CEEOL - Search Result

Ustavni sud BiH i obustava odluka o povredi prava na suđenje u razumnom roku

Author(s): Nikolina Bajić / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2019

In 2018, the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina received over 1,700 new cases, in which the appellants invoked a violation of the right to trial within a reasonable time. A review of statistics shows that the same court, in the period from January 2008 to February 2017, made a total of 1,447 decisions, in which it was established that domestic courts did not make a decision within a reasonable time. The Constitutional Court and the most important judicial bodies recognized this "hyper-production" of appeals (in which appellants complained of (alleged) violations of the right to trial within a reasonable time) as a systemic problem. In that sense, the only remedy available to potential victims was to make an appeal to the Constitutional Court. Decisions of this court in cases of violation of the right to a trial within a reasonable time have, over the years, tensely moved in the direction of relativizing the appeal as an effective remedy. In November 2018, this court decided that a certain period will not decide on appeals that raise the question of the length of court proceedings that are ongoing in Bosnia and Herzegovina. Other words, every person within a particular group, in principle authorized to submit an individual appeal, can not enjoy the right to file an appeal for breach of the right to trial within a reasonable time. This practice represents a radical precedent in the practice of this court and after such a decision in the domestic legal system, there is no (effective) remedy for this violation of human rights. In this paper, I will, through the stages, present the decisions of the Constitutional Court of Bosnia and Herzegovina that have considered the violation of the right to a trial within a reasonable time, with special emphasis on the last stage, which took place in November 2018. I will focus on analyzing the practice of this court. One part of this paper makes a brief reference to the right to trial within a reasonable time and the right to an effective remedy in the context of their legal foundation and practical manifestation in Bosnia and Herzegovina. Apart from the questions considering the practical consequences of this precedent, I will also point to the state of legal insecurity and the urgent need for making concrete steps towards finding an effective solution to this legal issue.

More...

Ustavnost člana 395 Zakona o parničnom postupku Federacije Bosne i Hercegovine

Author(s): Harun Išerić / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2018

Paper discusses constitutionality of the article 395 of the Law on Civil Procedure of the Federation of Bosnia and Herzegovina which proscribes that provisions on expenses shall apply to the parties represented by the Public Attorney's Office. In such cases, the costs of the litigation shall include the amount that could be granted to the party as the remuneration for attorney. First part of the paper is devoted to the comparative solutions on this issue in Croatia, Serbia and Montenegro. Special attention is paid to the decision of constitutional courts on constitutionality of similar legal provisions in these countries. In second part of the paper it is discussed whether similarity and differences between lawyers and public attorneys provide arguments for constitutionality of such legal provision. Third part is dedicated to the compatibility of disputed provision with human rights, more precisely with right of access to the court and right to the property. That is done through four questions test: whether there is interference with these rights; was the interference conducted in accordance with the law; does the interference further a legitimate aim; is the interference necessary in a democratic society. It is concluded that there are more arguments in favour of the constitutionality of the article 395. In second hand, absence of the protective measures which could provide court with the discretion to exempt parties from paying remuneration to the public attorney could be potential argument of its unconstitutionality.

More...

Ustavnost vanrednih mjera povodom pandemije COVID-19 u BiH

Author(s): Jasmin Muratagić / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2020

Emergency measures, which the executive powers in BiH put in place tackling COVID-19 pandemic, are relevant in context of the rights and freedoms guaranteeded in the BiH Constitution. By violating freedom of movement, expression as well as freedom of assembly, executive power in BiH left citizens in state of legal uncertainty. Failure to coordinate prevention and public health activities and measures of entities and Brčko District BiH led to a violation of art. I/2 of the BiH Constituton. Different emergency measures throughout BiH infringed principle of legal normative hierarchy from art. III/3.b), which resulted in inconsistency and discriminatory legal solutions in contrast with imperative on prohibition of discrimination stipulated in art. II/4 of the BiH Constitution.

More...

Usvajanje budžeta Republike Srpske za 2011. i Zakona o izvršenju budžeta Republike Srpske za 2011.: pitanje ustavnosti

Author(s): Aida Hunček-Pita / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2011

