Nostra aetate i prijateljski susreti
Nostra aetate and friendly meetings

Summary/Abstract: U svojoj izjavi o odnosu Katoličke Crkve prema nekršćanskim religijama Nostra Aetate (1965), biskupi Drugog vatikanskog sabora priznali su da povijest odnosa između kršćana i muslimana uključuje “nemalo svađa i neprijateljstava”1 . Premda je sigurno istina da takva neprijateljstva karakteriziraju povijesne odnose između kršćana i muslimana više nego dijalog i prijateljski susreti, neki se znaci nade zasigurno mogu pronaći, poput susreta između sv. Franje Asiškog i sultana Malika al-Kamila u Damietti (Egipat) 1219. koji se 2019. obilježavao na dosta mjesta. Suvremeni porast prijateljskih susreta između kršćana i muslimana zasigurno daje više razloga za nadu, iako to ne kazuje čitavu priču.2 U ovom ću se prilogu usredotočiti na službene izjave i dokumente koji obilježavaju ovaj porast prijateljskih susreta, uglavnom od strane Katoličke crkve, podrazumijevajući da će se takve izjave i dokumenti drugih kršćanskih i islamskih zajednica razmatrati negdje drugdje u ovom izdanju Conciliuma. Započet ću s prvim znacima novog uvažavanja muslimana kao partnera u dijalogu u dokumentima Drugog vatikanskog sabora i pape Pavla VI. Dodat ću kraće rasprave o doprinosima koje su dali Papinsko vijeće za međuvjerski dijalog i njegovo Povjerenstvo za vjerske odnose s muslimanima, te pape Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. Zaključit ću dojmom o novom pravcu dijaloga s muslimanima koji je predložio papa Franjo.

• Details
• Contents