Kraj života: perspektiva znanosti o religiji
End of Life: A Scientific Perspective on Religion

Summary/Abstract: “Konac života” je jedna intrigantno direktna a ipak potencijalno zavaravajuća fraza – izvanredna kao pitanje za istraživanje i posve prikladna za ovo poglavlje perspektive znanosti o religiji. Gotovo kao lakmus test životnih opredjeljenja, i usprkos zajedničkih problema starenja, bolesti i fizičke smrtnosti, fraza “konac života” lako razlikuje između vjerskih sljedbenika koji anticipiraju zagrobnu egzistenciju kao duše, uskrsnula sebstva ili transmigrirajućih duhova, i onih koji su uvjereni da je smrt konačna. U biti, za neke je egzistencija beskonačna, a za druge ipak konačna. Ipak, između ovih polariteta nalaze se druga stanja identiteta koje ovo poglavlje istražuje kroz deskriptivnu i interpretacijsku kompetenciju znanosti o religiji, perspektive koja često preuzima ideje od drugih etabliranih akademskih disciplina, posebno umjetnosti, humanističkih i društvenih znanosti, u okviru svoje nekonfesionalne pozicije glede svake religijske tradicije koja je u pitanju. Ova je širina izazov za eklektičku kompetenciju svakoga znanstvenika, posebno zbog pojave u kasnom dvadesetom stoljeću interdisciplinarnog studija smrti, i nedavnih rasprava oko preimenovanja znanosti o religiji u studije svjetonazora da bi se akomodiralo konkurentne pojmove “religije”, “duhovnosti”, “ne-religije” i sekularizma. Sve ovo obuhvaća pitanja konca života na osobnoj, regionalnoj i globalnoj razini dok istodobno snažno rezonira s kurentnim političko-ekološkim pregovorima koji okružuju environmentalizam i njegovog opasnog glasnika – COVID-19.

• Details
• Contents