Davanjem svoje saglasnosti na formiranje Uprave za indirektno oporezivanje kao i usvajanje Zakona o Fiskalnom vijeću, Republika Srpska (kao uostalom i Federacija BiH) je svoje nadležnosti iz oblasti indirektnog oporezivanja, a u okviru sistema porezne politike kao i makroekonomsku politiku prenijela na državu. Ako se analizira postupak usvajanja budžeta Republike Srpske za 2011. i Zakona o izvršenju budžeta od strane Narodne skupštine Republike Srpske, uočava se da su, i Vlada RS-a i Narodna skupština RS-a, ignorisali odredbe Zakona o Fiskalnom vijeću BiH koji je decidan u regulisanju pitanja procedure usvajanja budžeta na svim nivoima u Bosni i Hercegovini, pa tako i budžeta Republike Srpske. Zbog toga je očigledno da su vlasti u Republici Srpskoj usvojile svoj budžet mimo odredaba koje propisuje Zakon o Fiskalnom vijeću, umjesto da su usvojili odluku o privremenom finansiranju dok se ne postigne sporazum o Globalnom okviru fiskalnog bilansa i politika Bosne i Hercegovine. Ovdje bi trebalo naglasiti da je ovim postupkom vlasti u Republici Srpskoj, koja nije postupila po proceduru iz čl. 12 Zakona o Fiskalnom vijeću BiH, de facto Republika Srpska preuzela ovlaštenja koja je članom III st. 5 tačka a, Ustava BiH, prenijela na BiH. S obzirom da je Ustav BiH, u čl. III st. 3 tačka b, da će se entiteti pridržavati Ustava, zatim u čl.III st.5 tačka a, da će Bosna i Hercegovina preuzeti one nadležnosti u stvarima u kojima se postigne saglasnost entiteta, te da se mogu uspostaviti dodatne institucije koje bi bile potrebne za vršenje tih nadležnosti, postupak vlasti u Republici Srpskoj jasno potvrđuje činjenicu da Republika Srpska jeste prekršila ne samo Zakon o Fiskalnom vijeću BiH nego i odredbe samog Ustava činjenicom da je propustila da postupi po uputama Fiskalnog vijeća, odnosno prema čl. 12 Zakona o Fiskalnom vijeću u slučaju nepostizanja dogovora o Globalnom okviru fiskalnog bilansa i politika. Ako bliže pogledamo naprijed spomenutu odluku Ustavnog suda, U 14/04, te usporedimo činjenice u tužbi, Sud bi se, prilikom odlučivanja u ocjeni ustavnosti spornog zakona, mogao pozvati na ovu odluku. Naime, u predmetu Ustavnog suda U 14/04 podnosioci zahtjeva su tražili da se ocijeni ustavnost zakona koje je usvojila Federacija Bosne i Hercegovine, a koji se odnose na nadležnosti iz oblasti indirektnog oporezivanja po osnovu kojeg je uspostavila Upravu za indirektno oporezivanje sa Upravnim odborom, koji se sastoji od ministara finansija Bosne i Hercegovine i entiteta, kao i tri eksperta. Ovom odboru je dato ovlaštenje za davanje prethodnog odobrenja za proglašenje državne ili entitetske legislative ili legislative Distrikta Brčko o indirektnom oporezivanju ili o njenoj izmjeni. Jednostavnije rečeno, entiteti su zadržali nadležnost da usvajaju legislativu u području indirektnog oporezivanja, ali je ta nadležnost uslovljena prenošenjem prava na tijelo Bosne i Hercegovine koje daje odobrenje na to. U navedenom slučaju Ustavnog suda BiH pobijani zakon je predstavljao izmjene postojeće legislative Federacije BiH koja je regulisala fiskalnu oblast indirektnog oporezivanja. Uzimajući u obzir da dozvola Odbora nije ni tražena ni dobivena, podnosioci zahtjeva su tvrdili da je zakon koji je usvojila Federacija BiH neustavan. U svojoj odluci Ustavni sud BiH je smatrao da je propust Parlamenta Federacije BiH da dobije saglasnost Odbora vodio ka povredi čl. III st. 3 tačka b, i čl III st. 5 tačka a, Ustava BiH.51 Trenutno se može očekivati da prvi zadatak koji bi trebali odraditi u Parlamentu bude usvajanje budžeta za 2011.52 Vijeće ministara je pripremilo i usvojilo nacrt budžeta za 2011. koji je u visini prošlogodišnjeg budžeta.53 Razlog tome je i zakonska odredba54 koja propisuje da u slučaju da se ne postigne sporazum u zakonom predviđenom roku, vlade svojim parlamentima, odnosno skupštini, predlažu budžet na visini prošlogodišnjih budžeta. Što se tiče Republike Srpske i njihovog budžeta održaće se status quo zato što je usvojen budžet na prošlogodišnjem nivou. Znači neće se moći ni izreći sankcija propisana čl. 12 st. 3 Zakona o Fiskalnom vijeću Bosne i Hercegovine, jer Zakon o budžetskom sistemu Republike Srpske propisuje privremeno finansiranje za prvih šest mjeseci (januar-juni), a ne kao na državnom nivou i u Federaciji Bosne i Hercegovine gdje je propisano privremeno finansiranje tri mjeseca. Sve i da Narodna skupština Republike Srpske poništi sporni Zakon i Odluku, te retroaktivno donese odluku o privremenom finansiranju, moralo bi se do kraja juna donijeti budžet za 2011. u visini prošlogodišnjeg budžeta, koji de facto već postoji. Ovdje se s razlogom može očekivati otvaranje nekih novih problema: problem rada Fiskalnog vijeća BiH i nepostizanje sporazuma prema odredbama Zakona o Fiskalnom vijeću, a samo Vijeće nije reagiralo uputama o privremenom finansiranju, a ni sankcijama. Drugi problem je rješavanje situacija u trenucima krize vlasti. Pozitivni zakoni BiH morali bi ugraditi i mehanizme kojima bi se regulisale situacije kada država zapadne u političku krizu izazvanu neformiranjem vlasti, krizu koja je odgovorna za donošenje budžeta. Podsjetimo da je donošenje budžeta kasnilo zbog krize vlasti nakon općih izbora održanih u oktobru 2010. Zakon o finansiranju institucija BiH propisuje da neusvajanje budžeta prema budžetskom kalendaru vodi donošenju odluke o privremenom finansiranju.55 Privremeno finansiranje ima za cilj obavljanje aktivnosti zakonski utvrđenih budžetskih korisnika i izvršavanja tromjesečnom prosjeku za prethodnu fiskalnu godinu. U tom periodu ne mogu se započeti nove ili proširene programe i aktivnosti. Izuzeće se odnosi samo na otplatu javnog unutrašnjeg i vanjskog duga koji se plaća s dospijećem obaveza. Sljedeći problem, a možda i najbitniji, koji se otvara nakon ovakvih ponašanja entiteta, bi mogao da bude nepostojanje mehanizama kojima bi se regulisala „poslušnost“ entiteta, te efikasnije sprovođenje državnih zakona kako bi se ojačala država i osigurala vladavina prava.

More...

