Semiotika pozorišta
U Bulgakovljevom Pozorisnom romanu priča se o nezgodama dramskog pisca Mafcsudova fcoiji, napustivši svoj tekst pošto ga je predao »strukturi pozorišta«, prisustvuje, potpuno nemoćan, njegovom iskrivljavanju a, konačno, i oduzimanju. Glavni krivac za ovo je reditelj Ivan Vasiljević koji, kao parodijski dvojnik Stanislavskog, predstavlja suočenje-sukob pozorišta-reči i pozorišta-scene. Unutar metafore: književni tekst koji se pretvara u pozorište raspada se kao književni tekst; pored porefcla, uskraćuje mu se, čak, i identitet. To je poznato. Jedan književni tekst pozorišni je (ili dramski) u onoj meri u kojoj se već rađa »pripravnim« na sudbinu da postane nešto drugo: predstavaj/spektakl.
More...