĐA ZA PRIPOVETKE« »Prosveta«, Beograd 1978. RANKO RADOVIĆ: »ŽIVI PROSTOR«, Nezavisna izdanja 24, Beograd 1979. HUSEIN DERVIŠEVIĆ: »KAD ME UZME LUDA RIMA« »Svijetlost«, Sarajevo 1979.
More...
U dubrovačkoj Umjetničkoj galeriji nedavno je održana, a u sarajevskom Collegium artisticumu se upravo održava velika izložba »Novi oblici figuracije«. Organizaciju izložbe je ostvarila dubrovačka galerija i to je do sada svakako najambiciozniji projekt sagledavanja figurativnog slikarstva u nas. Zapravo, u nekoliko navrata je već obrađivana ova problematika, a odredišne tačke mogu se pronaći u izložbama »Obnova slike« Dragoša Kalajića u Beogradu 1974. godine, »Neoromantizam kao umetnost nespokoja«, koju je koncipirao i u Novom Sadu postavio Đorđe Kadijević 1976. i u nekoliko sekcija posvećenih figuraciji (Kretanja ka ekspresionističkoj figuraciji, Pomeranja unutar figuracije poetsko-fantastičnog smera, Kretanja u okvirima nove figuracije, Od sentimentalnog i nostalgičnog ka racionalnom izrazu i Ka radikalnom realizmu — naslove svih ovih teza navodimo zbog toga što su svaka za sebe, brojem eksponata i izla- gača i priloženim tekstovima, predstavljale koherentne izložbe- ne celine) na Petom beogradskom trijenalu likovnih umetnosti u Beogradu 1977. godine.
More...