Uticaj na ishode pravosudnih postupaka kroz primenu instituta odloženog krivičnog gonjenja i korelacija sa drugim alternativnim načinima rešavanja krivičnih postupaka

Author(s): Milovan Nikolić / Language(s): Serbian / Publication Year: 2017

Of all alternative ways of ending criminal proceedings, the institute of delayed prosecution and the agreement on the recognition of the criminal offense have the most significant effect on the completion of judicial proceedings. Consequently, it is necessary for it to be accompanied by appropriate legal solutions that must meet two basic objectives. In addition to retaining a high degree of implementation in practice and enabling the future increasingly massive use of these alternative institutes, it is now imperative to specify more precisely the criteria that will limit this public prosecutor's discretionary power. At the same time, the introduction of two-step decisionmaking, and thus giving greater importance to protect the position of the injured party, by recognizing all the attributes of the victim, as well as forcing prosecutors to explain the justification and urgency of the application of opportunties and other alternative ways of solving criminal procedures with much more „passion”. Pointing to numerous objections in the application of the institute of delayed prosecution, I did not intend to question its criminal-political justification, but to draw attention to the importance of (un)quality opportunistic legislation and the meritory power of the prosecuting prosecutors in the alternative ending of judicial proceedings. The coexistence of these factors must, as a result, have even more extensive application of alternative institutes, with particular reference to the many opportunities and agreement mentioned above, but not that the key defects and imprecision of the legal text are not the key contribution to such implementation. Successful implementation of these relatively new institutes of criminal procedural legislation will be primarily contributed by the necessary education of professional staff, as well as the introduction of the public about their meaning, significance and advantages. I am convinced that at that time, statistical data will not only represent evidence of the extremely frequent application of alternative institutes, but will reflect the overall social satisfaction expressed by procedural but as far as possible the just termination of criminal proceedings.

More...

Utjecaj odluka Europskog suda za ljudska prava na formiranje procesnih pravila parničnog postupka uz poseban osvrt na hrvatsko zakonodavstvo i praksu

Author(s): Anđa Karlović / Language(s): Croatian / Publication Year: 2012

The author gives an overview of the provision of Article 428a of the Croatian Civil Procedure Act (ZPP) that was introduced with the Amendments to the Civil Procedure Act of 2003, as the new reason for a retrial based on the judgment of the European Court of Human Rights which established a violation of a right or a freedom guaranteed by the Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms. First part of the article presents the motion for a retrial as an extraordinary legal remedy, stating the reasons and general prerequisites for retrial. After that, it is investigated the full scope of application of Art. 428a ZPP and relevant cases, especially the case Bistrović v. Croatia as the only decided case on the basis of this article. It is emphasized that the partial regulation of time limits concerning the motion for retrial could represent a problem in the future. The injured party can file the motion within the 30 days from the publication of the judgement by the European Court, but there is no general limit in regard to the moment when the judgement became final, as is the case for reasons established in Art. 421 p. 4-10 ZPP. In an effort to tackle this problem the author analyzed the corresponding German legislative and court practice considering the motion for retrial based on the judgement of European Court. Here, it is noticed that the German legislator regulated in Art. 35 EGZPO that the new basis for the motion will be applied only to cases finally concluded after the entering into force of new Act thus preventing the retroactive application of new rules. The author argues that this would also be the best course of action in Croatia, legislative addendum, as the argumentation per analogiam regarding the general time limit applied to Art. 421 p. 4-10 would be unacceptable considering the retroactive effects of such interpretation and the dangers to legal certainty.

More...

Uvođenje zdravstvenog (uključujući spolnog) odgoja u osnovne i srednje škole u Republici Hrvatskoj

Author(s): Višnja Ljubičić / Language(s): Croatian / Publication Year: 2013

The author analyzes the introduction of health education, including sex education, into the system of compulsory primary and secondary education in the Republic of Croatia, from the first initiative of the late 90s to the present time. The author writes about public controversy between traditionally conservative and liberally progressive social forces regarding the right of parents, who hold certain world views to make independent decisions about the education of children, and, on the other hand, the constitutional obligation of the State to ensure children's right to a full and harmonious development of their personalities. The issue is addressed from the perspective of the case law of the European Court of Human Rights, which has already dealt with this issue, and the decision of the Constitutional Court of the Republic of Croatia, which emphasizes the importance of democratic, pluralistic approach in the creation of educational contents, especially when it comes to sexual education of children. How to put an end to the controversy, whose intent is to dispute the school's program of sex education on the basis of religious and/or political beliefs, still is an open question.

More...

Uzroci i posljedice donošenja i (ne)primjenivanja Statuta Grada Mostara i Odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine

Author(s): Božo Žepić / Language(s): Croatian / Publication Year: 2013

Na osnovu stečenog iskustva i znanstveno stručne spoznaje ustvrdio bih da je Grad Mostar nepotrebno i nezasluženo izdvojen od ostalih jedinica lokalne uprave i samouprave u Bosni i Hercegovini, radi čega je u cjelokupnom poratnom vremenu izdvojeno tretiran, postavši tako nezasluženo i neopravdano „Grad slučaj“. Genezu njegovih problema i nezadovoljstva svih njegovih građana, bez obzira na naciju, vjeru i politička opredjeljenja, nalazimo već u Rimskom, Washintonskom i Daytonskom mirovnom sporazumu, a nastavak u ustavima države i Federacije Bosne i Hercegovine, te odlukama institucija pravnog i političkog sustava na svim razinama vlasti. Mostar nije ključ rješenja ni za Federaciju Bosne i Hercegovine, ni za državu, kako su to neki isticali. Ključ rješenja je sveobuhvatna i temeljita ustavna reforma, koja bi osigurala potpun jednak status mostarske lokalne zajednice sa svim drugim jedinicama lokalne uprave i samouprave u zemlji, kao što je to izričito predviđeno Europskom poveljom o lokalnoj samoupravi. Brojni su uzroci neprovođenja Odluke Ustavnoga suda. Uvjerenja smo da, prije svega, nije bilo niti danas ima političke volje ključnih faktora odlučivanja da se ona provede. To je na drugoj strani imalo goleme štetne posljedice. Međutim, postojali su i argumentirani formalno-pravni razlozi njezine manjkavosti, proturječnosti i nedosljednosti. Sažeti su u činjenici da Ustavni sud nije poništio istovjetne odredbe Ustava Federacije Bosne i Hercegovine, koje je poništio u nižim aktima: Izbornom zakonu Bosne i Hercegovine i Statutu Grada Mostara. To je predstavljalo uporišnu točku za sve one koji su imali interes blokirati njezino provođenje. Smatramo korisnim svaki dalji dijalog te racionalnu, argumentiranu i dobronamjernu nakanu usmjerenu stvaranju povoljnog ozračja i traženju adekvatnog sadašnjeg, ali i budućeg rješenja za Grad Mostar, njegove narode i građane. Ipak, čini nam se da je pravo i potpuno rješenje gotovo nemoguće postići parcijalnim poboljšanjima Statuta, već prethodnim temeljitim ustavnim reformama na razini Federacije i države Bosne i Hercegovine, a potom posve novim Statutom Grada Mostara.

