Nad grobnicom riječi
Over the shrine with words

Summary/Abstract: U goroj neprilici teško da sam bio ikad: da dobrog prijatelja i britko pero obranim od loše knjige u srazu s njegovim boljima — i to o festivitetu okrugle životne obljetnice, pa stog i u laudacijskoj prigodi. Svom i našem dičnom svečaru prikazao sam radi toga u neophodnom razgovoru sve stranice tog okvira svoje neprijatnosti, htijući iz takve slike njegovom privolom i svojim odustajanjem izaći. No Armaninijeva moralna snaga iznova me još jednom pobijedila, bolje reći odvratila od prethodnog nauma, vrativši me u onaj okvir. Neka ja samo potegnem potrebne teoretske aršine te stvari... I upravo zato ja sada govorim — kako ne mogu drukčije — o preuzetnom štivu oko jednog Tukimana i jednog Pizzamana, štivu koje je kao i sve autorovo žanrovski teško odredivo. Uz napomenu, kako se o svakom tekstu može govoriti i bez pozivanja na pripadnu mu vrstu odnosno formu, ovdje se ipak ne smiju zatvoriti oči pred naljepnicama, što ih uza svoj tekst na indikativni način vješa sam autor. Tako na stranici 130. osporava on na više nego ambivalentni način obje mogućnosti: naime da sve ovo bude roman, kao i onu drugu, odnosno da to roman ne bude već saxofonija, ili što se time već željelo sugerirati u podnaslovu svega.

• Details
• Contents