More...

Vanjska politika BiH

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2011

Sukob dva koncepta, izgradnje i razgradnje države, predstavlja i predstavljat će najveći problem vanjske politike BiH. On paralizira državne institucije i oduzima im vitalnost i funkcionalnost neophodnu za definiranje strategije i uspostavljanje efikasnjeg vanjskopolitičkog aparata. Štaviše, taj je sukob postao neka vrsta društvenog standarda, do te mjere da se rješenja sada traže, ne kroz njegovu promjenu, nego naprotiv unutar njegovih strogo zadanih okvira. Ovdje je zapravo riječ o „krivom srastanju“ društva uz tzv. dejtonske norme. Taj se proces najbolje vidi na osnovu analiza političkih programa, slogana i poruka stranaka sa posljednjih općih izbora. Nije teško primjetiti kako je javnim diskursom uglavnom vladala oštra retorika, svojevrsni politički nihilizam, te kako vanjska politika uopće nije bila tema. Navedeni konceptualni sukob, posebno oko budućnosti BiH, na polju predizbornih kampanja najjasnije je došao do izražaja. U Republici Srpskoj pobijedile su političke stranke koje su imale gotovo jedinstvenu poruku („Srpska zauvijek“, „Zajedno za Srpsku“) koja, kako god se razloži, u prvi plan stavlja etnički kolektivitet, očišćen od svih premisa građanskog, te jasno izraženim nacionalizmom. Povrh svega, pobijedili su sa kampanjama koje potpuno relativiziraju Bosnu i Hercegovinu kao zajedničku državu, te je na taj način relativizirana čak i pomisao na jedinstvenu vanjsku politiku. U takvim okolnostima teško je govoriti o BiH koja ima jasno definiranu vanjsko-političku strategiju. Činjenica da se kompletan aktivitet na ovom palnu crpi iz vrlo uopćenog dokumenta starog skoro osam godina govori sama za sebe. BiH danas ima diplomaciju, ali nema vanjsku politiku. Ili bolje rečeno ima tri vanjske politike ugurane u jedinstven diplomatski okvir. Vanjska politika Bosne i Hercegovine i njena diplomacija taoci su nesređenih političkih konstelacija u zemlji koje dugi niz godina onemogućavaju izgradnju profesionalnog diplomatskog servisa. Bilo bi pretjerano zaključiti kako uopće nema profesionalnih standarda, jer je od 1992. godine naovamo stasala jedna solidna generacija mladih karijernih diplomata i državnih službenika koji su spremni realizirati svaki ozbiljniji zadatak. Kao primjer može se navesti profesionalno lobiranje i priprema za nestalno članstvo u Vijeću sigurnosti OUN, diplomatsko lobiranje u procesu ratifikacije SSP-a u 27 zemalja članica EU, doprinos procesu vizne liberalizacije, uspješno lobiranje za dobijanje MAP-a za NATO itd. Problem je međutim u ozbiljnom nedostatku političke volje da se profesionalcima stvori širi okvir i stabilnije okruženje za rad. Koliko je ono skučeno najbolje govori incident na samom početku predsjedavanja BiH Vijećem sigurnosti OUN kada je ministar vanjskih poslova BiH Sven Alkalaj optužio predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Nebojšu Radmanovića da je namjerno spustio nivo tematske debate u Vijeću sigurnosti na nivo ambasadora, premda je, prema Alkalajevim riječima, bilo puno bolje da se tematska debata organizirala na višem nivou (najmanje na nivou Ministara vanjskih poslova), jer bi onda i druge zemlje u Vijeću sigurnosti nastupile na istom nivou. Time bi BiH dobila dobru priliku za međunarodnu promociju na najvišem nivou. Sve pomenute slabosti su prouzrokovane političko-ideološkim i normativnim razlozima. Njihovo uklanjanje mora, prema tome, ići upravo u ta dva pravca. Prijedlog hitnih i nužnih mjera u prilog stvaranju elementarnih pretpostavki za sistemske promjene u domenu promišljanja i vođenja vanjske politike BiH se mogu svesti na sljedeće: Političke mjere 1. Predsjedništvo BiH mora ili definirati konkretnu listu pitanja povodom kojih se može pokrenuti pitanje zaštite vitalnog nacionalnog interesa ili potpuno odustati od mogućnosti veta, te ostaviti Ustavnom sudu BiH da u daljoj proceduri ocjenjuje ustavnost odluka, a na zahtjev člana Predsjedništva koji misli da je odluka destruktivna po vitalni nacionalni interes. Ako već nacionalni interes mora ostati onda se mora jasnije definirati i onemogućiti njegova zloupotreba zarad političkih ciljeva jedne stranke ili grupe. 2. Predsjedništvo ima mandat i obavezu da preispita nivo ispunjavanja svojih ustavnih obaveza u domenu vanjske politike i da se ozbiljnije uključi u proces evropskih integracija što sada nije slučaj. Evropske integracije sa stanovišta Predsjedništva su tehnički aspekt koji se provodi u Direkciji za EU, odnosno Vijeću ministara BiH. 3. Predsjedništvo BiH mora utvrditi kratkoročne, srednjoročne i dugoročne vanjskopolitičke ciljeve, neku vrstu nove vanjskopolitičke doktrine i iz nje izvedene strategije u kojoj će biti određeni i nosioci aktivnosti. Normativne mjere: 1. Predsjedništvo BiH mora inicirati i pomoći usvajanje Zakona o vršenju vanjskih poslova BiH kojim će se na bolji način urediti ne samo provođenje vanjskopolitičkih odluka i smjernica, nego i konkretan način koordinacije i subordinacije MVP BiH: zajedničko strateško planiranje, uključivanje savjetnika članova Predsjedništva u redovne konsultacije sa organizacionim jedinicama u MVP BiH, način selektiranja, imenovanja i pripreme karijernih diplomata. Omjer karijernih i političkih nominacija na najodgovornije diplomatske funkcije. 2. Predsjedništvo BiH mora inicirati i nadzirati ozbiljnu reformu organizacijske strukture MVP BiH koja mora biti primjerena novom vremenu i izazovima. Ministarstvo mora dobiti sektor za javnu diplomaciju, Diplomatsku akademiju koja će voditi proces kontinuirane obuke diplomatskog kadra (a ne promociju u akademska zvanja kako neki pogrešno shvataju rad Diplomatske akademije). Direkcija za evropske integracije mora postati ili Ministarstvo za evropske integracije ili postati sastavni dio Ministarstva vanjskih poslova kao jedan veliki sektor za EU poslove. Segment analize i planiranja i koordinacije mora prerasti najmanje u samostalnu organizacionu jedinicu – Direkciju unutar MVP BiH. MVP BiH u svojoj strukturi treba imati moderno koncipiran menadžment za upravljanje ljudskih resursima na čijem čelu je sekretar Ministarstva. 3. Diplomatsko-konzularna mreža mora se konačno prilagoditi novim strateškim vanjskopolitičkim ciljevima, te je nužna revizija postojeće mreže uz obavezne smjernice koje ambasade BiH u svijetu treba posebno pojačati, kojom vrstom diplomatskog kadra.

More...

Vladavina prava ili vladavina zakona?

Author(s): Tarik Haverić / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2013

Pojam pravne države (der Rechtsstaat) kako ga je u kontinentalnoj tradiciji razvila njemačka pravna misao, i koji je u početku - kao zahtjev za zakonskim ograničenjem vršenja državne vlasti - samo bio suprotstavljen pojmu države zasnovane na samovoljnom korištenju moći (der Machtsstaat, rjeđe der Obrigkeitsstaat), danas uključuje i materijalne elemente (prava i slobode čovjeka i građanina, pravednost/moralna ispravnost zakona), i po tome se približava supstancijalističkim poimanjima vladavine zakona. Stoga jezičko izjednačavanje pravne države (der Rechtsstaat) i vladavine zakona (rule of law) koje sistematski provode francuski autori nije pogrešno: iako se, u vrijeme njihovog nastanka, radilo o različitim pojmovima, njihova povijesno objašnjiva konvergencija dovela je do toga da ih je danas moguće izjednačiti. “Pravna država” i “vladavina zakona” izražavaju, na ovom početku XXI. stoljeća, supstancijalno istu ideju: djelovanje nosilaca državne vlasti, izabranih i imenovanih, ograničeno je zakonima koje oni sami nisu donijeli niti ih mogu mijenjati; ti su zakoni, koji građane štite od samovoljnog vršenja vlasti, moralno ispravni tj. pravedni (prema prevlađujućem shvatanju pravde), a građani sudjeluju u njihovom donošenju; građani uživaju određena pretpolitička prava i slobode koje država mora poštivati da bi bila legitimna, a njihovu zaštitu građani mogu ostvariti pred nezavisnim sudovima.

More...

Vojna disciplina u pravnoj državi: Silent leges inter arma?

Author(s): Živorad Rašević / Language(s): Serbian / Publication Year: 2013

In this article, the legal framework for the disciplinary repression within the Armed Forces of Bosnia and Herzegovina is subjected to criticism, using dogmatic, historical, sociological, philosophical and comparative methods of the legal science. Doubts which concerns the legal nature of this institution, framing it within administrative, criminal and labor law, are resolved in the context of a professional military organization, in favour of the latest. Starting from the prevailing labour nature of military discipline, it was concluded that this framework does not provide minimum procedural guarantees under Articles 5, 6 and 13 of the (European) Convention for the Protection of Human Rights and Fundamental Freedoms, and detected the substantial and technical shortcomings that compromise the legal certainty. Suggested solutions to overcome the present situation, in terms of reform of the legal framework, comprise of legislation that would regulate this issue thoroughly, institutional guarantees of independence and impartiality of the Armed Force's Legal Service and establishment of the military justice core, in order to protect the human rights of members of the Armed Forces in a way that does not compromise military efficiency.

More...

Vrednovanje rada javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca u Republici Srbiji

Author(s): Gordana Krstić / Language(s): Serbian / Publication Year: 2015

Usvajanje Pravilnika predstavlja izuzetno važnu reformsku aktivnost Državnog veća tužilaca, čime je pravno postavljen sistem instrumenata za determinisanje načina vršenja javnotužilačke funkcije, konstantno praćenje rada i finalno merenje postignutog uspeha. Pored segmenta vrednovanja rada, norme Pravilnika biće osnova i za regulisanje drugih pitanja od značaja za rad javnog tužilaštva kao što je izbor nosilaca javnotužilačke funkcije, vrednovanje složenosti predmeta, tzv. ponderisanje predmeta, razrešenje nosilaca javnotužilačke funkcije, a koja se međusobno prožimaju i dopunjuju, npr. kod vrednovanja rada posebnu pažnju treba obratiti na stepen složenosti predmeta; ocena vrednovanja rada je relevantna kod napredovanja ili izbora zamenika javnih tužilaca na stalnu funkciju, ali i kod razrešenja itd. Pravilnik je počeo da se primenjuje od 15. januara 2015. godine u svim javnim tužilaštvima u Republici Srbiji. Ovome je prethodila probna primena u periodu od septembra 2014. godine do 15. decembra 2014. godine u u reprezentativnom broju javnih tužilaštava u Republici Srbiji koja je dala je pozitivne rezultate i ukazala da se iz evidentiranih podataka može izvestiti ocena vrednovanja rada, odnosno da postoje provereni izgledi za efikasno sprovođenje odredaba Pravilnika. Takođe, detektovani su i manji nedostaci i potreba za njihovom dopunom ili korekcijom koji su ispravljeni u hodu i što je posebno važno, izvršena je provera trenutnog kapaciteta i stanja informacionih sistema za sprovođenje postupka vrednovanja rada. Stvaranje i provera uslova za primenu Pravilnika o vrednovanju rada su dobri, jer se na temelju analize postojećeg stanja i sagledavanja svih činilaca, može naći prostor za promovisanje i implementaciju novih i savršenijih instrumenata uz odgovarajuće vreme za upoznavanje sa svim odredbama, a sa ciljem poboljšanja stručnosti, delotvornosti i odgovornosti javnih tužilaca i zamenika javnih tužilaca i unapređivanja funkcionisanja javnih tužilaštava u Republici Srbiji. Ipak, efekti primene Pravilnika biće vidljivi tek nakon isteka jedne godine od početka primene za zamenike javnih tužilaca koji su prvi put birani, odnosno tri godine za ostale nosioce javnotužilačke funkcije.

More...

Vrednovanje rada sudaca u Republici Hrvatskoj: prikaz Metodologije izrade ocjene sudaca

Author(s): Dražen Jakovina / Language(s): Croatian / Publication Year: 2015

Područje vrednovanja i ocjenjivanja rada sudaca iznimno je složeno. U tom sustavu potrebno je utvrditi ona mjerila koja bi na najbolji mogući i objektivan način mogla pokazati cjelokupan rad suca. Pored toga, potrebno je uspostaviti pravilan i uravnotežen odnos vrednovanja kvantitete i kvalitete sudačkog rada te ostalih aktivnosti sudaca koje podliježu vrednovanju. Upravo je i praktična primjenjivost Metodologije te objektivnost ocjenjivanja tražila uspostavljanje ravnoteže između ovih mjerila. Tako se kvantiteta sudačkog rada u Metodologiji boduje s najviše 90 bodova, kvaliteta rada i poštivanje rokova s najviše 48 bodova, a ostale aktivnosti s najviše 12 bodova. U uvodu ovoga rada zapitali smo se je li sudački rad podložan matematičkom bodovanju s obzirom na njegovu nužnu kreativnost. Smatramo da nije. Međutim, uvažavajući zahtjev transparentnosti kod imenovanja i napredovanja sudaca moramo ga uvažiti. Od tih je zahtjeva polazio i zakonodavac kada je propisao mjerila za ocjenjivanje rada sudaca te broj bodova koji se mogu ostvariti. Metodologija je u provedbi takvih zahtjeva zakonodavca nastojala uravnotežiti omjer vrednovanja kvantitete rada, kvalitete rada i ostalih okolnosti koje pokazuju rad sudaca. Pri tome je bilo iznimno teško sva ova mjerila bodovati s obzirom na gornju granicu koju je postavio ZS (150 bodova). Čini nam se da bi bilo bolje da gornja granica bodova nije određena jer bi se time dopustilo Metodologiji više izbora i kreativnosti pri bodovanju pojedinih mjerila rada sudaca.

More...

Vrednovanje rada sudija u Republici Srbiji

Author(s): Smilja Spasojević / Language(s): Serbian / Publication Year: 2014

U vezi sa novim sistemom vrednovanja rada sudija u Srbiji, opravdano je gajiti velika očekivanja. Bez uspostavljenog sistema proverljivosti uspešnosti, kroz jasno propisan sistem ocenjivanja, teško je bilo očekivati da će u stanju haotičnosti i neizvesnosti, koje je pogodilo srpsko pravosuđe, svest sudija o sopstvenoj odgovornosti biti podignuta na viši nivo. Radi što uspešnije primene Pravilnika o vrednovanju rada sudija u toku je pilot projekat primene Pravilnika u nekoliko sudova u Srbiji, koji traje do kraja 2014. godine. Prvi rezultati i utvrđene dobre i loše strane u sprovođenju sistema ocenjivanja sudija će se sumirati odmah početkom 2015. godine. S tim u vezi, nerealno je gajiti očekivanja da su sva predviđena rešenja idealna, ali svakako su dobar uvod u uvođenje sistema sudijske odgovornosti. Naravno da se očekuje revizija onih rešenja za koja se pokaže da nisu uspešno sprovodljiva u praksi. Potpuno je jasno da Pravilnik o vrednovanju rada sudija nije po meri svih koji su učesvovali u njegovom donošenju, te da je isti rezultat kompromisa. Koliko su kritike na račun ovog akta osnovane, najbolje će se pokazati nakon procene uspešnosti sprovođenja pilot projekta primene Pravilnika. Ipak, za pohvalu je smelo uvođenje i definisanje kriterijuma kvaliteta rada sudija prilikom vrednovanja i ocenjivanja, visoko postavljeni procenti za vrednovanje kvantiteta rada, strogo postavljen sistem odgovornosti za utvrđeno neuspešno obavljanje sudijske funkcije, kao i koncentracija odgovornosti za sprovođenje postupka ocenjivanja od strane samo jednog organa, a to je VSS. Dobijene ocene u postupku vrednovanja rada, upisivaće se u lične listove sudija. Ovakav sistem ocenjivanja transparentno stavlja sudijama u izgled kako će izgledati celokupan postupak i koja ocena odgovara ostvarenim rezultatima u radu. Međutim, na poteškoće se može naići prilikom sprovođenja postupka ocenjivanja. Do sada se uočilo da sudije nerado pristaju da učestvuju u radu komisija, u postupku ocenjivanja svojih kolega, kao i da im nova zaduženja donose samo dodatne obaveze, a priliv predmeta im se zbog toga ne smanjuje. Osim izazova sprovođenja samog postupka ocenjivanja, veliki rizik predstavlja i rangiranje rezultata rada kroz samo tri stupnja ocenjivanja. Nekada će razlike u ostvarenim rezultatima rada biti ogromne, ali će zbog visoko propisanog raspona ocena, sudije biti ocenjene istom ocenom. Sa druge strane, nekada minimalne razlike u osvarenim rezultatima, zbog nefleksibilnosti uspostavljenih granica između ocena, rezultiraće svrstavanjem u različite stupnjeve uspešnosti. Sve to može rezultirati da sistem ocenjivanja neće ostvarivati svoju svrhu. U svakom slučaju, važeći sistem ocenjivanja sudija u Republici Srbiji ima za cilj sprovođenje politike napredovanja sudija u karijeri, a ne sprovođenje represivnih mera i kažnjavanja zbog neuspešnog vršenja sudijske funkcije.

More...

Vremensko ograničenje primjene hrvatskog Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije – na marginama (još) jednog zakonodavnog eksperimenta

Author(s): Davor Derenčinović / Language(s): Croatian / Publication Year: 2013

This article offers in depth overview of the chronology and the rationale for legislative amendments concerning temporal restriction of the procedure pursuant to Council Framework Decision of 13 June 2002 on the European arrest warrant and the surrender procedures between Member States in the Republic of Croatia. The author focuses on the introduction of the temporal restriction by the Amendments to the Croatian Law on Judicial Cooperation in Criminal Matters with European Union Members States adopted on 28 June 2013, just a few days prior to the Croatian accession to the European Union on 1 July 2013. According to these Amendments, Croatian implementing legislation was not applicable to the criminal offences committed before 8 August 2002. Soon after the European Commission, claiming that Croatia has been in violation of the Framework Decision, initiated the procedure under article 39 of the Croatian Accession Treaty (imposing of measures/sanctions), this restriction was eventually removed from the implementing legislation. Through a comparative analysis with other member states that introduced similar restrictions in their implementing legislation, the author comes to the conclusions about the justification for the temporal restriction, the manner this was done in Croatia as well as to the foreseeable implications on the mutual recognition principle introduced by the Framework Decision.

More...

Zabrana i ograničenje kretanja: krivično djelo ili prekršaj?

Author(s): Igor Cimeša / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2020

Since the introduction of the prohibition and restriction of movement in Republic of Srpska, institutions having jurisdiction over criminal prosecution are faced with the question whether the violation of this prohibition constitutes the criminal offence of Non-compliance with Health Regulations during an Epidemic under Article 195 of the Criminal Code of Republic of Srpska or does it constitute the minor offence under Article 22 of the Law on Public Peace and Order of Republic of Srpska. After the introduction, this paper gives an overview of the elements of the criminal offence under Article 195 of the Criminal Code of Republic of Srpska. Further, the paper analyses whether the decision on prohibition and restriction of movement which is currently in force in Republic of Srpska represents a health measure - a measure for combating and prevention of spreading an epidemic of contagious diseases and it analyses the legal framework in Republic of Srpska in terms of measures for combating and preventing spreading of contagious diseases. The paper also provides an analyses of provisions of Article 43(2)(1) of the Law on Protection of Citizens of Contagious Diseases which prescribes restriction of movement as an extraordinary measure for combating and prevention of contagious diseases. Finally, the paper summarizes the presented arguments that violation of prohibition and restriction of movement may constitute the criminal offence under Article 195 of the Criminal Code of Republic of Srpska.

More...

Zabrane negiranja genocida u EU, BiH i regionu: komparativno-pravni pregled

Author(s): Lamija Muftić / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2018

Sloboda govora, kao osnovna ljudska sloboda, jedan je od temelja demokratskog društva. Ova sloboda je na različite načine ograničena u nacionalnim zakonodavstvima, u supranacionalnim i međunarodnim izvorima prava zbog očuvanja demokratske kulture, legitimnog interesa i prava drugih, državne sigurnosti, javnog reda i mira te sprečavanja krivičnih djela. Zabrana negiranja genocida i drugih najtežih međunarodnih zločina je predmet krivičnog prava ili posebnih zakona koji se bave slobodom govora. Od kraja drugog svjetskog rata pa do danas, raste broj nacionalnih zakona u Europi koja u svojim porecima osiguravaju ograničavanje slobode govora. Donošenjem odluke Vijeća EU 2008/913/PUP uvedena je obaveza harmonizacije krivično-pravne zabrane najtežih oblika govora mržnje u koje spada negiranje genocida i drugih zločina. S obzirom na rat u Bosni i Hercegovini i počinjeni genocid te njegovo negiranje u bosanskohercegovačkoj javnosti i regionu, u ovom radu ću dati komparativno-pravni uvid u zabranu negiranja genocida osnovom Evropske konvencije za ljudska prava, prava EU i njenih članica kao i zemalja BiH regiona i BiH.

More...

Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o državnoj službi u institucijama Bosne i Hercegovine

Author(s): Author Not Specified / Language(s): Bosnian / Publication Year: 2013

The paper analyzes the Draft Law on Amendments to the Law on Civil Service in the Institutions of B&H, which proposes that the Secretary General of the Presidency, the Secretary General of the Council of Ministers, the Secretaries of Ministries, Assistants Ministers are appointed for a term, drawing particular attention to the implications and consequences that its adoption may have.

More...

Zakon o policiji i unutrašnjim poslovima Republike Srpske – kritički pogled

Author(s): Sreten Jugović / Language(s): Serbian / Publication Year: 2016

Po obuhvatu materije Zakon o policiji i unutrašnjim poslovima jeste bazični zakon za policiju koji predstavlja kompilaciju dva zakona - prethodnika: Zakona o unutrašnjim poslovima (Sl. gl. RS 4/12 i 33/14) i Zakona o policijskim službenicima (Sl. gl. RS 20/14). Budući da se materija prethodnih i ovog zakona poklapa i da su najvažniji instituti i ovlašćenja uređeni istovetno kao i prethodnim zakonima, nije reč o nekakvom novom zakonskom okviru. U nomotehničkom smislu Zakon ima nedopustivo mnogo redaktorskih propusta. On ne samo da je usvojen po hitnom postupku, već izgleda da je tako i pisan, s obzirom na sistematiku, jezik i kvalitet odredaba. Pravi razlog njegovog donošenja po hitnom postupku, čini se nije, kako se predstavlja u obrazloženju Predloga zakona, „sprečavanje štetnih posledica po bezbjednost Republike i rad organa i organizacija koje bi nastale zbog nedonošenja zakona po hitnom postupku“, što predstavlja zgodne fraze za prikrivanje drugih razloga, koji su verovatno vanpravne (političke) prirode. U sadržinskom smislu Zakon u osnovi, znači ne sasvim, bez obzira na sve propuste i manjkavosti predstavlja delotvoran pravni okvir za obavljanje pre svega policijskih poslova. Policijski poslovi obavljaju se primenom policijskih ovlašćenja koja su expressis verbis utvrđena Zakonom, ali je način njihove primene samo delimično uređen Zakonom. To je i glavna zamerka ovom zakonu. Budući da je Zakon rađen u brzini, sumarno iskazano konkretne primedbe su sledeće: Prvo, naziv zakona je pleonastičan, jer su policija i MUP (unutrašnji poslovi) sinonimi u našem jeziku. Drugo, organizacija policije RS uređena je samo načelno Zakonom, u celosti Pravilnikom o unutrašnjoj organizaciji i sistematizaciji, stoga nije vidljiva, a između Zakona i Pravilnika nije predviđeno specijalno ovlašćenje Vlade da propisom utvrdi posebna načela za organizaciju MUP-a. Na taj način „organizaciona“ vlast ministra bila bi ograničena propisom Vlade. Treće, trebalo je ograničiti mogućnost kandidovanja istog lica za direktora policije na najviše dva mandata radi sistemskog izbegavanja personalizovanja funkcije posebno u miljeu još nedovoljno konsolidovanog demokratskog sistema. Četvrto, pravni principi primene policijskih ovlašćenja šturo su uređeni, principi oportuniteta i supsidijarnosti su izostavljeni, dok je srazmernost trebalo podrobnije urediti. Peto, policijska ovlašćenja utvrđena su za obavljanje pojedinih, navedenih policijskih poslova, a ne svih, tako da se primera radi, ne mogu primenjivati za obavljanje poslova zaštite bezbednosti RS. Šesto, policijsko ovlašćenje prikupljanje obaveštenja formulisano je bez zakonskih ograničenja, odnosno nije utvrđen krug krivičnih dela i prekršaja da bi se sprečila prekoračenja ovlašćenja. Sedmo, policijsko ovlašćenje privođenja može trajati najduže 24 časa, što suštinski predstavlja zadržavanje lica, bez mogućnosti pravne zaštite od strane suda. Osmo, način primene i ograničenja policijskog ovlašćenja poligrafskog (psihofiziološkog) ispitivanja nije uređen Zakonom. Deveto, policijska ovlašćenja prinude (sile) samo delimično su regulisana Zakonom, nisu utvrđena ograničenja pojedinih sredstava sile, već je to ostavljeno da se bliže uredi podzakonskim propisom, što je zastareo pristup, a uz to, nije i pravno valjan. Deseto, Zakonom nije predviđen institucionalni nosilac unutrašnje kontrole policije, koji treba da je snabdeven policijskim ovlašćenjima. Zakonom je predviđen samo Biro koji nema te (policijske) nadležnosti, već nadzire sprovođenje disciplinske odgovornosti i obaveštava građane o ishodu postupka rešavanja predstavki. Naposletku, nepreciznom i nejasnom raspodelom nadležnosti između predsednika Republike i Vlade u sferi unutrašnjih poslova stvoren je potencijal za konflikte između dve glave egzekutive, posebno u situacijama kada su oni različitih političkih orijentacija u periodima kohabitacije. Osim toga, nedovoljno dobra kordinacija postupanja predsednika Republike i Vlade može za posledicu da ima i nedelotvoran rad policije, a što je još opasnije i blokadu njenog rada. Kvalitet ovog zakona oceniće vreme njegovog važenja i kapacitet primene. Pravilo je da se dobri zakoni dugo primenjuju, a oni loši menjaju se odmah po donošenju, a najlošiji, preuzeti i „pozajmljeni“, koji ne odgovaraju društvenim uslovima i ne otpočnu nikad život, ostaju mrtvo slovo na papiru. Činjenica je da su nomotehnički propusti, nepažnja, nemar, pokatkad i čini se namerne nedorečenosti u formulisanju odredaba u Zakonu prosto „stil“ ovog zakona, čime policija kao institucija i građani nisu dobili pažnju kakvu zaslužuju. Tako je propuštena prilika da se u pravom smislu reči donese novi, osavremenjen zakon.

More...

Zakon o političkim strankama pred Ustavnim sudom Srbije

Author(s): Vladimir Mikić / Language(s): Serbian / Publication Year: 2014

The article examines the perspectives of the decision-making of the Constitutional Court of Serbia in the case of examining the constitutionality of several important provisions of the Law on Political Parties of 2009. The constitutional and international legal framework for the exercise of freedom of association (and the establishment of political parties) is explored, and particular attention is given to examining the political and legal intentions and interests that stood behind the adoption of the Law, as well as the grounds for the criticism of its constitutionality. The key question rests in determining the appropriate measure of proportionality of legal measures aiming at reducing effectively the number of political subjects (parties) in Serbia. This author concludes that the bulk of provisions of the Law do not fulfill the request of proportionality and adequacy, particularly regarding the context of the protection of so-called small parties as well as of the parties representing national minorities. Therefore, the possibility of the Constitutional Court of Serbia deciding that the given provisions violated the Constitution of the Republic of Serbia exists and such a decision would be neither arbitrary nor legally unsound.

More...

Series:Fondacija Centar za javno pravo - Analize